Koincidencija ili sudbina, tek, ni ovaj put barjak Petrovica nije pristigao na vrijeme. \u201cSije se uzurbano u Kolasinu\u201d, saznavala je carsija<\/p>\n
Pi\u0161e: Sead Sadikovic<\/strong><\/em><\/p>\n Centralna crnogorska proslava Dana ustanka, 13-og jula, svecano je obiljezena u Bijelom Polju i to kao Dan drzavnosti Crne Gore. Praznik proslavljan sezdeset godina preimenovan je odlukom parlamenta samo cetiri sata prije nego je istekao Petrovdan, 12. juli. Promocija novog – starog praznika, zajedno sa novim grbom, zastavom i himnom bio je dogadjaj dana, ali i same noci uoci velike svetkovine. <\/p>\n Noci besane za radnike Komunalnog preduzeca \u201cLim\u201d, koji su \u201cizglancali\u201d centralne gradske ulice, cije su rupe u asfaltu popunjavane tog Petrovdana skoro do zore. Cijelu noc su ostali budni i montazeri velike svecane bine sa ozvucenjem od pedeset hiljada vati, sa kojeg se, po kisi koja nije prestajala, takodje neprestano, cula proba Simfonijskog orkestra i Akademskog hora RTV CG. Probali su himnu – \u201cOj svijetla majska zoro\u201d. <\/p>\n I svanulo je jutro, opet kisno, u kome se nekoliko stotina ljudi okupilo ispred Spomenika palim borcima, a delegacije politickih partija, boracke organizacije i lokalne uprave polozile vijence na taj simbol slobode u – Ulici Slobode. Da li se slavi Dan drzavnosti ili Dan ustanka, bila je dilema koja je diskutovana i na desnom i na lijevom, vidno brojnijem krilu skupa, koje su cinili privrzenici zajednice Crne Gore i Srbije. <\/p>\n \u201cProslavljamo Dan ustanka\u201d, \u201cpresjekao\u201d je Milan Bulatovic, predsjednik bjelopoljskog SUBNOR-a, cije je udruzenje, znatno podmladjeno, bilo najmasovnije na skupu. <\/p>\n \u201cI bice tako, sve dok se drukcije ne objavi u Sluzbenom listu, a onda cemo se odrediti o svemu\u201d, dodao je Milorad Coguric iz Saveza komunista – komunisti Crne Gore. Predsjednik opstine Bijelo Polje, Tarzan Milosevic, u pozdravnom govoru povodom 13. jula napravio je kompromis – cestitajuci okupljenim i Dan ustanka i Dan drzavnosti. <\/p>\n Na koktelu priredjenom potom, u jedinom bjelopoljskom hotelu, \u201cBijela rada\u201d, bio je primjetan jos jedan kuriozitet – sve sobe bile su popunjene gostima. \u201cOvo se nije dogodilo posljednjih trideset godina\u201d, objasnjavaju zaposljeni, zaleci sto su goste koji su pristizali i tokom noci morali upucivati na hotel u Beranama, gdje je jos bilo slobodnih soba. \u201cSve je puno do sedmoga sprata, sve\u201d, potvrdjivali su i u kuhinji, gdje se za dorucak spremala kajgana i omlet sa sirom. <\/p>\n Uzurbaniji od kuvara tog jutra mozda je jos jedino bio Civa DJurickovic, koji sebe naziva sanerom, i koji je pod miskom nosio i prodavao cipele za kisu. \u201cSrecan praznik svima, ali ja moram da radim. Na \u201csefte\u201d sam prodao jedne za dvadeset eura. Ako nastavi kisa, a ja se nadam da hoce, danas bih mogao dobro da prodjem\u201d, kaze. Kisa je, ipak, stala. <\/p>\n To je obradovalo posebno one mlade, koji su vece na gradskom trgu namjeravali da provedu na koncertu sa dvadestak najavljenih zvijezda crnogorske muzicke scene. Nekoliko dana prije toga govorilo se da ce za 13. juli svoj koncert prirediti Zeljko Joksimovic. Njegov hit \u201cLane moje\u201d polako je u Bijelom Polju ipak pocela da ugrozava himna \u201cOj svijetla majska zoro\u201d, koja je uporno i marljivo uvjezbavana na bini, zajedno sa recitalom koji je spremao brojni glumacki ansambl. <\/p>\n \u201cOvo sve placa SUBNOR, a oni nijesu htjeli da odvoje novac za Zeljka Joksimovica. Pozvali su crnogorske pjevace da ovdje pjevaju besplatno\u201d, pojasnio nam je Tarzan Milosevic, dodavsi da troskove smjestaja svih izvodjaca snosi opstina Bijelo Polje. <\/p>\n Miris lipa, ljudi na ulicama, pjesme. Praznik. Nedostajale su jedino zastave. Nove, tek usvojene, crvene, sa grbom u sredini, jos nijesu bile izradjene. Tarzan Milosevic je ocekivao da i ta znamenja, premijerno, budu do popodneva u Bijelom Polju, kaze nam. Prije tacno dvanaest godina, kada su sa tim zastavama u Bijelo Polje posli liberali, zaustavljeni su na Slijepac mostu. Dvoglavi crnogorski orao tada nije moga proci u \u201csrpsko\u201d Bijelo Polje. U Crnoj Gori i u Bijelom Polju i tada je kao i sada vladao DPS. <\/p>\n Koincidencija ili sudbina, tek, ni ovaj put barjak Petrovica nije pristigao na vrijeme. \u201cSije se uzurbano u Kolasinu\u201d, saznavala je carsija. \u201cDa su usvojili grb bez krune i krstova, kao sto su predlagali \u201cSDP Bosnjaci\u201d bilo bi ih lakse sasiti. Stigli bi okititi cijeli grad\u201d, nova je \u201cbjelopoljska prica\u201d.<\/p>\n \u201cDemo\u201d verzije crnogorskih zastava, koje su koristene na partijskim promocijama, pocele su se pojavljivati. Buketom takvih, bitno drugacijih od onih preciziranih u Sluzbenom listu, okicen je i ugao centralne bine. <\/p>\n \u201cNapisi slobodno, ja sam na moju banku prvi postavio novu zastavu u Bijelom Polju\u201d, kaze Kemal Franca, direktor filijale Crnogorske komercijalne banke. Na vratima te banke, vidno ispisano, stajalo je i: \u201cNe radimo. Dan drzavnosti\u201d. <\/p>\n \u201cBonaparta i Crnogorci\u201d – culo se sa bine u interpretaciji sarajevskog glumca Izudina Bajrovica. \u201cPosljednja proba\u201d, pozivao je reziser CNP DJaga Micunovic. Bijelo Polje je bilo u iscekivanju Mila DJukanovica, koji je u predvecerje 13. jula trebalo da postavi kamen temeljac za most na Limu, u selu Gubavac. Kasni se skoro sat. Jedna crvena zastava, \u201cdemo\u201d, seta izmedju ljudi okupljenih pokraj starog drvenog viseceg mosta. Neko se sjetio pa ju je okacio na sipku dugu preko pet metara, zabodenu na obali Lima. <\/p>\n \u201cZbog nevremena nad Kolasinom i Mojkovcem DJukanovic je sprijecen da dodje, a ja vam u njegovo ime obecavam da ce ovaj most biti zavrsen za manje od godinu dana\u201d, obavijestio je u Gubavcu Suad Numanovic, ministar bez portfelja u crnogorskoj vladi. Numanovic je istakao da je to cetvrti most koji se gradi u Bijelom Polju za posljednjih nekoliko godina. \u201cKada se sagradi deseti most, obecavamo da cemo mu dati ime gradonacelnika Tarzana Milosevica\u201d, kazao je Numanovic. <\/p>\n Mastan beton, dovezen u rucnim kolicima, u iskopanu jamu pored Lima, poceli su ubacivati Numanovic i gosti iz Slovenije, koji su i izvodjaci radova na buducem mostu. Nastavili su ostali republicki i opstinski funkcioneri. \u201cTrebalo je da dovezemo mikser sa betonom, ali kamion nije mogao da pridje, meka zemlja, propada\u201d, pravdao se jedan od podizvodjaca radova, ocigledno zaduzen za tehnicki dio postavljanja temeljca. <\/p>\n Radomir Nedovic iz sela Pecarska nije krio odusevljenje sto ce most kome gravitira bistricki kraj u bjelopoljskoj opstini i sjenicki kraj u Srbiji dobiti bolju vezu sa svijetom. \u201cOvo je spas, narocito za nas sa brda, koji ne znamo da plivamo\u201d, sali se Nedovic. <\/p>\n Veselje, ali i nestrpljenje, polako je pocinjalo da se pojacava i medju tri do cetiri hiljade gradjana okupljenih u centru Bijelog Polja. Cekao se DJukanovic. Filip Vujanovic i Ranko Krivokapic vec su pristigli. Oni su bili i najvisi zvanicnici na skupu. I funkcioneri njihovih partija, drzavni zvanicnici, takodje su dosli u velikom broju. Zvanicnika opozicije na Danu drzavnosti Crne Gore nije bilo. Neko je primijetio da nijesu dosli ni Dzavid Sabovic, Ervin Spahic i Rifat Rastoder, poslanici SDP-a, koji su se protivili usvajanju originalne zastave Petrovica, za koju su Spahic i Rastoder ipak glasali. <\/p>\n DJukanovic je u Bijelo Polje dosao tacno u dvadeset sati. Centralna proslava Dana drzavnosti pocinje. \u201cOj svijetla majska zoro\u201d zasvirala je prvi put u istoriji kao drzavna himna Crne Gore. Himna svira, a uglednici u prvim redovima do bine – sjede! Tacno dvadeset sekundi odsjedjeli su intoniranje drzavne himne. Himne koja je to jutro objavljena u Sluzbenom listu. Tek se na zapocete stihove stalo mirno. <\/p>\n Proslava Dana drzavnosti je nastavljena svecanim obracanjima. <\/p>\n \u201cMali narodi mogu trajati samo u velikim pobjedama, a 13. juli je spona svih pobjeda Crne Gore\u201d, kazao je Ranko Krivokapic. <\/p>\n O novousvojenim simbolima, Danu drzavnosti, zastavi, grbu i himni, kao \u201cnovom koraku ka novom drzavnom djelu\u201d, govorio je i Milo DJukanovic: \u201cAntifasizam je istorijski kontinuitet crnogorske borbe za slobodu i slobode, kolijevka obnove crnogorske drzavnosti i luca sjutrasnje dovrsenosti crnogorske drzave\u201d. <\/p>\n Simfonijski orkestar je opet poceo himnu. Ljudi u stolicama, jos ne prepoznajuci melodiju, odsjedjeli su novih dvadeset sekundi svecane pjesme. Glasnuo se hor – \u201cOj svijetla majska zoro\u201d, uglednici su se prenuli i ustali. Poceo je vatromet. Pocela je kisa. \u201cBericet!\u201d, vikao je neko. \u201cBericet!\u201d. <\/p>\n Civa je prodao jos jedne cipele za kisu. Pocela je svirka muzicara. Svi po jednu pjesmu. Tacno u ponoc centralna proslava Dana drzavnosti je okoncana. Policija je revnosno obisla lokale i sugerisala da je radnom vremenu kraj. <\/p>\n Sve po Sluzbenom listu. Tacno u dvadest cetiri, nula – nula, dat je fajront. <\/p>\n MONITOR<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Koincidencija ili sudbina, tek, ni ovaj put barjak Petrovica nije pristigao na vrijeme. \u201cSije se uzurbano u Kolasinu\u201d, saznavala je carsija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45162","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45162","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45162"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45162\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45162"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45162"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45162"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}