{"id":45460,"date":"2005-01-27T11:32:00","date_gmt":"2005-01-27T11:32:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=45460"},"modified":"2005-01-27T11:32:00","modified_gmt":"2005-01-27T11:32:00","slug":"srbija-u-raljama-vojislava-kostunice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2005\/01\/27\/srbija-u-raljama-vojislava-kostunice\/","title":{"rendered":"Srbija u raljama Vojislava Kostunice"},"content":{"rendered":"<p>Kako stvari stoje izgleda da je Srbija postala raj za haske bjegunce. Posebno, otkako se podgojeni premijer Vojislav Kostunica i nekolicina njegovih ministara trude da uredno i skoro svakodnevno podsjete javnost da oni ne zele da hapse optuzene<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Pero Simic<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Kako stvari stoje izgleda da je Srbija postala raj za haske bjegunce. Posebno, otkako se podgojeni premijer Vojislav Kostunica i nekolicina njegovih ministara trude da uredno i skoro svakodnevno podsjete javnost da oni ne zele da hapse optuzene za ratne zlocine, kao sto je to, na primjer, radila njima mrska Vlada pokojnog Zorana Djindjica. <\/p>\n<p>Oni bastine tu takozvanu dvosmjernu saradnju, za koju i sami nisu sigurni sta ona znaci, a koja, iskreno govoreci, predstavlja samo jos jedan prilog generalnoj utopijskoj filozofiji Vlade Vojislava Kostunice, a shodno tome i agoniji Srbije i Republike Srpske, sto je njima manje bitno. <\/p>\n<p>Ovdje sam mozda trebao reci strategiji, ali vam je svakako poznato da Voja i kompanija nemaju strategiju skoro ni za sta, a posebno ne za Hag. Sve je prepusteno da tece svojim tokom, pa kako bude i njima, a boga mi, zbog toga, i nama s ove strane Drine. <\/p>\n<p>Takve poruke, osim javnosti, upucene su prije svega i onima za kojima se traga, kako se ne bi osjecali tjeskobno u tom svom naumu da se ni po koju cijenu ne predaju. Zato se ne treba cuditi ako nekog od njih vidite u Beogradu, Valjevu, Kragujevcu, na Fruskoj gori ili nekom drugom mjestu u Srbiji, kako se slobodno sece. Cemu vise maskiranje, izlasci samo nocu, cesta mijenjanja boravista, kad je Voja rekao da nikog nece hapsiti! Zbog toga ne cudi da i oni koji se kriju ovdje, na podrucju Republike Srpske, po nekad predju u Srbiju.<br \/>\nVjerovatno da se na miru odmore od EUFOR-a, prosetaju, popiju kafu u svom omiljenom kaficu u Beogradu, Novom Sadu ili nekom drugom gradu, a potom se vrate nazad da kojim slucajem ne bi naletjeli na Borisa Tadica ili Vuka Draskovica. Ako nalete na policiju to i nije nekakav problem. Dovoljno je da samo kazu da ne zele da se predaju i policija ce se, shodno izjavama vladike, pardon premijera Kostunice, povuci. <\/p>\n<p>Elem, nece Voja da hapsi, pa sta kosta Srbiju i vaskoliki srpski narod, da kosta! Naravno, premijer hoce da bude, ali ako moze bez ovih haskih neprijatnosti. Znaci Srbiju treba krojiti prema njegovim mogucnostima, nesposobnu i ksenofobicnu. To sto je pitanje saradnje sa Hagom centralna tema za rjesavanje svih problema, kako to rece Nebojsa Covic, prije svega na Kosovu i Metohiji, jugu Srbije i odnosa Srbije i Crne Gore, Kostunicu kao da ne dotice. Zasto Voja danas ne moze da rijesi nijedan problem Srbima na Kosovu?<br \/>\nZato sto se koristi Milosevicevim inatom prema medjunarodnoj zajednici, odbijajuci potpunu saradnju sa Hagom boreci se za oreol \u201coca nacije\u201d. Otkud Haradinaj premijer i otkuda Srbi nemaju struju. Pa zbog Haga i Vojinog poziva da ne izlaze na izbore na Kosmetu. <\/p>\n<p>Sjecam se predizborne kampanje 2000. godine, kada je Kostunica kao predsjednicki protivkandidat Milosevicu, u Centru \u201cSava\u201d gromoglasno porucio: <\/p>\n<p>\u201cAko me izaberete za predsednika, nema tih vrata na koja necu pokucati u interesu srpskog naroda!\u201d Vrijeme je prolazilo, a malo je bilo vrata na koja je Voja kucao. Gdje god je bio i sto god je cinio, za Srbiju su vrata bila zatvorena. Nastavili ovako, sa njim ce Srbija biti izolovana kuca bez vrata i prozora. To sto je zaboravio sto je obeca, u slucaju Haga za njega ne vazi, jer posto-poto hoce u istoriju, negdje odmah ako moze do svetog Save, Pasica i Karadjordja. Izgleda da boluje od iste bolesti kao i Karadzic. Oni pri tome zaboravljaju, da se u istoriju, tacnije njenu svjetliju stranu, ne ide prijekim putem i nanoseci stetu svom narodu. Bjezeci i jedan i drugi od Haga, odnosno saradnje sa Tribunalom, oni ne zele da znaju kolika je cijena po drzavu tog njihovog avanturizma i sta gubimo svi mi s obje strane Drine. <\/p>\n<p>Pogledajte samo nasta danas lici Kostunicina Srbija? Ministar pravde Zoran Stojkovic izjavljuje naocigled svih: \u201cVlada Srbije valjano ispunjava svoje obaveze prema Hagu\u201d. Samo dan kasnije, Evropa salje poruku da se odlaze razgovor o radu na Studiji izvodljivosti, a Amerika izrice kaznene mjere Kostunicinoj vladi. <\/p>\n<p>U predvecerje tih dogadjaja najavljuje se skori dolazak Mire Markovic u Beograd. Grupa politicara iz Milosevicevog vremena, koja je poslije 5. oktobra bila spremna da zbog stete nanesene narodu i drzavi, dobrovoljno ode u zatvor na nekoliko godina, zajedno sa akademicima i doktorima nauka koji su od diktatora pravili demokratu, a od Srbije Bjelorusiju, danas su ponovo vaskrsli pa se po Beograda izruguju demokratskom dijelu Srbije, Evropi, svijetu, dijeleci lekcije kao nekada. U nastojanju da Srbija ostane u mraku u tome im opet zdusno pomazu skoro vec zaboravljeni mamurni pjesnici i knjizevnici Nogo, Crncevic i ini, koji opet arlaucu po Srbiji.<br \/>\nIzgleda da se Srbija vraca u dvedesete godine. Da li se to priprema nova srpska tragedija ovoga puta sa Kostunicom na celu pitanje je na koje bi trebao svakako da da odgovor sto prije i predsjednik Srbije Boris Tadic. Dok nije kasno! <\/p>\n<p>Nezavisne Novine<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kako stvari stoje izgleda da je Srbija postala raj za haske bjegunce. Posebno, otkako se podgojeni premijer Vojislav Kostunica i nekolicina njegovih ministara trude da uredno i skoro svakodnevno podsjete javnost da oni ne zele da hapse optuzene<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45460","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45460","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45460"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45460\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45460"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45460"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45460"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}