Na relaciji Sanader-Kostunica trenutacno je proradio \u201ccrveni telefon\u201d kojim je za javnost posredovana poruka o \u201cnuznosti nastavka suradnje Zagreba i Beograda koja je od iznimnog znacenja za stabilnost u jugoistocnoj Evropi\u201d<\/p>\n
Pi\u0161e: Davorka Blazevic<\/strong><\/em><\/p>\n Kako fetisizmi postaju u rukama \u201crodoljuba\u201d profesionalnim sredstvom zarade, kako varalice, lazljivci i sarlatani igraju uloge vozdova narodnih, kako se iz ozbiljnih stvari oko \u201cpatriotizma\u201d radja retorika gluposti i kriminala, kako pojam \u201cdomovine\u201d klizi sve desnije, kako se iz osjecaja resantimana radja kontrarevolucija, o tome nam pricaju slikovito sve cavke nad truplima i svi gavranovi na patriotskim nacionalistickim bojistima, preko kojih su prohujale izgubljene bitke. No, to je tek Krleza, a on se na ovim prostorima potentnog nacionalizma doima tek kao intelektualna vinjeta za zatvorene kruzoke ovdasnjih oportunistickih inteligenata. Jesmo li iz ciste gluposti ili sizofrene potrebe za vjecnom reinterpretacijom povijesti s kojom se nismo kadri nositi, osudjeni i u buducnost slijepo bauljati za politickim guruima zarobljenim mitovima proslosti? Znaci li ekspeditivno prekrsajno sankcioniranje beogradskih studenata koji su svoj zagrebacki izlet zlorabili za velicanje cetnickog vojvode, djenerala Draze Mihailovica (osudjenog za ratni zlocin i genocid) provokativnim performanceom na Trgu bana Jelacica, da valja ocekivati konzekventno postupanje i u slucaju glorificiranja ustaskih, fasistickih i nacistickih ikona, simbola i znakovlja? Jer i mi svoje delije imamo… <\/p>\n Recentni incident ciji su akteri troje studenata iz Beograda, od kojih je dvoje zavrsilo u Remetincu na 15, odnosno 5 dana zatvorske kazne, koliko god je recidiv ratnih dogadjanja i frustracija, toliko ima svoje ishodiste u politici srbijanskog establishmenta i dugotrajnoj indoktrinaciji. Drzava koju, nakon sloma Milosevica, haaskog optuzenika za ratni zlocin i agresiju na Hrvatsku i BiH, vode Boris Tadic, Vojislav Kostunica i Vuk Draskovic, stovatelji vodje ravnogorskog pokreta Draze Mihailovica, objektivno generira ekscese ovog tipa umjesto da ih zatire. U danasnjoj Srbiji duh tolerancije, medjunacionalne snosljivosti i suradnje s Hrvatskom zagovaraju politicke elite na deklarativnoj i manifestnoj razini, ali realno tu ulogu imaju tek nevladine udruge i organizacije za promicanje ljudskih prava. Ako predsjednik Srbije Boris Tadic, post festum incidenta izjavi kako ne misli da je Mihailovic bio fasist, ako Vuk Draskovic, prononsirani srbijanski radikal, cija je stranka nedavno zatrazila izjednacavanje cetnika s partizanima u konzumiranju zakonskih prava, ustvrdi da je hrvatska vlast reagirala nedemokratski na malu i nepotrebnu provokaciju, a netom je i sef RTS-a Aleksandar Tijanic usred Zagreba pokusao rehabilitirati notornog cetnickog vojvodu kao nefasista, kakva je poruka odaslana iz Beograda? <\/p>\n Nota bene, ovih je dana i srbijanski ministar prosvjete i sporta Slobodan Vuksanovic, komentirajuci (inicijalni) slucaj Partizanova kosarkasa Milana Gurovica kojemu je zbog tetovaze s Drazinim likom na ruci zabranjen dolazak na utakmicu u Hrvatsku, opazio kako \u201cMihailovic kao povijesna licnost nema veze s Hrvatskom, a ideoloske kontroverze moze izazvati samo medju Srbima\u201d(?!). Svemu je tomu prethodio i dokumentarac na Drugom programu drzavne televizije (RTS-a) pod znakovitim naslovom \u201cRavnogorska citanka\u201d, prema knjizi Ugljese Krstica, pripadnika ravnogorskog pokreta, u svrhu rehabilitacije cetnistva i \u201cdekomunizacije proslosti\u201d. A koji su i neki u Srbiji kvalificirali kao \u201ctesko desnicarenje od kojega se covek najezi\u201d. Ergo, Stevan Vranesevic, beogradski student arhitekture, i njegova kolegica Mirjana DJerkovic u Srbiji nakon mucnog hrvatskog zatocenistva mogu biti samo nacionalni junaci. Ako je Mirjana u svemu eventualno i bila zrtva nepromisljenosti, kada je uzela fotoaparat kako bi ovjekovjecila cin \u201cgradjanske hrabrosti\u201d svoga drcnog prijatelja, Stevan je besumnje znao sto radi. A to svakako s umjetnoscu nije imalo nikakve veze! Bespredmetno je eufemisticko interpretiranje dogadjaja od predstavnice veleposlanstva SCG u Zagrebu kao nepromisljenog akta, a ne svjesno planiranog cina. Jer, da nije bilo plana i namjere, ne bi bilo ni Drazine slike u Vranesevicevu ruksaku, tek mozda kakav katalog sa zagrebacke izlozbe \u201cDora Maar i Picaso\u201d koju su prethodno razgledali… <\/p>\n Na relaciji Sanader-Kostunica trenutacno je proradio \u201ccrveni telefon\u201d kojim je za javnost posredovana poruka o \u201cnuznosti nastavka suradnje Zagreba i Beograda koja je od iznimnog znacenja za stabilnost u jugoistocnoj Evropi\u201d. No, ne zna se kakvi su ucinci Draskoviceve \u201cintervencije\u201d radi \u201csto je moguce brzeg pustanja na slobodu dvoje studenata\u201d, kojom je ocevidno kazao sto misli o neovisnosti pravosudja. S hrvatske strane, tek slijedi test vjerodostojnosti pravne drzave, kako je to primijetio odvjetnik Cedo Prodanovic. S prvim koncertom Thompsona i pratece ikonografije. No, kako \u201cHrvatska osudjuje svaki ekstremizam\u201d (Ratko Macek), zar dvojimo da ce se tko drznuti okititi ustaskim simbolima i poglavnikovim portretima?<\/p>\n Slobodna Dalmacija<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Na relaciji Sanader-Kostunica trenutacno je proradio \u201ccrveni telefon\u201d kojim je za javnost posredovana poruka o \u201cnuznosti nastavka suradnje Zagreba i Beograda koja je od iznimnog znacenja za stabilnost u jugoistocnoj Evropi\u201d<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45373","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45373","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45373"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45373\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45373"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45373"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45373"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}