{"id":45073,"date":"2008-09-26T15:23:27","date_gmt":"2008-09-26T15:23:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=45073"},"modified":"2019-10-03T06:07:59","modified_gmt":"2019-10-03T04:07:59","slug":"ne-hranim-zagrivuka-iz-ruke","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/09\/26\/ne-hranim-zagrivuka-iz-ruke\/","title":{"rendered":"Ne hranim Zagrivuka iz ruke"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Natalija \u0110aleti\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"Zaboravljenu goru mi preporu\u010di prijatelj u \u010diji ukus ne sumnjam, nikada. Samo je rekao:\u00a0“\u010citaj, \u0161to prije… \u010citaj odmah!”, neodgovoriv\u0161i mi ni na jedno postavljeno pitanje koje bi uslovljeno njegovim zapovijednim tonom.<\/p>\n

Uzeh knjigu \u010disto da prelistam… Sam naslov Zaboravljena gora kao i podnaslov Mitska bi\u0107a Crne Gore meni ne djelova\u0161e naro\u010dito obe\u0107avaju\u0107e. A onda me do\u010deka\u0161e Gilzviti, Svarog, \u0160apta\u010d, Luna, Serpena, Zduva\u010di i Kaldun… potpuno me osvoji\u0161e i bi mi jasan prijateljev imperativ.<\/p>\n

Ve\u0107 kod prve pro\u010ditane pri\u010de zapitala sam se ko je taj Milisav Popovi\u0107 o\u010dekuju\u0107i da \u0107u iscrpne podatke na\u0107i na kraju knjige u poglavlju Bilje\u0161ke o autoru. To je ono poglavlje koje svaki pisac iskoristi da naglasi i markira svoj zna\u010daj, iznijev\u0161i sijaset nebitnih i bezna\u010dajnih \u010dinjenica, ali koje svjedo\u010de o njegovom postojanju, njegovoj va\u017enosti. Moje o\u010dekivanje i tu bi iznevjereno! O autoru ni slova… Nijedan jedini redak… Ni\u0161ta… Osim imena i prezimena na korici i na po\u010detnoj strani knjige.<\/p>\n

Odlu\u010dih da udovoljim sopstvenoj znati\u017eelji. Preko svojih prijatelja koji poznaju neke njegove prijatelje ( kako to kod nas ve\u0107 biva) do\u0111oh i do autora…<\/p>\n

\"Milisav<\/p>\n

P: O sebi povodom knjige (ko ste, \u0161ta radite, \u010dime se bavite…)<\/em><\/strong><\/p>\n

O: <\/strong>Ovo pitanje predstavlja standard u svakom razgovoru sa novinarima… a, tako rado bih da ga izbjegnem. Jer, nema \u0161ta posebno da se ka\u017ee. Iskren da budem, ni mene mnogo nije zanimala biografija (posebno radna) pisaca djela koja su mi bila bliska. Vjerovatno zato \u0161to sam i knjigu i film i strip nau\u010dio da posmatram mimo kreatora. Bolje se vezivati za knjige, nego za pisce… isklju\u010dena je mogu\u0107nost razo\u010darenja. A i “odabranu” knjigu mo\u017ee\u0161 da zalupi\u0161 kad god ti zasmeta… dok je malo onih koji to mogu u\u010diniti sa piscem. \u010citanje bilo \u010dije biografije samo u\u010dini to \u010deljade, ne bli\u017ee, ve\u0107 mnogo dalje od tebe. A, ja to ne \u017eelim…<\/p>\n

Ali, idemo jo\u0161 jednom… Na pitanje “ko ste”, \u010dini mi se da je najbolje odgovorila jedna novinarka ranije, “nik\u0161i\u0107anin sa radom u Podgorici”… jer, to i tehni\u010dki jesam – trenutno. Kao i mnogo mojih sugra\u0111ana, svako jutro putujem do drugog grada, i svakog kasnog podneva se vra\u0107am u svoj. Tih dva sata “izgubljenih” u svakodnevnoj vo\u017enji me i istreniralo da trasu puta od stanice do stanice pro\u017eivljavam na poseban na\u010din… domi\u0161ljanjem. Neke od pri\u010da su upravo i sazrijevale na pomenutoj relaciji, okru\u017een svojim i umorom ostalog radnog svijeta oko mene. Nevjerovatno koliko \u0107utanje me\u0111 narodom koji kunja umije da inspiri\u0161e.<\/p>\n

Tolika uobi\u010dajenost i sli\u010dnost mog \u017eivota sa ostalim ljudima u Crnoj Gori vjerovatno remeti ne\u010diju iluziju, koja mo\u017eda umije da nastane zbog knjige. Ne no\u0107im sa zmajevima (mada u kom\u0161iluku imam neke nalik njima), ne \u0161etam sa Troklocima (mada se, povremeno, moje dru\u0161tvo pona\u0161a kao oni), ne hranim Zagrivuka iz ruke (iako ima pasa lutalica nalik njemu po Nik\u0161i\u0107u), i na\u017ealost, ne umijem da pi\u0161em rune… I dalje, pri kraju mjeseca, kada se “stanji” nov\u010danik, umjesto u kafi\u0107e, pro\u0161etam d\u017eadom, i dalje mislim da bi trebalo da imam auto i svoj krov nad glavom ako \u017eelim da zasnujem porodicu, i dalje se nerviram \u0161to moram da pla\u0107am peronsku kartu, i dalje se nevjerovatno brzo razveselim zbog sitnice, i dalje sa \u0111edom pri\u010dam o “vremenu koje bje\u0161e” (onom prije poznatih ratova) i nadalje sanjam o jednom snu… i nadalje je sve ovo tako tipi\u010dno – ali, su\u0161tinski to i jesam Ja.<\/p>\n

P: O knjizi povodom sebe (po\u010deci pisanja, tema, inspiracija, ideja vodilja…)\"<\/em><\/strong><\/p>\n

O: <\/strong>Zapo\u010delo je lagano… zbog sasvim druge stvari. Sje\u0107am se samo jednog detalja prije po\u010detka svega – halovite no\u0107i u Budvi i uobi\u010dajene pri\u010de sa Nemanjom… koja izrodi prvo svoje \u010dedo, Neovatrene (kastu vampira, prvoro\u0111ene). A potom su i ostali: demoni, trokloci, jaudi, vile, nav… zajedno sa Starpanjom svoj novi dom na\u0161li me\u0111 koricama “Zaboravljene gore”.<\/p>\n

Uvijek me grebala jedna stvar… Za\u0161to, mi, sa ovih prostora, nemamo napisane, sa\u010duvane, nanovo tvorene, ma bilo kakve pisane tragove o drevnim bi\u0107ima… U\u010dimo sve mitologije, sve legende svijeta, a \u0161ta je bilo sa Balkanom?, da li je iko od onih koji su trebali da “\u010duvaju” bili svjesni da pod na\u0161om civilizacijskom korom te\u010de takva starovjekovnost od koje bi svijet mogao da se napija godinama, a da nijednom ne zazvu\u010di poznato i ve\u0107 ku\u0161ano. Kao da smo prepu\u0161tali da vrijeme okoruba i poslednje komade “svijeta koji nikada i nije postojao”. A sve to je tako jedinstveno, tako bogato… mra\u010dno na posebnu nit, i vedro na izvanredan na\u010din.<\/p>\n

Nadao sam se da \u0107e, ipak, jednog lijepog dana neko napisati stidljivu notu i istaknuti je u nekom izlogu. Me\u0111utim, umjesto da budem od onih koji bi to \u010ditali, postadoh taj koji napisa. I daleko od toga da \u017ealim… samo se nadam da sam opravdao o\u010dekivanja ostalih “\u017eednih”.<\/p>\n

Pretpostavljam da je inspiracija potekla iz te “nasu\u0161ne potrebe”…<\/p>\n

P: Uzori, uticaji (veliki i mali, bitni i manje bitni…)<\/em><\/strong><\/p>\n

O:<\/strong> Mali za svijet, ali jako bitni za mene… \u0110edo i njegove pri\u010de, pokojna baka i njena “snovi\u0111enja”, moji Milo\u010dani i divlje staze uz goru – jedini i pravi izvori du\u0161evnosti ove knjige. Drevnost ipak mora biti darovana iz ruku starijih…<\/p>\n

P: \u017danrovsko odre\u0111enje (najpribli\u017enije, po vama)<\/em><\/strong><\/p>\n

O:<\/strong> Volio bih da potpada pod vi\u0161e \u017eanrova…ali je ipak prati odre\u0111enje “epska fantazija”. Ma, na \u010ditaocima je da joj daju drugo ime. To im pravo niko ne mo\u017ee uskratiti… Ja je ipak do\u017eivljavam na ne\u0161to “umilniji” na\u010din.<\/p>\n

Najte\u017ei dio posla je okon\u010dan, a to je da “neizgovoreno” ipak bude i “napisano”… bez obzira na \u017eanrovsku odre\u0111enost. Da bih bio jasniji, i\u0107i \u0107u kroz primjer… Za\u0161titnik i Drvozbor su upravo bili oni koji su po\u010divali u starim kletvenim pjesmama, stihovima koji su umjeli da odbiju svakog neprijatelja… \u010dak i bolest. Bilo ih je, kao bi\u0107a, jako te\u0161ko definisati… tj. postavio se vizuelni, sadr\u017eajni problem koliko su oni zbilja dio ljudskog u drvetu ili “drvenog” u \u010dovjeku – a njihova va\u017enost se mnogo vi\u0161e ticala ideje o\u010duvanja plemena i “dr\u017eanja straha” od demona i napasnika, nego istinskog mitskog pripovijedanja. A nose takvu \u010dar, da bi posebna knjiga mogla da se napi\u0161e o njima… Potpuno ista stvar je i sa Gilzvitima (balkanskim patuljcima) i sa njihovim misti\u010dnim progonom – nestankom.<\/p>\n

P: Va\u0161 komentar na komentare va\u0161ih \u010ditalaca da bi neke od pri\u010da rado vidjeli transponovane u pozori\u0161nu predstavu ili film (a bilo ih je mnogo, vjerujte!)<\/em><\/strong><\/p>\n

O: <\/strong>Izgleda da se u jednom ipak do\u0161lo do potpunog efekta… Pune vizualizacije tokom samog procesa \u010ditanja.<\/p>\n

Da, postoji ideja (ponuda) da dvije od 30-ak pri\u010da budu prenesene u “realnost”. Koliko \u0107e se stvarno uspjeti u toj namjeri, ne zavisi isklju\u010divo od mene… Ja \u0107u se samo potruditi da ton scenarija prati ton pri\u010de. Li\u010dno bih volio da Zduva\u010di jednog dana budu ekranizovani, jer praviti pozori\u0161nu predstavu od njih bi podrazumijevalo i maestralnost koja nadilazi i postoje\u0107u filmsku produkciju i umje\u0161nost (naravno, kod nas)… nismo vi\u010dni vizuelnim efektima – i tu le\u017ei glavni problem.<\/p>\n

I naravno, kao \u0161to je jednostavnost (ne mislim na prostost) jezika u pri\u010dama bila razumljiva i bliska kako djetetu tako i zrelom \u010dovjeku – na razli\u010dite na\u010dine – tako bih volio da se dogodi i sa drugim, evolutivnim formama pripovijedanja\/prikazivanja pri\u010da.<\/p>\n

P: O\u010dekivanja (od obi\u010dnih \u010ditalaca, kriti\u010dara…)<\/em><\/strong><\/p>\n

O: <\/strong>Kriti\u010darima poziv name\u0107e da budu o\u0161tri, detaljni, avangardni, stereotipni,… pa \u010dak i da bodu, grizu i na mjestima gdje je tkivo ponekad zdravo. Kada su oni u pitanju, bio sam spreman da pretrpim pokudu, drvlje i kamenje.<\/p>\n

Me\u0111utim, kako sada stvari stoje i njihova, i \u0161to je bitnije, rije\u010d publike su se nekako usaglasile… ali, nije do\u0161lo do preklapanja, \u0161to mi je posebno drago.<\/p>\n

I dalje dobro na\u0107ulim u\u0161i kada mi nepoznata osoba ka\u017ee svoje mi\u0161ljenje. Tako da proces formiranja javnog stava o knjizi nije jo\u0161 zavr\u0161en. O\u010dekujem da tako potraje.<\/p>\n

P: Dizajn korica predstavlja posebnu pri\u010du. Naoko veoma dopadljiv, krije i neko posebno zna\u010denje, zar ne?<\/strong><\/em><\/p>\n

O: <\/strong>U pravu ste. Mnogo je onih koji su obratili pa\u017enju i koji su zatra\u017eili obja\u0161njenje vatrenih simbola na koricama. Sa posebnim nadahnu\u0107em Marina Ve\u0161ovi\u0107 je dizajnirala i osmislila naslovnu stranu knjige. Nimalo ne\u0107u pretjerati ako ka\u017eem da se radi o posebnom \u010dovjeku, koja tako uspje\u0161no kombinuje \u010dist profesionalizam sa visoko izgla\u010danim umjetni\u010dkim senzibilitetom. Ne\u0161to \u0161to se toliko rijetko sre\u0107e kod nas.. ali, na svu sre\u0107u ipak srije\u0107e.<\/p>\n

Pravu istinu i izvorno zna\u010denje praslovenskih runa koje ne\u0161to, zbilja, poru\u010duju sa omota knjige, zna samo Ona.<\/p>\n

Ostavljam Vama, da u nekom posebnom razgovoru sa Marinom, nekim drugim povodom, pomenete i vizuelno i idejno re\u0161enje korica “Gore”.<\/p>\n

P: Budu\u0107i planovi ( konkretni ili u nagovje\u0161tajima…)<\/em><\/strong><\/p>\n

O: <\/strong>Malo je rano govoriti o tome… jer, pri\u010da o “Zaboravljenoj gori” je tek po\u010dela. Veliki broj poziva na razna gostovanja (knji\u017eevne ve\u010deri, promocije…) diljem regiona su sigurno ono \u0161to predstoji u bliskoj budu\u0107nosti. Sada treba uhvatiti rutinu.<\/p>\n

Uskoro po\u010dinju pregovori o prevo\u0111enju djela,\u00a0 \u0161to \u0107e biti poseban zalogaj za one koji\u00a0 poznaju arhai\u010dni govor.<\/p>\n

P: Crnogorski Tolkin ( osvrt na komentar…)<\/em><\/strong><\/p>\n

O:\u00a0<\/strong>I sada se zacrvenim…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Intervju sa Milisavom Popovi\u0107em, autorom knjige Zaboravljena gora – mitska bi\u0107a Crne Gore<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-45073","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-intervjui"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45073","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45073"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45073\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45073"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45073"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45073"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}