{"id":454173,"date":"2026-03-26T07:55:49","date_gmt":"2026-03-26T06:55:49","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=454173"},"modified":"2026-03-26T07:56:40","modified_gmt":"2026-03-26T06:56:40","slug":"razaraci-ljudskog-postanka-i-njihov-anti-civilizacijski-gnjev","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/03\/26\/razaraci-ljudskog-postanka-i-njihov-anti-civilizacijski-gnjev\/","title":{"rendered":"Razara\u010di ljudskog postanka i njihov anti-civilizacijski gnjev"},"content":{"rendered":"

Postoje ve\u0107i razlozi od geopolitike za\u0161to se \u017eele izbrisati Mezopotamija i Perzija<\/strong><\/p>\n

Autor:\u00a0Marko K.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kad su se pojavile fotografije iz Teherana na kojima se po dvoranama vide razbijena stakla, otpali ukrasi, pra\u0161ina i tragovi udara, prizor je imao te\u017einu koja nadilazi na\u017ealost toliko \u010desto vi\u0111ani ratni bilten. U tim slikama nije stradao tek jedan kompleks zgrada. Pogo\u0111en je prostor u kojem se \u010duva dr\u017eavno sje\u0107anje, ceremonijal starih dinastija, rukopis jedne civilizacije koja je stolje\u0107ima oblikovala vlastiti politi\u010dki i estetski jezik.<\/p>\n

U istim danima stizale su vijesti o o\u0161te\u0107enjima u Isfahanu, gradu koji u iranskoj povijesti nosi mitski status. Tamo se u kamenu, kupolama i dvori\u0161tima zadr\u017eao vrhunac safavidske mo\u0107i, a s njim i slika Irana kao velike povijesne cjeline. Ovi napadi pokazuju da je rat u\u0161ao u samu teksturu jedne civilizacije, a to nije slu\u010dajno.<\/p>\n

Takve scene odmah prizivaju Irak iz 2003. godine. Pad Bagdada, plja\u010dka Nacionalnog muzeja, izrovani lokaliteti ju\u017enog Iraka i militarizacija Babilona otvorili su jedno od najmra\u010dnijih poglavlja modernog ratovanja. U tom poglavlju kulturna ba\u0161tina ulazi u ratnu kartu, opet, ne slu\u010dajno! Ona nosi simboli\u010dnu razornu snagu, politi\u010dku poruku i sposobnost, odnosno poku\u0161aj da narodu razbije osje\u0107aj povijesnog kontinuiteta. Rije\u010d je o zlo\u010dinu koji je mo\u017eda i najstra\u0161niji – ne ciljaju se samo ljudi, ciljaju se i svi njihovi preci, njihova va\u017enost u kolektivnoj strukturi samog \u010dovjeka. To je jedna druga vrsta razaranja, to je poku\u0161aj iskonske dezintegracije, a mogli bismo \u010dak re\u0107i i sirove mr\u017enje prema kulturi od strane onog tko zna da se svojim izdanjem (ili improvizacijom) iste ne mo\u017ee nadmetati.<\/p>\n

\n

Mezopotamija kao rana svijeta<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Irak nosi prostore na kojima su grad, dr\u017eava, pismo i administracija dobili svoje najranije pune oblike. Ondje su nastajale prve plo\u010dice na kojima se vodio ra\u010dun o \u017eitu, radu i porezu. Ondje su zapisivani epovi, ure\u0111ivani hramovi, podizane zigurate i oblikovana rana dr\u017eavna mo\u0107. Uruk, Ur, A\u0161ur, Niniva, Babilon i duga mre\u017ea sumerskih i akadsko-babilonskih sredi\u0161ta tvore arhiv samog ljudskog po\u010detka.<\/p>\n

Taj prostor nije va\u017ean samo Iraku. On pripada svjetskoj povijesti u najdoslovnijem smislu rije\u010di. Kad se razbije mezopotamska plo\u010dica, kada nestane reljef iz Nimruda ili se tragovi te\u0161kih vozila ure\u017eu u Babilon, \u010dovje\u010danstvo gubi komad vlastitog prvog sje\u0107anja, svoj osnovni identitet. Gubitak se ne mjeri samo estetski. Nestaje dokaz o tome kako je \u010dovjek prvi put organizirao grad, vjeru, vlast, trgovinu i vrijeme. Kako je postao \u010dovjekom u onom smislu kakvog ga danas poimamo.<\/p>\n

Perzija stoji na drugom kraju iste velike pri\u010de. Iran \u010duva slojeve od Ahemenida do Safavida i Kad\u017eara. Persepolis, Isfahan, \u0160iraz, Golestan i cijela mre\u017ea povijesnih gradova i pala\u010da svjedo\u010de o drugom velikom civilizacijskom luku, onom koji je stolje\u0107ima povezivao Mediteran, Kavkaz, Mezopotamiju, Srednju Aziju i Indiju. Kad rat dotakne Iran, on ne ulazi u praznu geografiju. On ulazi u jedno od glavnih spremi\u0161ta ljudske povijesti.<\/p>\n

Upravo zato su Mezopotamija i Perzija privla\u010dne razara\u010dima i kao simboli\u010dke mete. Tko zagospodari takvim prostorima, dobiva mogu\u0107nost da upravlja njihovim zna\u010denjem. Tko ih ponizi, \u0161alje poruku da se mo\u017ee upravljati i samom povije\u0161\u0107u – i da je se mo\u017ee izbrisati, uni\u0161titi, da se ljudsko pam\u0107enje svede samo ni\u0161tavnu dana\u0161njicu bez konteksta.<\/p>\n

\n

Bagdad 2003. i tri dana u kojima je nestajala povijest<\/h4>\n<\/blockquote>\n

U danima izme\u0111u 10. i 12. travnja 2003. Ira\u010dki nacionalni muzej u Bagdadu ostao je bez za\u0161tite u trenutku kada se dr\u017eavni aparat raspao, a okupacijska vojska jo\u0161 nije uspostavila kontrolu nad gradom. Plja\u010dka\u0161i su razbijali vitrine, iznosili predmete, \u010dupali \u0161to se moglo nositi, a dio onoga \u0161to nije moglo biti odneseno zavr\u0161io je smrvljen po podovima i hodnicima. Ameri\u010dka stra\u017ea stigla je tek 16. travnja. Do tada je \u0161teta ve\u0107 postala globalni simbol.<\/p>\n

Brojke su i danas zastra\u0161uju\u0107e. Iz muzeja je nestalo oko 15 tisu\u0107a predmeta. Zna\u010dajan dio kasnije je vra\u0107en, ali tisu\u0107e su ostale izgubljene po krijum\u010darskim rutama, privatnim zbirkama, skladi\u0161tima i sivim zonama tr\u017ei\u0161ta antikviteta. Neki od tih predmeta nose vrijednost koju je mogu\u0107e izraziti samo civilizacijskim jezikom. Oni nisu bili roba. Oni su bili dokumenti najranije povijesti \u010dovjeka.<\/p>\n

Posebno je va\u017eno da katastrofa nije pala s neba. Arheolozi i stru\u010dnjaci za ba\u0161tinu upozoravali su prije ameri\u010dke invazije da muzej i veliki lokaliteti moraju dobiti neposrednu za\u0161titu. Ameri\u010dkim planerima dostavljane su koordinate, popisi i procjene rizika. Upozorenje je postojalo. Znanje je postojalo. Odluka o prioritetima tako\u0111er je postojala. Kulturna katastrofa tako je dobila jasan pe\u010dat politi\u010dke i vojne odgovornosti.<\/p>\n

U Bagdadu se tada jasno vidjela hijerarhija vrijednosti jednog imperijalnog pohoda. Prostor vlasti i energetike dobio je stvarni prioritet. Muzej koji je \u010duvao nekoliko tisu\u0107lje\u0107a ljudske povijesti ostao je izlo\u017een rulji, prepu\u0161ten kriminalnim mre\u017eama i organiziranom plja\u010dkanju.<\/p>\n

\n

Mosul i prizori koji su preduhitrili kasniju katastrofu<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Dok je svjetska javnost gledala Bagdad, na sjeveru zemlje odvijala se druga tragedija. Mosulski muzej oplja\u010dkan je u istom valu kaosa. Tamo\u0161nji prizori bili su gotovo filmski u svojoj surovosti. Po podovima prekrivenima staklom le\u017eali su ostaci razbijenih skulptura, mitskih ptica i fragmenata klasi\u010dnih kipova, a kustosi i \u010duvari gledali su kako grad koji se upravo progla\u0161ava oslobo\u0111enim ostaje bez vlastitih dokaza o pro\u0161losti.<\/p>\n

Mosul je va\u017ean jer njegova sudbina otkriva koliko je povr\u0161na bila kasnija zapadna slika o za\u0161titi ba\u0161tine. Danas se puno vi\u0161e govori o kasnijem dolasku ISIL-a i njegovu demoliranju muzeja i lokaliteta, ali prva duboka rana ve\u0107 je bila otvorena 2003. godine. Tada su iz istog grada nestajali predmeti koji su povezivali asirski svijet, helenisti\u010dke slojeve i duga stolje\u0107a mezopotamske povijesti.<\/p>\n

Oko Mosula se nalaze Niniva, Nimrud i Hatra, mjesta koja tvore jedan od najva\u017enijih arheolo\u0161kih pojaseva na svijetu. Kad se muzej raspadne, lokaliteti ubrzo slijede isti obrazac. U takvom okru\u017eenju kultura gubi za\u0161titni okvir grada, dr\u017eave i institucije. Ostavlja se na milost improviziranom nasilju, lokalnim posrednicima i me\u0111unarodnom tr\u017ei\u0161tu koje \u010deka “vrijednu robu”.<\/p>\n

\n

Babilon pod gusjenicama i \u0161ljunkom<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Babilon je mo\u017eda naj\u010di\u0161\u0107i primjer kako moderna vojska mo\u017ee razoriti povijest bez jedne velike scene izravnog bombardiranja. Nakon invazije ondje je uspostavljena vojna baza Camp Alpha koja je zauzimala oko 150 hektara sredi\u0161njeg dijela lokaliteta. Od travnja 2003. do kraja 2004. vojska i izvo\u0111a\u010di radova uveli su u srce jednog od najva\u017enijih arheolo\u0161kih mjesta na svijetu re\u017eim baze, fortifikacije i logistike.<\/p>\n

Posljedice su bile grube i fizi\u010dki vrlo konkretne. Procesijski put, preko kojeg su neko\u0107 prolazile kraljevske povorke novobabilonske dr\u017eave, prelazila su te\u0161ka vojna i teretna vozila. Starodrevne opeke pucale su pod kota\u010dima. Po povr\u0161ini lokaliteta nasipan je \u0161ljunak, kopani su rovovi, postavljane za\u0161titne prepreke, vre\u0107e, metalne instalacije i helikopterske zone. U blizini I\u0161tarinih vrata nastajali su tragovi ratne infrastrukture ondje gdje su stolje\u0107ima trebali postojati samo tragovi ljudske povijesti.<\/p>\n

Babilon je tako postao mjesto na kojem se doslovno moglo vidjeti kako suvremena sila prelazi preko anti\u010dkog vremena. Na jednom kraju tog “prvog svijeta” muzeji su se plja\u010dkali. Na drugom je povijest drobljena kota\u010dima i kompresijom tla.<\/p>\n

Posebno je sna\u017ena simbolika samog mjesta. Babilon, jasno, nije bilo kakav lokalitet. To je ime koje \u017eivi u religijskim tekstovima, klasi\u010dnoj povijesti, modernoj knji\u017eevnosti i kolektivnoj uspomeni cijelog svijeta. Kad takav prostor postane baza, poruka ulazi duboko u civilizacijsku svijest.<\/p>\n

\n

Arhitektura nemara i politi\u010dka odluka o prioritetima<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Ameri\u010dki vojni aparat tada je raspolagao popisima kulturnih lokacija. Postojale su koordinate, stru\u010dna upozorenja i osnovni okvir za\u0161tite. To cijelu pri\u010du \u010dini jo\u0161 te\u017eom. U istom vremenu u kojem su arheolozi slali informacije i upozorenja, politi\u010dko i operativno vodstvo pripremalo je okupaciju koja je ra\u010dunala na brzinu, mali broj ljudi na terenu i vjeru da \u0107e se dr\u017eavni poredak nekako sam poslo\u017eiti nakon ru\u0161enja Saddamovog re\u017eima.<\/p>\n

U takvoj koncepciji mjesta kulture padaju na dno liste. To nije apstraktna pogre\u0161ka. To je logika ciljane destrukcije.<\/p>\n

Tih dana iz Washingtona dolazio je ton hladne ravnodu\u0161nosti prema kaosu koji se \u0161irio Irakom. Oplja\u010dkani muzeji i izgorjele institucije “prihvatljiva” su cijena operacije.<\/p>\n

\n

Crno tr\u017ei\u0161te kao produ\u017eena ruka rata<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Plja\u010dka bagdadskog muzeja nije zavr\u0161ila u trenutku kada su vrata zatvorena i kada su hodnici ostali prazni. Ona je gotovo istodobno nastavila putovati. Ve\u0107 30. travnja 2003. ameri\u010dka carina u Newarku zaplijenila je \u010dak 669 artefakata u \u010detiri FedEx kutije upu\u0107ene njujor\u0161kom trgovcu. Taj detalj ima gotovo savr\u0161enu simboliku na\u0161eg vremena. Rat, plja\u010dka, transport i tr\u017ei\u0161te spojili su se u jedan lanac u roku od nekoliko tjedana!<\/p>\n

Isto se poslije pokazalo u nizu drugih slu\u010dajeva. Ameri\u010dko pravosu\u0111e 2017. otvorilo je veliki predmet protiv trgova\u010dkog lanca Hobby Lobby zbog uvoza tisu\u0107a ira\u010dkih artefakata koji su bili la\u017eno deklarirani kao uzorci plo\u010dica i keramike. Nekoliko godina kasnije Iraku je vra\u0107ena i \u010duvena plo\u010da iz Epa o Gilgame\u0161u, jedan od najupe\u010datljivijih simbola sumerske knji\u017eevnosti, poeti\u010dnosti \u010dovje\u010danstva (op\u0161irnije: Najstarija pri\u010da na svijetu koja \u0107e odrediti \u010dovje\u010danstvo ujedno je i prva filozofska rasprava, potpuno relevantna i danas kojih 4000 godina kasnije).<\/p>\n

Tu dolazimo do tre\u0107e dimenzije kulturnog rata. Bombardiranje i plja\u010dka otvaraju prostor, a tr\u017ei\u0161te dovr\u0161ava posao. Antikviteti dobivaju la\u017enu provenijenciju, prolaze kroz slobodne zone, aukcijske ku\u0107e, privatne dilere i zbirke bogatih kupaca koji se vole predstavljati kao “za\u0161titnici civilizacije”. U stvarnosti oni kupuju komade otkinute povijesti.<\/p>\n

Satelitske snimke iz ju\u017enog Iraka poslije su pokazivale lokalitete izrovane tisu\u0107ama rupa. Teren je na mnogim mjestima izgledao kao da ga je napala nekakva mehani\u010dka bolest. Te rupe bile su trag tr\u017ei\u0161ta, a ne arheologije. U njima se jasno vidio kapitalisti\u010dki instinkt koji iz zemlje vadi predmet, a sa sobom odnosi i kontekst, sloj, mjesto i znanje.<\/p>\n

\n

Za\u0161to agresor udara na kulturu<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Kultura daje narodu dubinu. Muzej, pala\u010da, d\u017eamija, knji\u017enica, arhiv i arheolo\u0161ki lokalitet stvaraju osje\u0107aj da zajednica ima korijen, trajanje i povijesni legitimitet. Kad takvi prostori stradaju, dru\u0161tvo gubi jedan dio vlastite unutarnje arhitekture. Grad ostaje bez znakova po kojima \u010dita svoju pro\u0161lost. Dr\u017eava ostaje bez materijalnih svjedoka vlastitog kontinuiteta. Ljudi ostaju bez mjesta na kojima se sje\u0107anje pretvara u ne\u0161to opipljivo.<\/p>\n

Agresor u takvom udaru dobiva vi\u0161e vrsta koristi. Simboli\u010dna korist le\u017ei u demonstraciji mo\u0107i. Poruka glasi da ni najdublji slojevi povijesti nisu za\u0161ti\u0107eni. Psiholo\u0161ka korist le\u017ei u osje\u0107aju kolektivne ranjivosti. Dru\u0161tvo koje gleda kako mu nestaju spomenici vlastitog trajanja ulazi u prostor dezorijentacije. Ekonomska korist le\u017ei u plja\u010dki i prometu artefakata. Politi\u010dka korist le\u017ei u mogu\u0107nosti da se nakon ru\u0161enja name\u0107e novi narativ o tome tko je “civiliziran”, tko je sposoban \u010duvati povijest i tko ima pravo upravljati ru\u0161evinama.<\/p>\n

Zato uni\u0161tavanje kulture tako \u010desto prati velike agresije i okupacije. Ono raste iz samog odnosa prema prostoru koji treba biti podre\u0111en. Imperijalna sila ne \u017eeli samo pobjedu na boji\u0161tu. Ona \u017eeli oblikovati zna\u010denje tog prostora za desetlje\u0107a unaprijed.<\/p>\n

U tome se krije i duboko anti-civilizacijska dimenzija modernog rata. Pod krinkom reda i sigurnosti on udara na ono \u0161to \u010dovjeka \u010dini povijesnim bi\u0107em. Ru\u0161i most izme\u0111u mrtvih, \u017eivih i onih koji tek dolaze.<\/p>\n

\n

Iran i udar na perzijsko trajanje<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Kad se danas govori o o\u0161te\u0107enjima u Iranu, va\u017eno je razumjeti da se ne radi o dekorativnom (ili slu\u010dajnom!) dodatku ratnoj pri\u010di. Golestan u Teheranu nosi kad\u017earsku dr\u017eavu, dvoranski protokol, ogledalne dvorane i cijeli jedan politi\u010dki stil vladanja koji je oblikovao moderni Iran. Chehel Sotoun u Isfahanu pripada samom vrhu safavidske kulturne povijesti. Masjed-e Jame \u010duva temelje islamske arhitekture koji su se gradili kroz stolje\u0107a. O\u0161te\u0107enja u dolini Khorramabad doti\u010du prapovijesne horizonte.<\/p>\n

UNESCO je u o\u017eujku potvrdio da su najmanje \u010detiri iranska lokaliteta svjetske ba\u0161tine o\u0161te\u0107ena od po\u010detka ovog rata agresije. U Golestanu su zabilje\u017eene posljedice udarnog vala. Iz Isfahana su stizale slike \u0161tete na pala\u010di Chehel Sotoun i na kompleksu Masjed-e Jame. U javnost su izlazile i fotografije iz kompleksa Saadabad, premda je ondje puni opseg o\u0161te\u0107enja bilo te\u017ee neovisno utvrditi.<\/p>\n

Iran je ve\u0107 ranije znao da su njegovi spomenici potencijalna meta. Ameri\u010dka prijetnja iz 2020. godine, kada je Donald Trump javno govorio o iranskim kulturnim lokalitetima kao mogu\u0107im metama, bila je jedna od najiskrenijih re\u010denica koje je moderni imperij izgovorio o vlastitom odnosu prema povijesti drugih naroda. Ta izjava skinula je diplomatsku masku s logike koja ve\u0107 dugo djeluje na terenu.<\/p>\n

Otuda je i iranska reakcija tako sna\u017ena. U Teheranu, Isfahanu i drugim gradovima ovakvi udari do\u017eivljavaju se kao udari na Perziju. To nije propagandni detalj. To je povijesni instinkt naroda koji zna koliko njegove pala\u010de, d\u017eamije, vrtovi i gradske jezgre zna\u010de za vlastiti osje\u0107aj trajanja. Znaju da ovaj ameri\u010dko-izraelski napad nije samo na trenuta\u010dnu vlast, nego na cjelokupno postojanje.<\/p>\n

\n

Mit preciznog ratovanja<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Suvremeni rat voli o sebi govoriti tehni\u010dkim jezikom. Pri\u010da se o preciznosti, kirur\u0161kim udarima, ograni\u010denim operacijama i “pa\u017eljivo odabranim metama”. Ali eksplozija se \u0161iri kao tlak, vibracija i vatra. Ona ne po\u0161tuje duhovnu hijerarhiju prostora. Udar u blizini pala\u010de ulazi kroz njezina stakla i drvoreze. Eksplozija u povijesnoj jezgri trese mozaike, zidove, kupole i ogledala.<\/p>\n

Zato i postoje za\u0161ti\u0107ene zone oko lokaliteta svjetske ba\u0161tine! One su zami\u0161ljene kao produ\u017eetak samog spomenika, kao prostor unutar kojeg se kulturni objekt i njegov okoli\u0161 \u010duvaju zajedno. Kad raketa ili bomba pogode taj prsten, \u0161teta prelazi na samu ba\u0161tinu. Golestan to danas pokazuje vrlo jasno. Isfahan tako\u0111er.<\/p>\n

Posebno je upe\u010datljiv podatak da je UNESCO svim zara\u0107enim stranama dostavio koordinate vrijednih kulturnih mjesta. Taj detalj otkriva visoku razinu svijesti o riziku. Kada se unato\u010d tome o\u0161te\u0107enja doga\u0111aju, odgovornost vi\u0161e ne mo\u017ee biti gurnuta u maglu “ratne neizvjesnosti”. Ona postaje politi\u010dka i moralna \u010dinjenica – kao \u0161to je bio slu\u010daj i u Iraku 2003.<\/p>\n

\n

Rat protiv vremena<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Uni\u0161tavanje kulturne ba\u0161tine djeluje kao rat protiv samog vremena. Cilj takvog udara le\u017ei u lomljenju kontinuiteta, u usitnjavanju pam\u0107enja i u poruci da jedna civilizacija vi\u0161e nema pravo na svoj dugi \u017eivot. Kad narod ostane bez mosta prema vlastitoj pro\u0161losti, lak\u0161e ga je gurati u fragmentaciju, ovisnost i osje\u0107aj povijesne poni\u017eenosti.<\/p>\n

Mezopotamija i Perzija zato su dio iste pri\u010de. U oba slu\u010daja meta je prostor u kojem je \u010dovje\u010danstvo ispisivalo svoje prve ideje, prve epove, prve modele dr\u017eave, svoje prve monumentalne slike mo\u0107i i svetosti. Tu se udara na zajedni\u010dku ba\u0161tinu ljudskog roda.<\/p>\n

Babilonski Procesijski put pod gusjenicama i razbijena ogledala Teherana pripadaju istoj epohi. Ona \u0107e ostati kao dokument da su u 21. stolje\u0107u najmo\u0107niji akteri svijeta vodili rat i protiv esencije \u010dovje\u010danstva. To je mo\u017eda i najstra\u0161nija scena cijele pri\u010de, jer pokazuje koliko suvremena sila mo\u017ee biti tehnolo\u0161ki napredna, politi\u010dki organizirana i istodobno duboko anti-civilizacijska.<\/p>\n

Kad se jednom slegne pra\u0161ina, ostat \u0107e pitanje koje nadilazi Irak i Iran. Kakav je to svijet koji bombardira vlastite izvore, plja\u010dka svoje po\u010detke i zatim se pred kamerama progla\u0161ava \u010duvarom poretka ili pak “novom civilizacijom”? To nije svijet, nema veze s na\u0161im svijetom i povije\u0161\u0107u koju volimo kolektivno, kojoj se divimo iz svih naroda. To je devijacija koja je dosegla svoje kona\u010dno stanje. Ali povijest je dublja no \u0161to i najsna\u017enije bombe mogu probiti. Povijest \u0107e opstati i ona \u0107e pamtiti, naro\u010dito imena razara\u010da i kao takve ih zapisati, kao sinonim gnjeva koji je mislio da mo\u017ee uni\u0161titi ono \u0161to sam ne mo\u017ee nikad imati.<\/p>\n

https:\/\/www.advance.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Postoje ve\u0107i razlozi od geopolitike za\u0161to se \u017eele izbrisati Mezopotamija i Perzija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":454176,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-454173","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454173","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=454173"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454173\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":454184,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454173\/revisions\/454184"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/454176"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=454173"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=454173"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=454173"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}