{"id":451148,"date":"2026-02-13T11:35:38","date_gmt":"2026-02-13T10:35:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=451148"},"modified":"2026-02-13T11:35:38","modified_gmt":"2026-02-13T10:35:38","slug":"zakon-na-snizenju-dajem-svetu-nedjelju-za-dva-neradna-dana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/02\/13\/zakon-na-snizenju-dajem-svetu-nedjelju-za-dva-neradna-dana\/","title":{"rendered":"Zakon na sni\u017eenju: Dajem svetu ne\u0111elju za dva neradna dana"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sla\u0111ana Kavari\u0107 Mandi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ovih dana opet slu\u0161amo o neradnoj nedjelji. Govore nam o eksploataciji, pri\u010daju o potrebi da radnica provode nedjelju sa djecom. Dakle, akcenat je na majci, ne na radnici. Mudre glave isti\u010du da smo turisti\u010dka zemlja, a poneko pomene i boga koji je li\u010dnim primjerom pokazao da je nedjelja za odmor. Ipak, malo ko dosljedno insistira na prostoj \u010dinjenici da u Crnoj Gori zakoni ne va\u017ee jednako za sve, i da cehove svih na\u0161ih zemaljskih dana, bili oni radni ili neradni, pla\u0107aju oni koji su najdalje od izvora mo\u0107i. U mojoj Crnoj Gori ta je nezavidna pozicija zapala \u017eene, naro\u010dito one bez fakulteta, kapitala i politi\u010dke podr\u0161ke.<\/p>\n

O radnicama u marketima najvi\u0161e mislim tokom pretprazni\u010dnih gu\u017evi. Pitam se, kad one stignu da spremaju rusku salatu ili dekori\u0161u stan, gledaju TV ili naprosto odmaraju. Gotovo svakodnevno pomi\u0161ljam na eksploataciju. Radnicu sa sektora prodaje ribe gledam kako u pauzi izme\u0111u mu\u0161terija \u010disti pod na drugoj strani marketa i dotr\u010dava kad vidi da neko razgleda ribu. Manje sentimentalni me\u0111u vama \u0107e re\u0107i da i slu\u017ebenice tako tr\u010de iz jedne kancelarije u drugu, da je to odlika zaposlenosti\u2026 na \u0161to \u0107u ja re\u0107i da one imaju slobodan vikend i da to pravi drasti\u010dnu razliku.<\/p>\n

Kad su uveli obaveznu neradnu nedjelju, bila sam zadovoljna, jer sam znala da je to jedini na\u010din da se u zemlji u kojoj nekoliko marketa u\u017eiva monopol i ozbiljnu politi\u010dku za\u0161titu, radnicima obezbijedi slobodan dan u sedmici. Sa druge strane, nije mi se svidjelo ni da benzinske pumpe, koje i sama posje\u0107ujem nedjeljom, postanu prodavnice salame i omek\u0161iva\u010da za rublje. U tome sam odmah vidjela paradoks mnoge na\u0161e rabote \u2013 navodno poku\u0161a\u0161 da reguli\u0161e\u0161 jednu stvar, istovremeno pokvari\u0161 drugu i napravi\u0161 jo\u0161 ve\u0107i sistemski proma\u0161aj i zbrku.<\/p>\n

Kad ka\u017eu da je Crna Gora turisti\u010dka zemlja i da je nedopustivo da marketi ne rade nedjeljom, ne potr\u010dim da se saglasim, jer nemali broj turisti\u010dkih atraktivnih evropskih zemalja striktno po\u0161tuje zabranu rada nedjeljom. Ipak, najpateti\u010dniji razlog za podr\u0161ku obavezne slobodne nedjelje je saosje\u0107anje sa \u201cmajkama radnicama\u201d koje imaju pravo da provode vrijeme sa djecom, kao da je neradna nedjelja klju\u010d za odgoj djece.<\/p>\n

Naprotiv, ako branimo djecu i brigu o njima, treba se rasrdiri nad logikom kapitalizma koji produktivnost i posao vrednuju vi\u0161e nego slobodno vrijeme koje se kod ve\u0107ine \u017eena svodi na nepla\u0107en ku\u0107ni rad. Kad branimo \u017eene i maj\u010dinstvo, mi ih ustvari dodatno dehumanizujemo, guraju\u0107i ih iz jednog pot\u010dinjenog konteksta u drugi \u2013 iz piljare u kuhinju, koja tako\u0111e podrazumijeva rad i o\u010dekivanja koja \u017eena\/radnica mora ispuniti.<\/p>\n

Ako polemi\u0161emo o neradoj nedjelji, onda treba polemisati samo o radnicama, o Zakonu o radu i njegovom po\u0161tovanju, jer zakon treba da \u0161titi \u017eenu bolje nego na\u0161e mi\u0161ljenje ideologizovano slikama savr\u0161ene bogom dane porodice.<\/p>\n

Zakon predvi\u0111a da se 40 sati sedmi\u010dno obi\u010dno organizuje kao pet radnih dana po osam sati, \u0161to zna\u010di da pomenute radnice u marketima, treba da imaju najmanje dva slobodna dana tokom sedmice. Ukoliko bi se samo po\u0161tovao zakon, svi problemi koji se potenciraju pri\u010dom o neradnoj nedjelji bi bili rije\u0161eni, ne bi morala \u010dak ni crkva da se ogla\u0161ava. Marketi bi radili svakog dana, svaka radnica bi imala slobodne dane \u2013 vjerujem da bi joj bilo svejedno koji je to dan, a du\u0161ebri\u017enici turizma bi odahnuli. Dakle, pitanje funkcionisanja pravnog sistema i zakonitosti, ili \u0161to prost narod ka\u017ee poglavlje 23 pregovora sa Evropskom unijom. Problem stoga kre\u0107e odozgo iz nedodirljivih sfera monopola i temeljne nepravde klasnog tipa, gdje se odvajaju oni koji mogu – poslodavci, kapitalisti – od onih koje ne mogu – (radnice).\u00a0 Jednom po\u010dinjena nepravda koju dr\u017eava toleri\u0161e, a inspekcija rada ne ka\u017enjava, poku\u0161ava da se sredi pre\u010dicama, u brlogu politi\u010dkog \u0161tosa, jeftinih argumenata i predizborne pragme.<\/p>\n

No, polemika oko (ne)radne nedjelje otvara jo\u0161 pitanja i skre\u0107e pa\u017enju na jo\u0161 dublje nepravde. Na primjer, za\u0161to u crnogorskim marketima gotovo da nema mu\u0161kih radnika, pogotovo kasira i kakav ih to patrijarhat tjera isklju\u010divo u magacine? Za\u0161to se radnica nakon upotrebne vrijednosti na poslu svodi na upotrebu vrijednost kod ku\u0107e, dakle na brak i maj\u010dinstvo i za\u0161to se ne otvara pitanje o radu kao strukturi koja se \u017eenama u Crnoj Gori daje kao alternativa besplatnom radu kod ku\u0107e?<\/p>\n

Na sva ova pitanja zapadna dru\u0161tvena teorija davno je dala antikapitalisti\u010dka obja\u0161njenja. Tako Arlie Hochschild govori o paradoksu da se u kapitalizmu porodica cijeni kao najva\u017enija, ali da je posao ipak pre\u010di, jer se ljudi cijene kroz posao i produktivnost odnosno profit, te se u tom smislu energija tro\u0161i na posao, dok i porodicu preuzima hiperpotro\u0161a\u010dki bauk usljed kojeg emocije i briga postaju roba. To zna\u010di da je lak\u0161e platiti dadilju nego \u010duvati dijete, platiti aktivnost za djecu umjesto investiranja svog vremena u zajedni\u010dke aktivnosti, na koncu da je lak\u0161e darovati poklon namjesto poklanjanja vremena, \u0161to ima negativne posljedice i po roditelje\/radnike i po djecu. Istra\u017eivanja pokazuju da rje\u0161enje ove paradoksalne situacije nije u zgrtanju novca i ve\u0107em li\u010dnom prinosu, odnosno bogatstvu pojedina\u010dnih porodica nego u javnoj infrastrukturi koja treba da podr\u017ei zaposlene ljude i onemogu\u0107i dehumanizaciju njihovog privatnog \u017eivota.<\/p>\n

\"Veb\u0160to to zna\u010di u crnogorskoj praksi? To implicira zakonska rje\u0161enja koja garantuju slobodno vrijeme i ograni\u010denje logike slobodnog tr\u017ei\u0161ta, koja omogu\u0107ava dru\u0161tveni jaz izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih. \u010cak iako ste bogati, a \u017eivite u zemlji u kojoj je velika nejednakost, va\u0161e dijete \u0107e biti nesre\u0107nije nego u zemljama sa manjim dru\u0161tvenim raslojavanjem. Istra\u017eivanja upravo pokazuju da zemlje u kojima neoliberalna logika nije uzela maha, uz relativnu garanciju socijalne jednakosti, \u017eive mnogo sre\u0111enije i sre\u0107nije \u017eivote. Holandija i skandinavske zemlje skoro su dvije decenije u vrhu po parametrima za stabilno odrastanje, dok su Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave i Velika Britanija kao primjeri superrazvijenih liberalnih zemalja na za\u010delju. To zna\u010di da destruktivna kapitalisti\u010dka logika li\u010dnog uspjeha koja se ogleda u boga\u0107enju i sticanju mo\u0107i nije zalog za bolju budu\u0107nost novih generacija, nego ve\u0107a \u0161ansa za njihovu otu\u0111enost i pad.<\/p>\n

Tako ni crnogorsku \u017eenu ne\u0107e slobodna nedjelja u\u010diniti boljom majkom, niti \u0107e njeno dijete u\u010diniti vaspitanijim i sre\u0107nijim. To \u0107e u\u010diniti dr\u017eava, kad obezbijedi striktno po\u0161tovanje zakona i garantuje pravo na dva slobodna dana. Uz infrastrukturu dje\u010dje za\u0161tite i druge politike mo\u017ee se pokazati da briga o budu\u0107nosti nije svodiva na neradnu nedjelju, iako nam je budu\u0107nost neizvjesna i promjenjiva, ba\u0161 kao ta zapetljana pri\u010da koja, gle \u010duda, najte\u017ee poga\u0111a radnice, lako zamjenjive na mutnom tr\u017ei\u0161tu rada, dakle bez mnogo izbora.<\/p>\n

Zato problematiku (ne)radne nedjelje treba usmjeriti ka pri\u010di o po\u0161tovanju zakona i dru\u0161tvenoj emancipaciji koja bi podrazumijevala razvoj dru\u0161tva do tog nivoa da nam nedjelja nije potreba kao dan koji \u0107e \u017eenu dodatno eksploatisati, nego kao zakonom pripadaju\u0107i slobodan dan koji \u0107e joj omogu\u0107iti odmor i dan proveden mimo patrijarhalnih o\u010dekivanja.<\/p>\n

Iako povremeno osjetim sjetu \u0161to usljed dru\u0161tvene zaostalosti i dalje vidimo majku prije nego radnicu, mislim da \u0107emo biti bolji kad u radnici budemo vidjeli neeksploatisano ljudsko bi\u0107e, ili, nedaj bo\u017ee, nositeljku dr\u017eavnog suvereniteta koji se upravo na nju odnosi.<\/p>\n

Ozareno lice \u017eene koja radi u humanim uslovima i u\u017eiva u slobodnom vremenu, to je slika dr\u017eave kao servisa dru\u0161tva koje napreduje. Sve drugo je otima\u010dina i ucjena. Ali tih ozarenih lica u Crnoj Gori je sve manje, mu\u0161kih ili \u017eenskih, na dan radni ili na svetu ne\u0111elju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zakon treba da \u0161titi \u017eenu bolje nego na\u0161e mi\u0161ljenje ideologizovano slikama savr\u0161ene bogom dane porodice<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":451192,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[546],"tags":[],"class_list":["post-451148","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-feature"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/451148","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=451148"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/451148\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":451193,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/451148\/revisions\/451193"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/451192"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=451148"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=451148"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=451148"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}