{"id":453446,"date":"2026-03-14T11:01:40","date_gmt":"2026-03-14T10:01:40","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=453446"},"modified":"2026-03-14T11:01:40","modified_gmt":"2026-03-14T10:01:40","slug":"vilina-vlas-ne-moze-biti-dio-programa-odmora-fonda-pio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/03\/14\/vilina-vlas-ne-moze-biti-dio-programa-odmora-fonda-pio\/","title":{"rendered":"\u2018Vilina vlas\u2019 ne mo\u017ee biti dio programa odmora Fonda PIO"},"content":{"rendered":"<p>Nevladine organizacije\u00a0Centar za gra\u0111ansko obrazovanje (CGO)\u00a0iz Crne Gore i\u00a0Udru\u017eenje za dru\u0161tvena istra\u017eivanja i komunikacije (UDIK)\u00a0iz Bosne i Hercegovine uputile su ju\u010de Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja Crne Gore inicijativu za raskid ugovora i povla\u010denje rehabilitacionog centra\u00a0\u201eVilina Vlas\u201c\u00a0kod Vi\u0161egrada iz programa odmora i oporavka koji Fond PIO nudi korisnicima i korisnicama prava na penziju po povoljnim uslovima.<\/p>\n<p>Penzioneri i penzionerke u Crnoj Gori imaju mogu\u0107nost kori\u0161\u0107enja odmora i oporavka u vi\u0161e objekata u zemlji i regionu, \u0161to predstavlja va\u017enu i dru\u0161tveno odgovornu mjeru. No, UDIK i CGO cijene da izbor tih partnerskih objekata mora biti uskla\u0111en sa osnovnim eti\u010dkim principima, kulturom sje\u0107anja i po\u0161tovanjem \u017ertava ratnih zlo\u010dina.<\/p>\n<p>Banjsko lje\u010dili\u0161te\u00a0\u201eVilina Vlas\u201c, udaljeno oko 5 km od Vi\u0161egrada, tokom rata u BiH, bilo je mjesto zato\u010denja, mu\u010denja i sistematskog seksualnog nasilja nad nesrpskim stanovni\u0161tvom. Prema izvje\u0161taju posebnog Komiteta Ujedinjenih nacija iz 1994. godine, tokom 1992. godine u tom objektu silovano je oko 200 \u017eena, od kojih su neke ubijene, dok su neke izvr\u0161ile samoubistvo. Tu je zlostavljano i mu\u010deno i 17 gra\u0111ana bo\u0161nja\u010dke nacionalnosti iz mjesta Sjeverin kod Priboja, koje su u oktobru 1992. oteli pripadnici paravojne formacije \u201eOsvetnici\u201c, predvo\u0111eni Milanom Luki\u0107em.<\/p>\n<p>U jednoj od presuda Suda Bosne i Hercegovine ovaj objekat je opisan kao \u201erehabilitacioni centar pretvoren u \u017eenski logor u koji su dovo\u0111ene \u017eene i djevoj\u010dice koje su sistematski maltretirane\u201c. Na \u017ealost, samo je jedan od po\u010dinilaca procesuiran &#8211; \u017deljko Lelek, koji je osu\u0111en na 16 godina zatvora zbog zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti, uklju\u010duju\u0107i seksualno nasilje po\u010dinjeno u \u201eVilinoj Vlasi\u201c, dok su drugi uglavnom osu\u0111eni za druge zlo\u010dine koje su po\u010dinili u Vi\u0161egradu i okolnim mjestima.<\/p>\n<p>Nakon rata, \u201eVilina Vlas\u201c je nastavila da radi kao banjsko i rehabilitaciono lje\u010dili\u0161te. Me\u0111utim, na samom objektu, niti u njegovoj zvani\u010dnoj prezentaciji, nema informacije da je tokom rata bio mjesto zato\u010denja, mu\u010denja i silovanja. Ne postoji ni spomen-obilje\u017eje, memorijalna plo\u010da niti bilo kakvo obilje\u017eje koje bi posjetioce upozorilo na te zlo\u010dine. Time se, uz podr\u0161ku vlasti tog entiteta Bosne i Hercegovine, sistematski poku\u0161avaju brisati \u010dinjenice o po\u010dinjenim zlo\u010dinima.<\/p>\n<p>Promocija ovog objekta u turisti\u010dke i rehabilitacione svrhe, bez konteksta i pijeteta prema \u017ertvama, predstavlja primjer negiranja i normalizacije zlo\u010dina. Mnogi gosti koji danas dolaze u \u201eVilinu Vlas\u201c nijesu svjesni da borave u prostoru u kojem su prije tri decenije po\u010dinjena masovna silovanja i ubistva.<\/p>\n<p>Takvu praksu javno je osudila i regionalna\u00a0REKOM mre\u017ea pomirenja, ocjenjuju\u0107i da je rije\u010d o svjesnom izboru da se o silovanjima \u0107uti i \u017ertve izbri\u0161u iz javnog prostora. Reagovala je i\u00a0Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, nagla\u0161avaju\u0107i da mjesta stradanja ne smiju biti predstavljana kao turisti\u010dke destinacije bez istine o onome \u0161to se u njima dogodilo.<\/p>\n<p>Fond PIO, kao javna institucija Crne Gore, mora voditi ra\u010duna o eti\u010dkim implikacijama svojih odluka i partnerstava. Stoga je nedopustivo upu\u0107ivanje penzionera i penzionerki &#8211; me\u0111u kojima mogu biti i osobe koje su pre\u017eivjele ratne traume ili \u010dlanovi porodica \u017ertava &#8211; u objekat koji simbolizuje sistematsko seksualno nasilje i zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti. Takva praksa mo\u017ee se tuma\u010diti i kao indirektno pristajanje na revizionizam i negaciju zlo\u010dina.<\/p>\n<p>Zbog toga CGO i UDIK pozivaju Fond PIO da, u skladu sa principima dru\u0161tvene odgovornosti i po\u0161tovanja \u017ertava, pokrene postupak raskida va\u017ee\u0107eg ugovora sa rehabilitacionim centrom\u00a0\u201eVilina Vlas\u201c, te da prilikom budu\u0107eg izbora partnera uvede jasne kriterijume koji uklju\u010duju po\u0161tovanje dostojanstva \u017ertava ratnih zlo\u010dina i odgovoran odnos prema naslje\u0111u pro\u0161losti. UDIK i CGO \u017eale \u0161to rukovodstvo Fonda PIO to nije ve\u0107 u\u010dinilo, a imaju\u0107i u vidu da je ovo pitanje nedavno ponovo aktuelizovano u Crnoj Gori od strane dijela medija.<\/p>\n<p>Raskid ovog ugovora bio bi jasan signal da Crna Gora ne pristaje na normalizaciju mjesta zlo\u010dina pod pla\u0161tom turizma i rehabilitacije, ve\u0107 da njene institucije doprinose izgradnji dru\u0161tva koje se odgovorno odnosi prema pro\u0161losti i pokazuje solidarnost sa \u017ertvama.<\/p>\n<blockquote><p>Centar za gra\u0111ansko obrazovanje (CGO)<\/p>\n<p>Udru\u017eenje za dru\u0161tvena istra\u017eivanja i komunikacije (UDIK)<\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Promocija ovog objekta u turisti\u010dke i rehabilitacione svrhe, bez konteksta i pijeteta prema \u017ertvama, predstavlja primjer negiranja i normalizacije zlo\u010dina. Mnogi gosti koji danas dolaze u \u201eVilinu Vlas\u201c nijesu svjesni da borave u prostoru u kojem su prije tri decenije po\u010dinjena masovna silovanja i ubistva<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":453449,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-453446","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/453446","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=453446"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/453446\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":453450,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/453446\/revisions\/453450"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/453449"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=453446"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=453446"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=453446"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}