{"id":454771,"date":"2026-04-03T07:12:00","date_gmt":"2026-04-03T05:12:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=454771"},"modified":"2026-04-03T07:16:20","modified_gmt":"2026-04-03T05:16:20","slug":"bozo-koprivica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/04\/03\/bozo-koprivica\/","title":{"rendered":"Bo\u017eo Koprivica"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sinan Gud\u017eevi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Dvadeset i \u010detvrtog marta 2026. sa krematorija Novog groblja u Beogradu ispra\u0107en je Bo\u017eo Koprivica, pjesnik igre i driblinga. I jedinstveni dribler. Ispra\u0107en je kako je \u017eelio da bude ispra\u0107en, bez religijskog rituala i govora, uz dvije pjesme, jedna je bila zavr\u0161na iz filma \u201cDivlje horde\u201d, a druga je bila Zafira Had\u017eimanova \u201c\u0421\u0430\u043d\u043e\u045c \u0441\u0435\u0434\u0430\u043c \u0422\u0440\u0435\u043d\u043e\u201d.<\/p>\n

Ovako je u jednoj knjizi Bo\u017eo ostavio: \u201cIvo, kad budem odlazio, pusti muziku iz \u2018Divlje horde\u2019, onaj refren\u2026 Konj Vilijama Holdena, ba\u0161 takav konj. Treba mi ba\u0161 taj film, i ba\u0161 Vilijam Holden. Ili, \u2018Na mene juri bojni konj\u2019\u2026<\/p>\n

Konj bez jaha\u010da, koji je
\ndavno u travu pao
\nSa zvezdom krvi u grlu i
\no\u010dima od kletve budnim\u2026\u201c<\/p><\/blockquote>\n

Iva iz vokativa je Ivana, k\u0107erka Bo\u017eova. Druga je Jovana, koju je zvao Nono, Majko i Zeko. Dosta je sad ovoliko. Jer se \u201cu eseju \u010desto i bunca, bokori. \u201cEsej je rasipnik\u201d, kazuje Koprivica.<\/p>\n

Bo\u017eo je oti\u0161ao s ve\u010deri 19. marta 2026. po\u017eivio je 76 godina i \u010detiri mjeseca. Listovi i portali su objavili da je bio godinu mla\u0111i, no to je jo\u0161 jedan dribling nenadma\u0161nog igra\u010da Bote Koprivice. Sa 76 godina je zavr\u0161io \u017eivot i Milan Gali\u0107, veli\u010danstveni igra\u010d Partizana koga je Bo\u017eo nazvao igra\u010dem plime, nikada oseke.<\/p>\n

Bo\u017eove knjige \u0107e ostati, o njima \u0107e se pisati, sve su dostupne. Ho\u0107u da ovdje sa\u010duvam od zaborava ne\u0161to od uspomena s njime.<\/p>\n

Jednog subotnjeg popodneva, nakon nekoliko odigranih utakmica na Adi Ciganliji, u \u0161ikari podalje od igrali\u0161ta, vidjeli smo jednog starijeg gospodina u trenerci kako sa ledine nabacuje loptu jednom mladi\u0107u, koji stoji u nekom malo trnju malo \u0161iblju i odande loptu poku\u0161ava primiti ili je uhvatiti na volej.<\/p>\n

Kad se taj trening zavr\u0161io, pri\u0161li smo dvojici znojavih, kad ono onaj stariji nije niko drugi nego spomenuti Milan Gali\u0107! Vje\u017eba svoga sina Dragana! Bo\u017eo je odmah Gali\u0107u spomenuo jedan njegov gol Budu\u0107nosti i jedan Sarajevu. Nakon desetak minuta dotakli su se i ona tri gola Zvezdi za Partizanovih 5:0. Gale, evo ga i sad \u010dujem, ka\u017ee: \u201cDa, stvarno sam tada igrao dobro. Ali je \u010ditav tim igrao odli\u010dno, a Vislavski stra\u0161no.\u201d<\/p>\n

Bo\u017eovo lice, ta ozarenost nikad ne\u0107e uminuti. Taj susret \u0107e biti uvod u budu\u0107e Bo\u017eove razgovore sa Gali\u0107em. Gali\u0107 je partizanovcu Koprivici bio velika igra\u010dka ljubav, uz Bobeka i Milutinovi\u0107a. Gali\u0107 \u0107e kasnije Bo\u017eu ispri\u010dati stravu svoga djetinjstva, sudbinu ratnog siro\u010deta koje je uspjelo da bude najbolje u svemu \u010dime se bavilo.<\/p>\n

Bo\u017eo je tu pripovijest sa\u010duvao od zaborava, eno je u knjizi. O Gali\u0107u, siro\u010detu \u0161to raste u zbjegovima uz proleterske brigade, koga ujeda \u017ee\u0111, glad i smrt, stra\u0161na smrt majke, Bo\u017eo ka\u017ee kako zna da mu je turski pjesnik komunista Nazim Hikmet, posvetio pesmu \u201cMoje srce\u201d:<\/p>\n

U mojim grudima je petnaest rana!
\nU grudi mi se zarilo petnaest no\u017eeva
\ns crnim dr\u0161kama!<\/p><\/blockquote>\n

Listovi Bo\u017eovih knjiga natopljeni su ozareno\u0161\u0107u i melanholijom, a primjeran su primjer za izdriblane \u017eanrove. Blurring of genres. Malo proze, malo pjesme, \u010das prozimetar, \u010das epigrafski natpis pod skulpturom lopte, gracias vieja. Di St\u00e9fano. Redak mulja, redak pjene, rekao bi Tonko Maroevi\u0107.<\/p>\n

Bo\u017eo je bio veli\u010danstven znalac i poznavalac igre koju stotine miliona gledaju, a malo njih je duboko razumije. Bo\u017eo kazuje da je njegova opsesija Ma\u0111arskom po\u010dela u beogradskoj kinoteci 14. oktobra 1962. godine, kad je gledao film utakmice Engleska \u2013 Ma\u0111arska iz 1953. koju je Ma\u0111arska dobila rezultatom 6:3, uputiv\u0161i 35 udaraca na gol, protiv engleskih \u0161est. Mnogo stranica \u0107e Bo\u017eo ispisati u divljenje toj ma\u0111arskoj ekipi i njenom tragi\u010dnom kraju, u finalu svjetskog prvenstva u Bernu 1954. Bo\u017eik, Hidegkuti, Pu\u0161ka\u0161, likovi su mnogih stranica Bo\u017eovih knjiga.<\/p>\n

Druga, jo\u0161 ve\u0107a njegova ljubav bio je Brazil. U brazilskoj igri je u\u017eivao do iskapi. Garrincha, Tostao, Gerson, Pel\u00e9 i Zico bili su igra\u010di o kojima je znao sve, mislim vi\u0161e i od njih samih. Za Brazil je navijao apsolutno i bez zareza. Navijao je za Brazil i kad je Brazil igrao protiv Jugoslavije. Nadmo\u0107 umije\u0107a nad patriotizmom. To je bilo nebesni\u010dko navijanje: Bo\u017eovo jugoslavenstvo je bilo duboko i visoko, pa samo oni \u0161to su ga dobro poznavali mogu pojmiti \u0161ta je njemu bio Brazil kad ga je u utakmicama protiv Jugoslavije birao prije Jugoslavije.<\/p>\n

Ali je ipak (ipak!) najve\u0107e njegovo navijanje bilo ono za Partizan. To je bilo navijanje do tuberkuloze i tifusa, s njime se nije moglo mjeriti ni\u0161ta. Ritual odlaska na utakmice, pam\u0107enje ulica kojima je pro\u0161ao, a Partizan pobijedio bio je dio njegova uvjerenja da navija\u010d svojom snagom i srcem \u010dini da Partizan igra bolje.<\/p>\n

Na stadion nikad nije nosio ni \u0161al ni zastavu, njegovo srce je imalo Partizanove komore i pretkomore, partizanske zaliske i aortu. Njegovo partizanstvo proiza\u0161lo je iz partizanstva njegove porodice, njegov \u017eivot je bio partizanski i partizanovski, njegovo najve\u0107e po\u0161tovanje imali su partizani komunisti, a bitka na Sutjesci je u tome bila doga\u0111aj koji je oblikovao njegov osje\u0107aj zahvalnosti za \u017eivot u slobodi.<\/p>\n

Jedan sam od sretnika koji je s Bo\u017eom desetak godina igrao lopte. Takvoga igra\u010da nisam nikada vidio, a to su kazali i najve\u0107i igra\u010di, kazao je Mom\u010dilo Vukoti\u0107, \u010duo sam to isto od nekada\u0161njeg Partizanova igra\u010da Zorana Cvetanovi\u0107a. Bo\u017eo je svojim driblingom bacao u zanos svakoga ko ga je gledao. Dribling sa igrali\u0161ta preselio se u njegove knjige. Knjige \u0107e ostati, ali smo ostali bez Bo\u017ea.<\/p>\n

Izgubili smo njegovu igru, njegova dodavanja lopte u korak, bez \u010dega je igrali\u0161te pustinja Gobi ili \u0160amo. Znam o \u010demu govorim, na Bo\u017eova dodavanja sam dao stotine golova, nezaboravni Milo Miranovi\u0107 je jednom kazao, hajde da ih zaokru\u017eimo na dvije hiljade. Kad sam pitao na \u0161ta se odnose dvije hiljade, na dodavanja ili na golove, Bo\u017eo je, samouvjereno, a mjerodavno odgovorio: \u201cNa moja dodavanja je te\u0161ko proma\u0161iti gol!\u201d<\/p>\n

Imao je svijest o svome umije\u0107u driblanja i loptanja. Kad ka\u017ee kako niko nikada tako kao on nije igrao lopte, on se ne hvali, on zna \u0161ta govori i kloni se samohvale. To je Ovidijevo Iamque opus exegi, quod \u2026 nec edax abolere vetustas, nedostojno je i nepristojno nemati svijest o tome \u0161ta jesi i \u0161ta \u010dini\u0161. O tih uspomena u Bo\u017eovom i \u017dunjinom stanu, na Zvezdari, na Vo\u017edovcu i onome u Ulici 27. marta!<\/p>\n

Bo\u017eo je uz fudbal igrao i ko\u0161arku. Bio je plejmejker, igrao je u Nik\u0161i\u0107u sa \u017darkom Varaji\u0107em i \u017deljkom Cerovi\u0107em. Sa juniorskom reprezentacijom Crne Gore bio je prvak Jugoslavije. Nije propu\u0161tao Partizanove utakmice, ni one na stadionu JNA ni one u Palati sportova ili u Pioniru ili u Areni. Sa sobom je vodio i k\u0107eri Ivanu i Jovanu. Jovana je, imala je tada tri i po godine, jednom pitala oca: \u201cBo\u017eo, a kojega \u0107emo Partizana gledati u subotu: Partizana u zatvorenom ili Partizana na otvorenom?\u201d Tako je Jovana tada pravila razliku izme\u0111u ko\u0161arke i fudbala.<\/p>\n

A moju k\u0107erku Alju Bo\u017eo je prebacio sa zapadne tribine stadiona JNA preko ograde igrali\u0161ta pred utakmicu Partizan \u2013 Real Madrid, 4. novembra 2003. Jo\u0161 vidim Alju kako tr\u010di prema liniji koja polovi igrali\u0161te, gdje se postrojavaju igra\u010di Partizana i Reala. Otr\u010di do Beckhama i Roberta Carlosa, vadi iz jakne fotoaparat, i tra\u017ei da stanu pred nju. I slika ih obojicu. Gleda je Zin\u00e9dine Zidane. Uslika i njega.<\/p>\n

Kad je oposlila posao, dala se u trk prema ogradi, gdje ju je podigao onaj isti redar \u0161to ju je i prihvatio od Bo\u017ea, i predao je Bo\u017eu s druge strane. Koga Bo\u017eova ruka po\u0161alje na teren, taj ostane ne samo neuhvatljiv nego i neprimije\u0107en. Danas bi takav poduhvat bio nezamisliv. Osim ako ga ne bi izveo Bota Koprivica. Kad se vratila u Zagreb, cijela \u0161kola je pri\u010dala kako je Alja vidjela Davida Beckhama.<\/p>\n

Ovako je na dan kad smo se opra\u0161tali od Bote, napisala iz Amsterdama Jelena Miranovi\u0107, k\u0107erka velikog Mila Miranovi\u0107a: \u201cVolela sam mnogo Botu. On je bio onaj moj brat koji me je na ven\u010danju, po na\u0161im crnogorskim obi\u010dajima, izveo pred svatove kad su do\u0161li po mene. Imala sam tremu, se\u0107am se, uzeo me za ruku i rekao: \u2018Ne boj se, to je kao kad ulazi\u0161 na teren, samo mirno iza\u0111i na teren.\u2019<\/p>\n

I \u010desto su mi se kasnije u \u017eivotu, kad je frka, vra\u0107ale te re\u010di, kao credo, \u2018samo iza\u0111i na teren\u2019. Bota je bio mudrac i nepogre\u0161ivi dijagnosti\u010dar, znao je u dve re\u010di da objasni su\u0161tinu, a njegovo \u0107utanje je govorilo pet jezika. Od njega sam nau\u010dila da je prijateljstvo jedina mansarda, ali i da je detalj najva\u017eniji dribling freske Crni Orfej. Mirno putuj, Bota, na svoju Mansardu i dje\u010dak budi zavazda!\u201d<\/p>\n

Nezaboravni Brana Petrovi\u0107 je jednom u Klubu knji\u017eevnika pri\u0161ao stolu za kojem smo sjedili nas nekoliko nakon pono\u0107ne igre u dvorani na Vra\u010daru. Obratio se Bo\u017eu, koga je zvao Bonja: \u201cBonja, svi ka\u017eu da si najbolji igra\u010d, ali, burazeru, za mene si nula!\u201d Svi smo pali u smijeh, koji jo\u0161 nije prestao. Bonja je jako volio Branu partizanovca i njegove neponovljive ma\u0161tarije.<\/p>\n

Po\u010detkom oktobra u Ulcinju smo se opet smijali na Branino \u201cali za mene si nula\u201d, pa smo skoro uglas kazivali Braninu pjesmu \u201cOdlazak Bohumila Hrabala\u201d:<\/p>\n

Moj drug, prijatelj i kum
\nBohumil Hrabal
\nPesnik iz zlatnog grada Praga,
\n\u201cPao je s prozora bolnice
\nHrane\u0107i golubove\u201d.
\nTako javljaju agencije.
\nA, me\u0111utim, nije lepo re\u0107i da je Pao
\nZa gospodina koji je Odleteo.
\nPasti i odleteti nije isto.
\nTa nepreciznost doista \u017ealosti duh.
\nI nije Bohumil Hrabal hranio golubove
\nKako javljaju piskarala
\nNego su golubovi hranili njega
\nU gospodskom siroma\u0161tvu i slavi starosti
\nMrvicama svetlosti hranili su njega
\nGolubovi njegovog grada.
\nDa mu oja\u010daju krila.
\nDa bude jak kad poleti<\/p><\/blockquote>\n

portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Imao je svijest o svome umije\u0107u driblanja i loptanja. Kad ka\u017ee kako niko nikada tako kao on nije igrao lopte, on se ne hvali, on zna \u0161ta govori i kloni se samohvale<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":453813,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-454771","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454771","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=454771"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454771\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":454778,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454771\/revisions\/454778"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/453813"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=454771"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=454771"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=454771"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}