{"id":454815,"date":"2026-04-03T18:27:46","date_gmt":"2026-04-03T16:27:46","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=454815"},"modified":"2026-04-03T18:31:55","modified_gmt":"2026-04-03T16:31:55","slug":"prezime-kao-mjera-patrijarhata-izbor-nakon-udaje-nije-privatna-stvar","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/04\/03\/prezime-kao-mjera-patrijarhata-izbor-nakon-udaje-nije-privatna-stvar\/","title":{"rendered":"Prezime kao mjera patrijarhata: Izbor nakon udaje (ni)je privatna stvar"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Andrea PERI\u0160I\u0106<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

\u201eKada bih se udala zadr\u017eala bih svoje prezime i ne mislim da je to vi\u0161e ili manje feministi\u010dki. To bih uradila zato \u0161to ne poznajem oca i voljela bih da me jednog dana tako lak\u0161e prona\u0111e. Razumljivo mi je i da neko ne \u017eeli ili da \u017eeli da zadr\u017ei svoje prezime. Vjerovatno bih ga i ja promijenila da nije ovoga, da bismo se djeca i ja prezivali isto. Mada bi mi najlogi\u010dnije bilo da djeca uzimaju maj\u010dino prezime\u201d, ka\u017ee za PCNEN jedna \u017eena koja je \u017eeljela da ostane anonimna.<\/p>\n

Njena ispovijest mnogo je vi\u0161e od li\u010dne dileme. Radi se o slo\u017eenom izboru u kom ima pomalo i porijekla, odsustva, ljubavi i pripadanja, prakti\u010dnosti, dru\u0161tvenih o\u010dekivanja, ali i pobune protiv ne\u010dega \u0161to se u crnogorskom dru\u0161tvu i dalje predstavlja kao sasvim prirodno.<\/p>\n

Pitanje prezimena nakon udaje \u010desto se svodi na formalnost, na administrativni detalj koji ne iziskuje neku dodatnu, ozbiljnu raspravu. Ali ono ipak pokazuje da se iza jedne, naizgled protokolarne, odluke kriju slojevi identiteta, porodi\u010dne istorije, ravnopravnosti i dru\u0161tvene mo\u0107i.<\/p>\n

U Crnoj Gori je ono formalno ure\u0111eno Porodi\u010dnim zakonom, koji polazi od ravnopravnosti bra\u010dnih drugova i propisuje da se oni prilikom sklapanja braka mogu sporazumjeti o prezimenu. Taj zakon predvi\u0111a \u010detiri mogu\u0107nosti: da svaki supru\u017enik zadr\u017ei svoje prezime, da kao zajedni\u010dko uzmu prezime jednog od njih, da kao zajedni\u010dko uzmu oba prezimena, ili da samo jedan od njih svom prezimenu doda prezime drugog bra\u010dnog druga. Drugim rije\u010dima, na normativnom nivou izbor postoji i zakon ne name\u0107e automatski da \u017eena uzme mu\u017eevljevo prezime.<\/p>\n

Ipak, iako pravni okvir ostavlja prostor za razli\u010dite odluke, on ne govori ni\u0161ta o dru\u0161tvenim o\u010dekivanjima, porodi\u010dnim pritiscima i patrijarhalnim obrascima koji taj izbor u stvarnosti \u010desto usmjeravaju.<\/p>\n

\n

Iza bra\u010dne statistike<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Zanimljivo je da javna statistika u Crnoj Gori uredno prati trendove u sklapanju brakova i razvoda, ali ne i ono \u0161to pitanje prezimena \u010dini dru\u0161tveno i rodno va\u017enim.<\/p>\n

Prema podacima Uprave za statistiku MONSTAT u Crnoj Gori su tokom 2024. godine sklopljena 2 852 braka, dok su pravosna\u017eno razvedena 853. Broj sklopljenih brakova bio je manji 17,9 odsto nego 2023, dok je broj razvoda porastao 10,1 odsto. Prosje\u010dna starost pri prvom braku u 2024. godini iznosila je 29 godina za \u017eene i 31 za mu\u0161karce.<\/p>\n

I dok MONSTAT objavljuje broj sklopljenih i razvedenih brakova, prosje\u010dnu starost pri prvom braku i osnovne demografske pokazatelje po op\u0161tinama, nema podataka o tome koliko \u017eena uzima mu\u017eevljevo prezime, koliko mu\u0161karaca uzima \u017eenino, niti koliko ljudi nakon razvoda vra\u0107a prezime koje su imali prije braka. Tako jedna va\u017ena dimenzija odnosa mo\u0107i i rodnih obrazaca u okviru bra\u010dne statistike ostaje nevidljiva.<\/p>\n

Me\u0111utim, podaci koje je PCNEN prikupio od crnogorskih op\u0161tina ipak pokazuju da je tradicionalni model uzimanja mu\u017eevljevog prezimena i dalje ubjedljivo dominantan. U najve\u0107em broju slu\u010dajeva \u017eene po sklapanju braka uzimaju mu\u017eevljevo prezime, dok je zadr\u017eavanje sopstvenog i dalje znatno rje\u0111i izbor.<\/p>\n

U Pljevljima, na primjer, od 2021. do 2025. godine 424 \u017eene su uzele mu\u017eevljevo prezime, svega 11 je zadr\u017ealo svoje, a 52 su svom prezimenu dodale prezime supruga. U Mojkovcu je za isti period 51 \u017eena uzela mu\u017eevljevo prezime, 11 se odlu\u010dilo za dvostruko, a samo jedna je zadr\u017eala svoje prezime. U Zeti je za pet godina 370 \u017eena uzelo mu\u017eevljevo prezime, 33 ga dodalo svom, a svega 12 zadr\u017ealo svoje. Zanimljivo je da je zabilje\u017een i jedan slu\u010daj da je mu\u0161karac, albanski dr\u017eavljanin, uzeo \u017eenino prezime.<\/p>\n

U Beranama je slika jo\u0161 izra\u017eenija: 678 \u017eena uzelo je mu\u017eevljevo prezime, 68 je svom dodalo prezime supruga, a samo 36 zadr\u017ealo je sopstveno. U Plu\u017einama je, od 36 sklopljenih brakova u posljednjih pet godina, 31 \u017eena uzela mu\u017eevljevo prezime, tri su koristile dvostruko, a dvije zadr\u017eale svoje. U Kola\u0161inu je 106 \u017eena uzelo prezime supruga, 20 mu\u017eevljevo dodalo svom, a 15 zadr\u017ealo sopstveno. Ni u ovim sredinama mu\u0161karci gotovo nikada ne mijenjaju prezime.<\/p>\n

Podaci iz Kotora ne\u0161to su druga\u010diji, ali ipak ne znatno. U toj op\u0161tini su od po\u010detka 2020. do kraja 2025. godine sklopljena 653 braka. U 431 slu\u010daju \u017eena je uzela mu\u017eevljevo prezime, u 108 ga je dodala svom, dok je 114 \u017eena zadr\u017ealo djevoja\u010dko prezime. Zabilje\u017eena su i dva rijetka slu\u010daja u kojima je mu\u0161karac prihvatio \u017eenino prezime: jedan ga je uzeo, a drugi dodao svom.<\/p>\n

U Herceg Novom je u periodu od pet godina skopljen 841 brak, a dok mati\u010dna slu\u017eba ne vodi posebnu statistiku o izboru prezimena, broj supru\u017enika koji zadr\u017eavaju svoja prezimena je, ka\u017eu iz te op\u0161tine za PCNEN, ipak osjetno ve\u0107i.<\/p>\n

,,Oko 30 odsto zaklju\u010denih brakova \u010dine strani dr\u017eavljani, me\u0111u kojima je najvi\u0161e dr\u017eavljana Ruske Federacije, koji uglavnom zadr\u017eavaju svoja prezimena u trenutku sklapanja braka\u201d, obja\u0161njavaju iz te op\u0161tine.<\/p>\n

Cetinje je, osim podataka o sklapanju brakova, dostavilo i ne\u0161to \u0161to ve\u0107ina drugih op\u0161tina ne prati, podatak o prezimenu nakon raskida braka. U periodu od pet godina, 267 \u017eena uzelo je prezime supruga, 37 svom prezimenu dodalo suprugovo, a 32 zadr\u017eale su svoje prezime. Kod mu\u0161karaca nije zabilje\u017een nijedan slu\u010daj promjene prezimena prilikom sklapanja braka. Istovremeno, evidentirano je 79 slu\u010dajeva u kojima su \u017eene nakon razvoda vratile prezime koje su imale prije njegovog sklapanja. Taj podatak potvr\u0111uje da je prezime i pitanje identiteta koje se iznova otvara nakon \u0161to se brak zavr\u0161i.<\/p>\n

PCNEN do objave ovog teksta nije uspio da dobije odgovore od svih op\u0161tina u Crnoj Gori kojima se obratio. To je, izme\u0111u ostalog, ukazalo i na institucionalni problem, jer mnoge lokalne uprave uop\u0161te ne vode posebnu statistiku o izboru prezimena.<\/p>\n

Iz Bara nam je re\u010deno da ta op\u0161tina ne vodi zvani\u010dnu statistiku o izboru prezimena prilikom sklapanja braka, iako mati\u010dari te podatke evidentiraju za svaki brak i proslje\u0111uju ih Upravi za statistiku MONSTAT.<\/p>\n

Iz Nik\u0161i\u0107a navode da se ti podaci ne obra\u0111uju sistemski u slu\u017ebenim evidencijama i da se ne vode odvojeno po polu.<\/p>\n

Iako prezime govori mnogo o dru\u0161tvenim obrascima, dr\u017eava ga o\u010dito ne tretira kao relevantan pokazatelj rodnih odnosa.<\/p>\n

\n

\u0160ta god izabere, \u017eena ipak bira unutar sistema \u010dija pravila nije sama postavila<\/h3>\n<\/blockquote>\n
\"Nata\u0161a

Nelevi\u0107: Prezimenom se legitimi\u0161e patrijarhalno, bratstveni\u010dko pravo na naslje\u0111ivanje svega, od potomstva do imanja<\/em><\/strong><\/p><\/div>\n

Knji\u017eevnica i feministi\u010dka teoreti\u010darka Nata\u0161a Nelevi\u0107 za PCNEN upozorava da prezime, i u simboli\u010dkom i u doslovnom smislu, najneposrednije ozna\u010dava kontinuitet mu\u0161ke loze kao ideolo\u0161ki osnov patrijarhata.<\/p>\n

,,Prezimenom se legitimi\u0161e patrijarhalno, bratstveni\u010dko pravo na naslje\u0111ivanje svega, od potomstva do imanja. Mislim da se nigdje ne sudaramo tako direktno sa ideologijom patrijarhata kao kada se na\u0111emo na terenu rasprava o prezimenu i pravu \u017eena da zadr\u017ee svoje, to jest prezime svoga oca. Takvi izbori mogu imati smisla kao izraz li\u010dne emancipacije, ali \u017eena sa tim svojim prezimenom nekako kao da ostaje odvojena od svoje djece i isklju\u010dena iz poretka koji je nu\u017eno patrijarhalan\u201d, ka\u017ee Nelevi\u0107.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, \u017eena je u ovom sistemu zarobljena bez obzira na to koji izbor napravi. Ako uzme mu\u017eevljevo prezime, potvr\u0111uje obrazac koji joj je dru\u0161tveno nametnut. Ako zadr\u017ei svoje, to mo\u017ee biti \u010din li\u010dne emancipacije, ali ne i stvarni izlazak iz patrijarhalnog poretka, jer i tada ostaje vezana za prezime koje tako\u0111e pripada mu\u0161koj lozi – o\u010devoj. U tom smislu, prezime se pokazuje kao konstrukcija unutar koje \u017eena gotovo da ne mo\u017ee da pobijedi: \u0161ta god da izabere, ipak bira unutar sistema \u010dija pravila nije sama postavila.<\/p>\n

,,Zbog toga, vjerovatno, neke \u017eene ne \u017eele na tome da insistiraju, jer osje\u0107aju da nije mogu\u0107e na taj na\u010din iza\u0107i iz patrijarhalnog sistema. \u010cak i ako odlu\u010de da zadr\u017ee svoje prezime, \u017eene su i dalje\u00a0 u raljama parijarhata. One se dr\u017ee sopstvene mu\u0161ke loze koja ih, me\u0111utim, odbacuje. Dakle, prezime je bratstveni\u010dka, patrijarhalna konstrukcija sa kojom \u017eena ne mo\u017ee da u\u0111e u borbu, a da iza\u0111e kao pobjednica\u201d, ka\u017ee Nelevi\u0107.<\/p>\n

Psiholo\u0161kinja i psihoterapeutkinja Adriana Pejakovi\u0107 tako\u0111e smatra da je promjena prezimena nakon udaje mnogo vi\u0161e od formalnosti, jer prezime nije samo administrativna oznaka.<\/p>\n

,,U psiholo\u0161kom smislu, prezime je i dio li\u010dne pri\u010de, dio kontinuiteta sopstvenog identiteta, porijekla, profesionalnog puta i unutra\u0161njeg osje\u0107aja ko sam ja u svijetu. Zato kod nekih \u017eena promjena prezimena ne izaziva gotovo nikakav unutra\u0161nji konflikt, dok kod drugih mo\u017ee otvoriti vrlo suptilan, ali dubok osje\u0107aj da se od njih o\u010dekuje da jedan dio sebe tiho odlo\u017ee kako bi lak\u0161e u\u0161le u novu porodi\u010dnu ulogu. Nije, dakle, isto za svaku \u017eenu, ali nije ni bezna\u010dajno, jer na\u010din na koji do\u017eivljavamo svoje ime i prezime \u010desto govori o na\u010dinu na koji do\u017eivljavamo sopstveni integritet\u201d, ka\u017ee Pejakovi\u0107.<\/p>\n

Ona dodaje i da je odluka o prezimenu kod nas rijetko potpuno privatna stvar zato \u0161to brak jo\u0161 nije oslobo\u0111en simboli\u010dkih tereta tradicije, patrijarhalnih o\u010dekivanja i dru\u0161tvenih normi koje se prenose gotovo neprimjetno.<\/p>\n

,,\u010cesto se stvara utisak da je \u2018normalno\u2019 da \u017eena uzme mu\u017eevljevo prezime, pa svaka druga\u010dija odluka mora dodatno da se obja\u0161njava, pravda ili brani. \u010cim ne\u0161to morate da branite pred porodicom, okolinom ili \u010dak pred potpuno nepoznatim ljudima, onda to vi\u0161e nije samo intimna odluka dvoje odraslih ljudi. Tada to postaje dru\u0161tveno pitanje, jer se \u017eena ne suo\u010dava samo sa svojim li\u010dnim izborom, nego i sa porukama o tome \u0161ta zna\u010di biti \u2018dobra \u017eena\u2019, \u2018prava supruga\u2019 ili \u2018porodi\u010dna \u017eena\u2019\u201d, ka\u017ee Pejakovi\u0107.<\/p>\n

\"adirana

Pejakovi\u0107: \u010cesto se stvara utisak da je \u2018normalno\u2019 da \u017eena uzme mu\u017eevljevo prezime, pa svaka druga\u010dija odluka mora dodatno da se obja\u0161njava, pravda ili brani<\/strong><\/em><\/p><\/div>\n

Ova psiholo\u0161kinja isti\u010de i da, kada \u017eena osje\u0107a da odluku o prezimenu nije donijela slobodno, nego pod pritiskom porodice, partnera ili okoline, posljedice ne moraju uvijek biti dramati\u010dne spolja, ali mogu biti veoma zna\u010dajne iznutra.<\/p>\n

,,Mo\u017ee se javiti osje\u0107aj unutra\u0161nje nelagode, potisnute ljutnje, tuge, pa \u010dak i nejasnog osje\u0107aja gubitka sebe, naro\u010dito ako je ta odluka do\u017eivljena kao simboli\u010dko odricanje od ne\u010dega va\u017enog i li\u010dnog. Ono \u0161to je posebno va\u017eno jeste da prisila ne mora biti otvorena da bi bila psiholo\u0161ki stvarna. Dovoljno je da \u017eena osjeti da \u0107e ljubav, pripadanje ili mir u porodici biti uslovljeni time da pristane. Tada odluka vi\u0161e nije slobodan izbor, nego vjerovatno adaptacija radi o\u010duvanja odnosa ili izbjegavanja osude. Dugoro\u010dno, takve situacije mogu ostaviti trag na do\u017eivljaj li\u010dne autonomije, na samopo\u0161tovanje, ali i na kvalitet partnerskog odnosa, jer ono \u0161to je po\u010delo kao \u2018samo prezime\u2019 mo\u017ee ostati upam\u0107eno kao trenutak u kojem \u017eena nije imala puni prostor da bude ono \u0161to zapravo jeste\u201d, ka\u017ee Pejakovi\u0107.<\/p>\n

\n

Istorijski i me\u0111unarodni kontekst<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Istorijski gledano, pravo \u017eene da nakon braka izabere \u0161ta \u0107e da radi sa prezimenom nije bilo ni u svijetu pribli\u017eno prihva\u0107eno koliko danas djeluje.<\/p>\n

U Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama (SAD) \u017eene formalno nijesu svuda bile izri\u010dito zakonski obavezane da uzmu mu\u017eevljevo prezime, ali su sve do sredine, a u pojedinim dr\u017eavama i do kraja 1970-ih, postojale ozbiljne pravne i administrativne prepreke za one koje su \u017eeljele da zadr\u017ee djevoja\u010dko prezime. To se odnosilo i na osnovna gra\u0111anska prava i dokumenta, poput bira\u010dke registracije i voza\u010dkih dozvola. Va\u017ena prekretnica dogodila se 1975. godine u predmetu Dunn v. Palermo, kada je Vrhovni sud Tenesija odbacio tuma\u010denje po kojem \u017eena sklapanjem braka automatski mora preuzeti mu\u017eevljevo prezime da bi ostala upisana u bira\u010dki spisak. Sud je tada jasno saop\u0161tio da obi\u010daj nije isto \u0161to i zakon, i da ne postoji pravna obaveza da \u017eena promijeni prezime samim \u010dinom braka.<\/p>\n

U studiji \u201cFemale Surname Choice: Historical, Cultural, and Branding Influences at Duke University\u201d<\/a> iz 2010. godine autorki Andree Coravos<\/strong> i Corinne Grzybowski <\/strong>pi\u0161e da istra\u017eiva\u010di koji se bave istorijom prezimena isti\u010du da su upravo tokom 1970-ih po\u010dele da padaju najva\u017enije pravne barijere koje su \u017eenama ote\u017eavale da zadr\u017ee svoje prezime, \u010dime je otvoren prostor za \u0161ire dru\u0161tvene promjene.<\/p>\n

U nekim zemljama mnogo te\u017ee dolazi do stvarnih promjena. Japan, koji je po patrijarhalnim obrascima mnogo sli\u010dan Crnoj Gori, jedina je dr\u017eava u svijetu koja jo\u0161 zabranjuje bra\u010dnim parovima da koriste razli\u010dita prezimena. Supru\u017enici prilikom sklapanja braka mogu da izaberu prezime jednog od njih, ali u \u010dak oko 95 odsto slu\u010dajeva prezime ipak mijenja \u017eena. U martu 2024. \u0161est japanskih parova podnijelo je tu\u017ebu protiv dr\u017eave, tvrde\u0107i da zakoni koji nala\u017eu da bra\u010dni parovi moraju imati isto prezime kr\u0161e ustavna na\u010dela rodne ravnopravnosti i ljudskog dostojanstva.<\/p>\n

Kako pravnica Ayako Hatano<\/strong> u tekstu \u201cWhat is Your Name? \u2013 Gender Inequality Embedded in the Same-Surname System for Married Couples in Japan\u201c<\/a> obja\u0161njava, ova praksa u Japanu poti\u010de jo\u0161 iz 19. vijeka.<\/p>\n

U japanskom dru\u0161tvu dugo je dominirao patrilinearni porodi\u010dni poredak, zasnovan na mu\u0161koj glavi porodice, poznat kao sistem ie. U okviru takvog ure\u0111enja, od \u017eene se o\u010dekivalo da sklapanjem braka pre\u0111e u mu\u017eevljevu porodicu i postane dio njegove porodi\u010dne linije, pa je promjena prezimena bila sastavni dio tog prelaska. Taj princip dobio je i pravni okvir krajem 19. vijeka, kada je ugra\u0111en u djelove Meid\u017ei gra\u0111anskog zakonika iz 1898. godine. Iako je poslije Drugog svjetskog rata, revidiranim Gra\u0111anskim zakonikom iz 1947, sistem ie formalno ukinut, njegovo naslje\u0111e ipak je ostalo vidljivo u pravilima koja ure\u0111uju prezime supru\u017enika, ali i u dru\u0161tvenim o\u010dekivanjima koja ta pravila prate.<\/p>\n

Posljedice takvog sistema posebno poga\u0111aju \u017eene. Sama promjena prezimena \u010desto povla\u010di dug i zamoran niz administrativnih koraka, od izmjene li\u010dnih dokumenata do uskla\u0111ivanja brojnih slu\u017ebenih evidencija, \u0161to za mnoge \u017eene predstavlja dodatni tro\u0161ak, gubitak vremena i nepotreban teret. Za mnoge \u017eene odricanje od prezimena koje su nosile od ro\u0111enja zna\u010di i osje\u0107aj gubitka dijela li\u010dnog identiteta. Taj izbor mo\u017ee imati posljedice i u profesionalnoj sferi, jer ime pod kojim su gradile karijeru, ugled i stru\u010dne reference postaje manje vidljivo ili prepoznatljivo. Upravo zato kriti\u010dari ovakvog sistema u Japanu upozoravaju da on ne funkcioni\u0161e samo kao pravno pravilo, ve\u0107 i kao mehanizam koji dodatno u\u010dvr\u0161\u0107uje tradicionalne rodne uloge i patrijarhalne obrasce u dru\u0161tvu.<\/p>\n

Jedna \u017eena, koja je tako\u0111e \u017eeljela da ostane anonimna, za PCNEN je ispri\u010dala da je nakon razvoda odlu\u010dila da zadr\u017ei mu\u017eevljevo prezime i da je presudom dobila starateljstvo nad djecom. Kako ka\u017ee, tek kasnije je shvatila koliko administrativni sistem zna da bude neuskla\u0111en sa stvarnim porodi\u010dnim okolnostima i koliki bi joj dodatni problem predstavljalo to da je odlu\u010dila da vrati svoje prezime.<\/p>\n

Kada je nedavno poku\u0161ala da elektronski upi\u0161e dijete u \u0161kolu, sistem je automatski povukao adresu oca, iako dijete ne \u017eivi s njim, \u0161to je bila velika prepreka, jer sa tom adresom dijete nije moglo da bude upisano u \u0161kolu u dijelu grada gdje zaista \u017eivi. Zbog toga je morala da ide u Ministarstvo unutra\u0161njih poslova (MUP), gdje je dodatno poja\u0161njavala situaciju i dostavljala presudu o starateljstvu, kako bi dokazala da je upravo ona roditelj sa kojim dijete \u017eivi, i kako bi izbjegla dodatne procedure, poput pribavljanja saglasnosti biv\u0161eg supruga.<\/p>\n

\n

Prezime i stereotipi: Dru\u0161tvo ka\u017enjava i mu\u0161karce<\/h3>\n<\/blockquote>\n

U me\u0111unarodnoj literaturi prezime se ne tretira kao obi\u010dna administrativna odluka, nego pokazatelj rodnih normi, porodi\u010dne mo\u0107i, identiteta i dru\u0161tvenih o\u010dekivanja.<\/p>\n

Interesantna je studija \u201cWomen's Surnames: Decisions, Interpretations and Associations with Relational Qualities\u201c autorki Susan Kline<\/strong>, Laure Stafford<\/strong> i Jill Miklosovic<\/strong> iz, sada ve\u0107 davne, 1996. godine.<\/a> One su istra\u017eivale \u017eene koje su promijenile prezime, zadr\u017eale svoje ili ga kombinovale sa mu\u017eevljevim, i zaklju\u010dile su da nije bilo zna\u010dajnih razlika u kvalitetu odnosa, ali jeste u zna\u010denju koje su \u017eene pridavale braku i prezimenu. Ti nalazi dematuju uvrije\u017eene pretpostavke da \u017eena koja zadr\u017ei svoje prezime \u201cmanje vjeruje u brak\u201d ili da je manje posve\u0107ena partnerstvu.<\/p>\n

Ne\u0161to skorija studija \u201cMarital name change as a window into gender attitudes\u201c<\/a> autorki i autora Laure Hamilton<\/strong>, Claudie Geist<\/strong> i Briana Powella<\/strong>, iz 2011, pokazuje da su stavovi o promjeni prezimena nakon braka veoma dobar \u201cprozor\u201d u \u0161ire rodne stavove. Ove autorke i autor su na nacionalnom uzorku pokazali da su ti stavovi sna\u017eno povezani sa drugim pogledima na rodne uloge, \u010dak i vi\u0161e nego neka klasi\u010dna pitanja o \u201cmu\u0161kim\u201d i \u201c\u017eenskim\u201d sferama. Drugim rije\u010dima, prezime nije sporedna tema, nego vrlo precizan indikator toga kako dru\u0161tvo zami\u0161lja brak i ravnopravnost.<\/p>\n

Coravos i Grzybowski pi\u0161u da su promjene u obrazovanju i dru\u0161tvenom polo\u017eaju \u017eena tako\u0111e uticale na to da sve vi\u0161e njih zadr\u017ei sopstveno prezime nakon sklapanja braka. One navode da je rastao udio \u017eena koje zavr\u0161avaju fakultete i doktorske studije i da sa vi\u0161im obrazovanjem \u010desto dolazi i sna\u017enija veza izme\u0111u prezimena i li\u010dnog, ali i profesionalnog identiteta.<\/p>\n

,,\u017dene sa vi\u0161im obrazovanjem sve \u010de\u0161\u0107e stupaju u brak kasnije nego ranije generacije, \u0161to zna\u010di da do trenutka udaje ve\u0107 imaju izgra\u0111eniji osje\u0107aj sebe, sopstvenu profesionalnu reputaciju i dru\u0161tveni polo\u017eaj vezan za ime koje nose. Taj trend dodatno je oja\u010dan od 1970-ih, kada su ve\u0107a kontrola nad reprodukcijom i odga\u0111anje braka omogu\u0107ili \u017eenama da du\u017ee razvijaju autonomiju prije ulaska u bra\u010dnu zajednicu. Zbog toga prezime za mnoge \u017eene vi\u0161e nije samo porodi\u010dna oznaka, ve\u0107 va\u017ean dio identiteta koji je tim te\u017ee napustiti \u0161to je \u017eivot, karijera i samosvijest koju su pod njim izgradile sna\u017enija\u201d, pi\u0161e u njihovoj studiji.<\/p>\n

Zanimljivo je da se u radu iz 2018. \u201cWhat Does it Mean for the Husband When His Wife Keeps Her Own Surname? autorki Rachael Robnett, Marielle Wertheimer i Harriet Tenenbaum navodi da se stereotipi ne lijepe samo za \u017eene koje ne uzmu mu\u017eevljevo prezime, nego i za mu\u0161karce koji su s njima u vezi, koji su percipirani kao neko ko ima manje mo\u0107i u vezi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako zakon u Crnoj Gori ostavlja izbor, brojke iz op\u0161tina pokazuju da \u017eene i dalje ubjedljivo naj\u010de\u0161\u0107e uzimaju mu\u017eevljevo prezime. Iza te naizgled formalne odluke kriju se identitet, porodi\u010dna istorija, pragmatizam, ali i dru\u0161tveni pritisci i patrijarhalni obrasci koji opstaju i imaju ozbiljne posljedice. Istra\u017eivanja pokazuju i da stereotipi ne poga\u0111aju samo \u017eene koje zadr\u017ee svoje prezime, ve\u0107 i mu\u0161karce koji zbog toga u o\u010dima dru\u0161tva ispadaju \u201cslabiji\u201d<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":371630,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[546],"tags":[],"class_list":["post-454815","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-feature"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454815","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=454815"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454815\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":454825,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454815\/revisions\/454825"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/371630"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=454815"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=454815"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=454815"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}