Za razliku od drugih \u017eivotinja, ljudi velik dio dana provedu razmi\u0161ljaju\u0107i o stvarima koje se trenutno ne doga\u0111aju oko njih. Um odluta u pro\u0161lost, u mogu\u0107e scenarije budu\u0107nosti ili \u010dak u doga\u0111aje koji se nikada ne\u0107e zbiti. Taj oblik “od podra\u017eaja nezavisnog mi\u0161ljenja” izuzetno je evolucijsko postignu\u0107e: omogu\u0107uje nam planiranje, u\u010denje i stvaranje. No filozofske i religijske tradicije dugo upozoravaju da sre\u0107a dolazi iz \u017eivljenja u sada\u0161njem trenutku, a ne iz lutanja mislima.<\/p>\n
Dosada\u0161nji laboratorijski eksperimenti potvrdili su kognitivne koristi ma\u0161tarenja \u2013 podsti\u010de, recimo, kreativnost \u2013 ali su se rijetko usredsredili na njegov emocionalni u\u010dinak. Kako bi to provjerili u stvarnom \u017eivotu, autori su razvili web\u2011aplikaciju za iPhone (trackyourhappiness.org) kojom su prikupljali nasumi\u010dne uzorke izvje\u0161taja o aktivnostima, mislima i osje\u0107ajima gotovo 5.000 ljudi iz 83 zemlje, u dobi od 18 do 88 godina.<\/p>\n
Analiza poduzorka od 2250 odraslih ispitanika (58 % mu\u0161karaca, 73 % rezidenata SAD\u2011a, prosje\u010dne dobi 34 godine) otkrila je nekoliko jasnih zakonitosti. U\u010desnici su tri puta dnevno dobijali kratka pitanja: “Kako se trenutno osje\u0107ate?” (skala od 0 do 100) i “O \u010demu sada razmi\u0161ljate?” uz ponu\u0111ene odgovore da je misao ugodna, neutralna ili neugodna te da li je uop\u0161te povezana s onime \u0161to upravo rade.<\/p>\n
Pokazalo se da umovi lutaju \u010desto: u 46,9 % svih uzoraka i barem u 30 % vremena gotovo svake aktivnosti, od posla do dru\u017eenja. Najzanimljivije je, me\u0111utim, da je sama priroda aktivnosti slabo predvi\u0111ala sre\u0107u \u2013 mnogo slabije nego \u0161to je \u010dinilo lutanje misli. Ljudi su, nezavisno od toga \u0161to su radili, bili zna\u010dajno nesre\u0107niji kada su im misli odlutale nego kada su bili fokusirani na sada\u0161nji zadatak.<\/p>\n
Ni sadr\u017eaj toga lutanja nije donosio puno utjehe. Iako su ugodne misli bile ne\u0161to bolje od neutralnih ili neugodnih, niti jedna od tih kategorija nije nadma\u0161ila “ovdje\u2011i\u2011sada” prisutnost. \u0160tavi\u0161e, vremenski odmaknuta analiza sugerisala je da lutanje misli obi\u010dno prethodi lo\u0161em raspolo\u017eenju, a ne obratno; dakle, sklonost ma\u0161tanju vjerovatno uzrokuje pad sre\u0107e, umjesto da je posljedica lo\u0161eg raspolo\u017eenja.<\/p>\n
Autori zaklju\u010duju da je sposobnost zami\u0161ljanja onoga \u0161to se ne doga\u0111a upravo sada nedvosmisleno kognitivno postignu\u0107e, ali i emocionalni tro\u0161ak. Dok nas lutaju\u0107i um mo\u017ee pripremiti za budu\u0107nost, istovrmeno nam potkopava zadovoljstvo sada\u0161njim trenutkom. Drugim rije\u010dima, kad god nam misli odlutaju, gotovo je sigurno da \u0107emo biti manje sre\u0107ni \u2013 ma koliko privla\u010dan taj unutra\u0161nji svijet bio.<\/p>\n
Prema istra\u017eivanju psihologa Mathewa A. Killingswortha i Daniela T. Gilberta, objavljenom u \u010dasopisu Science. (Izvor: https:\/\/znanost.com.hr)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Za razliku od drugih \u017eivotinja, ljudi velik dio dana provedu razmi\u0161ljaju\u0107i o stvarima koje se trenutno ne doga\u0111aju oko njih. Um odluta u pro\u0161lost, u mogu\u0107e scenarije budu\u0107nosti ili \u010dak u doga\u0111aje koji se nikada ne\u0107e zbiti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":420271,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-454702","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454702","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=454702"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454702\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":454705,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454702\/revisions\/454705"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/420271"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=454702"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=454702"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=454702"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}