{"id":45076,"date":"2009-03-12T12:33:34","date_gmt":"2009-03-12T12:33:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=45076"},"modified":"2009-03-12T12:33:34","modified_gmt":"2009-03-12T12:33:34","slug":"kliziste-u-mojdezu-pet-godina-poslije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/03\/12\/kliziste-u-mojdezu-pet-godina-poslije\/","title":{"rendered":"Klizi\u0161te u Mojde\u017eu – pet godina poslije"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Jelena Mijanovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Ovih dana navršava se pet godina od  kada je 28. februara 2004 godine došlo do velikog klizanja centralnog dijela sela Mojde\u017e u zale\u0111u Herceg- Novog. Usled klizanja uništeno je oko petnaest hektara zemljišta, više od hiljadu stabala maslina, 8 <\/em>mostova, prekinut je put izme\u0111u sela i grada, stradale su tri porodi\u010dne ku\u0107e. I skoro pet godina nakon velikog klizanja , problem klizišta u selu Mojde\u017e još nije riješen. Selo i dalje ne miruje, a mještani još uvijek \u017eive u strahu od mogu\u0107e katastrofe.O sadašnjem stanju u selu Mojde\u017e razgovarala sam sa predsjednikom Mjesne Zajednice Mojde\u017e i tehni\u010dkim direktorom vodovoda Herceg-Novi, Miloradom Velašem.<\/strong><\/em> <\/strong><\/em><\/p>\n

Nakon katastrofe, ugro\u017eenima pored Ministarstva i Opštine, koja je dodjelila placeve za izgradnju novih ku\u0107a, pomo\u0107 je pru\u017eila i ruska huminitarna organizacija  koja je dostavila osam monta\u017enih ku\u0107a. Zna\u010dajnu pomo\u0107 mještanima pru\u017eile su i banke. Gospodine Velaš, kao predsjednik MZ Mojde\u017e šta nam mo\u017eete re\u0107i o sadašnjem stanju sela?<\/strong><\/p>\n

– Ta\u010dno je da su  nam nakon katastrofe mnogi pritekli u pomo\u0107, i ne ka\u017eem da <\/p>\n\n\n\n
\n

Izvještavanje u kriznim situacijama je izborni predmet na drugoj godini Fakulteta politi\u010dkih nauka u Podgorici  –  Akademski studijski program za sticanje diplome: NOVINARA, koji realizuje gostuju\u0107a predava\u010dica, docentkinja  Dubravka Vali\u0107 Nedeljkovi\u0107<\/strong>. Izborni predmeti, prema Bolonjskoj reformi visokog školstva, trebalo bi da studente bolje upute u oblasti kojima \u017eele da se bave u budu\u0107oj profesiji. Imaju\u0107i tu ideju u vidu, ishodište izbornog predmeta Izvještavanje u kriznim situacijama  su tri samostalna, \u017eanrovski raznolika, novinarska teksta koje studenti realizuju za objavljivanje.  Osnovna tema prvog su elementarne nepogode i radi se u \u017eanru  intervjua ili bilješke, drugog su krizne situacije u kojima su ugro\u017eeni ljudski \u017eivoti nebrigom ili namjerom (‘saobra\u0107ajke’ i bezbjednost u saobra\u0107aju uopšte) u \u017eanru \u010dlanka, a tre\u0107eg reporta\u017ea iz oblasti krvnih delikata, ali i po\u017eari, demonstracije, sportski susreti visokog rizika, teroristi\u010dke akcije. PC NEN je otvoren za podršku i objavi\u0107e neke od ‘ranih radova’ budu\u0107ih novinara\/novinarki.<\/em><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

to nije bilo od koristi, ali glavni uzrok klizišta ni tada kao ni sada nije otklonjen. Mojde\u017e se danas cijepa. Pukotine se mogu uo\u010diti svuda. Još uvijek nije došlo do sanacije klizišta tako da mi mještani sa strahom do\u010dekujemo i ispra\u0107amo svaki februar. Nalazimo se u velikoj dilemi. Ni sami ne znamo da li vrijedi pokušati stabilizovati pojedine objekte. Deformacije su dubinske, tako da strahujem da bi se svaka naša aktivnost upravo zaustavila na pokušaju. Mi mještani malo toga sami mo\u017eemo da uradimo. Danas smo na\u017ealost osu\u0111eni da \u010dekamo. Ili \u0107e se priroda sama potruditi da sve ovo stane ili \u0107e se napokon pojaviti neko ko \u0107e odgovorno pristupiti sanaciji.    <\/p>\n

Vlada je odmah nakon katastrofe raspisala tender za sanaciju uzroka nastanka klizišta. Izra\u0111en je projekat koji je predvi\u0111o izgradnju novog tunela koji bi se radio paralelno sa starim, sa ciljem da vode slobodno izlaze vani,  kako ne bi dolazilo do stvaranja visokih pritisaka. Šta je od obe\u0107anja ispunjeno, a šta nije kada je rije\u010d o saniranju tunela Potkop , koji je glavni uzrok svih nevolja mještana?<\/strong><\/p>\n

– Mnogo toga je obe\u0107ano kada je rije\u010d o rješavanju sudbine sela Mojde\u017e, ali vjerujte, za cijelo ovo vrijeme vrlo malo je ura\u0111eno.Najve\u0107a katastrofa jeste odugovla\u010denje koje traje evo do danas a \u010ditav problem je mogao biti riješen još tog istog ljeta 2004 godine. U izgradnju novog Potkopa ulo\u017eeno je 872 hiljade eura a danas se niko ne pita šta se dogodilo sa tolikim ulo\u017eenim sredstvima jer je o\u010digledno da su rezultati izostali.<\/p>\n

Zbog \u010dega se izgradnja novog tunela Potkop, kojim je trebao da se otkloni glavni uzrok klizišta, pokazala neefikasnom?<\/strong><\/p>\n

– Greška je napravljena u samom startu, jer se nije poštovalo ono rješenje iz 2003. godine koje je donijela Komisija Vlade a kojim je predvi\u0111eno da se tunel radi paralelno sa donje desne strane. Glavni projektant se odlu\u010dio za lijevu stranu, navode\u0107i da \u0107e radovi biti završeni u roku od 72 dana. Radovi su po\u010deli, a nikakav zapisnik nije pravljen, a bilo je od presudnog zna\u010daja mjeriti niveletu starog i novog tunela kako bi se oni spojili u istoj ravni. Na sva moja upozorenja da su otišli previsoko nijesu se obazirali. Radovi su se odu\u017eili skoro godinu dana. Nijesu prihvatali sugestije, tako da je danas to procijep unutar zemlje, visine 5,5 m i širine 2,5 metra. Nakon toga došlo je su\u017eavanja tunela , jer uprkos tome što su se tuneli spojili, razlika u visini je bila 1 m. Radovi su obustavljeni u junu 2006 godine.<\/p>\n

Po Vama, \u010dija je odgovornost što Mojde\u017eani i danas \u017eive u strahu?<\/strong><\/p>\n

– U prvom redu koncesionari snose najve\u0107u odgovornost svojim radovima. Njima je bilo va\u017eno zaraditi novac. Vodovodna preduze\u0107a koja su u društvenom vlasništvu , ne samo u Crnoj Gori, ve\u0107 i šire, nijesu profitabilna , a neko je pokušao da na vodi ostvari profit zbog \u010dega se ovo i desilo. Svi ovi radovi, po meni, ra\u0111eni su pod sumnjivim okolnostima, gdje se išlo iz greške u grešku. <\/p>\n

Dakle, greške su bile evidentne, a niko se nije potrudio da ih ispravi?<\/strong><\/p>\n

– Vjerujte, ovakve greške u današnje vrijeme su zaista nezamislive. Ovo je danas lavirint. Sozina je ra\u0111ena pomo\u0107u dva pravca pa se spojila bez greške a ovdje na 360 m visinska razlika je 3,5 m. Zbog  \u010dega? Pa cilj koncesionara je bio da se radovi nastave. Po meni, postoje samo dvije varijante. Jedna je da ljudi od struke, \u010dlanovi ekspertskog tima, pet profesora i nadzorni organ nijesu bili u stanju da spoje 360 m sa ve\u0107 dobro poznatim koordinatama ili je do svega ovoga došlo iz nekih drugih razloga, zbog ne\u010dijeg interesa. Ali ja u ovom slu\u010daju najviše okrivljujem nadzorne organe. Oni su ti koji su trebali, kada su uvidjeli da se radovi ne odvijaju po planu, sve obustave i krenu iznova.<\/p>\n

Šta treba hitno uraditi da bi se kona\u010dno sanirale posljedice klizišta?<\/strong><\/p>\n

– Danas \u017eivimo u nadi da \u0107e se do ljeta pored realizacije projekta koji rade slovenci, na tenderu javiti još neka firma koja \u0107e krajnje savjesno i profesionalno odraditi posao i eliminisati sve mogu\u0107e uzroke daljeg stradanja sela Mojde\u017e.  Me\u0111utim, nije isklju\u010dena mogu\u0107nost , da zbog stanja kakvo je u utrobi sela, i nakon sanacije  do\u0111e do slijeganja zemljišta i deformacija. Ali do onakvih katasrtofalnih posljedica, gdje su pojedine ku\u0107e proklizale i do sto metara nadamo se da više ne\u0107e do\u0107i.<\/p>\n

A šta \u0107e se dogoditi ukoliko o\u010dekivana sanacija i ovog puta izostane?<\/strong> <\/p>\n

– U tom slu\u010daju, ukoliko problem ostane nerješen, nama Mojde\u017eanima,  ništa drugo ne preostaje nego da nakon toliko stotina godina, napustimo selo. Mojde\u017e tone. Mladost napušta selo. A nekada je upravo ovo selo bilo jedno od najprosperitetnijih sela u zale\u0111u Herceg-Novog sa izvanrednim klimatskim uslovima. Danas, nakon svega ovoga, ja se i sam pitam šta mi je raditi. Na dvadeset i tri ku\u0107e mogu se uo\u010diti pukotine za \u010dije je renoviranje potrebno ulo\u017eiti mnogo više sredstava nego nekon velikog zemljotresa 1979 godine. Ali kao i svi mještani \u017eelim da se borim za svoje selo, ganjam i tra\u017eim svoja ljudska prava , svoje ljudsko dostojanstvo, i istinu, ništa osim istine. Na kraju bih \u017eelio da postavim još samo jedno pitanje svima onima koji izbjegavaju da preuzmu odgovornost za svoje postupke i onim koji im poma\u017eu da se tako olako izvuku. Da li mi Mojde\u017eani imamo pravo na miran san?<\/p>\n

Koliko bi iznosili troškovi sanacije ako sve krene po planu?<\/strong><\/p>\n

– Prema projektu koji je ura\u0111en, a koji predvi\u0111a sanaciju kroz tri faze, troškovi bi iznosili oko 460 hiljada eura. Vlada i opština su du\u017ene da ta sredstva obezbjede, s tim što bi Vlada izdvojila 300 hiljada eura, a opština ostatak. Mada, posmatraju\u0107i sadašnje stanje, a koje je iz dana u dan sve gore, smatram da \u0107e projekat sanacije koštati mnogo više. Nadam se da \u0107e do realizacije ovog projekta ipak do\u0107i jer je moja du\u017enost, kao i svih mještana, da se borimo za ovo selo. Nemamo istorijsko pravo da ga sada napustimo. Ja dobro znam šta priroda mo\u017ee da uradi i kakve su posljedice. Ali pošto znam, ko je ovo, kako i zbog \u010dega uradio, nastavi\u0107u da se borim za to da se krivci prona\u0111u. Jer srušiti jednom narodu istoriju i sve njegove vrijednosti, i za to ne odgovarati, krajnje je sramotno. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Jelena Mijanovi\u0107 Ovih dana navršava se pet godina od  kada je 28. februara 2004 godine došlo do velikog klizanja centralnog dijela sela Mojde\u017e u zale\u0111u Herceg- Novog. Usled klizanja uništeno je oko petnaest hektara zemljišta, više od hiljadu stabala maslina, 8 mostova, prekinut je put izme\u0111u sela i grada, stradale su tri porodi\u010dne ku\u0107e. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-45076","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-intervjui"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45076","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45076"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45076\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45076"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45076"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45076"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}