{"id":453948,"date":"2026-03-23T07:10:07","date_gmt":"2026-03-23T06:10:07","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=453948"},"modified":"2026-03-23T07:10:07","modified_gmt":"2026-03-23T06:10:07","slug":"iran-poludio-u-dimoni-koristi-li-teheran-izraelsko-americku-doktrinu-ludaka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/03\/23\/iran-poludio-u-dimoni-koristi-li-teheran-izraelsko-americku-doktrinu-ludaka\/","title":{"rendered":"Iran \u2018poludio\u2019 u Dimoni: Koristi li Teheran izraelsko-ameri\u010dku \u2018doktrinu ludaka\u2019?"},"content":{"rendered":"

Autor: Ramzy Baroud<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Rije\u010di su poznate. Hitnost je uvijek apsolutna. Implikacija je nedvosmislena: Izrael ne bira rat. Na njega je prisiljen.<\/p>\n

Za mnoge je ta tvrdnja sama po sebi kontradiktorna. Kako dr\u017eava mo\u017ee pokrenuti rat \u2013 a u slu\u010daju Gaze \u010dak i provoditi genocid \u2013 dok istovremeno tvrdi da se samo brani od uni\u0161tenja? Pa ipak, u izraelskom politi\u010dkom diskursu, kao i u ve\u0107em dijelu zapadnih medija, ta kontradikcija se rijetko propituje. Ona se normalizuje.<\/p>\n

Ta normalizacija nije slu\u010dajna. Ona je temeljna.<\/p>\n

Dimona nije obi\u010dan grad. Nalazi se uz Negevski nuklearni istra\u017eiva\u010dki centar, za koji se \u0161iroko zna da je sredi\u0161nji dio izraelskog nuklearnog naoru\u017eanja.<\/p>\n

Smje\u0161ten duboko u pustinji Negev, taj objekt se dugo smatrao jednim od najosjetljivijih strate\u0161kih lokacija Izraela, povezan s proizvodnjom plutonijuma i dugoro\u010dnim sposobnostima naoru\u017eanja.<\/p>\n

Upravo taj kontekst daje napadu njegovo zna\u010denje. Iranski udar na Dimonu dogodio se nekoliko sati nakon obnovljenog ameri\u010dko-izraelskog napada na iranski nuklearni kompleks Natanz istog dana.<\/p>\n

Svaka eskalacija susre\u0107e se s eskalacijom, a svaki udar na strate\u0161ku infrastrukturu odgovara se pritiskom na jednako strate\u0161ke ciljeve. Ovo odstupa od istorijskog obrasca ameri\u010dkih i izraelskih ratova na Bliskom istoku, gdje je eskalacija uglavnom tekla u jednom smjeru.<\/p>\n

Prema me\u0111unarodnim i iranskim izvje\u0161tajima koje prenosi Rojters, kompleks za oboga\u0107ivanje u Natanzu u provinciji Isfahan napadnut je ujutro 21. marta, a Me\u0111unarodna agencija za atomsku energiju potvrdila je \u0161tetu, ali bez curenja radijacije.<\/p>\n

Slijed nije slu\u010dajan. Natanz je napadnut ujutro; Dimona je pogo\u0111ena kasnije istog dana. \u010cak i bez ta\u010dnog sat-po-sat vremenskog okvira, blizina uspostavlja jasnu operativnu logiku: nuklearni objekt u Iranu odgovara se nuklearno-povezanim lokacijama u Izraelu u roku od nekoliko sati.<\/p>\n

Od po\u010detka rata 28. frbruara 2026. Iran slijedi dosljedan obrazac. Svaka eskalacija susre\u0107e se s eskalacijom, a na svaki udar na strate\u0161ku infrastrukturu odgovara se pritiskom na jednako strate\u0161ke ciljeve.<\/p>\n

Decenijama su Va\u0161ington i Tel Aviv definsali tempo i granice sukoba. Drugi su upijali, prilago\u0111avali se i pre\u017eivljavali. Iran je izazvao taj model redistribuiraju\u0107i ranjivost po bojnom polju \u2013 pro\u0161iruju\u0107i geografiju sukoba i odbijaju\u0107i ostati unutar unaprijed definisanih granica.<\/p>\n

Dana\u0161nji doga\u0111aji ilustruju tu promjenu s neobi\u010dnom jasno\u0107om. Napad na Natanz i naknadni udar na Dimonu \u010dine dio jednoga lanca eskalacije, a ne odvojene incidente. Bojno polje vi\u0161e nije fragmentirano; ono je strukturno povezano.<\/p>\n

Intelektualni korijeni ovog pristupa djelomi\u010dno le\u017ee u samoj izraelskoj vojnoj doktrini. Tokom rata u Gazi 2008.\u20132009. tada\u0161nja ministrica spoljnih poslova Cipi Livni je izrazila tu logiku nedvosmisleno.<\/p>\n

\u201cIzrael nije dr\u017eava na koju se ispaljuju projektile, a ona ne odgovara. To je dr\u017eava koja, kad se puca na njene gra\u0111ane, odgovara tako \u0161to poludi \u2013 i to je dobra stvar.\u201c<\/p>\n

Bila je jo\u0161 eksplicitnija u drugoj izjavi: \u201eIzrael je tokom nedavne operacije pokazao pravo huliganstvo, \u0161to sam ja tra\u017eila.\u201c<\/p>\n

To nisu bile jezi\u010dne pogre\u0161ke. To su bile deklaracije doktrine.<\/p>\n

Ideja je bila jednostavna: neizmjerna, nesrazmjerna i naizgled nekontrolisana sila odvra\u0107ala bi protivnike \u010dine\u0107i cijenu sukoba nepodno\u0161ljivom. Izrael ne bi samo odgovarao; on bi eskalirao iznad predvidljivosti.<\/p>\n

Godinama je ta doktrina funkcionisala uglavnom u jednom smjeru. Izrael je mogao eskalirati s neizmjernom i nepredvidivom silom, dok su drugi trebali upijati posljedice i prilago\u0111avati se. Logika nije bila samo vojna, nego i psiholo\u0161ka \u2013 odvra\u0107anje kroz vi\u0161ak, kroz projekciju dr\u017eave spremne i\u0107i izvan konvencionalnih granica.<\/p>\n

Sli\u010dna logika ve\u0107 je decenijama ranije artikulisana u Sjedinjenim Dr\u017eavama kroz ono \u0161to je postalo poznato kao \u201eteorija ludaka\u201c, povezana s Ri\u010dardom Niksonom. Ideja je bila da nepredvidivost vo\u0111e \u2013 \u010dak i percepcija iracionalnosti \u2013 sama po sebi mo\u017ee funkcionisati kao alat prisile.<\/p>\n

Pod Donaldom Trampom ta poza nije se pojavila prvi put, nego se vratila u otvorenijem i performativnom obliku, gdje je nepredvidivost predstavljena ne kao rizik, nego kao poluga, a ponekad i namjerno poja\u010dana.<\/p>\n

Ali Iran izgleda da je internalizovao tu logiku i okrenuo je prema van. Udar na Dimonu nije samo odmazda. To je replikacija. Teheran primjenjuje istu doktrinu natrag na njene tvorce, pretvaraju\u0107i odvra\u0107anje u zajedni\u010dki i nestabilan okvir.<\/p>\n

Udarite Natanz, i Dimona vi\u0161e nije nedodirljiva. Pro\u0161irite bojno polje, i bojno polje se dalje \u0161iri. Ono \u0161to je nekad bila jednostrana doktrina dominacije postaje obostrani mehanizam eskalacije.<\/p>\n

Ova dinamika uznemirila je Va\u0161ington. Ameri\u010dki mediji, pozivaju\u0107i se na obavje\u0161tajne procjene, izvje\u0161tavali su sredinom marta da je Trampova administracija bila upozorena na iransku odmazdu, ali razmjeri i koordinacija odgovora prema\u0161ili su o\u010dekivanja.<\/p>\n

21. marta, dok su vojne operacije trajale, Tramp je nazna\u010dio da Va\u0161ington razmatra opcije za \u201esmirivanje\u201c rata, \u010dak i dok su se dodatne snage raspore\u0111ivale. Povla\u010denje bi zna\u010dilo geopoliti\u010dki poraz; eskalacija reskira dublji.<\/p>\n

Izrael se suo\u010dava s druga\u010dijom, ali jednako opasnom stvarno\u0161\u0107u. Za premijera Benjamina Netanjahua eskalacija je \u010desto funkcionisala kao strategija, produ\u017euju\u0107i sukob i odga\u0111aju\u0107i unutra\u0161nje krize. Ali iransko usvajanje iste logike eskalacije komplikuje taj pristup.<\/p>\n

Kad obje strane prihvate eskalaciju kao princip, odvra\u0107anje po\u010dinje slabiti.<\/p>\n

Iran, me\u0111utim, izgleda da djeluje s du\u017eim horizontom. Njegove sposobnosti nadilaze razmjenu projektila i uklju\u010duju uticaj na pomorske uske prolaze, regionalne saveze i aktere sposobne vr\u0161iti pritisak na vi\u0161e frontova.<\/p>\n

Me\u0111u njima je i tjesnac Bab al-Mandeb, gdje Ansaralah zadr\u017eava sposobnost ometanja globalnog brodarstva. To dodaje jo\u0161 jedan sloj sukobu koji se ve\u0107 \u0161iri izvan konvencionalnih boji\u0161ta.<\/p>\n

Neke iranske sposobnosti su vidljive. Druge ostaju namjerno nedefinisane. To Teheranu omogu\u0107uje eskalaciju uz o\u010duvanje strate\u0161ke dubine, odr\u017eavaju\u0107i pritisak bez iscrpljivanja opcija.<\/p>\n

Paradoksalno, doktrina koja sada oblikuje rat ona je koju je Izrael pomogao normalizovati.<\/p>\n

21.marta, kad su Natanz i Dimona povezani u istom danu udara, ta transformacija postala je nedvosmislena. Rat vi\u0161e nije definisan time ko eskalira \u2013 nego time \u0161to se doga\u0111a kad obje strane odlu\u010de, namjerno, da \u201epolude\u201c.<\/p>\n

middleeastmonitor.com<\/a><\/p>\n

Prevod. PCNEN<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Udar na Dimonu nije samo odmazda. To je replikacija. Teheran primjenjuje istu doktrinu natrag na njene tvorce, pretvaraju\u0107i odvra\u0107anje u zajedni\u010dki i nestabilan okvir<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":453866,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-453948","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/453948","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=453948"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/453948\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":453951,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/453948\/revisions\/453951"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/453866"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=453948"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=453948"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=453948"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}