{"id":453937,"date":"2026-03-22T13:10:00","date_gmt":"2026-03-22T12:10:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=453937"},"modified":"2026-03-22T13:10:00","modified_gmt":"2026-03-22T12:10:00","slug":"pitanje-prigovora-savesti-i-odbijanja-ucestvovanja-u-nasilju-mora-ostati-neupitno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/03\/22\/pitanje-prigovora-savesti-i-odbijanja-ucestvovanja-u-nasilju-mora-ostati-neupitno\/","title":{"rendered":"Pitanje prigovora savesti i odbijanja u\u010destvovanja u nasilju mora ostati neupitno"},"content":{"rendered":"<p><strong>Sa dr Milicom Popovi\u0107 nedavno sam se sreo u Podgorici povodom njenog istra\u017eiva\u010dkog projekta <a href=\"https:\/\/www.oeaw.ac.at\/en\/ikw\/forschung\/gedaechtniskultur-memory-culture\/projekte-gedaechtnis\/the-silence-of-saying-no-unremembering-deserters-from-the-yugoslav-wars\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">\u201cTi\u0161ina rije\u010di NE: (Ne)Sje\u0107anje na dezertere u jugoslovenskim ratovima\u201d<\/a>. Ova mlada nau\u010dnica iz Beograda, \u010diji su korijeni na Kordunu, radi na Institutu za studije kulture na Austrijskoj akademiji nauka. Projekat koji se bavi dezerterima\u00a0 finansira Austrijski nau\u010dni fond.<\/strong><\/p>\n<p>\u201cProjekat namjerava da doprinese na\u0161em znanju i razumijevanju\u00a0 dezerterstva u postkonfliktnim dru\u0161tvima, kao kolektivnog i indiviudualnog \u010dina ; razumijevanju diskursivnih strategija organizovanog zaboravljanja i organizovanog sje\u0107anja; i razumijevanja (post)jugoslovenskog\u00a0 prostora i jugoslovenskih ratova\u201d, pi\u0161e, pored ostalog, u zvani\u010dnoj Informaciji o projektu koju sam dobio prije razgovara sa Milicom o li\u010dnom iskustvu dezertiranja iz bratoubila\u010dkih jugoslovenskih ratova. U tome razgovoru, Milica je pitala a ja odgovarao; u ovom ja pitam a ona odgovara za portal PCNEN.<\/p>\n<p>Dogovorili smo se da u oba razgovora budemo na TI.<\/p>\n<blockquote><p><em><strong>PCNEN: \u0160to Ti je ba\u0161 palo na pamet da se bavi\u0161 dezerterima?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n<p><strong>Milica POPOVI\u0106:<\/strong> U prethodnom istra\u017eiva\u010dkom projektu u kom sam se bavila se\u0107anjem na Jugoslaviju generacije poslednjih pionira, kojoj i sama pripadam, raspad Jugoslavije i ratovi koji su ga obele\u017eili su naravno bili prominentna tema, kao momenat u kome se identitetski kontinuitet cele generacije prekinuo preko no\u0107i; a jo\u0161 tokom detinjstva i adolescencije. U tim razgovorima sam shvatila da, iako se \u010dini da je ve\u0107 toliko toga re\u010deno o tim ratovima, fokus je oduvek bio na tome ko je i\u0161ao u ratove, ko ih je vodio, ko je \u010dinio zlo\u010dine i ko su bile \u017ertve, a u tim narativima se gubilo ne\u0161to \u0161ta se meni \u010dinilo izuzetno va\u017enim &#8211; patnja ljudi koji nisu u\u010destvovali, koji su odbili u\u010destvovati, neretko u ti\u0161ini a bez nu\u017eno izgradnje \u010ditavog svog identiteta kao aktivisti\u010dkog i antiratnog.<\/p>\n<p>Antiratni pokret je bio izuzetno zna\u010dajan i jo\u0161 uvek bez dovoljno priznanja, no ljudi koji se u njega nisu uklju\u010dili a protivili su se ratu na najrazli\u010ditije na\u010dine ostalisu dodatno neprepoznati. A bilo ih je mnogo, i njihove odluke su obele\u017eile njihove \u017eivote nekada i nadrasti\u010dne na\u010dine. I sama sam odrasla u okru\u017eenju u kome nisam znala nikoga ko je pristao da ide u rat.<\/p>\n<p>To je bilo naravno jednostavnije u velikom gradu, Beogradu, gde se bilo lak\u0161e sakriti, i me\u0111u srednjom\u00a0klasom koja je, bar na po\u010detku, imala sredstva da omogu\u0107i svojim sinovima odlazak iz zemlje, studije\u00a0koje bi odlagale slu\u017eenje vojske ili jednostavno koruptivne radnje kojima je onda bilo mogu\u0107e izbe\u0107i\u00a0regrutaciju i\/ili mobilizaciju. Tema je va\u017ena i sa odmakom od na\u0161eg konkretnog jugoslavenskog slu\u010daja &#8211;\u00a0za sociolo\u0161ko razumevanje \u0161ta \u010dini jedan rat, smatram da je nedostaju\u0107i a neophodni deo slagalice\u00a0razumeti ko, kako i za\u0161to u ratovima ne \u017eeli u\u010destvovati.<\/p>\n<blockquote><p><em><strong>PCNEN:<\/strong> Koliko se o fenomenu dezerterstva iz yu bratoubila\u010dkih ratova uop\u0161te zna? Je li se, osim tebe sada, neko time ozbiljnije bavio?<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p><strong>MP:<\/strong> Svakako su se nezavisni mediji poput Vremena i Republike u Srbije, Feral Tribune-a u\u00a0Hrvatskoj, Monitora u Crnoj Gori itd. jo\u0161 tokom rata bavili tim fenomenom ili danas Novosti u Hrvatskoj,\u00a0a ponajvi\u0161e nevladine organizacije (Centar za Antiratnu Akciju, \u017dene u Crnom, Fond za Humanitarno\u00a0Pravo, Documenta) koje su izdale nekoliko izve\u0161taja. U nau\u010dnom svetu sam se, s druge strane, suo\u010dila sa\u00a0izuzetno malom pa\u017enjom koja je posve\u0107ena pitanju dezerterstva i odbijanja odlaska u rat. Svega nekoliko\u00a0nau\u010dnih \u010dlanaka (Sa\u0161e Mili\u0107evi\u0107, Roberta Lu\u010di\u0107a, Krisztine Racz, Szabolcs Laszla), uz neizostavnu\u00a0autobiografiju Bojana Aleksova, su obra\u0111ivali ovu temu i svi su se isklju\u010divo odnosili na Srbiju.<\/p>\n<p>U dana\u0161njoj znanstvenoj hiperprodukciji je izuzetno retko suo\u010diti se sa tako slabo obra\u0111ivanom temom, \u0161ta mislim da govori ve\u0107 samo za sebe a \u010dini moj rad urgentnijim. Va\u017eno je spomenuti da to nije samo na\u0161a nekakva specifi\u010dnost, tema dezerterstva je ina\u010de relativno retko obra\u0111ivana, pa \u010dak i u slu\u010dajevima\u00a0dezerterstva iz Wehrmacht-a u Nema\u010dkoj i Austriji koja se danas ne \u010dine ikako spornim.<\/p>\n<blockquote><p><strong><em>PCNEN:<\/em><\/strong> Za\u0161to je to tako?<\/p><\/blockquote>\n<p><strong>MP:<\/strong> Dezerterstvo, ili prigovor savesti, ili bilo kakvo odbijanje u\u010destvovanja u vojnom nasilju udara u\u00a0sr\u017e represivnog etno-nacionalisti\u010dkog patrijarhalnog dru\u0161tva, sa jedne strane, a sa druge strane, ima\u00a0potencijal osuje\u0107ivanja ekspanzivnih planova neoliberalnog dru\u0161tva vo\u0111enog od strane industrijsko-vojnih kompleksa, u kakvom \u017eivimo danas. Samim tim, tema je koja politi\u010dkim elitama ne odgovara da\u00a0bude u fokusu javnosti: dok se promi\u010de ponovno uvo\u0111enje vojnog roka, nitko ne \u017eeli pri\u010dati o\u00a0dezerterstvu. Znanstvene i akademske elite su oduvek svakako bile bliske politi\u010dkim elitama, a danas\u00a0postoji jo\u0161 jedan ozbiljniji problem a to je strukturna podre\u0111enost: u sistemu projektnog finansiranja i\u00a0ekstremno prekarnih uslova rada, ne iznena\u0111uje da se nije puno ljudi odlu\u010dilo da se bave tzv. osetljivim\u00a0temama. Uz to, svakako dodatni element jeste i kompleksnost samog fenomena, te\u017ei pristup\u00a0sagovornicima i arhivskoj gra\u0111i, itd.<\/p>\n<blockquote><p><em><strong>PCNEN:<\/strong> Kakvi su ljudi ti dezerteri? Zaslu\u017euju li ordenje ili javno sramo\u0107enje?<\/em><\/p>\n<div id=\"attachment_453941\" style=\"width: 413px\" class=\"wp-caption alignright\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-453941\" class=\" wp-image-453941\" src=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/popovic-milica-169x300.jpg\" alt=\"Dr Popovi\u0107 Milica\" width=\"403\" height=\"715\" \/><p id=\"caption-attachment-453941\" class=\"wp-caption-text\">Prigovor savesti se smatra osnovnim ljudskim pravom, ali kao i\u00a0mnoga druga, i dalje se ne po\u0161tuje i ne primenjuje na odgovaraju\u0107i na\u010din<\/p><\/div><\/blockquote>\n<p><strong>MP:<\/strong> Moj rad je pre svega istra\u017eiva\u010dki a ne normativan. Ali kao \u0161to znamo, ili bismo trebali znati,\u00a0nau\u010dnici ne trebaju istra\u017eivati svet samo da bi ga opisali, ve\u0107 i da bi ga menjali. Ono \u0161to je sasvim izvesno\u00a0jeste da nam je neophodno u dru\u0161tvu da razgovaramo o toj temi i da skinemo sramotu sa autonomne\u00a0odluke ljudskih bi\u0107a da ne \u017eele ubijati. Odluka koja se \u010desto prezentuje kao strah od smrti, \u010de\u0161\u0107e se u\u00a0stvari javlja kao strah od ubijanja; tu vidimo koliki je zna\u010daj diskurznivnih strategija koje \u017eele uneti\u00a0sramotu u \u010din odbijanja odlaska u rat. Prigovor savesti se smatra osnovnim ljudskim pravom, ali kao i\u00a0mnoga druga, i dalje se ne po\u0161tuje i ne primenjuje na odgovaraju\u0107i na\u010din. Posebno danas u op\u0161toj\u00a0ponovnoj militarizaciji Evrope u kojoj \u017eivimo i svetu ozbiljnih geopoliti\u010dkih previranja odbijanje\u00a0u\u010destvovanja u ratu &#8211; a ratovi su uvek nepravedni jer slu\u017ee za boga\u0107enje privilegovanih klasa i ubijanje i\u00a0dalje osiroma\u0161enje neprivilegovanih klasa &#8211; jeste izuzetno va\u017ean \u010din koji spada u panoramu gra\u0111anske\u00a0neposlu\u0161nosti i mora biti, pre svega, pravno dozvoljen. No, dr\u017eavni interesi i interesi vojno-industrijskih\u00a0kompleksa \u0107e te\u0161ko dozvoliti takvu promenu paradigme.<\/p>\n<blockquote><p><em><strong>PCNEN:<\/strong> Mo\u017ee li se praviti razlika me\u0111u dezerterima? Da li prigovor savjeti jednako funkcioni\u0161e ako je\u00a0rije\u010d o gra\u0111anskim ratovima, o agresorskim ratovima i o odbrambenim ratovima?<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p><strong>MP:<\/strong> Iz legalne perspektive, i perspektive ljudskih prava, nikako se ne sme praviti razlika. Svako\u00a0mora imati pravo na prigovor savesti, bez obzira na kvalifikaciju konkretnog ratnog sukoba.<\/p>\n<p>Drugo pitanje ljudi vole nazvati politi\u010dkim, no naj\u010de\u0161\u0107e se pretvara u moralisti\u010dko \u2013 pravno-politi\u010dke\u00a0kvalifikacije odre\u0111enih ratova uvek se rade u odre\u0111enom kontekstu od strane odre\u0111enih aktera. \u010cesto\u00a0\u0107ete se na\u0107i u situaciji da \u0107e \u00abobe\u00a0 strane\u00bb kvalifikovati neki rat kao odbrambeni. U revolucionarnim\u00a0krugovima se govori o neophodnosti nasilja, recimo u slu\u010dajevima antikolonijalnog otpora ili\u00a0antifa\u0161isti\u010dke borbe. U teoriji se raspravlja da li postoji \u00abpravedni\u00bb rat. Bez ulaska u diskusiju o\u00a0neophodnosti nasilja ili ograni\u010denim mogu\u0107nostima pacifisti\u010dke borbe i otpora, pitanje prigovora savesti\u00a0i odbijanja u\u010destvovanja u nasilju \u2013 po mom mi\u0161ljenju \u2013 mora ostati neupitno. Autonomija tela, no i duha\u00a0i etike, u tom smislu mora biti neprikosnovena.<\/p>\n<p><em><strong>PCNEN:<\/strong> Ko je imao razumijevanje za dezertere na doma\u0107em terenu, a ko na stranom?<\/em><\/p>\n<p><strong>MP:<\/strong> Antiratni pokret i nevladine organizacije su bile klju\u010dne za podr\u0161ku dezerterima, no i sam\u00a0sistem je \u010desto bio tolerantan; ili bar proizvoljan i nasumi\u010dan u ka\u017enjavanju. Znamo da Crna Gora od\u00a01992. organi\u010dava slu\u017eenje vojnog roka samo na granice Crne Gore i ne nastavlja u\u010de\u0161\u0107e u daljim akcijama transformisane JNA i srpskih paravojnih formacija (osim pru\u017eanja logisti\u010dke podr\u0161ke). Na\u00a0me\u0111unarodnom planu je situacija bila dosta slo\u017eenija &#8211; naime, vi ne mo\u017eete na osnovu dezerterstva\u00a0dobiti status izbeglice niti tra\u017eiti azil, \u0161to je \u010dinilo dodatno te\u0161kim mogu\u0107nosti bekstva. Neke evropske\u00a0dr\u017eave, poput Italije, zahvaljuju\u0107i njihovom izuzetno jakom antiratnom pokretu, prepoznaju ovaj\u00a0problem i uspe\u0161no uvode zakonsku mogu\u0107nost specijalne dozvole boravka za dezertere iz Jugoslavije\u00a01992. godine. No to ostaje retko i do dana\u0161njeg dana evropske dr\u017eave nisu ovu problematiku re\u0161ile na usagla\u0161en i koordinisani na\u010din.<\/p>\n<blockquote><p><em><strong>PCNEN:<\/strong> Kakva je budu\u0107nost dezertera u svijetu u kome zveket oru\u017eja ponovo tako sna\u017eno odjekuje?<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p><strong>MP:<\/strong> Kao politikolo\u0161kinja izbegavam da dajem predikcije i odgovore koji bi zahtevali uvid u\u00a0budu\u0107nost \u2013 na\u017ealost, takva znanstvena kristalna kugla jo\u0161 nije stvorena. No ono \u0161to svakako znamo kao\u00a0lekcije iz istorije \u2013 za svako pravo se moramo izboriti kao zajednica i braniti ga i nakon \u0161to je izboreno, da\u00a0nam ne bi ponovo bilo oduzeto. Dezertera je uvek bilo, i uvek \u0107e biti : dezertere danas imamo i iz ruske i\u00a0iz ukrajinske vojske u okviru ruske invazije na Ukrajinu, imamo ih u Izraelu u okviru genocida u Gazi, itd.\u00a0A u \u010dasu op\u0161te militarizacije, antiratni pokreti i antikapitalisti\u010dki pokreti \u2013 kako nam je jo\u0161 Roza\u00a0Luksemburg skrenula pa\u017enju na inherentnost rata kapitalisti\u010dkom sustavu \u2013 moraju da ja\u010daju kako bismo\u00a0imali uop\u0161te i \u0161ansu da se suprotstavimo i zveketu i upotrebi oru\u017eja.<\/p>\n<blockquote><p><strong>Du\u0161ko Vukovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sa dr Milicom Popovi\u0107 nedavno sam se sreo u Podgorici povodom njenog istra\u017eiva\u010dkog projekta \u201cTi\u0161ina rije\u010di NE: (Ne)Sje\u0107anje na dezertere u jugoslovenskim ratovima\u201d. Ova mlada nau\u010dnica iz Beograda, \u010diji su korijeni na Kordunu, radi na Institutu za studije kulture na Austrijskoj akademiji nauka. Projekat koji se bavi dezerterima\u00a0 finansira Austrijski nau\u010dni fond<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":453940,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-453937","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-intervjui"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/453937","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=453937"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/453937\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":453943,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/453937\/revisions\/453943"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/453940"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=453937"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=453937"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=453937"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}