{"id":452279,"date":"2026-02-27T20:13:11","date_gmt":"2026-02-27T19:13:11","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=452279"},"modified":"2026-02-27T20:17:00","modified_gmt":"2026-02-27T19:17:00","slug":"udaljene-od-stvarne-ravnopravnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/02\/27\/udaljene-od-stvarne-ravnopravnosti\/","title":{"rendered":"Udaljene od stvarne ravnopravnosti"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ksenija Milovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Verbalni napadi na politi\u010darke nijesu nova vijest, ali svakako da su u\u010destaliji. Da li je uzrok tome \u0161to korisnici dru\u0161tvenih mre\u017ea ne postavljaju sebi limite u na\u010dinu i stilu izra\u017eavanja i na istim funkcioni\u0161u pod parolom \u2013 svi smo mi pomalo i politi\u010dki analiti\u010dari, kao i to \u0161to ne uvi\u0111aju da je i online svijet javni prostor i da je jednako te\u0161ka uvreda upu\u0107ena online i offline, ili jednostavno prisustvujemo ekspanziji mizoginije.<\/p>\n

Kada se desi orkestrirano bla\u0107enje putem anonimnih komentara, sa botovskih ili li\u010dnih naloga, uslijede saop\u0161tenja podr\u0161ke od strane politi\u010dkih subjekata. I tako do nove mete i novog ciklusa uvreda. Li\u010dno se osje\u0107am beskorisno i bespomo\u0107no kada pi\u0161em jedno takvo saop\u0161tenje podr\u0161ke. Jer znam da ni\u0161ta nije ura\u0111eno od prethodnog puta i da se vrtimo po istom tragu.<\/p>\n

U jednom periodu po\u010dela sam da pravim kola\u017ee od poruka i komentara koji su mi stizali na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Proisteklo je iz \u017eelje da dokumentujem stvarnost koja se \u010desto ne vidi. Iza svakog mog reagovanja u privatnim porukama i komentarima \u010desto dolazi druga\u010diji ton \u2013 uvrede, omalova\u017eavanje, vulgarnost. To je bila moja mala arhiva politi\u010dke kulture u kojoj \u017eivimo. Brzo sam shvatila da to ne\u0107e imati kraja. Zbog toga sam uradila ne\u0161to \u0161to vjerovatno rade mnoge \u017eene koje su u javnom prostoru \u2013 filtrirala sam svoja prijemna sandu\u010dad. Ne da bih izbjegla kritiku, ona je sastavni dio javnog djelovanja, ve\u0107 da bih postavila granicu izme\u0111u politi\u010dke rasprave i verbalnog nasilja. Postavila sam svoj digitalni zid. Digitalno nasilje je prepoznato kao oblik politi\u010dkog pritiska. Istra\u017eivanja relevantnih organizacija pokazuju da je online nasilje jedan od glavnih razloga za\u0161to \u017eene odustaju od bavljenja politikom.<\/p>\n

Paralelno sa napadima na politi\u010darke utvr\u0111uje se Predlog zakona o Vladi koji propisuje da 40% \u010dlanova Vlade mora biti iz redova manje zastupljenog pola. Ovo je svakako korak naprijed, ali nije kraj borbe za potpunu ravnopravnost. Jer ovaj korak naprijed, ukoliko ga ne budu pratile korjenite i sistemske promjene, mo\u017ee poslu\u017eiti samo kao dekor, a ne kvalitativni napredak. Ve\u0107i broj \u017eena u institucijama ne donosi automatski i ja\u010danje \u017eenskih prava.<\/p>\n

Zato moram re\u0107i ne\u0161to \u0161to nije popularno \u2013 \u017eenska solidarnost u politici mora biti svjesna odluka. \u017dene se \u010desto bore dvostruko: da uop\u0161te u\u0111u u prostor odlu\u010divanja, a zatim da mijenjaju pravila igre. Ako se svedemo samo na kvote, prijeti opasnost da ravnopravnost postane statistika, a ne stvarna promjena. Jedan od primjera iz li\u010dnog iskustva je \u010dlanstvo u \u017denskom klubu lokalnog parlamenta. Njegov statut propisuje da se sve odluke donose konsenzusom. I tako smo mi, \u010dlanice kluba, uspjele da do\u0111emo do konsenzusa samo jednom, dok je sve ostalo bila podjela u dva tabora.<\/p>\n

Ono \u0161to dodatno komplikuje potpunu ravnopravnost kao cilj za koji se ve\u0107ina makar deklarativno zala\u017ee jeste fenomen poznat kao \u201equeen bee\u201c ili sindrom matice. Nau\u010dna istra\u017eivanja pokazuju da \u017eene koje dostignu visoke pozicije u politici ili biznisu ponekad naprave distancu od drugih \u017eena. Ovaj fenomen nije li\u010dni karakter, ve\u0107 posljedica rodno nejednake strukture i okru\u017eenja. To zna\u010di da znanja i instrumente koji dovode do jednakosti moramo neprestano da usvajamo i \u010duvamo \u2013 pod uslovom da postoji stvarna politi\u010dka volja.<\/p>\n

U malim politi\u010dkim sistemima poput na\u0161eg, politi\u010dki pritisci su direktniji, konflikti su li\u010dniji, \u0161to zna\u010di da \u017eene u Crnoj Gori do\u017eivljavaju i intenzivnije napade.<\/p>\n

Nedavno je jedan Predlog izmjena Zakona o radu uzburkao javnost. Polemika je brzo za\u0161la u zonu uvreda i javnog bla\u0107enja resorne ministarke. Naime, radilo se o uvo\u0111enju 10 dana odsustva za o\u010deve po ro\u0111enju djeteta, 10 mjeseci roditeljskog odsustva za majke i 2 mjeseca odsustva za o\u010deve koji su neprenosivi. Istaknuto je da je cilj postizanje ve\u0107eg balansa izme\u0111u posla i porodice. Problem je bio u tome \u0161to je roditeljsko odsustvo za majke smanjeno za dva mjeseca. Kako na\u0161e dru\u0161tvo ne karakteri\u0161u ni sposobnost argumentovane polemike niti dijalog na pristojnom nivou, resorna ministarka je postala meta mizoginih komentara i najte\u017eih uvreda. Dva dana kasnije, predlog je izmijenjen i sada sadr\u017ei 12 mjeseci odsustva za majke i dva mjeseca za o\u010deve.<\/p>\n

Da li bi reakcije bile druga\u010dije da je ovoj izmjeni prethodila \u0161iroka javna rasprava i detaljno obja\u0161njenje razloga? Iskreno, sumnjam. Jer problem o\u010digledno nije samo u zakonima koji se predla\u017eu, ve\u0107 u na\u010dinu na koji kao dru\u0161tvo reagujemo kada \u017eene donose ili predla\u017eu odluke.<\/p>\n

Klju\u010d prevencije le\u017ei negdje drugo \u2013 u zakonima koji \u0161tite \u017eene na radnom mjestu, u institucijama koje zaista reaguju na prijave kr\u0161enja prava i u dru\u0161tvu koje razumije da ravnopravnost nije politi\u010dki slogan.<\/p>\n

Moram iskazati i iskreno \u017ealjenje \u0161to prilikom sastavljanja ovog predloga nijesu posebno uzeti u u obzir roditelji prevremeno ro\u0111enih beba, posebno onih kojima je po ro\u0111enju bila potrebna intenzivna neonatalna njega.<\/p>\n

Istovremeno, \u0161irom Evrope vode se rasprave o reproduktivnim pravima. Pred Evropskom komisijom se na\u0161la inicijativa koja se zala\u017ee za siguran i dostupan abortus \u0161irom EU i koja je prikupila vi\u0161e od milion potpisa. Ona je reakcija na ograni\u010denja i zabrane u pojedinim evropskim zemljama. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da se u Evropi godi\u0161nje obavi blizu 500.000 nesigurnih abortusa, \u0161to dovodi do ozbiljnog ugro\u017eavanja zdravlja \u017eena.<\/p>\n

Ipak, rasprave o abortusu \u010desto se pojednostavljuju i koriste politi\u010dki. U zemljama u kojima je broj abortusa smanjen, stopa fertiliteta i dalje ostaje ispod nivoa potrebnog za obnavljanje stanovni\u0161tva. Istra\u017eivanja pokazuju da glavni uzroci niskog nataliteta nijesu abortusi, ve\u0107 ekonomska nesigurnost, visoki tro\u0161kovi \u017eivota, karijerni pritisci i neplodnost. U Evropi se jedna od \u0161est osoba suo\u010dava sa neplodno\u0161\u0107u tokom \u017eivota. Medicina jasno potvr\u0111uje i da u velikom broju slu\u010dajeva uzrok nije samo na strani \u017eene.<\/p>\n

Ali o tim temama se rje\u0111e govori. Jer zahtijevaju ozbiljne reforme zdravstvenog sistema i velika ulaganja kako u prevenciju, tako i u lije\u010denje. Za razliku od toga, pri\u010da o abortusu lak\u0161e polarizuje dru\u0161tvo i mobilizuje bira\u010de.<\/p>\n

I tu se vra\u0107amo na po\u010detak.<\/p>\n

Politi\u010dki sistemi koji zakonski osiguravaju kvote u\u010de\u0161\u010da, a istovremeno se ne hvataju u ko\u0161tac sa uvredama, napadima i relativizacijom prava \u017eena, mogu jo\u0161 dugo ostati udaljeni od stvarne ravnopravnosti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U malim politi\u010dkim sistemima poput na\u0161eg, politi\u010dki pritisci su direktniji, konflikti su li\u010dniji, \u0161to zna\u010di da \u017eene u Crnoj Gori do\u017eivljavaju i intenzivnije napade<\/p>\n","protected":false},"author":3313,"featured_media":395701,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-452279","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/452279","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3313"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=452279"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/452279\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":452286,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/452279\/revisions\/452286"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/395701"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=452279"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=452279"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=452279"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}