{"id":451631,"date":"2026-02-18T22:36:08","date_gmt":"2026-02-18T21:36:08","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=451631"},"modified":"2026-02-18T22:36:08","modified_gmt":"2026-02-18T21:36:08","slug":"o-samoci-jeziku-i-intelektualnoj-odgovornosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/02\/18\/o-samoci-jeziku-i-intelektualnoj-odgovornosti\/","title":{"rendered":"O samo\u0107i, jeziku i intelektualnoj odgovornosti"},"content":{"rendered":"

Autor: \u017deljko Vujovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Esej o slobodi mi\u0161ljenja, unutra\u0161njoj transformaciji i literaturi u malim sredinama<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

ZNANJE, SAMO\u0106A I TI\u0160INA<\/p>\n

\u017divimo u vremenu prezasi\u0107enom informacijama, ali osiroma\u0161enom unutra\u0161njom autonomijom. Znanje je dostupno, stavovi se formiraju brzo, reakcije su trenutne. Ipak, \u0161to je vi\u0161e obja\u0161njenja, manje je unutra\u0161nje sigurnosti. \u010covjek zna mnogo, ali rijetko je miran.<\/p>\n

Znanje, samo po sebi, ne mijenja svijet. Ono ga tuma\u010di, sistematizuje i analizira. Ali izme\u0111u razumijevanja i promjene postoji prostor koji nije racionalan, ve\u0107 egzistencijalan. To je prostor ti\u0161ine, distance i samo\u0107e \u2013 stanje u kojem se pojedinac povla\u010di iz spolja\u0161njeg svijeta da bi sagledao sopstvenu unutra\u0161nju strukturu. Ba\u0161 taj prostor me je vodio literarnom izrazu.<\/p>\n

Poslije godina analiti\u010dkog i javnog anga\u017emana, u kojem su argumenti i polemika bili osnovni alati, postalo je jasno da postoje teme koje ne mogu biti iscrpljene esejom. Postoje unutra\u0161nji procesi koji zahtijevaju narativ, simbol i lik. Roman nije odustajanje od javnog mi\u0161ljenja; on je njegovo produbljenje. Umjesto da nudi teze, roman omogu\u0107ava da se ideje \u017eive kroz iskustvo pojedinca, kroz njegovu sumnju, strah i unutra\u0161nju borbu.<\/p>\n

Roman, u ovom kontekstu, funkcioni\u0161e kao sredstvo spoznaje unutra\u0161nje dinamike pojedinca i njegovih odnosa sa dru\u0161tvom, a ne samo kao forma preno\u0161enja ideja.<\/p>\n

ZA\u0160TO ENGLESKI JEZIK?<\/p>\n

U maloj kulturnoj sredini to pitanje zvu\u010di gotovo provokativno. Pisanje na engleskom jeziku ne zna\u010di napu\u0161tanje sopstvenog prostora. To zna\u010di izno\u0161enje iskustva tog prostora izvan zatvorenog kruga lokalnih potvr\u0111ivanja i osporavanja. Male sredine \u010desto proizvode sna\u017ene polemike, ali rijetko otvaraju horizont. Engleski jezik danas funkcioni\u0161e kao prostor \u0161ire intelektualne provjere \u2013 test ideje, a ne znak presti\u017ea.<\/p>\n

Rije\u010d je, zapravo, o odgovornosti prema sopstvenoj misli.<\/p>\n

PRITISAK SREDINE I UNUTRA\u0160NJA SLOBODA<\/p>\n

Tema odnosa znanja i slobode, pojedinca i okru\u017eenja, identiteta i pritiska kolektiva nije lokalna tema. U dru\u0161tvima sa izra\u017eenim politi\u010dkim i kulturnim tenzijama ona dobija poseban intenzitet. U takvim okolnostima, javni anga\u017eman se \u010desto svodi na nu\u017eno svrstavanje. Ko nije jasno \u201eza\u201c ili \u201eprotiv\u201c, progla\u0161ava se nedovoljno anga\u017eovanim. Neutralnost se do\u017eivljava kao sumnjiva, a introspekcija kao slabost.<\/p>\n

Samo\u0107a, me\u0111utim, nije slabost. Ona je prostor unutra\u0161nje konsolidacije \u2013 stanje u kojem se pojedinac distancira od spolja\u0161njih pritisaka da bi formirao sopstveni sud. Bez sposobnosti da izdr\u017ei izdvojenost, \u010dovjek ostaje trajno zavisan od priznanja drugih. A zavisnost od priznanja nije sloboda.<\/p>\n

Ovdje se misli na unutra\u0161nju autonomiju \u2013 sposobnost da se oblikuje sopstveni stav i kriti\u010dki odnos prema spolja\u0161njim o\u010dekivanjima.<\/p>\n

SPOROST, LITERATURA I REFLEKSIJA<\/p>\n

Savremena kultura \u010desto favorizuje vidljivost, umre\u017eenost i stalnu prisutnost. Povla\u010denje se \u010desto do\u017eivljava kao poraz. Ipak, bez unutra\u0161nje distance nema ni unutra\u0161nje slobode. U tom smislu, literatura nudi druga\u010diji oblik javnog djelovanja. Ona ne reaguje trenutno, ne tra\u017ei aplauz i ne proizvodi viralnost. Ona zahtijeva vrijeme i koncentraciju. U prostoru koji nagra\u0111uje brzinu, sporost postaje gotovo subverzivna.<\/p>\n

Crnogorska kulturna scena, kao i \u0161iri regionalni kontekst, \u010desto funkcioni\u0161u kroz male krugove uzajamnog potvr\u0111ivanja. Kritika se lako personalizuje: umjesto da se raspravlja o idejama, procjenjuje se li\u010dnost onoga ko ih iznosi. Argumenti se zamjenjuju identitetskim etiketama, a rasprava se pretvara u sukob pripadnosti. U takvom ambijentu introspektivna literatura rijetko ima glasnu podr\u0161ku. Mo\u017eda joj to i nije potrebno.<\/p>\n

Personalizovana kritika ozna\u010dava procjenu li\u010dnosti ili pripadnosti govornika, a ne sadr\u017eaja njegovih argumenata.<\/p>\n

ROMAN I UNUTRA\u0160NJA BORBA<\/p>\n

Roman, kao forma, omogu\u0107ava da se pitanje slobode postavi bez parole. Umjesto deklaracije \u2013 put. Umjesto ideolo\u0161ke sigurnosti \u2013 sumnja. Ako je analiti\u010dki rad poku\u0161aj da se razumiju strukture mo\u0107i i dru\u0161tveni obrasci, literarni rad je poku\u0161aj da se razumije unutra\u0161nja struktura pojedinca. Ta dva procesa nijesu suprotstavljena; oni su komplementarni. Bez unutra\u0161nje jasno\u0107e, spolja\u0161nja kritika lako postaje samo jo\u0161 jedan oblik frustracije.<\/p>\n

Pisanje na engleskom jeziku je zato i eksperiment: mo\u017ee li glas koji nastaje na periferiji odbiti provincijalnost? Mo\u017ee li iskustvo male sredine postati univerzalna pri\u010da bez folklorne egzotizacije \u2013 bez stereotipa i povr\u0161ne \u201edruga\u010dijosti\u201c \u2013 i bez ideolo\u0161ke prenagla\u0161enosti?<\/p>\n

Egzotizacija ozna\u010dava predstavljanje male sredine kao neobi\u010dne ili folklorne, \u010dime se gubi univerzalni ljudski zna\u010daj iskustva.<\/p>\n

OD INTROSPEKTIVNE SLOBODE DO JAVNOG DJELOVANJA<\/p>\n

Ako postoji jedna misao koja se provla\u010di kroz ovu fazu mog rada, onda je to sljede\u0107e: okru\u017eenje ne mo\u017eemo uvijek promijeniti, ali mo\u017eemo promijeniti odnos prema njemu. U tom prostoru izme\u0111u spolja\u0161njeg pritiska i unutra\u0161nje odluke nastaje sloboda.<\/p>\n

A sloboda, koliko god bila li\u010dna, nikada nije bez javne posljedice.<\/p>\n

Pisanje ovakvog romana predstavlja oblik plivanja uz vodu \u2013 svjesno suprotstavljanje dominantnim obrascima mi\u0161ljenja i o\u010dekivanjima kolektiva. To nije gest provokacije, ve\u0107 poku\u0161aj o\u010duvanja intelektualne autonomije.<\/p>\n

Plivanje uz vodu je metafora za otpor kolektivnom pritisku i samostalno oblikovanje stava.<\/p>\n

Ova pozicija podsje\u0107a na poznatu marksisti\u010dku misao da nije dovoljno svijet samo razumjeti, ve\u0107 ga treba mijenjati. U ovom kontekstu, ta promjena ne odnosi se samo na politi\u010dku stvarnost, ve\u0107 i na unutra\u0161nju transformaciju pojedinca. Izme\u0111u znanja i slobode stoji odluka da se preuzme odgovornost za sopstveni odnos prema svijetu.<\/p>\n

Ovdje se misli na Marxovu ideju da prakti\u010dna transformacija \u2013 i unutra\u0161nja i spolja\u0161nja \u2013 nadilazi puko teorijsko razumijevanje.<\/p>\n

Ova pitanja su razra\u0111ena u knjizi The Saga of the Son of Thunder, \u010dije izdanje na engleskom jeziku uskoro izlazi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Esej o slobodi mi\u0161ljenja, unutra\u0161njoj transformaciji i literaturi u malim sredinama<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":451634,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-451631","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/451631","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=451631"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/451631\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":451635,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/451631\/revisions\/451635"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/451634"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=451631"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=451631"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=451631"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}