{"id":452864,"date":"2026-03-06T06:18:19","date_gmt":"2026-03-06T05:18:19","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=452864"},"modified":"2026-03-06T06:18:19","modified_gmt":"2026-03-06T05:18:19","slug":"brza-teorija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/03\/06\/brza-teorija\/","title":{"rendered":"Brza teorija"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ameri\u010dki marksist, urednik \u010dasopisa Monthly Review John Bellamy Foster \u2013 i ne samo on \u2013 postavlja pitanje otkuda ovaj rast iracionalnosti u mi\u0161ljenju i djelovanju intelektualaca i teoreti\u010dara. I to ne samo na ekstremnoj desnici ve\u0107 u svim sferama teorijske proizvodnje. Geopoliti\u010dka nestabilnost, \u010dinjenica da smo sve izra\u017eenije prepu\u0161teni valovima doga\u0111aja koji premje\u0161taju fokus javnosti s jednog mjesta na drugo, kao da zahtijeva jednaku brzinu teorijske proizvodnje i novih i novih konceptualizacija.<\/p>\n

Ne mari se za to \u0161to u politi\u010dkim doga\u0111ajima nema toliko kvalitativne novosti da bi zahtijevali neku potpuno novu teoriju i da situacija ne bi mogla biti ozna\u010dena i nekim \u201cstarim\u201d pojmovima.<\/p>\n

Primjeri se svakodnevno mno\u017ee. Uzmimo jednu pomodnu tezu koja tvrdi da vi\u0161e ne \u017eivimo u kapitalizmu, ve\u0107 u tehnolo\u0161kom feudalizmu. Pojam je popularizirao Yanis Varoufakis u svojoj knjizi \u201cTehnofeudalizam: \u0160to je ubilo kapitalizam\u201d. Re\u0107i da ta provokacija nema utemeljenje u marksizmu ima smisla iako autor za sebe ionako tvrdi da je on \u201cnepredvidivi marksist\u201d. A u \u010demu je ta njegova \u201cnepredvidivost\u201d?<\/p>\n

Pa u tezi da najprije treba urediti kapitalizam, a tek onda mo\u017eemo razmi\u0161ljati o nekakvom socijalizmu. A kako Varoufakis zami\u0161lja taj ure\u0111eni kapitalizam? Pa uglavnom kao onaj iz njegovih tzv. zlatnih godina u Evropi i SAD-u, izme\u0111u 1950-ih i 1970-ih godina.<\/p>\n

No da to nije bilo nikakvo zlatno razdoblje za sve opominju kriti\u010dari naklonjeni globalnom jugu, napominju\u0107i da je za taj dio svijeta to bilo vrijeme ratova i borbe protiv imperijalizma. Uza svu ina\u010de vrijednu kritiku, ka\u017ee Bellamy Foster, Varoufakisova pozicija podsje\u0107a na onu evrokomunista sredinom pro\u0161log stolje\u0107a, koja je i tada bila zaka\u0161njela jer se atmosfera u Evropi ve\u0107 bila okrenula od svake mogu\u0107nosti nekog evropskog socijalizma.<\/p>\n

Pa u kakvom svijetu jo\u0161 uvijek \u017eivimo? Ili je neznanje o njemu tako veliko da mo\u017eemo samo improvizirati u teoriji iz dana u dan? Foster dr\u017ei da treba i dalje krenuti od teorije o monopolnom kapitalizmu, kako su je izlo\u017eili jo\u0161 Paul A. Baran i Paul Sweezy u knjizi \u201cMonopolni kapital\u201d, izdanoj jo\u0161 1966. godine, ba\u0161 u Monthly Review Pressu, a tri godine kasnije prevedenoj i u nas u izdanju zagreba\u010dke Stvarnosti.<\/p>\n

Koliko god se svijet u me\u0111uvremenu promijenio \u2013 nabujali mjehur financijalizacije, mjere \u0161tednje itd. \u2013 osnovne teze knjige i dalje stoje. Imperijalizam je trenutni, ako ne i najvi\u0161i stadij kapitalizma, a njegov osnovni oblik je monopolni kapitalizam. To najjednostavnije zna\u010di da je globalni kapital sklon stvaranju monopola, a ne razvijanju nekakvog navodno slobodnog tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Dugo vremena trajala je ideologija neoliberalne globalizacije, kojoj je, ka\u017eu neki, do\u0161ao kraj. Razlog nije samo u Trumpovim carinama, kojima se on poigrava na dnevnoj bazi, ve\u0107 u \u010dinjenici da u ideologiju neoliberalne globalizacije navodno vi\u0161e nitko ne vjeruje. Jer je u ideji globalizacije postojao i oblik nagovora, dobrovoljnog pristanka onoga na koga se globalizacija odnosi. Sada je ostala samo prisila. Dakle, pogre\u0161no je re\u0107i da je neoliberalna globalizacija ukinuta \u2013 ona je samo za neke postala ne\u017eeljeni na\u010din igre u me\u0111unarodnim odnosima.<\/p>\n

Ako i treba unositi inovacije u stare teorije, to ne zna\u010di da su one za svoje vrijeme bile pogre\u0161ne, pa ni da su sasvim pogre\u0161ne i danas. Ako je jo\u0161 Lenjin spojio teoriju o imperijalizmu s onom o monopolima, nema razloga da mi sve to naprosto napustimo. Imperijalizam se promijenio od Lenjinova vremena, kada je ozna\u010davao suparni\u0161tvo velikih sila u ovladavanju poznatim svijetom.<\/p>\n

Nakon Drugog svjetskog rata, imperijalizam je postao ono \u0161to smo donedavno ozna\u010davali kao kolektivni imperijalizam. A to zna\u010di da je SAD, kao jedina svjetska supersila nakon raspada SSSR-a, predvodio, a ostale zapadne dr\u017eave su ga na tom imperijalisti\u010dkom putu slijedile. Je li danas druga\u010dije, otkako je Trump bacio oko i na Evropu? Ili je jo\u0161 rano govoriti da \u0107e se zapadnoevropske dr\u017eave geopoliti\u010dki osamostaliti? Njema\u010dka to najavljuje, no od ve\u0107e brige za vlastitu obranu do protjerivanja ameri\u010dkih vojnih baza iz Njema\u010dke dug je put.<\/p>\n

Izrazimo to drugim terminima. Rasprostranjena je naprimjer teorija da se svijet od unipolarnog, sa SAD-om kao jedinim predvodnikom, mijenja u multipolarni, ako ne i bipolarni, u kome se za prevlast natje\u010du SAD i Kina. Me\u0111utim, koliko vojnih baza \u0161irom svijeta i koliku vojnu prisutnost \u2013 a neki navode u \u010dak 120 dr\u017eava \u2013 ima SAD, a koliku Kina? Je li ekonomska prisutnost Kine u Africi i Ju\u017enoj Americi dovoljna da govorimo o kineskom imperijalizmu? Jer, za razliku od SAD-a i EU-a, Kina dr\u017eavama u kojima ima utjecaj ne govori u kojem smjeru se one moraju politi\u010dki razvijati. Dok se to za Zapad, \u0161to god taj izraz jo\u0161 zna\u010dio, ne mo\u017ee re\u0107i.<\/p>\n

Jo\u0161 jedna konceptualizacija govori o novom hladnom ratu. I opet se postavlja pitanje tko bi, kako i protiv koga zamrznuo odnose do razine da se mo\u017ee govoriti o hladnom ratu? Na kakve blokove je podijeljen dana\u0161nji svijet? A ako pak mislimo na rivalstvo SAD-a i Kine, mo\u017eemo li zamisliti SAD a da ne ulazimo u pri\u010du o visokoj tehnologiji ili robi \u0161iroke potro\u0161nje koja zadovoljava potrebe \u0161irokih masa? Ako se svijet i dijeli na blokove, ta podjela jo\u0161 nije dospjela do hladnog rata me\u0111u njima.<\/p>\n

Nije sasvim neumjesno pitanje nismo li mi ipak pred svjetskim sukobom. Ili je on ve\u0107 zapo\u010deo? Drugim rije\u010dima, nije li po\u010deo tre\u0107i svjetski rat? Puno je popularnih teorija, npr. u anarhizmu, da gledamo zapo\u010dinjanje \u010detvrtog svjetskog rata. Jer, za one koji su htjeli vidjeti, tre\u0107i se ve\u0107 dogodio, ba\u0161 u onim \u201czlatnim\u201d vremenima izme\u0111u 1945. i 1991. godine. Jer kada se zbroje svi lokalni sukobi, u tome vremenu navodnog blagostanja ba\u010deno je vi\u0161e bombi npr. na Vijetnam negoli na zemlje vinovnice Drugog svjetskog rata.<\/p>\n

Kako bilo, jedno je sigurno: ni ovaj put nitko ne\u0107e objaviti da zapo\u010dinje svjetski rat. Tako je bilo i u povijesna dva. Ono \u0161to mi danas zovemo Prvim i Drugim svjetskim ratom u realnom vremenu svoga doga\u0111anja nije se tako zvalo. Jo\u0161 1941. za angloameri\u010dki svijet Hitler je bio malo neura\u010dunljivi konzervativac, ali s na\u0161e strane obrane kapitalizma.<\/p>\n

Tek kad su SAD i Velika Britanija odlu\u010dile u\u0107i u rat, po\u010dela je demonizacija Hitlera i fa\u0161ista u kolokvijalnom smislu rije\u010di. Razvio se diskurs da je Hitler napao na\u0161u civilizaciju. Danas se sa drugih pozicija napada neke dr\u017eave kao nepripadaju\u0107e civiliziranom svijetu te ih se kao takve smatra \u201clegitimnim\u201d metama napada. \u201cCivilizacionizam\u201d opet postaje politi\u010dka kategorija.<\/p>\n

\u0160to su bili svjetski ratovi, gdje i koliko su trajali, o\u010dito je konvencija op\u0107eprihva\u0107ena nakon samih ratnih doga\u0111aja. Za\u0161to ne vjerovati da \u0107e tako biti i ovaj put ako sukoba svjetskih razmjera bude? Pitanje je samo ho\u0107e li u novim ratovima biti dovoljno jasnih pobjednika, da kao takvi pi\u0161u povijest.<\/p>\n

Ratovi su danas obesmi\u0161ljeni do mjere u kojoj ih nitko ne mo\u017ee dobiti, pa onda na neki na\u010din ni izgubiti. Odlazak ameri\u010dkog imperija s vode\u0107e pozicije u svijetu o\u010dito je \u201cprisilno slijetanje\u201d u koje uvla\u010di sve nas. A to, ma koliko sada ne izgledalo tako, nije nu\u017eno. Biti drugom zemljom na svijetu nije najve\u0107a zamisliva katastrofa. Ako si ju sami ne priredite.<\/p>\n

Teorija mo\u017ee biti samo teoretizacija prakse. A kada se praksa \u010dini totalno nestabilnom, nije \u010dudo da i teorija izbacuje lozinke dana. Svijet smo \u201cpreteoretizirali\u201d, ali zbog nemo\u0107i velikih teorija da zahvate politi\u010dku praksu, u onom smislu da bi ju mijenjale.<\/p>\n

Digitalizacija je u\u010dinila da izgleda kao da svaki teoreti\u010dar od formata sjedi pred svojim kompjuterom i cijele dane pri\u010da \u2013 danas su to podcasti, sutra tko zna \u0161to. Neki govore da se razvilo ne\u0161to kao teorijska industrija, u kojoj ljevica vodi va\u017enu rije\u010d. A opet se ne mo\u017eemo otarasiti osje\u0107aja nemo\u0107i. Jer, potrebno je da teorija stremi istini konkretnog. Ali i da tzv. realna politika ima uho za teoriju. A to se ne doga\u0111a.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svijet smo \u201cpreteoretizirali\u201d, ali zbog nemo\u0107i velikih teorija da zahvate politi\u010dku praksu, u onom smislu da bi ju mijenjale. Neki govore da se razvilo ne\u0161to kao teorijska industrija, u kojoj ljevica vodi va\u017enu rije\u010d. A opet se ne mo\u017eemo otarasiti osje\u0107aja nemo\u0107i. Jer potrebno je da teorija stremi istini konkretnog. Ali i da tzv. realna politika ima uho za teoriju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":372860,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-452864","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/452864","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=452864"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/452864\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":452867,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/452864\/revisions\/452867"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/372860"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=452864"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=452864"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=452864"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}