Crnoj Gori je danas, vise nego ikada ranije, potreban istorijski kompromis. Unija nezavisnih i medjunarodno priznatih drzava Crne Gore i Srbije je jedini model koji spaja dvije suceljene politicke projekcije u Crnoj Gori<\/p>\n
Pi\u0161e: Aleksandar Radulovic<\/strong><\/em><\/p>\n Kada su, prije nekog vremena, vodjeni idejom da je postizanje konsenzusa relevantnih politickih snaga u Crnoj Gori neophodni cinilac snaznijeg i odlucnijeg iskoraka Crne Gore prema Evropi i evro-atlantskim tegracijama, predsjednici Vujanovic i Krivokapic uputili poziv na izgradnju takvog (politickog, gradjanskog) konsenzusa, iz opozicionih redova je stigao samo jedan, ali indikativan odgovor, koji se, uglavnom, svodio na slijedece: o tome se mozda i moze razgovarati, ali se prvo mora reci – kako se to misli u Evropsku zajednicu, Partnerstvo za mir i NATO – \u201csami\u201d, kao Crna Gora, ili zajedno sa Srbijom. U ovom \u201cdetalju\u201d, zapravo, ne lezi samo kljuc problema na relaciji Crna Gora – Evropa, vec i sifra za razumijevanje ukupne politicke atmosfere u Crnoj Gori, kao i osnovnih motivacija njenih politickih snaga – suverenisticke i unionisticke, ocjenjuje ministar inostranih poslova Crne Gore Miodrag Vlahovic.<\/p>\n -Poznato je da se referendum cesto i s pravom pominje kao nacin rjesavanja tog osnovnog crnogorskog upita. I zaista je tako – to je zakonit, Ustavom i medjunarodnim pravom garantovani, najdemokratskiji oblik izjasnjavanja. Crna Gora ima pravo na referendum o nezavisnosti, cak i da to ne pominju ni Beogradski sporazum, niti Ustavna povelja,istice Vlahovic. <\/p>\n Medjutim, dodaje on, ozbiljna politika, koja zeli da uspjesno okonca proces rekonstitucije crnogorske drzave, mora imati i sluha i znanja da politicke ideje profilise i propagira na nacin koji nece produbljivati, vec smanjivati tenzije i razlike u crnogorskom drustvu. Ovo je potrebno i kao protivmjera na izrazenu potrebu oponenata crnogorske drzavnosti da svaku razlicitost u stavovima i politici dovedu do apsolutnog i definitivnog raskola i socijalnog sukoba. Kompromis i sporazum su najbolji odgovor na politiku spaljenih mostova i \u201cdefinitivnih neprijatelja\u201d. Crnoj Gori je zato danas, vise nego ikada ranije, potreban istorijski kompromis, naglasava Vlahovic.<\/p>\n -Vrijeme koje zivimo je oznaceno ostrim i, na vidljivoj ravni crnogorske politike, beskompromisnim i ultimativnim suceljavanjem dva politicka koncepta. Na jednoj je strani tzv. suverenisticka, ili independisticka, ideja i politicka projekcija, koja zeli da povrati punu crnogorsku drzavnu samostalnost, sto treba da bude i formalizovano punim medjunarodnim priznanjem. Njena je osnovna karakteristika zalaganje za gradjansku i multikulturnu (tj. visenacionalnu i visekonfesionalnu) crnogorsku drzavnu zajednicu kroz politicki – sto ce reci demokratski proces. Ovaj politicki blok, uz sve neizbjezne razlike i nijanse u politickom izrazu tog jedinstvenog opredjeljenja, ima za centralnu ideju obnovu crnogorske drzave u modernom obliku, sto se smatra uslovom bez kojeg nema pune obnove i reforme crnogorskog drustva u cjelini, kaze Vlahovic.<\/p>\n -Na drugom polu crnogorske politike je politicka i ukupna kulturna projekcija koja Crnu Goru neizbjezno i bezuslovno vezuje za srpski politicki i drzavni korpus. \u201cUnionisti\u201d – sto bi bila najpribliznija, mada ne do kraja tacna politicka denominacija ove grupacije – jednostavno smatraju da Crna Gora treba da bude sa Srbijom, ma kakva da je ta drzavno-pravna veza i pozicija Crne Gore unutar nje. Naravno, i ovdje postoje finese i razlike, koje se krecu u rasponu od otvorenog zalaganja za utapanje Crne Gore u jedinstvenu i unitarnu srpsku drzavu (ma kakve da su granice te drzave), do modela koji podrazumijeva ocuvanje izvjesne autonomne pozicije Crne Gore u okviru necega sto se obicno (i nejasno) naziva modernom federacijom. Ta se politicka orijentacija uobicajeno samodefinise kao opcija koja pledira za zajednistvo sa Srbijom – nalazeci razloga za takvo opredjeljenje, uz casne izuzetke, u ideoloskim obrascima koji ne samo da negiraju samobitnost crnogorske nacije i autohtonost crnogorske kulture, vec, u drugim elementima politicke projekcije dovode u pitanje odrzivost Crne Gore kao gradjanske zajednice ravnopravnih naroda i konfesija. Ideja crnogorske samostalnosti je u okviru ove politicke grupe vrhunska i neoprostiva jeres, a \u201cseparatizam\u201d najgora (i najcesce koriscena) etiketa za politicke oponente, napominje sef crnogorske diplomatije. -Zasto je uocavanje ove osnovne crnogorske distinkcije – dakle stava prema pitanju da li Crna Gora treba i moze da bude samostalna drzava, u odnosu na druge podjele u Crnoj Gori – bitno? Razlog je jednostavan: to je jedina dilema koja moze biti rijesena kompromisom i saglasnoscu (glavnih) nosilaca dvije suprotstavljene politicke orijentacije u Crnoj Gori. Potreba za takvim kompromisom je jaca iz dana u dan – ne samo zbog toga sto srpsko politicko drustvo ne pokazuje znake da moze u dogledno vrijeme izaci iz dubinske krize u koju je zapalo krajem osamdesetih godina proslog vijeka, pa sa te strane tesko mogu doci bilo kakvi pozitivni impulsi koji bi okoncali logisticku podrsku tzv. \u201cprosrpskim\u201d partijama u Crnoj Gori od njihovih mentora u Srbiji, ocjenjuje Vlahovic. <\/p>\n -Ta se potreba prvenstveno tice same Crne Gore – koja je temeljno ugrozena kao drustvo u kojem su svi neophodni demokratski i reformski pomaci bitno usporeni cinjenicom da jos uvijek nije do kraja odgovorila na osnovno pitanje: da li zeli da se prikljuci evropskim i evro-atlantskim integracijama kao suverena drzava, ili pak kao provincija i teritorija koju ce neko drugi (dakle: Srbija) voditi putevima integracije, saglasno svojim potrebama i interesima. Sasvim sam uvjeren da zagovornici zajednistva sa Srbijom (ako im je to zajednistvo i zaista osnovni motiv i sustina politickog djelovanja – kako vole da isticu) ne mogu imati niti jedan valjani i iskreni argument protiv ideje unije dvije nezavisne i medjunarodno priznate drzave – Crne Gore i Srbije, naglasava Vlahovic. <\/p>\n -To je jedini model koji spaja dvije suceljene i samo naizgled iskljucive politicke projekcije u Crnoj Gori. Ostali bi, dakle, zajedno sa Srbijom – spremni za ekonomske integracije, slobodan protok ljudi, kapitala i robe, za garantovanje vlasnickih i drugih prava, ali bi i ostvarili, uz saglasnost manjinske Crne Gore, i ono sto predstavlja neophodni cinilac u ukupnoj kulturnoj emancipaciji crnogorskog drustva – povracaj pune drzavnosti Crne Gore, na moderan i demokratski nacin, ocjenjuje Vlahovic. <\/p>\n -To je jedini modus koji izbjegava podjelu na \u201cpobjednike\u201d i \u201cgubitnike\u201d, koji neutralise, nazalost, brojna nastojanja i politickih i para-politickih institucija u Crnoj Gori da demokratske procese suze i ogranice na bolne istorijske podjele koje jos zive u crnogorskom drustvu i koji istorijske procese stavlja iznad nivoa politicke igre u kojoj jedna strana mora da izgubi da bi se doslo do rjesenja. Odgovorni politicari, i pozicioni i opozicioni, moraju imati snage i znanja da takvim retrogradnim projekcijama konacno stanu na put, istice Vlahovic.<\/p>\n -Takav istorijski politicki kompromis je sustinska potreba crnogorskog drustva. Takav istorijski dogovor je najbolji nacin da se potvrdi spremnost i mogucnost Crne Gore da svoje osnovne dileme rijesi kao odgovorno drustvo i kao odgovorna politika. Zajednica nezavisnih drzava je rjesenje u kojem su svi dobitnici i svi ostaju zajedno – u nasoj Crnoj Gori – sa svim legitimnim razlikama i specificnostima i sa jasnom perspektivom prikljucenja zajednici evropskih naroda i drzava, kaze Vlahovic.<\/p>\n POBJEDA<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Crnoj Gori je danas, vise nego ikada ranije, potreban istorijski kompromis. Unija nezavisnih i medjunarodno priznatih drzava Crne Gore i Srbije je jedini model koji spaja dvije suceljene politicke projekcije u Crnoj Gori<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45288","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45288","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45288"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45288\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45288"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45288"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45288"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n-Temeljna socijalna i politicka podjela u Crnoj Gori je, dakle, jedna vertikala, koja raspolucuje nase drustvo po linijama dva suprotstavljena kulturna obrasca. Uzaludni su napori da se svemu tome prida prefiks regionalne podjele, a gotovo karikaturalni pokusaji da se istaknuti zagovornici jedne ili druge politike smjeste u plemenske obrasce i okvire, koji bi trebalo da predestiniraju necije politicko zalaganje ili stavove, pa i o pitanju crnogorske drzavnosti, istice Vlahovic. <\/p>\n