{"id":45420,"date":"2004-12-24T11:54:09","date_gmt":"2004-12-24T11:54:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=45420"},"modified":"2004-12-24T11:54:09","modified_gmt":"2004-12-24T11:54:09","slug":"pakao-spc-obmana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2004\/12\/24\/pakao-spc-obmana\/","title":{"rendered":"Pakao SPC obmana"},"content":{"rendered":"<p>Crvenu petokraku konacno su primili u crkvu, makar u manastiru Podostrog u Mainama. Na novoslikanoj fresci petokraka sija sa marsalske kape druga Tita koga demon lagano odvlaci u vjecnu vatru pakla<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Predrag Nikolic<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Crvenu petokraku konacno su primili u crkvu, makar u manastiru Podostrog u Mainama. Na novoslikanoj fresci petokraka sija sa marsalske kape druga Tita koga demon lagano odvlaci u vjecnu vatru pakla. Osim omrznutog komuniste, djavolje uze steze i velikodostojnike Crnogorske pravoslavne crkve. U uglu zivopis se precizira: \u201cLazni episkopi i carevi\u201d.<\/p>\n<p>Freska u Mainama je samo fina ruka na gradjevinskom poduhvatu zapocetom godinama ranije. Grubim gradjevinskim radovima pod budnim okom mitropolita Amfilohija i ostalih velikodostojnika SPC promjenjen je prvobitni izgled manastira koji je bio omiljeno prebivaliste vladika iz dinastije Petrovic-Njegos. Na mjestu  nekadasnje kule sazidan je zvonik a na konaku dogradjen sprat.  <\/p>\n<p>Manastir u Mainama nije jedini, slicna je sudbina vecine pravoslavnih sakralnih objekata u Crnoj Gori. Njih, decenijama,  Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve prepravlja vodjena opsesijom da dokaze da je na ovim prostorima, vo vijek vijekova, sve bilo srpsko i samo srpsko.<\/p>\n<p>Scenario je detaljno razradjen. Temelji ranohriscanskih crkava obavezno se obiljezavaju \u201cljepsim i starijim\u201d srpskim zdanjima, u crkvama gdje su postojala dva oltara onaj katolicki se uklanja, mjesne crkve i manastiri se dogradjuju i prosiruju u rasko-moravskom stilu, stoljetnja zdanja uljepsavaju eloksiranom bravarijom, relikvije se sele i odnose, cak ni mosti crnogorskih svetaca nijesu postedjene&#8230;  <\/p>\n<p>Monitor je u vise navrata pisao o skrnavljenju  crnogorskih svetinja i istorije. SPC je izvodila ili izvodi gradjevinske radove na: Gornjem i Donjem manastiru Ostrog, Cetinjskom manastir, Stanjevicima, Celija piperskoj, Zdrebaoniku, Starcevu, Vlaskoj crkvi, Moracniku. Spisak je dugacak.   <\/p>\n<p>Kada se grubi radovi zavrse ostaje samo da se, na sto vidnijem mjestu, oslikaju Nemanjici. Kao na Manastiru Brezojevica u Plavu, ili Gornjem manastiru Ostrog, ili Sabornoj crkvi Svetog Vasilija Ostroskog u Niksicu.  <\/p>\n<p>Moze i spomen donatorima i svesteniku za cijeg je vakta manastir preuredjen. To je, prosle godine, uradio javnosti poznati episkop Filaret na fasadi manastira Svete Trojice u Pljevljima. \u201cNa duhovnu radost srpskom rodu\u201d, fino pise na fasadi manastira.  <\/p>\n<p>Na konaku tik uz manastir Ostrog iscrtani Sveti Sava, Sveti car Lazar i Sveti Stanko. I ime Ljubice iz Toronta. Ona je dala pare da bila uz svece.<\/p>\n<p>\u201cKo osteti ili unisti spomenik kulture kaznice se za krivicno djelo novcanom kaznom ili zatvorom od sest mjeseci do pet godina\u201d, predvidjeno je clanom 91. Zakona o zastiti spomenika kulture. Kazna od tri godine zatvora prijeti i onom \u201cko bez dozvole izvrsi radove na odrzavanju, konzervaciji ili restauraciji spomenika kulture\u201d. <\/p>\n<p>Srpska crkva dozvolu niti trazi, niti joj, izgleda, treba. Ne interesuje je ni to sto je vecina spomenika na kojima zida i dogradjuje pod zastitom crnogorske drzave.      <\/p>\n<p>Odgovorni u dva crnogorska Zavodima za zastitu spomenika kulture godinama ponavljaju da oni nemaju moci da zaustave crkvenu divlju gradnju. Uglavnom se pokusava djelovati snagom administracije: donose se rjesenje o obustavi radova, pisu se zahtjevi da se sve vrati u prvobitno stanje, apeluje se&#8230; Zalud.<\/p>\n<p>SPC nesmanjenom zestinom nastavlja da rusi, prepravlja i gradi novo. Nijedno od mnogobrojnih rjesenja koje je Zavod donio nije ispostovano. <\/p>\n<p>Naprotiv, SPC je presla u kontranapad. Mitropolit Amfilohije je, prije dvije godine, optuzio Zavod za zastitu spomenika za nekompetentnost, besprizornost, primitivizam, cak i nekrofiliju. Razlog: clanovi drzavne komisije konstatovali su grube devastacije na manastirima u Skadarskom jezeru &#8211; Moracnik, Beska, Starcevo i Kom.   <\/p>\n<p>Ponekad su drzavni cinovnici rizikovali &#8211; batine. Tokom obilaska ostrva Kom drzavna komisija je najurena od strane srpskih svestenika i vjernika. Ponovo su donesena jalova rjesenja o obustavi radovi, mitropolit se razljutio, radovi svih vrsta su nastavljeni i tako &#8211; sve po starom i u krug.<\/p>\n<p>Samo, nije svemu kriva crkva. I drzava se svojski trudila da pomogne izmjenu vlastite istorije. Ne tako davno vladajuca crnogorska garnitura &#8211; predvodjena danasnjim suverenistima DJukanovicem, Marovicem i Vujanovicem &#8211; izdasno je pomagala gradnju imperijalnog srpskog Sabornog hrama u Podgorici. Mediji su precizno izracunali da je crnogorska Vlada za izgradnju srpskog hrama u centru Podgorice izdvojila svojevremeno oko sedam miliona maraka.  <\/p>\n<p>A kada je ponestalo drzavnih para SPC je dobila monopol na krcenje mermera u Spuzu. I radnici KAP-a su imali obavezu da za velelepni hram izdvajaju po jedan odsto od zarada, oko 100.000 maraka godisnje.  <\/p>\n<p>Mutna vremena drzavnog zmurenja i crkvene neimarske groznice mozda prolaze. Monitor saznaje da su Ministarstvo kulture i Ministarstvo uredjenja prostora oformili komisiju koja je tokom sest mjeseci obisla nepokretne spomenike kulture na teritoriji Crne Gore. Ukratko, ono sto su vidjeli ravno je katastrofi:  devastirano je oko 70 odsto od 357 primjeraka spomenickog nasljedja pod zastitom drzave.  <\/p>\n<p>Prvi put, u posljednjih 60 godina, kazu u Ministarstvu kulture, jedna strucna sluzba je sve nepokretne spomenike kulture slikala, odredila stepen devastacije i ponudila predlog mjera za sanaciju. <\/p>\n<p>Ispostavilo se da, bez zazora, kulturne spomenike pored vjerskih zajednica preuredjuju &#8211; i gradjani. Devastacije su, uglavnom, nastale zbog nestrucnosti, zuba vremena ili zle namjere. <\/p>\n<p>Izvjestaj o stanju nepokretnih spomenika kulture bice dostupan javnosti tek  iduce godine. U ministarstvu jos razmisljaju o mjerama prevencije i nacinima kako bi vec pocinjenu steta sanirali. Nadaju se da ce im o tome pomoci i cetiri nova zakona o zastiti nepokretne i pokretne kulturne bastine, cije je donosenje planirano, opet, za iducu godinu. <\/p>\n<p>Pitanje je, samo, da li &#8211; po zavrsenoj crkvenoj raboti &#8211; drzava moze sto popraviti. Uostalom, ko ce za koju godinu mladjim narastajima objasniti da \u201cSveti Sava srpski\u201d na fasadi Saborne  crkve u Niksicu ne datira iz doba kralja Nikole, vec da je naslikan pocetkom 21. vijeka.<\/p>\n<p>AMFILOHIJEV KRST NA CRNOGORSKOJ STAREVINI<\/p>\n<p>Posrbljavanje Dukljana <\/p>\n<p>Na rusevinama drevne bazilike, na mjestu gdje su nekada bila ulazna vrata crkve, sklepana je nova, drvena ograda. Na vrhu je posadjen krst. Okolo je dodato novog, bijelog kamenja, da se lakse podupre umetnuta drvena ljesa sa krstom.  <\/p>\n<p>Tako izgleda trobrodna bazilika na Martinickoj gradini: spomenik kulture danas je skaradan spoj ostataka dukljanske civilizacije i krsta koje je nakalemila Srpska pravoslavna crkva.  <\/p>\n<p>Arheoloska istrazivanja Martinicke gradine ukazuju da je rijec o starom gradu Lontodokla, jednom od tri velika grada u Duklji. Dr Branislav Borozan u svom radu \u201cMartinicka gradina &#8211; civita dioclitiana\u201d smatra da se na tom lokalitetu svojevremeno osniva sjediste nove episkopije, premjestene iz Duklje udaljene nekih petnaestak kilometara. Crnogorska drzava  je zaboravila na Martinicku gradinu &#8211; vrijedni spomenik kulture ostao je skriven od pogleda znatizeljnika mada je svega dvadesetak kilometara udaljena od Podgorice, na brezuljku istocno od Spuza.<\/p>\n<p>Ko zna kad je mitropolitu Amfilohiju zapala za oko. Njegovi ljudi poceli su intezivnije da se okupljaju i rade oko Martinicke gradine unazad dvije godine. Od tada svestenici iz manastira Zdrebaonik redovno obilaze uzvisenje na kojem se nalazi Martinicka gradina odakle, po rijecima mjestana, cesto odnose djelove starog, izgraviranog kamena.<\/p>\n<p>Ocito, minulo je vrijeme kada je mitopilit Amfilohije kleo i prijetio prikucavanjem Dukljana za Vezirov most. U Srpskoj pravoslavnoj crkvi uvidjeli su kakvu strategijsku gresku prave negiranjem veza sa Dukljom: ako je Duklja slovenska a Srbi nemaju veze sa Dukljom, kako onda dokazati da su Crnogorci u stvari &#8211; Srbi?<\/p>\n<p>Srpska crkva pokusava da prisvoji i slovenske tradicije Duklje. Zato je uvedena i titula Dioklijskog (dukljanskog) episkopa kojom je, ove godine, pocastvovan nastojnik manastira Ostrog iguman Jovan Puric. Zato su postavljena drvena vrata sa krstom na bazilici u Martinickoj gradini &#8211; kao znak da je teritorija pod vlascu Srpske pravoslavne crkve.<\/p>\n<p>\u201cKo prilikom arheoloskih iskopavanja i istrazivanja i u drugim slucajevima prisvoji iskopane ili nadjene stvari koje imaju vrijednost spomenika kulture kaznice se za krivicno djelo zatvorom do tri godine\u201d, zapisano je u clanu 93. Zakona o zastiti spomenika kulture.<\/p>\n<p>Monitor<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Crvenu petokraku konacno su primili u crkvu, makar u manastiru Podostrog u Mainama. Na novoslikanoj fresci petokraka sija sa marsalske kape druga Tita koga demon lagano odvlaci u vjecnu vatru pakla<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45420","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45420","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45420"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45420\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45420"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45420"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45420"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}