Proslo je 13 godina do donosnja Deklaracije o Crnoj Gori kao ekoloskoj drazvi. Da li se opet nalazimo na pocetku realizacije ove ideje, kao 1991. godine, kada je ova sjajna ideja na Samitu u Brazilu izazvala veliko interesovanje?<\/p>\n
Pi\u0161e: mr Zlatko Bulic<\/strong><\/em><\/p>\n Racionalna i strogo kontrolisana eksploatacija i valorizacija prirodnih vrijednosti u Crnoj Gori moze biti neiscrpna i trajna. To bi bio pravi doprinos realizaciji jedne sjajne ideje. Crna Gora ekoloska drzava, koja je jos zarobljena u deklarativnosti, politickim iskljucivostima u niskoj ekoloskoj i ukupnoj kulturi<\/i> <\/p>\n Proslo je 13 godina do donosnja Deklaracije o Crnoj Gori kao ekoloskoj drazvi. Da li se opet nalazimo na pocetku realizacije ove ideje, kao 1991. godine, kada je ova sjajna ideja na Samitu u Brazilu izazvala veliko interesovanje? Sta se u medjuvremenu promijenilo? Sigurno je jedino da su prirodne predispozicije za neki procenat degradirane pred naletom antropogenizacije i nedovoljno kontrolisane urbanizacije, a koliko se nas odnos, znaci prosjecnog gradjanina u Crnoj Gori promijenio, dovoljno govori diskrepanca izmedju univerzalnih prirodnih vrijednosti i nemogucnosti ljudi sa crnogorskih prostora da uvide, afirmisu i racionalno valorizuju to vanserijsko bogatstvo. Drugim rijecima ni vece ljepote, ni cudnijeg i neodgovornog odnosa ljudi koji zive na tim prostorima prema tim vrijednostima. <\/p>\n Vizija Crne Gore kao ekoloske drzave predstavlja iskonski i civlizacijski iskorak i podrsku snaznom opredjeljenju za mir, duh racionalnosti, kulturu zivljenja, toleranciju, humanost i odrzivi razvoj. Proglasavanjem ekoloske drzave Crne Gore u septembru 1991. godine Skupstina Crne Gore je, iako se Crna Gora nalazila u vrtlogu balkanskih ratnih previranja, na svu srecu, razumno i mudro odredila i trasirala smjernica buduceg razvoja Republike, koji bi se zasnivao na valorizaciji prirodne i kulturne bastine, kao njenih najvecih vrijednosti. U ekoloskoekonomskom smislu taj odnos se izrazava kroz harmonican razvoj sa prirodom, tj. kroz odrzivi razvoj, sa onim stepenom valorizacije koji obezbjedjuju nesmetani i otvoreni ekonomski prostor, sposoban da se ukljuci u mediteranske, evropske i svjetske integracione procese i prihvati stroge ekoloske medjunarodne standarde razvoja. <\/p>\n Problemi ugrozavanja prirode postali su univerzalna prijeteca pojava savremenog svijeta, pa svaki glas za njeno ocuvanje ima snagu opsteg znacaja. Crna Gora, iako mala i malo poznata u svijetu, visoko je podigla svoj glas u odbranu prirode ovog dijela planete Zemlje i na najhumaniji nacin na sebe je skrenula paznju medjunarodne zajednice. Zahvaljujuci svojoj dobro ocuvanoj, raznovrsnoj i izuzetno atraktivnoj prirodi, Crna Gora je imala razloge da se deklarise kao ekoloska drzava. Cinjenica je, medjutim, da je to i cijena njenog relativno zaostalog privrednog razvoja, ali zbog toga ona nema namjeru da ostane zarobljenik proslosti (zbog ocuvane prirode), vec namjerava da te ocuvane prirodne vrijednosti plasira kao veliku prednost i zalogu svoje buducnosti. Pitanje je, naravno, kako i kojim sredstvima. Konacno, treba reci da je projekat ekoloske drzave dugorocan i vrlo skup. Na njemu treba raditi istrajno i generacijski. <\/p>\n Uporedo sa naglim porastom naucnog, obrazovnog i kulturnog nivoa stanovnistva i opstim povecanjem zainteresovanosti za prirodne i kulturne vrijednosti, stvorena je potreba za postojanjem jedne savremene strategije zastite prirodne i kulturne bastine Crne Gore, a samim tim i afirmaciju programa, projekata i institucija koje se bave ovom problematikom. <\/p>\n Donedavno smo bili srednje razvijena zemlja, a za povratak u to drustvo, osim preduslova koji su vezani za optimalni drustvenopoliticki ambijent i otvorenost Crne Gore prema svijetu i susjedima, neophodno je aktiviranje prirodnih resursa. To podrazumijeva i novi kvalitet ekoloske svijesti svakog gradjanina, svodjenje na minumum svih djelatnosti koje degradiraju, zagadjuju i unistavaju prirodu i realizovanje privrednih djelatnosti kao sto su turizam, poljoprivreda, stocarstvo itd. Racionalna i strogo kontrolisana eksploatacija i valorizacija prirodnih vrijednosti u Crnoj Gori moze biti neiscrpna i trajna i ne moze se porediti sa eksploatacijom bilo koje sirovine tipa ugalj, nafta, mineralne sirovine, pa cak i pitke vode, cije su rezerve, ma koliko nama danas izgledale velike, ipak veoma male, ogranicene i privremene. To bi bio pravi doprinos realizaciji jedne sjajne ideje-Crna Gora – ekoloska drzava, koja je jos zarobljena u procesu deklarativnosti, politickim iskljucivostima i niskoj ekoloskoj i ukupnoj kulturi i odomacenom razmisljanju da je drzava sa svojim institucijama jedina koja treba da realizuju ovu ideju. <\/p>\n Prilike u Crnoj Gori su specificne. Njih najvise karakterise geografski polozaj i opsta privredna i drustvena razvijenost odnosno nerazvijenost Republike. Dok je Primorje, okolina vecih gradova i industrijskih objekata i pristupacniji djelovi u manjoj ili vecoj mjeri naruseni, a parcijalno i unisteni ili pak unakazeni (plaze, okoline saobracajnica, doline rijeka, sumski ekosistemi itd.), pojedini djelovi, uglavnom u sredisnjoj i sjevernoj regiji Crne Gore, kao sto su Durmitor sa rijekom Tarom i njenim pritokama, Biogradska gora, Komovi, Maglic, Volujak, Prokletije, Ljubisnja i dr. jos se mogu spasiti. Od svih ovih podrucja svakako je jedno od najzanimljivijih podrucje Durmitora sa kanjonom rijeke Tare, koje, osim nacionalne, uziva i dvojnu medjunarodnu zastitu, i od univerzalnog je znacaja. <\/p>\n Ovom prilikom zelimo promovisati tezu da je prirodu najbolje stititi ako je racionalno koristimo. Na taj nacin prirodni potencijali ce biti neiscrpni i dugovjecni, jedino ako se razumno i kontrolisano koriste. U tom smislu neophodno je ograniciti ljudsku kratkovidost i oholost, izgraditi koncepciju zastite, unapredjenja i valorizacije prirodnih ekosistema, koja ima za cilj da priroda ne bude konzervirana, vec naprotiv, da se racionalno koristi, uz sve elemente integralne zastite. <\/p>\n Zastita prirode nije sama sebi cilj. Nastala je kao nuzna posljedica negativnog antropogenog djelovanja u kojem se zivi i od koje se zavisi. Priroda i covjek ne mogu biti dva nezavisna sistema, vec naprotiv dva izrazito aktivna cinioca koji zive i razvijaju se u trajnoj i uzajamnoj zavisnosti i povezanosti. Ako nastavimo sa dosadasnjim zagadjenjem prirode, ubrzo cemo ugroziti sopstvenu egzistenciju i uskraticemo zivotni prostor onima koji treba da nas naslijede. U moralnoj smo obavezi da ostavimo zivotni prostor za njih, makar u slicnoj mjeri kakav smo naslijedili od nasih predaka. <\/p>\n Na kraju, potrebno je naglasiti da je planiranje odrzivog razvoja prirode Crne Gore u cjelini veoma kompleksan i slozen proces. On trazi maksimalno ukljucenje Vladinih, nevladinih, strucnih, naucnih institucija i svih dobronamjernih pojedinaca kojima je prirodna i kulturna bastina Crne Gore u dusi i srcu. Tako izrada novog Prostornog plana Republike Crne Gore, koja je sada u toku, predstavlja svojevrstan izazov i za drzavu, institucije i gradjane. Samo kroz afirmaciju savremene metodologije i procesa planiranja, kroz realnu analizu antopogenih uticaja i restriktivnu kaznenu politiku moguce je podici svijest o neophodnosti odrzavanja kvaliteta prirodnih vrijednosti u Crnoj Gori, kao najznacajnijeg resursa za buducnost i razvojni kapital za sadasnje i generacije koje dolaze. <\/p>\n Bogatstvo Turizam POBJEDA<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Proslo je 13 godina do donosnja Deklaracije o Crnoj Gori kao ekoloskoj drazvi. Da li se opet nalazimo na pocetku realizacije ove ideje, kao 1991. godine, kada je ova sjajna ideja na Samitu u Brazilu izazvala veliko interesovanje?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45260","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45260","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45260"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45260\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45260"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45260"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45260"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nTesko je u Evropi, a vjerovatno i u svijetu, naci manju zemlju sa vise razlicitosti, kontrastnosti, surovosti i ljepote prirode, zemlju bogatijeg kulturnog i istorijskog nasledja na manjem prostoru, zemlju tajni, zemlju pitke vode, kao sto je Crna Gora. Brojni putopisci su bili odusevljeni njenom prirodom, kulturnom bastinom. Poznati istrazivac i prijatelj Crne Gore Holocek je za Crnogorce, ocaran iskonskom prirodom ove male drzave, zapisao \u201cO kako su bogati ovi siromasni Crnogorci\u201d. <\/p>\n
\nTurizam je sigurno jedna od djelatnosti cijem prosperitetu ce najvise doprinositi ekoloski dobro ocuvana i organizovana drzava. Sto je njena priroda ocuvanija, raznovrsnija i atraktivnija, utoliko je znacajniji motiv turistickih kretanja i interesantnija destinacija savremenog medjunarodnog turizma, a ekoloski motivisane turisticke destinacije bice sve popularnije u buducnosti. Zbog neposrednog kontakta sa domicilnom sredinom, turizam moze najbolje da afirmise ideju i stvarnost ekoloske drzave, ali i da je devalvira, ako se ta ideja ne ostvaruje.<\/p>\n