{"id":451245,"date":"2026-02-14T07:16:47","date_gmt":"2026-02-14T06:16:47","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=451245"},"modified":"2026-02-14T07:16:47","modified_gmt":"2026-02-14T06:16:47","slug":"politicari-i-drzavnici-amerika-i-evropa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/02\/14\/politicari-i-drzavnici-amerika-i-evropa\/","title":{"rendered":"Politi\u010dari i dr\u017eavnici, Amerika i Evropa"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ima tome ve\u0107 nekoliko godina, otkako je ovaj novinar – pi\u0161u\u0107i o vode\u0107im dr\u017eavnicima Evrope – upotrijebio termin \u201eotpravnici poslova\u201c, htiju\u0107i time re\u0107i kako ujedinjena Evropa, na\u017ealost, ima politi\u010dare kojima nedostaje ono \u0161to se zove \u201eformatom\u201c. Drugim rije\u010dima, evropskim politi\u010darima, osim \u0161to su \u010desto potkapacitirani, nedostaje ono \u0161to bi ih iz kategorije politi\u010dara uzdiglo u kategoriju dr\u017eavnika. Tada, i time, ovaj je novinar bio jedan od rijetkih, vrlo rijetkih, ne samo u Hrvatskoj, ne samo u regiji, nego i u svijetu.<\/p>\n

Od tada na\u0161 se svijet okrenuo oko sebe (u doslovnom smislu rije\u010di) mnogo puta. Godine su pro\u0161le. A s protekom vremena i stvari su se promijenile. U pozitivnom smislu? Ne!<\/p>\n

Prilike su u svijetu postajale sve slo\u017eenije. Oni koji su bili na \u010delu bilo dr\u017eava, bilo vlada (ovisno o ustrojstvu dr\u017eave) suo\u010davali su se sa sve te\u017eim zada\u0107ama, ubrzo \u0107e se pokazati za njih nerje\u0161ivima. Svijet je u krizi. Evropa je u krizi. Za rat se spremaju svi, osobito Evropa, o miru ne govori vi\u0161e nitko, ili gotovo nitko. No zato danas vi\u0161e nije nikakva rijetkost da pro\u010ditamo iz pera ne samo analiti\u010dara, nego i politi\u010dara na funkciji (dodu\u0161e jo\u0161 ih je malo), ali i biv\u0161ih predsjednika i premijera, kako Evropa – gde \u010duda – nema dr\u017eavnike \u201eod formata\u201c.<\/p>\n

S nostalgijom bude se sje\u0107anja na nekada\u0161nje velikane evropske, ali i svjetske politi\u010dke scene,\u00a0Winstona Churchilla (Britanija), Charlesa de Gaullea (Francuska),\u00a0Konrada Adenauera (Zapadna Njema\u010dka), ili iz sljede\u0107e generacije – Olafa Palmea (\u0160vedska),\u00a0Willya Brandta (Zapadna Njema\u010dka),\u00a0Fran\u00e7oisa Mitterranda (Francuska). Naravno i, ma koliko se zbog toga ovda\u0161nji desni\u010dari uzbu\u0111ivali, i Josip Broz Tito – za one koji ne znaju – Jugoslavija. Sve su to bile povijesne li\u010dnosti, sve to bili dr\u017eavnici koji su stvarali svijet. Onaj svijet u kojemu smo \u017eivjeli – rije\u010d je o generacijama stasalim nakon zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata i pobjede nad fa\u0161izmom.<\/p>\n

U tome svijetu, svim njegovim nedostatcima i manjkavostima usprkos, vidjeli smo budu\u0107nost. Jer, osim \u0161to su svi nabrojeni bili zaista dr\u017eavnici u punom i pravom smislu rije\u010di, oni su – svaki od njih – imali i viziju, znali su \u0161to ho\u0107e, ne nu\u017eno do idu\u0107ih izbora, ali imali su pred o\u010dima cilj.<\/p>\n

Englez je htio uni\u0161titi neman naci-fa\u0161izma, pa makar se borio sam, odnosno makar – on, \u010dvrsti uvjereni antikomunist – morao pru\u017eiti ruku komunistima. Francuz – da spasi \u010dast svoje domovine za koju je smatrao da ju je izgubila kada je potpisala predaju Tre\u0107em Reichu. Nijemac – kada je nakon rata polagao temelje budu\u0107im odnosima svoje zemlje, pora\u017eene u ratu, s jednom od zemalja pobjednica, povijesno gledano, vjekovnim neprijateljem. A oni mla\u0111i? \u0160ve\u0111anin, kada se protivio ameri\u010dkom ratu u Vijetnamu, ali i sovjetskom upadu u Afganistan. Pa onda opet Nijemac, koji je – kle\u010de\u0107i na koljenima – odao po\u010dast milijunima koje su pobili njegovi sunarodnjaci, i Francuz koji je nastavio politiku svog slavnog prethodnika, dr\u017ee\u0107i se parole kako Evropa mora, \u017eeli li ostati Evropa, voditi svoju politiku i dr\u017eati se podalje od NATO pakta koji je uvijek bio u osnovi ameri\u010dka \u201eigra\u010dka\u201c, mada iznimno opasna.<\/p>\n

A Tito? On se \u201esamo\u201c odupro Hitleru u prilikama koju mu, blago re\u010deno, nisu i\u0161le na ruku. I pobijedio je. Pa onda \u201esamo\u201c nije pokleknuo pred Staljinom kada jedva da mu je itko u svijetu davao \u0161anse. Pa je i opet pobijedio. I onda je uspio razbiti koncept Jalte i tamo dogovorene podjele svijeta na interesne blokove, i ostati desetlje\u0107ima na \u010delu jedinstvene socijalisti\u010dke dr\u017eave koja je vodila svoju suverenu politiku, kako vanjsku, tako i unutarnju.<\/p>\n

Svim manama usprkos, a imali su ih, oni su bili dr\u017eavnici. Koji su znali \u0161to ho\u0107e, koji su imali viziju. Ali i jo\u0161 ne\u0161to vi\u0161e, ne\u0161to \u0161to upravo tragi\u010dno nedostaje politici trenutka u kojem \u017eivimo. Oni, dr\u017eavnici, imali su ideale. I nema ih vi\u0161e. Niti njih, niti ideala. Evropa je osu\u0111ena na \u201eotpravnike poslova\u201c. Na pitanje za\u0161to, odgovoriti se mo\u017ee samo s jednom, jedinom rije\u010dju: Amerika!<\/p>\n

Od kraja Drugog svjetskog rata kada je Britanija, dodu\u0161e pobjednica, ali iscrpljena i osiroma\u0161ena i, doslovno na koljenima, bila prisiljena svoje prekomorske baze, a time i svoju ulogu u svijetu, prepustiti Sjedinjenim Dr\u017eavama, u Americi raste \u201eapetit\u201c za globalnom ulogom kakvu nikada do tada nije imala. Ne samo \u0161to vidi svoju \u201epovijesnu\u201c zada\u0107u u suzbijanju komunizma koji je svojom idejom vodiljom, mada ne i praksom, bio \u201ezakleti neprijatelj kapitalizma\u201c, nego po\u010dinje smatrati u najmanju ruku potencijalnim neprijateljima sve one koji bi se na\u0161li pa putu do ostvarivanja koncepta u kojem bi Amerika stvarno preuzela ulogu hegemona. Drugim rije\u010dima, koncepta u kojem bi Amerika gospodarila svijetom.<\/p>\n

Ako je tako, a tako jest, ameri\u010dki je suparnik morala postati i Evropa, odnosno onaj njezin dio \u0161to ga, u skladu s Jaltom, nije \u201epojeo\u201c SSSR. Pri \u010demu je sovjetski model pretvaranja samostalnih dr\u017eava u vazale, u odre\u0111enoj mjeri djelovao inspirativno na Ameriku, s time \u0161to je Amerika djelovala u pravilu mek\u0161e, dok su Sovjeti djelovali primarno silom. Pou\u010deni iskustvom okupacije, kada je Amerika, zajedno s Britanijom i Francuskom, naprosto \u201epreodgojila\u201c Zapadnu Njema\u010dku, ameri\u010dki su stratezi lansirali dugoro\u010dni plan odabira i \u201e\u0161kolovanja\u201c perspektivnih kadrova, dakle onih koji \u0107e biti odgojeni tako da uvijek budu orijentirani na Ameriku i na \u201espoznaju\u201c da su, bez ameri\u010dke podr\u0161ke, oni doslovno nemo\u0107ni. Tako su stasale generacije politi\u010dara, vojnika, ekonomista i – novinara.<\/p>\n

I – ne! Nije rije\u010d ni o kakvoj teoriji urota. Godinama, desetlje\u0107ima zapravo, Amerika vrlo pozorno prati, ba\u0161 onako kako smo znali vidjeti u filmovima, kako napreduju ljudi koji je zanimaju; otvara im mogu\u0107nosti napredovanja. Govorimo sada ne o onim perspektivnima koje se jednostavno \u201eotme\u201c u SAD, nego o onima koji \u0107e ostati u svojim zemljama, da bi tamo, na terenu – kada do\u0111e trenutak – poslu\u017eili globalnim ciljevima Amerike. \u0160kolovanje u SAD? Za\u0161to ne? Stipendije? Za\u0161to ne? Studijska putovanja? Za\u0161to ne? Ali – ne za svakoga, nego samo za one koji zadovoljavaju klju\u010dni kriterij – da se uklapaju, ili barem potencijalno uklapaju u ameri\u010dke interese. Ljudi, bili oni toga svjesni ili ne, pretvaraju se u poslu\u0161nike, odnosno u ovisnike. Jer, odrastali su, \u0161kolovali su se, po\u010dinjali su karijere, a sve to u uvjerenju kako im cijeli \u017eivot ovisi, u krajnjoj liniji, o Americi. Transatlantski savez nije ni\u0161ta drugo, nego to.<\/p>\n

Ovaj novinar dobro pamti kada je upoznao kasnijeg njema\u010dkog kancelara, Helmuta Kohla. Tada jo\u0161 pokrajinski politi\u010dar, u susretu sa skupinom televizijskih novinara iz Zapadne Evrope (i Jugoslavije!), Kohl je osjetio potrebu da nas upozori kako su sovjetski tenkovi stacionirani na podru\u010dju one \u201edruge\u201c Njema\u010dke (DDR) udaljeni manje od dvije stotine kilometara od mjesta na kojemu smo bili. On se bojao. To je bilo jasno. A na tome je strahu po\u010divala pomno izgra\u0111ena konstrukcija ovisnosti Evrope o Americi.<\/p>\n

Pri odabiru \u201ezanimljivih\u201c kadrova dogode se i pogre\u0161ke, zaigra se na krivu kartu. Neka piscu jo\u0161 jednom bude dopu\u0161teno posegnuti za vlastitim iskustvom, kada je u davnim 80-tim godinama pro\u0161loga stolje\u0107a bio pozvan kao pripadnik skupine evropskih \u201eopinion makera\u201c, dakle onih koji stvaraju \u201ejavno mnijenje\u201c u jednomjese\u010dni posjet Americi. Dakle, ciljano su bili pozvani oni koji su u zemljama iz kojih su dolazili bili u poziciji da utje\u010du na javnost. Oni koji su uputili poziv ovome novinaru mora da su ostali razo\u010darani.<\/p>\n

Amerika, nije, naravno ostala samo na tome da \u201eodgaja\u201c Nijemce. Tako su bili odgajani, a nazna\u010dili smo metode, i to od malih nogu, budu\u0107i kadrovi u cijeloj Evropi, s izuzetkom evropskog Istoka. Jugoslavija je i tu bila pri\u010da za sebe. Tako je bilo, ponovimo to, u politici, ali i u drugim sektorima, a osobito u medijima.<\/p>\n

Amerika je, o\u010dekivano, najvi\u0161e uspjeha imala u Zapadnoj Njema\u010dkoj, no i u globalu koncept se pokazao uspje\u0161nim. U svim evropskim zemljama bilo je mogu\u0107e na\u0107i ljude koji bi, \u0161to iz uvjerenja, \u0161to iz ra\u010dunice pristajali na to da budu ako ne ba\u0161 poslu\u0161nici, a ono barem odani sljedbenici. U jednom je trenutku De Gauelle prijetio da sa \u0107e svojom vizijom Evrope od Atlantika do Urala poremetiti tu \u201eidilu\u201c, ali stvari su nakon nekoga vremena ponovo vra\u0107ene na \u201epravi\u201c kolosijek.<\/p>\n

Samostalna je Jugoslavija \u201erije\u0161ena\u201c razbijanjem na nekoliko malih dr\u017eavica u kojima su uzde preuzeli ljudi kojima je razmi\u0161ljanje vlastitom glavom \u201estrana kategorija\u201c i koji se, \u010dast iznimkama, ali rije\u010d je doista o iznimkama, radije \u201czabavljaju\u201c izmi\u0161ljaju\u0107i vlastitu pro\u0161lost, broje\u0107i tu\u0111a krvna zrnca i krivotvore\u0107i povijest, nego vode\u0107i vlastitu politiku, \u0161to \u0107e re\u0107i onu koja ne bi polazila od toga da smo mali i da ne mo\u017eemo ni\u0161ta, da je red da \u0161utimo i slu\u0161amo \u0161to nam \u201eveliki\u201c ka\u017eu, odnosno savjetuju. U prijevodu to zna\u010di samo \u201eAmerika\u201c, jer se tzv. ujedinjena Evropa, godinama \u201epreparirana\u201c da neprijatelj uvijek dolazi sa Istoka, a da je spasonosni prijatelj s onu stranu Atlantika, odavno odrekla svake ambicije da kao samostalni igra\u010d u\u0111e na me\u0111unarodnu scenu. \u0160to vrijedi naravno, mada u razli\u010ditoj mjeri, i za njezine \u010dlanice.<\/p>\n

Valja posve rubno spomenuti kako je Amerika nakon sloma socijalizma u \u201eostatku\u201c Evrope imala lak posao. Novi re\u017eimi na Istoku Evrope popunjavani su mahom izbjeglicama-antikomunistima koji su tamo \u0161kolovani, a neki su \u010dak tamo i ro\u0111eni. I jedni i drugi i dalje imaju ameri\u010dke putovnice. Kako takvi \u201edi\u0161u\u201c? Pitanje je, \u010dini nam se, suvi\u0161no.<\/p>\n

Pa se takva Evropa, prestra\u0161ena i ovisna, s \u010delnim ljudima koji zaista nisu vi\u0161e od otpravnika poslova, suo\u010dila najprije s ratom u Ukrajini (u koji ju je gurnula Amerika, \u0161to – naravno – ne dovodi u pitanje \u010dinjenicu da je rat zapo\u010dela Rusija, barem ovaj od prije \u010detiri godine), a onda sa smjenom u Bijeloj ku\u0107i. Rat u Ukrajini Evropa je, pod ameri\u010dkim vodstvom, \u201erje\u0161avala\u201c uvo\u0111enjem svako malo novih sankcija Rusiji, \u0161to je u Rusiji uglavnom ostajalo bez u\u010dinka, dok su te iste sankcije poput bumeranga sve vi\u0161e poga\u0111ale Evropu, ostvaruju\u0107i davni san\u00a0 ameri\u010dkih stratega – Evropa zava\u0111ena s Rusijom i potpuno oslonjena na Ameriku.<\/p>\n

Trumpov dolazak u Bijelu ku\u0107u samo je prividno promijenio stvari. Amerika i dalje ne \u017eeli jaku Evropu. Amerika koja i dalje smatra da ima \u201ebo\u017eansko pravo\u201c da bude svjetski hegemon, ne mo\u017ee ni pojmiti da bi u nekom multipolarnom svijetu ujedinjena Evropa u\u0161la u krug \u201evelikih igra\u010da\u201c. Amerika se i dalje protivi poku\u0161ajima ponovnog otvaranja dijaloga na liniji Evropa – Rusija. Trumpova je ra\u010dunica jednostavna.<\/p>\n

S Rusijom pregovaramo mi, Amerika. Vi, Evropa, i dalje \u0107ete, preko le\u0111a Ukrajine, ratovati protiv Rusije (\u0161to zna\u010di i protiv vlastitih interesa), a ja \u0107u vam prodavati oru\u017eje – tako dugo dok se s Rusima ne dogovorim o miru (neovisno o tome \u0161to ho\u0107e Ukrajinci). Karte su na stolu. Maske su odba\u010dene. I da ne bi bilo nikakve zabune. Trump nije dr\u017eavnik, on nije ni politi\u010dar. On je poslovni \u010dovjek mutne biografije i jo\u0161 mutnijim metodama djelovanja, ali s neizmjernim egom. Te\u017einu mu daje \u010dinjenica da se po drugi puta, doslovno, dokopao Bijele ku\u0107e. To, samo to, kvalificira ga kao nekoga s kime se i razgovara i dogovara.<\/p>\n

Evropa treba dr\u017eavnike. Tako dugo dok se diplomatsko umije\u0107e glavnog tajnika NATO-a svodi na tituliranje Trumpa kao \u201etatice\u201c, dok njema\u010dki kancelar i njegov ministar obrane buncaju o tome kako Njema\u010dka do 2029. mora biti spremna za rat s Rusijom, tako dugo dok je Papa jedini koji dosljedno i bez ikakvih uvjeta poziva na mir, tako dugo o Evropi kao o samostalnom faktoru svjetske politike, nema smisla ni po\u010deti razmi\u0161ljati. Ali i tako dugo dok se ono malo slobodnomisle\u0107ih ljudi, koji preferiraju mir nad ratom i koji ne pristaju samo tako udarati u ratne bubnjeve, bude javno prokazivalo kao \u201enositelje ruske propagande\u201c (nedavni slu\u010daj iz Slovenije, kada je ugledni novinar starije generacije upravo tako, s imenom i prezimenom, prezentiran javnosti), tako dugo \u0107e biti opravdana i razlo\u017ena nostalgija za dr\u017eavnicima koji su to zaista bili. I za idealima kojima su stremili.<\/p>\n

I tako dugo Evropa ne\u0107e na\u0107i svoju \u201edu\u0161u\u201c. Pitanje je, me\u0111utim, ima li Evropa vremena da \u010deka? Imamo li svi mi jo\u0161 vremena da \u010dekamo? Ili su stvari oti\u0161le predaleko? Na onom famoznom satu koji nas (na temelju znanstvenih kriterija) upozorava koliko nam je vremena ostalo, nama – ljudskoj vrsti, pono\u0107 samo \u0161to nije otkucala.<\/p>\n

forum.tm<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Evropa treba dr\u017eavnike. Tako dugo dok se diplomatsko umije\u0107e glavnog tajnika NATO-a svodi na tituliranje Trumpa kao \u201etatice\u201c, dok njema\u010dki kancelar i njegov ministar obrane buncaju o tome kako Njema\u010dka do 2029. mora biti spremna za rat s Rusijom, tako dugo dok je Papa jedini koji dosljedno i bez ikakvih uvjeta poziva na mir, tako dugo o Evropi kao o samostalnom faktoru svjetske politike, nema smisla ni po\u010deti razmi\u0161ljati<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":451248,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-451245","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/451245","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=451245"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/451245\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":451249,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/451245\/revisions\/451249"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/451248"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=451245"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=451245"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=451245"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}