{"id":451450,"date":"2026-02-17T04:44:07","date_gmt":"2026-02-17T03:44:07","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=451450"},"modified":"2026-02-17T04:47:46","modified_gmt":"2026-02-17T03:47:46","slug":"da-sukob-civilizacija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/02\/17\/da-sukob-civilizacija\/","title":{"rendered":"Da, sukob civilizacija"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tarkik Haveri\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

I u ranijim vremenima mislioci su nastojali da anticipiraju budu\u0107nost \u010dovje\u010danstva u cjelini ili barem neke njene aspekte (npr. kraljevstvo Bo\u017eje na zemlji, besklasno dru\u0161tvo itd.), i da predvide neposredne faze kroz koje \u0107e svijet navodno pro\u0107i, ali ta proro\u010dka djelatnost naro\u010dito se razvila u drugoj polovini proteklog stolje\u0107a.<\/p>\n

Neka od predvi\u0111anja su se ostvarila, naprimjer ono koje dugujemo Marshallu McLuhanu, koji je sredinom 1960-ih skovao pojam \u00bbglobalnog sela\u00ab u koje se svijet pretvara zahvaljuju\u0107i elektronskim medijima, prije svega televiziji (a to mo\u017eemo, s boljim razlozima, pro\u0161iriti na internet). Jo\u0161 jedno obistinjeno predvi\u0111anje, danas zaboravljeno, sa\u017eeto je u naslovu knjige francuskog esejista i diplomata Alaina Peyrefittea Kad se Kina probudi\u2026 svijet \u0107e zadrhtati, \u0161to se na francuskom jo\u0161 i rimuje: Quand la Chine s'\u00e9veillera\u2026 le monde tremblera (1973).<\/p>\n

Bilo je i pogre\u0161nih histori\u010darsko-politolo\u0161kih predvi\u0111anja koja su se na neki na\u010din ipak ostvarila. Sovjetski Savez se raspao, ali ne zbog demografskog pritiska azijskih muslimanskih republika, kako je najavljivala u svome Rasprsnutom carstvu H\u00e9l\u00e8ne Carr\u00e8re d'Encausse (L'Empire \u00e9clat\u00e9,\u00a01978), jer su prve republike koje su se odcijepile od SSSR bile \u00bbhri\u0161\u0107anske\u00ab (Estonija, Letonija i Litvanija), dok su \u00bbmuslimanske\u00ab ostale vezane za Rusiju na ovaj ili onaj na\u010din.<\/p>\n

Krajem 1980-ih i po\u010detkom 1990-ih mnogo se tinte prolilo oko Francisa Fukuyame i njegovog \u010dlanka Kraj povijesti? (The End of History?, 1989), pogre\u0161no shva\u0107enog kao progla\u0161enje kraja nasilnih sukoba zbog uru\u0161avanja realnog socijalizma i kona\u010dne pobjede liberalne demokratije (a gdje bi onda krvavi raspad Jugoslavije opovrgnuo autorove teze). No iz dana\u0161nje perspektive mnogo je intrigantniji \u010dlanak Samuela Huntingtona Sudar civilizacija? (The Clash of Civilizations?, 1993): Huntington raspoznaje sedam ili osam velikih svjetskih civilizacija (zapadna, konfu\u010dijanska, japanska, islamska, hinduisti\u010dka, slavensko-pravoslavna, latinoameri\u010dka i mo\u017eda afri\u010dka), i predvi\u0111a da se budu\u0107i svjetski ratovi ne\u0107e voditi na ideolo\u0161koj ve\u0107 na kulturno-religijskoj tj. identitetskoj osnovi. Glavna osa svjetske politike bit \u0107e odnosi izme\u0111u zapadne civilizacije i svih ostalih (\u00bbthe West and the Rest\u00ab)\u2026<\/p>\n

Jo\u0161 prije nego \u0161to je Huntington formulirao svoju glavnu tezu, rat unutar islamske civilizacije izme\u0111u Iraka i Irana (1980-1988), s preko milion mrtvih na obje strane, ozbiljno je kompromitirao takvo vi\u0111enje. U na\u0161e vrijeme, kompromitira ga rat unutar slavenske civilizacije izme\u0111u Rusije i Ukrajine (2014-?), s preko dva miliona mrtvih na obje strane. I kao kruna svega, sukob unutar zapadne civilizacije, koji jo\u0161 nije postao vojni, sa Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama koje otvoreno prijete doju\u010dera\u0161njim saveznicima, rade na razbijanju evropskog jedinstva i ne kriju teritorijalne pretenzije (zasad samo prema Grenlandu i Kanadi)\u2026 A ne treba posebno napominjati da se ni svrstavanje zapadne i katoli\u010dke Ma\u0111arske uz slavensko-pravoslavnu Rusiju ne uklapa u Huntingtonov shematizam.<\/p>\n

U ovoj spekulativnoj vje\u017ebi argumentiram da je Huntingtonovo predvi\u0111anje pogre\u0161no, ali da se nakon promjene paradigme pokazuje kao ta\u010dno: kada se pojmu civilizacije dade nov sadr\u017eaj, mo\u017ee se tvrditi da su danas dvije glavne civilizacije zaista suprotstavljene, ne u nekom sudaru (clash) kao jednokratnom silovitom doga\u0111aju, ve\u0107 u sukobu (conflict) kao trajnom procesu \u010diji se kraj ne mo\u017ee naslutiti.<\/p>\n

U prirodnim naukama, do \u00bbpromjene paradigme\u00ab kako ju je aktualizirao Thomas Kuhn u Strukturi nau\u010dnih revolucija dolazi kada se nau\u010dnici suo\u010de s anomalijama koje je nemogu\u0107e objasniti pomo\u0107u prihva\u0107ene paradigme, s kojom je dotad ostvarivan nau\u010dni napredak. U dru\u0161tvenim naukama, \u010diji cilj nije obja\u0161njenje prirode ve\u0107 razumijevanje \u010dovjekovog svijeta, o tom svijetu ne postoji jedinstvena teorija: tu se promjena paradigme prije sastoji u usvajanju druk\u010dijeg pogleda na \u010dinjenice koje su i dotad bile poznate, nego u prilago\u0111avanju teorije novootkrivenima (za razliku npr. od medicine, gdje je teorija o psihosomatskim uzrocima \u010dira na \u017eelucu napu\u0161tena nakon otkrivanja njegovog uzro\u010dnika, bakterije H. pylori).<\/p>\n

Potvr\u0111ivanju teze o sukobu civilizacija mora prethoditi kritika nekih uvrije\u017eenih ideja, koncepata, \u00bbhistorijskih istina\u00ab i interpretativnih modela koji se konstruiraju unutar granica mislivog \u0161to ih u svakoj kulturi postavljaju naslije\u0111ene predod\u017ebe, predrasude, sklonosti i navike koje upravljaju pona\u0161anjem ljudi i njihovim mislima i osje\u0107ajima a da oni toga nisu svjesni. U toj kritici ne treba polaziti od svojstava pojedina\u010dnih lingvisti\u010dkih, intelektualnih i afektivnih elementa (tj. od njihove eventualne \u00bbpogre\u0161nosti\u00ab), ve\u0107 od cjeline perceptivno-djelatne mre\u017ee u koju su povezani.<\/p>\n

Postoje sasvim bezazlena povla\u010denja \u010dinjenica pred interpretacijama ili masovnom pogre\u0161nom upotrebom. Milioni ljudi \u0161irom svijeta vjeruju da na panorami Londona sa zgradom Parlamenta prepoznaju Big Ben; oni zapravo vide toranj sa satom, dok se veliko zvono u tornju, Big Ben, ne mo\u017ee izvana vidjeti \u2013 ali od toga \u0161to se Elizabethin toranj (slu\u017ebeni naziv od 2012) zove po ekstenziji Big Ben nema nikakve \u0161tete. Nije druk\u010dije ni s nekim metaforama koje se pogre\u0161no upotrebljavaju (katahreza), npr. kada se za svaki sukob ja\u010deg i slabijeg protivnika povla\u010de \u00bbDavid i Golijat\u00ab \u2013 \u0161to je umjesno ako i samo ako slabiji neo\u010dekivano pobijedi. A tek Don Kihot, op\u0161teprihva\u0107en kao figura idealisti\u010dnog pojedinca koji se bezuspje\u0161no bori protiv mo\u0107nih struktura (\u00bbboj s vjetrenja\u010dama\u00ab!), dok se zapravo radi o umobolniku koji vidi protivnike tamo gdje ih nema (jer vjetrenja\u010de nisu divovi)\u2026 Ni ova praksa ne nanosi \u0161tetu i ne vrijedi je ispravljati, a ne zna se ni ko bi to mogao: va\u017eno je da komunikacijska zajednica jednosmisleno razumije pogre\u0161no upotrijebljene metafore.<\/p>\n

Promjena paradigme na koju pozivam u ovoj spekulativnoj vje\u017ebi je slo\u017eena. Radi se o cijelom nizu novih vi\u0111enja koja potencijalno izazivaju ozbiljne posljedice, i po\u010dinjem s jednom od uvrije\u017eenih historijskih istina o Drugom svjetskom ratu: u borbi protiv nacizma, SSSR je pretrpio najve\u0107e ljudske gubitke (23 miliona vojnih i civilnih \u017ertava), dijelom i zato \u0161to su Saveznici kasnili s otvaranjem drugog fronta u Evropi koji bi smanjio pritisak Hitlerovih divizija na SSSR. U promijenjenoj perspektivi, prije nego \u0161to \u0107e postati najve\u0107a \u017ertva nacizma, Sovjetski Savez je bio njegov najve\u0107i saveznik, koji je u komadanju Poljske 1939. uzeo \u010dak ve\u0107i dio nego Tre\u0107i Reich, i nije mu padalo na pamet da otvara drugi front kako bi smanjio pritisak koji je trpjela \u00a0Velika Britanija, sama na svijetu u borbi protiv nacizma sve dok Hitler nije iznevjerio svoga saveznika Staljina. Dalje, sovjetske \u017ertve bile bi mnogo manje da nespremna Crvena armija nije bila obezglavljena Staljinovim \u010distkama me\u0111u visokim vojnim komandantima, ili da komesari nisu prisiljavali pje\u0161adiju da tr\u010di preko minskih polja kako bi oslobodila put tenkovima\u2026 Ova nova perspektiva od posebnog je interesa danas, jer podsje\u0107a da era preziranja istine ne po\u010dinje s Donaldom Trumpom, kao \u0161to ni dr\u017eavno sankcioniranje izno\u0161enja \u010dinjenica ne po\u010dinje sa supresijom, u zapadnim demokratijama, odre\u0111enog tipa izvje\u0161tavanja o Gazi: jo\u0161 2016. jedan ruski bloger osu\u0111en je na visoku globu zbog \u00bb\u0161irenja la\u017enih informacija o postupcima Sovjetskog Saveza u Drugom svjetskom ratu\u00ab \u2013 zato \u0161to je podsjetio da su u septembru 1939. Njema\u010dka i SSSR zajedno izvr\u0161ili agresiju na Poljsku.<\/p>\n

Jo\u0161 jedna odlu\u010duju\u0107a promjena perspektive ti\u010de se mo\u017eda najva\u017enijeg obe\u0107anja sila-pobjednica u Drugom svjetskom ratu: \u00bbNikad vi\u0161e\u00ab! Moralni imperativ potaknut holokaustom brzo je poprimio univerzalisti\u010dko zna\u010denje: vi\u0161e ne smije do\u0107i ne samo do istrebljenja Jevreja, ve\u0107 do genocida uop\u0161te! Pa ipak je do\u0161lo, u Bosni i Ruandi, Miyanmaru i Gazi\u2026 Da bi se zahtjev \u00bbNikad vi\u0161e!\u00ab ispunio, pa\u017enja se s posljedica koje se po svaku cijenu \u017eele izbje\u0107i mora preusmjeriti na dru\u0161tvenu konstelaciju koja ih je omogu\u0107ila. U svojoj Anatomiji fa\u0161izma (2004) Robert O. Paxton isti\u010de devet \u00bbmobiliziraju\u0107ih strasti\u00ab na kojima fa\u0161izam po\u010diva (podre\u0111enost pojedinca skupini, uvjerenje da je skupina \u017ertva, strah pred slabljenjem skupine zbog razornog utjecaja liberalnog individualizma i stranih utjecaja itd.), i pet faza kroz koje prolazi. Prva faza je intelektualna, u njoj se u raspravama o gubitku nacionalne snage i energije izra\u017eava razo\u010daranje u demokratiju \u2013 a fa\u0161izam u toj prvoj \u00a0fazi, pisao je Paxton jo\u0161 2004, postoji u svim demokratskim zemljama, uklju\u010duju\u0107i SAD. Druga faza je ukorjenjivanje, u njoj fa\u0161izam postaje akter na nacionalnoj sceni, zahvaljuju\u0107i politi\u010dkoj blokadi i polarizaciji dru\u0161tva \u2013 a danas smo svjedoci da su i u zapadnim demokratijama stranke ekstremne desnice sve zastupljenije u parlamentima\u2026 \u017dele li se izbje\u0107i istrebljenja, onda \u00bbNikad vi\u0161e!\u00ab treba shvatiti kao imperativno suprotstavljanje svakom \u00bbpoliti\u010dkom pona\u0161anju obilje\u017eenom opsesivnom zaokupljeno\u0161\u0107u slabljenjem zajednice, poni\u017eenjem ili \u017ertvoslovljem, i kultom jedinstva, energije i \u010distote\u00ab, jer ono neizostavno dovodi na vlast autokratske vo\u0111e, uvijek mu\u0161karce, \u010dijim instinktima skupina vjeruje vi\u0161e nego apstraktnom i univerzalnom umu, i koji ugro\u017eeno\u0161\u0107u zajednice pravdaju svako djelovanje prema unutra\u0161njim i vanjskim neprijateljima, bez ikakvih zakonskih ili moralnih ograni\u010denja. Ne treba posebno podsje\u0107ati da su, iz pragmati\u010dkih razloga, takvi pojedinci bili povla\u0161teni partneri dvaju velikih blokova od 1945. do danas: satrapi u zemljama Tre\u0107eg svijeta, u pravilu borci za nacionalno dostojanstvo, bili su prihvatljivi kao brana ili komunizmu ili imperijalizmu.<\/p>\n

U\u00a0 ovoj spekulativnoj vje\u017ebi ponudit \u0107u jo\u0161 neke promjene perspektive koje u\u010dvr\u0161\u0107uju novu paradigmu koja se, u najkra\u0107em, sastoji u tome da se odustane od vezivanja civilizacije za teritorij. Pripadnici dviju neteritorijalnih civilizacija, koje nazivam liberalnom i autokratsko-identitetskom, \u017eive u razli\u010ditim omjerima unutar svake teritorijalne zajednice, u Njema\u010dkoj i Iranu, Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama i Izraelu, Hrvatskoj i Turskoj. Te civilizacije odre\u0111ene su vrijednostima, i nalaze se u sukobu \u010diji intenzitet varira od jednog politi\u010dkog dru\u0161tva do drugog. Njihov sukob, a ne sukob tradicionalnih civilizacija kako ih je poimao Huntington, jo\u0161 dugo \u0107e biti glavni vektor svjetske povijesti.<\/p>\n

U nastavku \u0107u podrobnije obrazlo\u017eiti to vi\u0111enje. Prije toga, stalo mi je da ponudim alternativni pogled na goru\u0107u zbilju koju oblikuje nova politika SAD na unutra\u0161njem i vanjskom planu. Na ameri\u010dkog predsjednika koji je tu promjenu politike inicirao ne gledam, unato\u010d svim njegovim ekscesima i protivrje\u010dnostima, kao na \u00bbpirata s Kariba\u00ab, ve\u0107 kao na oru\u0111e Svjetskog duha (o primjenjivosti Hegelove filozofije povijesti u na\u0161oj\u00a0 epohi \u2013 ne\u0161to kasnije). Engleski jezik ima izraz foolproof, \u00bbotporan na budale\u00ab, po analogiji na bulletproof, \u00bbneprobojan\u00ab ili \u00bbotporan na metke\u00ab. Upotrebljava se da opi\u0161e neku napravu ili sistem koje ni\u0161ta ne mo\u017ee o\u0161tetiti ili pokvariti, \u010dak ni budala koja nasumice priti\u0161\u0107e dugmad i povla\u010di poluge, zalijeva kontrolnu plo\u010du himberom ili na njoj jede vru\u0107e bured\u017eike. Donald Trump je dar Svjetskog duha, on je test na koji se Zapad nikada ne bi od svoje volje odlu\u010dio, eksperiment u prirodnoj veli\u010dini koji \u0107e pokazati stvarnu vrijednost desetlje\u0107ima izgra\u0111ivanih i razvijanih organizacija i procedura. \u00bbSamo mo\u0107 ustavlja mo\u0107\u00ab, pisao je Montesquieu, i na toj filozofiji je podignuta cijela ameri\u010dka ustavna gra\u0111evina s ravnote\u017eom izme\u0111u triju grana vlasti (checks and balances) koja treba da sprije\u010di da bilo koja od njih stekne nekontroliranu mo\u0107. Ako taj sistem nije u stanju da obuzda nasumi\u010dno divljanje izvr\u0161ne vlasti, zna\u010di da nije tako savr\u0161en kao \u0161to su vjerovale generacije ameri\u010dkih konstitucionalista \u2013 koje bi bez eksperimenta Trump bilo te\u0161ko u to uvjeriti. To vrijedi i za evropske institucije, koje svoju solidnost treba da doka\u017eu u krizi, a ne na sve\u010danim sjednicama Evropskog parlamenta, kao i za arhitekturu sjevernoatlantskog odbrambenog savezni\u0161tva\u2026<\/p>\n

Ameri\u010dki ustavni sistem, Evropska unija, NATO \u2013 svi ti pravno-politi\u010dki kompleksi ozbiljno su uzdrmani, ali bez toga ne bismo znali odgovaraju li svrsi i jesu li foolproof. Neki od njih mo\u017eda se ne\u0107e odr\u017eati, \u0161to \u0107e zna\u010diti da je njihovo vrijeme isteklo. Rekao bi Hegel, \u00bbsve \u0161to je u povijesti propalo, propalo je s razlogom\u00ab.<\/p>\n

Da, sukob civilizacija<\/a><\/p><\/blockquote>\n