Dok Washington gomila nosa\u010de aviona u Perzijskom zalivu, profesor Jiang Xueqin upozorava: Sjedinjene Dr\u017eave su u\u0161le u rat koji, prema zakonima historije i teorije igara, ne mogu dobiti. Za\u0161to iranski dronovi od 50.000 dolara bu\u0161e \u201eauru nepobjedivosti\u201c Pentagona i kako bi sukob na Bliskom istoku mogao dovesti do pucanja AI balona u Silicijskoj dolini<\/p>\n
U savremenoj geopoliti\u010dkoj misli rijetko se pojavljuje figura koja izaziva toliko kontroverzi i istovremenog uva\u017eavanja kao \u0161to je to Jiang Xueqin. Kinesko-kanadski edukator i teoreti\u010dar, \u010dija su predavanja na kanalu Predictive History postala viralni fenomen, uspio je ono \u0161to mnogim etabliranim analiti\u010darima promi\u010de: ponudio je koherentan, matemati\u010dki precizan i historijski utemeljen okvir za razumijevanje onoga \u0161to on naziva neminovnim krajem ameri\u010dke hegemonije.<\/p>\n
Njegova predvi\u0111anja iz 2024. godine, pobjeda Donalda Trumpa, rat s Iranom i kona\u010dni poraz Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, danas se \u010dine manje kao proro\u010danstvo, a vi\u0161e kao dijagnoza sistema u stanju terminalnog raspada. Xueqin ne nastupa kao navija\u010d jedne strane, ve\u0107 kao hladni analiti\u010dar koji koristi teoriju igara i zakone historijske asimetrije kako bi objasnio za\u0161to \u0107e najmo\u0107nija vojna sila u historiji \u010dovje\u010danstva pokleknuti pred re\u017eimom u Teheranu.<\/p>\n
Sr\u017e Xueqinove argumentacije po\u010diva na \u201ezakonu asimetrije\u201c. Prema njegovim rije\u010dima, Sjedinjene Dr\u017eave i Iran nisu ravnopravni protivnici u klasi\u010dnom smislu, ali upravo u toj neravnote\u017ei le\u017ei iranska prednost. \u201eU historiji se \u010desto doga\u0111a da prednost ima slabiji protivnik, takozvani autsajder\u201c, obja\u0161njava Xueqin. On nas vra\u0107a u 490. godinu prije nove ere, povla\u010de\u0107i paralelu izme\u0111u dana\u0161njeg Washingtona i tada\u0161njeg Perzijskog carstva. Perzija je bila prvi pravi globalni hegemon, s nepreglednim resursima i ogromnom populacijom, ali je pora\u017eena od strane malih, motivisanih gr\u010dkih gradova-dr\u017eava. Kasnije su Makedonci, pod Aleksandrom Velikim, s vojskom iz skromnog politi\u010dkog okru\u017eenja, sru\u0161ili to isto carstvo u treptaju oka.<\/p>\n
Xueqin tvrdi da carstva, uprkos svojoj masi, organizaciji i sposobnosti da podnesu gubitke, nose u sebi sjeme sopstvenog uni\u0161tenja. Masa, koja u po\u010detku zna\u010di snagu (SAD sa 350 miliona stanovnika i mre\u017eom saveznika od Japana do Evrope), s vremenom proizvodi neizdr\u017eivu dru\u0161tvenu nejednakost. Kada se ogroman broj ljudi takmi\u010di za resurse koji postaju sve oskudniji, raste dug, a socijalna kohezija puca. Ljudi postaju demotivirani i ravnodu\u0161ni prema sudbini dr\u017eave.<\/p>\n
Organizacija, koja je nekada zna\u010dila efikasnost i tehnolo\u0161ki vrhunac (poput satelita i bombardera B-2), pretvara se u krutu birokratiju. Elite prestaju inovirati i po\u010dinju se baviti \u201erentijerstvom\u201c, izvla\u010de\u0107i bogatstvo iz sistema bez stvarne proizvodnje. Tu Xueqin uvodi koncept Petera Turchina o \u201eprekomjernoj proizvodnji elita\u201c. Kada imate previ\u0161e pretendenata na mo\u0107, a premalo mjesta u vrhu, dru\u0161tvo ulazi u fazu frakcijskih sukoba koji paraliziraju dr\u017eavu, \u0161to je u Sjedinjenim Dr\u017eavama danas vidljivo kroz ekstremnu politi\u010dku polarizaciju.<\/p>\n
Jedan od najoriginalnijih aspekata Xueqinove analize je povezivanje vojnih udara na Bliskom istoku s finansijskim tr\u017ei\u0161tima u New Yorku. On tvrdi da Iran ne vodi rat iscrpljivanja samo na bojnom polju, ve\u0107 direktno udara na temelje ameri\u010dke ekonomije. Fokus iranske strategije je na zemljama GCC-a (Saudijska Arabija, UAE, Katar), koje on naziva \u201elin\u010d-pinom\u201c ili osigura\u010dem ameri\u010dkog prosperiteta. Ove dr\u017eave prodaju naftu za dolare, kreiraju\u0107i sistem petrodolara, koji se zatim reciklira nazad u ameri\u010dke dionice.<\/p>\n
\u201eCijela ameri\u010dka ekonomija je trenutno protkaana investicijama u vje\u0161ta\u010dku inteligenciju (AI) i data centre\u201c, navodi Xueqin. Veliki dio tog kapitala dolazi upravo iz Zaliva. Iranski napadi na kriti\u010dnu infrastrukturu, poput postrojenja za desalinizaciju vode bez kojih gradovi poput Rijada ne mogu pre\u017eivjeti du\u017ee od dvije sedmice, direktno ugro\u017eavaju opstanak ovih re\u017eima. Ako Saudijska Arabija ili UAE vi\u0161e ne budu mogli prodavati naftu ili budu prisiljeni tro\u0161iti rezerve na unutra\u0161nju stabilnost, finansiranje ameri\u010dkog AI balona \u0107e prestati. \u201eKada taj balon pukne, prsnut \u0107e i cijela ameri\u010dka ekonomija, koja nije ni\u0161ta drugo do finansijska Ponzijeva shema\u201c, upozorava Xueqin.<\/p>\n
On ukazuje na dramati\u010dnu asimetriju tro\u0161kova: Iran koristi dronove od 50.000 dolara da uni\u0161ti postrojenja vrijedna milijarde, dok SAD tro\u0161e milione na presreta\u010de koji, prema posljednjim snimcima, \u010desto proma\u0161uju cilj. Ova matematika, prema Xueqinu, dugoro\u010dno je neodr\u017eiva.<\/p>\n
Xueqin se doti\u010de i li\u010dnosti Donalda Trumpa, poku\u0161avaju\u0107i objasniti za\u0161to je, uprkos upozorenjima generala, u\u0161ao u ovaj sukob. On vidi tri klju\u010dna faktora. Prvi je hubris ili historijska oholost. Trump je, ponesen brzim uspjehom operacija poput one na Mindoru, povjerovao u apsolutnu nadmo\u0107 ameri\u010dke ma\u0161inerije. \u201eTo je klasi\u010dna gre\u0161ka imperijalnih lidera\u201c, ka\u017ee Xueqin, povla\u010de\u0107i paralelu s Napoleonovim ili Hitlerovim pohodom na Rusiju. Drugi faktor je unutra\u0161nji politi\u010dki kalkul. Trump li\u010dno profitira od podr\u0161ke saudijskih i izraelskih lobija koji su investirali milijarde u njegove poslove i kampanje. Tre\u0107i, i najmra\u010dniji faktor, je eshatolo\u0161ki. Xueqin sugerira da odre\u0111ene zatvorene grupe unutar ameri\u010dkog nacionalnog sigurnosnog aparata slijede \u201eskript\u201c koji Bliski istok vidi kao popri\u0161te biblijskog obra\u010duna, bez obzira na to koliko je to diplomatski pogubno.<\/p>\n
On predvi\u0111a da \u0107e pritisak iz Izraela i Zaliva, koji su trenutno pod stalnim iranskim udarima, na kraju prisiliti SAD da po\u0161alju kopnene trupe u Iran. To bi, prema njegovoj teoriji, bio kona\u010dni \u010davao u kov\u010deg ameri\u010dke imperije. Re\u017eimska promjena iz zraka nikada nije uspjela, a ulazak u iranske planine bio bi logisti\u010dka i ljudska katastrofa koja bi dovela do unutra\u0161njeg sloma u samoj Americi.<\/p>\n
Dok se Amerika suo\u010dava sa slomom elita i dru\u0161tvenom ravnodu\u0161no\u0161\u0107u, Xueqin postavlja pitanje: \u0160ta posjeduje Iran? Da bi slabiji pobijedio ja\u010deg, on mora imati tri osobine: energiju, otvorenost i koheziju. Energija dolazi iz sna\u017ene motivacije i osje\u0107aja hitnosti, Iranci se bore za opstanak protiv onoga \u0161to nazivaju \u201eVelikim Satanom\u201c. Kohezija je unutra\u0161nje jedinstvo koje im omogu\u0107ava da trpe sankcije i gubitke bez raspada sistema. Otvorenost je sposobnost u\u010denja iz gre\u0161aka.<\/p>\n
\u201eAko je Iran postao energi\u010dno, otvoreno i kohezivno dru\u0161tvo, on je nepobjediv\u201c, tvrdi Xueqin. On primje\u0107uje da su Iranci kroz svoje proksije (Hute, Hezbollah, Hamas) nau\u010dili kako da eksploati\u0161u svaku slabost zapadne vojne tehnologije. Njihova strategija nije direktni sukob, ve\u0107 iscrpljivanje dok se \u201eaura nepobjedivosti\u201c Amerike potpuno ne raspr\u0161i. Slom petrodolara i prelazak na multipolarni svijet nisu samo ekonomske promjene; to su simptomi gubitka povjerenja u ameri\u010dku mo\u0107 kao garanta globalne stabilnosti.<\/p>\n