{"id":454169,"date":"2026-03-28T06:14:01","date_gmt":"2026-03-28T05:14:01","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=454169"},"modified":"2026-03-28T06:16:51","modified_gmt":"2026-03-28T05:16:51","slug":"kina-izmedju-revizionizma-i-transformacije-medjunarodnog-poretka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/03\/28\/kina-izmedju-revizionizma-i-transformacije-medjunarodnog-poretka\/","title":{"rendered":"Kina izme\u0111u revizionizma i transformacije me\u0111unarodnog poretka"},"content":{"rendered":"

Autor: Mislav Pohovski<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Uvod<\/strong><\/p>\n

Rast Kine kao globalne sile doveo je u pitanje dugogodi\u0161nju percepciju ameri\u010dke nadmo\u0107i u me\u0111unarodnom poretku. U Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji SAD-a 2017,\u00a0 administracija Donalda Trumpa navodi Kinu kao revizionisti\u010dku silu koja, uz Rusiju, poku\u0161ava \u201e\u2026promijeniti regionalnu ravnote\u017eu mo\u0107i u svoju korist\u201c (Bijela Ku\u0107a, 2017., str. 25). Time je pojam revizionizma institucionaliziran u slu\u017ebenom ameri\u010dkom strate\u0161kom diskursu. Kontinuitet ovog tvrdog stava zadr\u017ean je i pod administracijom Joe Bidena (Bijela Ku\u0107a, 2022, str. 3).<\/p>\n

Suparni\u0161tvo dviju sila od tada se sve vi\u0161e o\u010dituje kroz geoekonomske i tehnolo\u0161ke napetosti \u2014 od trgovinskih ograni\u010denja i kontrole pristupa naprednim tehnologijama do rastu\u0107ih tenzija oko Tajvana.<\/p>\n

No mo\u017ee li se sa sigurno\u0161\u0107u Kinu ozna\u010diti kao revizionisti\u010dku silu i kakav utjecaj ima na trenutni me\u0111unarodni poredak? Uobi\u010dajeno shva\u0107anje revizionizma polazi od pretpostavke da rastu\u0107e sile nastoje promijeniti raspodjelu mo\u0107i unutar me\u0111unarodnog sustava (Behravesh, 2018). Me\u0111utim, samo polazi\u0161te takve definicije ukorijenjeno je u realisti\u010dkom pogledu na me\u0111unarodne odnose, koji pretpostavlja da su sve velike sile vo\u0111ene interesom skupljanja mo\u0107i radi o\u010duvanja sigurnosti u anarhi\u010dnom me\u0111unarodnom sustavu. U tom okviru, rast mo\u0107i gotovo automatski implicira revizionisti\u010dku namjeru.<\/p>\n

Ako se Kinu promatra isklju\u010divo kroz prizmu ravnote\u017ee mo\u0107i, njezin \u0107e uspon nu\u017eno izgledati kao destabilizacija. No kineska strategija posljednjeg desetlje\u0107a ne o\u010dituje se ru\u0161enjem poretka, ve\u0107 postupnim ja\u010danjem vlastitih institucija, ekonomskih veza i dugoro\u010dnog strate\u0161kog planiranja. Stoga se postavlja klju\u010dno pitanje: \u017eeli li Kina promijeniti ravnote\u017eu mo\u0107i ili postupno preoblikovati arhitekturu me\u0111unarodnog sustava? Upravo ta distinkcija otvara prostor za druga\u010dije tuma\u010denje kineske uloge \u2014 ne kao klasi\u010dnog revizionista, ve\u0107 kao aktera koji dugoro\u010dno transformira poredak u skladu s vlastitim civilizacijskim i strate\u0161kim horizontom.<\/p>\n

\n

Povratak \u2018velike obnove\u2019<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Za razliku od zapadnih, osobito realisti\u010dkih interpretacija koje kineski uspon promatraju prvenstveno kao destabiliziraju\u0107i izazov postoje\u0107em poretku, slu\u017ebeni kineski diskurs polazi od druk\u010dije pretpostavke. Kina svoj rast ne tuma\u010di kao projekt revizije sustava, ve\u0107 kao nastavak povijesnog procesa nacionalnog preporoda. Sredi\u0161nji pojam suvremene kineske politike jest \u201eVelika obnova kineske nacije\u201c (\u4e2d\u534e\u6c11\u65cf\u4f1f\u5927\u590d\u5174), koji se po\u010detkom 2000-ih pojavljuje u partijskom diskursu, a punu politi\u010dku artikulaciju dobiva pod vodstvom Xi Jinpinga. Ideja polazi od pretpostavke da se Kina vra\u0107a u stanje povijesne centralnosti nakon dugog razdoblja politi\u010dke slabosti i stranih intervencija.<\/p>\n

Korijeni te ideje polaze jo\u0161 iz 19. i 20. stolje\u0107a kada su kineski intelektualci i revolucionari stvarali otpor na kolonijalni pritisak i unutarnju podjelu dr\u017eave. Sun Yat-Sen, vo\u0111a revolucije 1911.(koja je sru\u0161ila Qing dinastiju) i osniva\u010d Republike Kine, zagovarao je ideju nacionalnog preporoda kroz obnovu suvereniteta i osloba\u0111anje od stranog utjecaja prisutnog u Kini (Chung-mao, 2019).<\/p>\n

Iako dana\u0161nja formulacija \u201eVelike obnove\u201c tada nije postojala, ideja nacionalnog oporavka postala je stalna stavka kineske politi\u010dke misli. Ona predstavlja odgovor na tzv. \u201estolje\u0107e poni\u017eenja\u201c, razdoblje od Prvog opijumskog rata 1839. do osnutka Narodne Republike Kine, razdoblje obilje\u017eeno vojnim porazima, gubicima teritorija i nametanjem neravnopravnih ugovora od strane zapadnih sila i Japana (Council on Foreign Relations, 2023).<\/p>\n

Osnutkom Narodne Republike Kine 1949. Mao Zedong ponovno uspostavlja politi\u010dki suverenitet dr\u017eave, no reforme Deng Xiaopinga otvorile su put ubrzanom ekonomskom razvoju i me\u0111unarodnoj integraciji Kine. Njegov proces kasnije je dobio ime \u201eTeorija Deng Xiaopinga\u201c, koja zadr\u017eava temelje socijalisti\u010dke politike, no preuzima elemente tr\u017ei\u0161ne ekonomije. Dengovu strategiju \u010desto se opisuje kroz princip taoguang yanghui \u2013 ideju da Kina treba \u201esakriti svoju snagu i \u010dekati pravi trenutak\u201c. Strategija je podrazumijevala suzdr\u017eaniju vanjsku politiku, izbjegavanje otvorenih sukoba s velikim silama i fokus na unutarnji razvoj dr\u017eave Takav pristup omogu\u0107io je Kini da postupno akumulira ekonomsku i tehnolo\u0161ku mo\u0107, stvaraju\u0107i temelje za ambicioznije politi\u010dke projekte u 21. stolje\u0107u (Moak & W. N. Lee, 2015).<\/p>\n

Taj povijesni kontinuitet danas se nastavlja kroz koncept \u201eKineskog sna\u201c koji je 2012. predstavio Xi Jinping. \u201eKineski san\u201c predstavlja politi\u010dki narativ nacionalnog preporoda i kolektivnog uspona, dok \u201eVelika obnova\u201c definira njegov dugoro\u010dni strate\u0161ki cilj. Unutar danog okvira ja\u010danje kineske mo\u0107i prikazuje se kao povratak suverenitetu, stabilnosti i me\u0111unarodnom dostojanstvu. Iako svi ciljevi ovog projekta nisu precizno definirani, Xi Jinping je u vi\u0161e navrata istaknuo nekoliko klju\u010dnih smjerova razvoja: \u201eKina bi trebala udvostru\u010diti svoj BDP po glavi stanovnika od 2010. do 2020.; trebala bi imati vojsku \u201esposobnu za borbu i pobjedu u ratovima\u201c; i trebala bi zadovoljiti socijalne potrebe naroda.\u201c (Economy, 2019). Tako\u0111er je naglasio da Sna\u017ena Komunisti\u010dka partija na \u010delu politi\u010dkog sustava od najve\u0107e je va\u017enosti.<\/p>\n

Takva perspektiva bitno se razlikuje od zapadne interpretacije kineskog uspona kao isklju\u010divo strukturalnog izazova. Liberalni me\u0111unarodni poredak u kineskom diskursu ne promatra se kao univerzalna i trajna norma, ve\u0107 kao povijesno ograni\u010dena faza u kojoj je Zapad imao dominantnu ulogu. Iz te perspektive, kinesko ja\u010danje nije \u010din destabilizacije, nego proces rebalansa \u2013 povratak civilizacije koja sebe vidi kao kontinuiranu politi\u010dku cjelinu s vi\u0161estoljetnom dr\u017eavnom tradicijom.<\/p>\n

\n

Uloga partije<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Koncept \u201eVelike obnove kineske nacije\u201c predstavlja dugoro\u010dni strate\u0161ki cilj kineske politike koji zahtijeva kontinuitet politi\u010dkog vodstva kroz dulje vremensko razdoblje. Takav kontinuitet omogu\u0107uje institucionalna struktura dr\u017eave pod vodstvom Kineske komunisti\u010dke partije (KPK). Za razliku od liberalnih politi\u010dkih sustava, u kojima se politi\u010dki prioriteti \u010desto mijenjaju ovisno o izbornim ciklusima i promjenama vlasti, kineski politi\u010dki model omogu\u0107uje dugoro\u010dnije strate\u0161ko planiranje.<\/p>\n

KPK pritom nije samo vladaju\u0107a stranka u konvencionalnom smislu. Ona je, prema kineskom samopoimanju, spoj suvremenog dr\u017eavnog aparata i duge povijesne tradicije upravljanja civilizacijom. U tom narativu KPK ne vlada Kinom \u2013 ona je dio njenog nacionalnog identiteta (Kina, 2018). Kao takva, ona \u010dini temeljni organizacijski okvir kineskog politi\u010dkog sustava te djeluje kao sredi\u0161nji koordinator dr\u017eave, gospodarstva i sigurnosnog aparata. Takva struktura omogu\u0107uje integraciju razli\u010ditih sektora u jedinstvenu nacionalnu strategiju.<\/p>\n

U kineskom strate\u0161kom razmi\u0161ljanju nacionalna mo\u0107 promatra se kao me\u0111usobno povezan sustav. Energetska sigurnost poti\u010de industrijski i tehnolo\u0161ki razvoj, tehnolo\u0161ka inovacija ja\u010da vojnu sposobnost, dok vojna snaga istodobno pove\u0107ava diplomatski utjecaj dr\u017eave. Time se razli\u010dite dimenzije nacionalne mo\u0107i \u2013 gospodarska, tehnolo\u0161ka, vojna i politi\u010dka \u2013 nastoje razvijati kao dio koherentnog dugoro\u010dnog projekta (Naughton & Boland, 2023.).<\/p>\n

Takav institucionalni kontinuitet postaje osobito vidljiv nakon reformi Deng Xiaopinga. Njegova politika \u201ereformi i otvaranja\u201c transformirala je kinesko gospodarstvo i postavila temelje ubrzanog ekonomskog rasta, pritom zadr\u017eavaju\u0107i sna\u017enu ulogu partije. Temeljni koncept Dengovih reformi bio je \u201esocijalizam s kineskim karakteristikama\u201c (Baum, 1998) koji je omogu\u0107io kombinaciju tr\u017ei\u0161nih mehanizama i centraliziranog strate\u0161kog planiranja (Moak & W. N. Lee, 2015).<\/p>\n

Pod vodstvom Xi Jinpinga uloga KPK dodatno je nagla\u0161ena. Pod vodstvom Xi-a provedeno je restrukturiranje u kojem su uspostavljena nova tijela koja su dio KPK i nadziru ili koordiniraju rad dr\u017eavnih tijela. Cilj tih reformi bio je centralizacija politi\u010dke mo\u0107i, suzbijanje korupcije, o\u017eivljavanje ideolo\u0161ke dimenzije sustava te sna\u017enije uklju\u010divanje partije u rad dr\u017eavne administracije (Gore, 2023). Takvi su potezi usmjereni prema ostvarivanju projektom \u201ekineskog sna\u201c, politi\u010dkog narativa koji Xi koristi kako bi artikulirao dugoro\u010dni cilj nacionalnog preporoda (Sheriff, 2015). KPK tako sebe predstavlja kao klju\u010dnog jamca politi\u010dke i gospodarske stabilnosti.<\/p>\n

Kineski politi\u010dki sustav i KPK predstavljaju se kao institucionalni okvir koji omogu\u0107uje provedbu dugoro\u010dnih razvojnih strategija te osigurava stabilnost dr\u017eave i dru\u0161tva. Sposobnost dugoro\u010dnog kontinuiteta \u010desto se u analizama navodi kao jedna od klju\u010dnih prednosti dr\u017eave u razdoblju intenzivne globalne konkurencije (Shambaugh, 2013., str. 11-12).<\/p>\n

\n

Strate\u0161ka kultura i dugoro\u010dno planiranje<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Kineski pristup me\u0111unarodnoj politici \u010desto se opisuje kao izraz dugoro\u010dne strate\u0161ke kulture koja nagla\u0161ava strpljenje, postupnost i izbjegavanje izravne konfrontacije. Takva obilje\u017eja \u010desto se povezuju s tradicijom kineske strate\u0161ke misli, osobito s djelom Sun Tzua \u201eUmije\u0107e ratovanja\u201c. Ovakvo razumijevanje kineskog strate\u0161kog pristupa ilustrira i govor kineskog veleposlanika Liu Xiaominga na Zdru\u017eenoj zapovjedno-sto\u017eernoj \u0161koli Ujedinjenog Kraljevstva (UK Joint Services Command and Staff College) 2012. godine. U svom govoru naglasio je kako kineska strategija podrazumijeva izgradnju sna\u017enih obrambenih sposobnosti kada je to potrebno, ali istodobno nagla\u0161ava postupno stvaranje uvjeta za mir i stabilnost (Xiaoming, 2012). U tom kontekstu kineska strategija \u010desto nagla\u0161ava ostvarivanje politi\u010dkih ciljeva bez otvorenog sukoba, \u0161to je na\u010delo koje se \u010desto povezuje s poznatom Sun Tzuovom idejom da je \u201eVrhunska odli\u010dnost \u2026pora\u017eavanje neprijatelja bez ulaska u boj.\u201c(Tzu, 2008.).<\/p>\n

Takvo okru\u017eenje bilo je nu\u017eno za kineski ekonomski rast. Kinesko vodstvo polazilo je od pretpostavke da je stabilno i mirno vanjsko okru\u017eenje nu\u017ean preduvjet za usmjeravanje resursa prema gospodarskom razvoju i dugoro\u010dnoj izgradnji nacionalnih kapaciteta. Za vrijeme Deng Xiaoping-a se Kina suo\u010davala s internim problemima: korupcija, nepotizam, inflacija i zaga\u0111enje. Unato\u010d tome, u pitanjima vanjske politike Kina je zadr\u017eala relativno stabilan i pragmati\u010dan pristup, izbjegavaju\u0107i ve\u0107e sukobe i nastoje\u0107i odr\u017eati mirno me\u0111unarodno okru\u017eenje. Dio tog procesa bila je i normalizacija odnosa sa Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama tijekom 1970-ih, \u0161to je doprinijelo smanjenju napetosti u odnosima s Tajvanom. Pogor\u0161anje odnosa izme\u0111u Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava i Sovjetskog Saveza dodatno je potaknulo pribli\u017eavanje Washingtona i Pekinga (Goh, 2005). Formalna normalizacija odnosa uslijedila je 1979. godine, kada su Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave i Kina uspostavile diplomatske odnose i pro\u0161irile gospodarsku suradnju, uklju\u010duju\u0107i trgovinske sporazume i ograni\u010dene oblike vojne suradnje (Wang, 2024)(Zhang, 2016).<\/p>\n

U suvremenom razdoblju kineska politika pokazuje odre\u0111eni kontinuitet s tim pristupom. Umjesto izravnog izazivanja postoje\u0107eg poretka, Kina nastoji postupno \u0161iriti svoj utjecaj kroz trgovinu, infrastrukturu, tehnolo\u0161ki razvoj i me\u0111unarodne institucije. Takav pristup odra\u017eava strategiju dugoro\u010dnog pozicioniranja unutar me\u0111unarodnog sustava, a ne nu\u017eno njegovu naglu destabilizaciju.<\/p>\n

U suvremenom razdoblju, pod vodstvom Xi Jinpinga, kineska strategija pokazuje kontinuitet s tim pristupom, ali i odre\u0111eni pomak. Iako dugoro\u010dno planiranje i izbjegavanje izravne konfrontacije ostaju va\u017eni elementi, Kina danas djeluje s ve\u0107im stupnjem samopouzdanja i spremnosti na aktivnije oblikovanje me\u0111unarodnog okru\u017eenja. Xi Jinping je u govoru koji je odr\u017eao na Konferenciji o diplomatskom radu sa susjednim zemljama u Pekingu, 24. i 25. listopada 2013. godine, istaknuo kako novi smjer kineske vanjske politike: \u201ePrimarna tema kineske vanjske politike trebala bi biti te\u017enja za postignu\u0107ima, kretanje naprijed uz promjene vremena i proaktivnije djelovanje.\u201c (Jinping, 2013) Unato\u010d aktivnijoj ulozi u vanjskoj politici, kineska strategija nije usmjerena na naglu destabilizaciju sustava, ve\u0107 na njegovo dugoro\u010dno transformiranje.<\/p>\n

\n

Status quo ili transformacijska sila<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Rast Kine u me\u0111unarodnom sustavu \u010desto se tuma\u010di kroz prizmu realisti\u010dke teorije me\u0111unarodnih odnosa, prema kojoj svaka rastu\u0107a sila nastoji promijeniti postoje\u0107u ravnote\u017eu mo\u0107i u svoju korist. John Mearsheimer tvrdi da Kina, po modelu SAD-a, poku\u0161ava stvoriti dominaciju nad isto\u010dnom Azijom radi mira u kaoti\u010dnom me\u0111unarodnom sustavu (Mearsheimer, 2014.). U tom kontekstu, rast kineskih vojnih kapaciteta i pove\u0107anje obrambene potro\u0161nje \u010desto se interpretiraju kao pokazatelji revizionisti\u010dkih ambicija.<\/p>\n

Me\u0111utim, kao \u0161to smo vidjeli u analizi, kinesko djelovanje ne mo\u017ee se objasniti isklju\u010divo tom logikom. Povijesni narativ \u201eVelike obnove\u201c, institucionalna uloga KPK, te naglasak na dugoro\u010dno planiranje upu\u0107uju na druga\u010diji obrazac pona\u0161anja. Umjesto otvorenog ru\u0161enja postoje\u0107eg poretka, Kina nastoji postupno pro\u0161iriti svoj utjecaj kroz ekonomske, tehnolo\u0161ke i institucionalne mehanizme.<\/p>\n

Istodobno, va\u017eno je primijetiti da pojam revizionizma u me\u0111unarodnim odnosima nije neutralan, ve\u0107 \u010desto odra\u017eava perspektivu dominantnih aktera. SAD, kao klju\u010dni nositelj postoje\u0107eg me\u0111unarodnog poretka, kineski uspon interpretiraju kao izazov statusu quo. Me\u0111utim, u \u0161irem povijesnom kontekstu i same su zapadne sile, uklju\u010duju\u0107i SAD, aktivno sudjelovale u oblikovanju i mijenjanju me\u0111unarodnog sustava kroz vojne, politi\u010dke i institucionalne intervencije. Otmica Nicolasa Madura u Venezueli, ubojstvo Ali Hameneia \u2013 iranskog vjerskog vo\u0111e, vojna blokada Kube, te prijetnja aneksije teritorija savezni\u010dkih dr\u017eava su doga\u0111aji koji su obilje\u017eili globalnu politiku u zadnjih godinu dana (Hanssen, 2026).<\/p>\n

U tom smislu, pitanje revizionizma ne mo\u017ee se promatrati isklju\u010divo objektivno, ve\u0107 kao dio \u0161ireg politi\u010dkog okvira. Dok se kineske aktivnosti \u010desto tuma\u010de kao poku\u0161aj promjene poretka, sli\u010dne prakse drugih velikih sila rijetko se opisuju istim terminima. Takva asimetrija dodatno ote\u017eava jednozna\u010dno odre\u0111ivanje kineske uloge u suvremenom me\u0111unarodnom sustavu.<\/p>\n

U tom smislu korisno je razlikovati revizionisti\u010dko i transformacijsko djelovanje. Revizionisti\u010dka sila nastoji promijeniti raspodjelu mo\u0107i unutar postoje\u0107eg sustava, \u010desto kroz izravnu konfrontaciju s dominantnim akterima. Transformacijska sila, s druge strane, djeluje dugoro\u010dnije i suptilnije \u2014 ne nu\u017eno kako bi zamijenila postoje\u0107i poredak, ve\u0107 kako bi ga postupno prilagodila vlastitim interesima i normama (Rudd, 2022). Upravo u toj razlici izme\u0111u retorike stabilnosti i prakse postupne promjene o\u010dituje se specifi\u010dnost kineskog pristupa me\u0111unarodnim odnosima.<\/p>\n

\n

Zaklju\u010dak<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Kina se u suvremenim raspravama \u010desto opisuje kao revizionisti\u010dka sila koja \u017eeli promijeniti postoje\u0107i me\u0111unarodni poredak. Me\u0111utim, takvo tuma\u010denje nije dovoljno za potpuno razumijevanje njezina djelovanja. Kineska politika temelji se na specifi\u010dnom povijesnom iskustvu, dugoro\u010dnim ciljevima i sna\u017enom institucionalnom kontinuitetu.<\/p>\n

Ideja \u201eVelike obnove kineske nacije\u201c, uloga Kineske komunisti\u010dke partije i naglasak na postupnom i dugoro\u010dnom pove\u0107anju mo\u0107i pokazuju da Kina ne djeluje kroz nagle i otvorene sukobe. Umjesto toga, nastoji \u0161iriti svoj utjecaj kroz ekonomiju, tehnologiju i me\u0111unarodne institucije.<\/p>\n

Tjedna analiza Zorana Metera: Tinta se nije osu\u0161ila na dokumentu o Odboru za mir na Bliskom istoku, a ve\u0107 kaos
\nZbog toga Kinu nije mogu\u0107e jednostavno svrstati me\u0111u klasi\u010dne revizionisti\u010dke sile. Njezino djelovanje vi\u0161e odgovara obrascu dugoro\u010dne promjene nego izravnog ru\u0161enja poretka.<\/p>\n

Kina ne poku\u0161ava sru\u0161iti postoje\u0107i me\u0111unarodni sustav \u2014 ona ga nastoji postupno promijeniti u svoju korist.<\/p>\n

O autoru:\u00a0Mislav Pohovski je analiti\u010dar u podru\u010dju me\u0111unarodnih odnosa s fokusom na suvremene geopoliti\u010dke i ekonomske procese. Diplomirao je me\u0111unarodne odnose, a trenuta\u010dno zavr\u0161ava diplomski studij poslovne ekonomije i globalizacije na Libertas me\u0111unarodnom sveu\u010dili\u0161tu. Profesionalno iskustvo stje\u010de u financijskom sektoru u me\u0111unarodnom okru\u017eenju, gdje se bavi financijskim operacijama i analizom. U svom autorskom radu usmjeren je na Kinu i transformaciju me\u0111unarodnog poretka. Aktivno je uklju\u010den u zajednicu me\u0111unarodnih odnosa kao biv\u0161i glavni tajnik Diplomatskog kluba Libertas, \u010dlan Atlantskog vije\u0107a Hrvatske i \u010dlan upravnog odbora YATA Croatia.<\/p>\n

Reference<\/em>
\nBaum, R. (1998). Burying Mao: Chinese Politics in the Age of Deng Xiaoping. Princeton: Princeton University Press. Dohva\u0107eno iz http:\/\/www.jstor.org\/stable\/j.ctv346sm8<\/em><\/p>\n

Behravesh, M. (Rujan 2018). State revisionism and ontological (in)security in international politics: the complicated case of Iran and its nuclear behavior. J Int Relat Dev(21), str. 836-857. doi:https:\/\/doi.org\/10.1057\/s41268-018-0149-x<\/em><\/p>\n

Bijela Ku\u0107a. (Prosinac 2017.). Nacionalna sigurnosna strategija.<\/em><\/p>\n

Bijela Ku\u0107a. (Listopad 2022). Nacionalna sigurnosna strategija.<\/em><\/p>\n

Chung-mao, H. (30. Listopad 2019). Sun Yat-sen and the Xinhai Revolution: A pictorial journey. Dohva\u0107eno iz ThinkChina: https:\/\/www.thinkchina.sg\/history\/sun-yat-sen-and-xinhai-revolution-pictorial-journey<\/em><\/p>\n

Council on Foreign Relations. (30. O\u017eujak 2023). What was China\u2019s \u201cCentury of Humiliation\u201d? Dohva\u0107eno iz CFR Education: https:\/\/education.cfr.org\/learn\/reading\/china-century-humiliation<\/em><\/p>\n

Economy, E. C. (2019). The Third Revolution: Xi Jinping and the New Chinese State . New York: Oxford University Press.<\/em><\/p>\n

Goh, E. (2005). Nixon, Kissinger, and the \u201cSoviet Card\u201d in the U.S. Opening to China, 1971\u20131974. Diplomatic History, 3, str. 475-502. Dohva\u0107eno iz https:\/\/www.jstor.org\/stable\/24915131<\/em><\/p>\n

Gore, L. (02. Listopad 2023). How Xi Jinping built a party-centred administrative regime. Dohva\u0107eno iz ThinkChina: https:\/\/www.thinkchina.sg\/politics\/how-xi-jinping-built-party-centred-administrative-regime<\/em><\/p>\n

Hanssen, U. (12. O\u017eujak 2026). The American Narrative About a Revisionist China Is Upside-Down. The Diplomat. Dohva\u0107eno iz https:\/\/thediplomat.com\/2026\/03\/the-american-narrative-about-a-revisionist-china-is-upside-down\/<\/em><\/p>\n

Jinping, X. (25. Listopad 2013). \u8ba9\u547d\u8fd0\u5171\u540c\u4f53\u610f\u8bc6\u5728\u5468\u8fb9\u56fd\u5bb6\u843d\u5730\u751f\u6839 (Neka se koncept zajednice zajedni\u010dkog odredi\u0161ta ukorijeni me\u0111u perifernim zemljama Kine). Dohva\u0107eno iz https:\/\/www.szhgh.com\/Article\/news\/leaders\/201310\/35306.html<\/em><\/p>\n

Kina. (11. O\u017eujak 2018). Ustav Narodne Republike Kine. Peking.<\/em><\/p>\n

Mearsheimer, J. (2014.). The Tragedy of Great Power Politics. New York: W. W. NORTON & COMPANY.<\/em><\/p>\n

Moak, K., & W. N. Lee, M. (2015). Deng Xiaoping Theory. U K. Moak, & M. W. N. Lee, China\u2019s Economic Rise and Its Global Impact (str. 91-115). New York: Palgrave Macmillan.<\/em><\/p>\n

Naughton, B., & Boland, B. (2023.). CCP Inc. The Reshaping of China\u2019s State Capitalist System. Washington: CSIS.<\/em><\/p>\n

Shambaugh, D. (2013.). China Goes Global: The Partial Power. New York: Oxford University Press.<\/em><\/p>\n

Sheriff, G. I. (2015). Xi\u2019s Four Comprehensives as Pillars of the Chinese Dream and Development: A Theoretical Analysys. International Journal of Multidisciplinary Research and Modern Education, str. 191-199.<\/em><\/p>\n

Tzu, S. (2008.). Umije\u0107e ratovanja. (Z. Maljkovi\u0107, Ur., & M. \u010cubrani\u0107, Prev.) Zagreb: Mozaik knjiga.<\/em><\/p>\n

Wang, Y. (2024). The Impact of Bilateral Trade Relation of USA-China From 1979 to 2020. Advances in Economics, Management and Political Sciences, str. 211-217. doi:https:\/\/doi.org\/10.54254\/2754-1169\/2024.GA18588<\/em><\/p>\n

Xiaoming, L. (9. Velja\u0107a 2012). Sun Tzu\u2019s Wisdom Behind China\u2019s Diplomacy and Defence Policy. UK Joint Services Command and Staff College. Preuzeto 10. O\u017eujak 2026 iz https:\/\/gb.china-embassy.gov.cn\/eng\/ambassador\/dshd\/2012\/201202\/t20120211_3384936.htm<\/em><\/p>\n

Zamin, J. (2002). Izvje\u0161\u0107e Nacionalnom kongresu Komunisti\u010dke partije Kine. Peking: Xinhua News Agency. Preuzeto 1. O\u017eujak 2026 iz https:\/\/interpret.csis.org\/translations\/build-a-well-off-society-in-an-all-round-way-and-create-a-new-situation-in-building-socialism-with-chinese-characteristics-report-to-the-sixteenth-national-congress-of-the-communist-party-of-c\/<\/em><\/p>\n

Zhang, Y. (2016). Deng and Carter: The Normalization of Sino-American Relations. Chronos, 10. Dohva\u0107eno iz https:\/\/surface.syr.edu\/chronos\/vol10\/iss1\/5<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Kina izme\u0111u revizionizma i transformacije me\u0111unarodnog poretka<\/a><\/p><\/blockquote>\n