Bude li mudrosti, Vlada ce naci nacina da odustane od tog projekta i zadovolji se time sto je dobila najveci broj organizacija i javnost za ono za sta se opredijelila da bude njen prioritet: odrzivi razvoj ekoloske Crne Gore<\/p>\n
Pi\u0161e: Branko Lukovac<\/strong><\/em><\/p>\n Gradnjom \u201cBuk Bijele\u201d, Vlada hoce da osigura kupovinu potrebnih kolicina elektricne energije, po trzisnim cijenama, za novog vlasnika KAP-a. Ona bi, zatim, znacajno subvencionisala tu cijenu. KAP je najveci zagadjivac vazduha, tla i vode i uvjeren sam da bi objektivne analize pokazale da je najveci gubitas Crne Gore<\/p>\n Zasluga je Vlade Crne Gore sto je, ulazeci u razgovore sa Vladom Republike Srpske (mada je, zaobilazeci vlasti BiH, degradirala sebe samu), nenamjerno, gotovo preko noci, snazno ojacala svijest gradjana Crne Gore o znacenju i znacaju 12-13 godina starog Ustavnog i skupstinskog opredjeljenja da Crna Gora bude ekoloska drzava. Po razmjerama i snazi reagovanja cijelog spektra organizacija i gradjana, stice se utisak da je izrazeno skoro plebiscitarno opredjeljenje protiv potapanja Tare, zarad HE \u201cBuk Bijela\u201d. Pitanje je da li bi kakva druga kampanja za ekolosku Crnu Goru dala takav rezultat u narasloj svijesti i u mobilizaciji za odbranu njenih najvecih vrijednosti.<\/p>\n I, bude li mudrosti, Vlada ce naci nacina da odustane od tog projekta i zadovolji se time sto je dobila najveci broj organizacija i javnost za ono za sta se opredijelila da bude njen prioritet: odrzivi razvoj ekoloske Crne Gore. Da odustane od projekta \u201cBuk Bijela\u201d postoje mnogi razlozi. Dovoljno je navesti dva, preko kojih se nikako ne bi smjelo preci.<\/p>\n Prvi razlog je u tome sto je Tara postala zastitni znak ekoloske Crne Gore, svjetski raritet po kojem se tako samoopredijeljena Crna Gora danas prepoznaje, kod nas i u svijetu. Prije vise od cetvrt vijeka, nakon donosenja Konvencije kojom je ustanovljena Lista svjetske prirodne i kulturne bastine, Crna Gora je kandidovala dva svoja najvrednija prostora – Durmitor, sa Tarom, i Kotor, sa Bokom Kotorskom, u Listu svjetske prirodne i kulturne bastine (kao generalni sekretar tadasnje Jugoslovenske komisije za UNESCO, direktno sam ucestvovao u prijavljivanju i dobijanju tog statusa Durmitora i Kotora-Boke Kotorske). I saglasila se Crna Gora da, ako budu prihvaceni na toj listi, preuzme na sebe obavezu da postuje rigorozne odredbe koje propisuje Konvencija. Oni su, kasnije, prihvaceni od Medjunarodnog komiteta, te je Konvencija postala obavezan propis za Crnu Goru. Neko ce reci da je taj dio Tare izvan granica Nacionalnog parka, te je, radi toga, na njemu dozvoljena gradnja. Na stranu sto je, sticajem okolnosti, nepoznavanja i straha, taj dio Tare ostao izvan granica Nacionalnog parka \u201cDurmitor\u201d i sto bi ga ekoloska Crna Gora danas svakako morala dodati Nacionalnom parku i Listi svjetske prirodne bastine. Ipak, mnoge zemlje, makar i da nijesu sebi nametnule tako visok zadatak da se razvijaju strogo po ekoloskim nacelima, odredile su preporuceni zastitni pojas za koji vazi gotovo isti rezim kao za najuzu zonu nacionalnog parka. Zar Crna Gora, zbog svog jedinstvenog Ustavnog odredjenja, ne bi to isto trebalo da ucini?<\/p>\n Rijecju, Crna Gora bi veoma mnogo degradirala svoju odluku da se razvija kao ekoloska drzava, ako bi nekim svojim (ne)djelima, makar i minimalno, narusila onaj jedinstveni evropski i svjetski raritet po kojem se prepoznaje. Da ne govorimo o blamazi koja bi je mogla zadesiti ako bi, takvom pogresnom odlukom, izazvala negativno reagovanje ne samo Medjunarodnog komiteta za svjetsku bastinu vec i strucnjaka sirom svijeta. Bas kao sto je Medjunarodni komitet 1979. proglasio grad Kotor, kao prvi na Listi svjetske kulturne bastine u opasnosti, tada zbog stradanja koje je, zemljotresom, priroda izazvala. I pokrenuo veliku medjunarodnu akciju za njegovo spasavanje. Zar bi dozvolili da se Crna Gora, za koju je u godinama, nakon aprila 1979. Medjunarodni komitet za svjetsku prirodnu i kulturnu bastinu, vodio medjunarodnu akciju spasavanja njenog jedinog podrucja koje pripada univerzalnoj kulturnoj bastini, sada nadje pod udar tog istog Komiteta, jer sama dovodi u pitanje svoj jedini svjetski prirodni raritet.<\/p>\n Drugi razlog je u motivu radi kojeg bi Vlada dozvolila gradnju \u201cBuk Bijele\u201d zahvatajuci oko 12 kilometara Tare: da bi osigurala kupovinu potrebnih kolicina elektricne energije, po trzisnim cijenama, za novog vlasnika privatizovanog Kombinata aluminijuma. Kojem bi, zatim, znacajno subvencionisala tu cijenu, kako bi taj novi vlasnik imao profitni interes da proizvodi aluminijum. Kombinat aluminijuma je, inace, najveci zagadjivac vazduha, tla i vode u Crnoj Gori. I, uvjeren sam da bi objektivne analize troskova, ukljucujuci i realnu cijenu struje, stete zbog degradacije okoline i obracun svih reprogramiranih kredita, pokazale da je KAP, vec decenijama, najveci gubitas Crne Gore.<\/p>\n Vlada Crne Gore je, jos 2001, pa i 2002. godine, usvojila dokumente kojima se obavezala da ce prioritet razvoja Crne Gore biti, ne energetsko-metalurski kompleks, vec koncept odrzivog razvoja ekoloske drzave. A to znaci odrzivi turizam, bio-diverzitet, organska poljoprivreda, alternativni izvori energije, pomorska privreda i saobracaj. A stvarni prioritet se prepoznaje ne po dokumentima, vec sredstvima koja se ulazu u pojedine grane.<\/p>\n Ima dosta vjetra, sunca i potoka<\/p>\n Postoji ozbiljna spremnost medjunarodnih organizacija, posebno Ujedinjenih nacija, da osiguraju sredstva potrebna da se izradi Strategija razvoja energetike u Crnoj Gori, kao ekoloskoj drzavi. Da se, s jedne strane, sagledaju razvojni prioriteti i dugorocne potrebe za energijom; kao i mogucnosti i prioriteti koriscenja raspolozivih resursa, sa druge strane. To podrazumijeva, kako racionalno koriscenje i stednju energije, tako isto i sve druge izvore koji stoje na raspolaganju: male hidrocentrale (takvih je, npr. u Sloveniji nekoliko stotina, a u Austriji, nekoliko hiljada), energija vjetra (ako je vec sada ponudjena takva energija po cijeni od 7 centi za KWH, bez bonifikacije iz Globalnog fonda za okolinu, GEF – zahvaljujuci tom fondu, ona se u Kostariki dobija po cijeni od 5 centi za KWH – onda je, vec sada, ta energija po cijeni konkurentna onoj koju bi dale nove termoelektrane), bio-gas, solarna, eventualno energija na gas sa naseg Jadrana. Studijom bi se, takodje, ocijenili svi drugi izvori sa vodotokova Crne Gore i dali predlozi kojem bi trebalo dati prednost, uzimajuci u obzir sve elemente, pa i ekoloski karakter drzave. Vlada bi morala, najprije, uz pomoc istaknutih svjetskih strucnjaka, da sacini takvu Strategiju razvoja energije u Crnoj Gori, pa tek na osnovu tog dokumenta, da donese odluke o prioritetima i redosljedu gradnje novih izvora elektricne energije. A ne da se povodi za prioritetima i interesima drugih, u Crnoj Gori ili van nje.<\/p>\n Ostaje, na kraju, nada da ce probudjena i narasla svijest gradjana Crne Gore o potrebi da brane ono sto je simbol njene ekoloske drzave – cemu su nemjerljiv doprinos dale nevladine organizacije koje su prve ustale u zastitu Tare – kao i predstojeca rasprava u Skupstini Crne Gore, doprinijeti da Vlada revidira raniji zakljucak i odustane od planova da se makar i jedan jedini kilometar Tare potapa. Bila bi to, nakon odluke Skupstine Crne Gore, 20. septembra 1991. godine, kada je usvojila Deklaraciju kojom se Crna Gora proglasava ekoloskom drzavom, najveca pobjeda ideje i cilja sa kojom je ona, od tada, zadobila priznanja i podrsku sirom svijeta. Ovog puta bi, ta odluka iz 1991. godine, napokon, dobila sveopstu podrsku njenih gradjana i njene vlasti.<\/i><\/p>\n Branko Lukovac* Vijesti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Bude li mudrosti, Vlada ce naci nacina da odustane od tog projekta i zadovolji se time sto je dobila najveci broj organizacija i javnost za ono za sta se opredijelila da bude njen prioritet: odrzivi razvoj ekoloske Crne Gore<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45324","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45324","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45324"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45324\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45324"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45324"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45324"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n* Autor je oosnivac NVO Zeleni i ambasador SiCG u Rimu<\/p>\n