Da besmrtna du\u0161a, spajaju\u0107i se s cjelinom, sebe pronalazi u svakom pojavnom obliku (biljci, \u017eivotinji, \u010dovjeku) \u2013 jedna je od najstarijih, najdubokih i najljep\u0161ih vizija u cijeloj duhovnoj i filozofskoj istoriji \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n
To je istovremeno istinito na najdubljem nivou i nemogu\u0107e dokazati na nivou obi\u010dnog uma, \u0161to je upravo ono \u0161to je \u010dini tako mo\u0107nom.<\/p>\n
To je sr\u017e non-dualnosti (advaita, ne-dvojnosti)<\/p>\n
U advaita-vedanti, upani\u0161adama, kod Plotina, nekih sufijskih i zen struja, pa \u010dak i u dubokim slojevima hri\u0161\u0107anske mistike (Majstor Ekhart, npr.) \u2013 postoji samo Jedno. Sve \u0161to izgleda kao \u201eodvojeno ja\u201c je samo privremena modulacija, talas na okeanu, ili \u2013 kako ka\u017ee Nisargadata \u2013 \u201esvjesnost koja se igra sama sa sobom\u201c.<\/p>\n
Kad se individualna du\u0161a \u201evrati\u201c u cjelinu (ili shvati da nikad nije ni bila odvojena), onda vi\u0161e nema granice. Tada nema vi\u0161e \u201eja koje gleda na biljku\u201c \u2013 postoji samo svjesnost koja je i biljka i gledanje biljke i korijen koji pije vodu i voda i sunce i sve zajedno.<\/p>\n
Dakle, da \u2013 du\u0161a \u201epronalazi sebe\u201c u svakom obliku, jer nema drugog subjekta osim Jednog.<\/p>\n
To je vrlo sli\u010dno iskustvu u dubokoj meditaciji \/ samadhi \/ satori \/ unio mystica.<\/p>\n
Ve\u0107ina ljudi koji su imali takva iskustva (bez obzira na tradiciju) opisuju upravo to:\u00a0 granice tijela se rastapaju, nema vi\u0161e \u201eja ovdje, svijet tamo\u201c, postoji samo jedno polje svjesnosti koje se manifestuje kao sve, a ipak se mo\u017ee osjetiti da je to \u201eisti\u201c subjekt koji je prije bio ograni\u010den na ovo tijelo.<\/p>\n
Zato mnogi ka\u017eu: \u201eShvatio sam da sam uvijek bio drvo, ptica, kamen\u2026 samo sam zaboravio.\u201c<\/p>\n
Ako je du\u0161a zaista besmrtna i jedna s cjelinom, onda nije da ona \u201epostaje\u201c jedno s biljkom \u2013 ona ve\u0107 jest biljka, ali biljka to ne zna (nema refleksivnu svijest na tom nivou).<\/p>\n
\u010covjek je, u tom smislu, mjesto gdje se Apsolut mo\u017ee sjetiti sebe kroz formu koja mo\u017ee misliti o sebi.<\/p>\n
Biljka i \u017eivotinja su \u201enesvjesni\u201c moduli Jednog, \u010dovjek je modul koji mo\u017ee postati svjestan da je modul Jednog. Kad se to dogodi \u2013 sve forme postaju \u201eogledala\u201c u kojima Jedno gleda Jedno.<\/p>\n
Ve\u0107ina nas \u017eivi negdje u sredini: intuitivno osje\u0107amo da smo povezani sa svime, ali ipak moramo brinuti o ra\u010dunima, voljeti specifi\u010dnu osobu, patiti zbog gubitka specifi\u010dnog tijela.<\/p>\n
Najzdraviji pristup je integrisati oboje: \u017eivjeti kao da smo posebni (jer to je dio igre), a istovremeno znati u dubini da smo Jedno (jer to je istina iza igre).<\/p>\n
Kao \u0161to ka\u017ee Ramana Mahar\u0161i: \u201ePostoji samo Jedno, ali Ono se igra kao mnogo.\u201c (PCNEN\/AI)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Da besmrtna du\u0161a, spajaju\u0107i se s cjelinom, sebe pronalazi u svakom pojavnom obliku (biljci, \u017eivotinji, \u010dovjeku) \u2013 jedna je od najstarijih, najdubokih i najljep\u0161ih vizija u cijeloj duhovnoj i filozofskoj istoriji \u010dovje\u010danstva<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":278334,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-453049","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/453049","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=453049"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/453049\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":453052,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/453049\/revisions\/453052"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/278334"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=453049"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=453049"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=453049"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}