{"id":450555,"date":"2026-02-05T06:10:22","date_gmt":"2026-02-05T05:10:22","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=450555"},"modified":"2026-02-05T06:10:22","modified_gmt":"2026-02-05T05:10:22","slug":"lovcenski-minotaur","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/02\/05\/lovcenski-minotaur\/","title":{"rendered":"Lov\u0107enski Minotaur"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: Nikola Nikoli\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Uzanim stepenicama grabim ka krovu primorske ku\u0107e. Otuda puca pogled na izdu\u017een kopneni pojas \u0161to izrasta iz plavetnila. To su Brijuni, a ja ih gledam iz Peroja: gore su me izveli Crnogorci, potomci na\u0161e najstarije iseljeni\u010dke zajednice, \u010dija je selidba 1657. ozna\u010dila novi po\u010detak za kugom opusto\u0161enu Istru.<\/p>\n<p>Usputnu pri\u010du naglo smjenjuje ti\u0161ina. I navikao sam na nenadane prelaze u tih par sati posjete \u2013 po pravilu prizivaju ozbiljnost radi otkrivanja jo\u0161 jednog senzacionalnog \u010dvori\u0161ta lokalne mitologije.<\/p>\n<p>\u201cVidi\u0161 ovaj dio mora, iza ostrva, pa desno?\u201d pita me sekretar zavi\u010dajnog udru\u017eenja, ma\u0161u\u0107i rukom ka zapadu.<\/p>\n<p>\u201cVidim, vidim\u201d, odgovaram ustreptao od znati\u017eelje.<\/p>\n<p>\u201cE \u2013 tuda je prolazio kad je i\u0161ao za Italiju, a nas nije obi\u0161ao.\u201d<\/p>\n<p>\u201cA ko to?\u201d, preme\u0107em po glavi mogu\u0107e kandidate \u2013 muzi\u010dare, sportiste, kakvegod zanimljive putuju\u0107e insane \u2013 svakako one \u0161to pripadaju sada\u0161njosti, ili barem opipljivoj pro\u0161losti.<\/p>\n<p>\u201cPa Njego\u0161\u201c, odgovara on hladno, kao da se to podrazumijeva. \u201cProlazio je tuda, znao je da smo tu, a nije svratio. Iako je znao da smo tu gotovo 200 godina.\u201d<\/p>\n<p>I vi\u0161e od same informacije zatekao me je na\u010din na koji mi je saop\u0161tena. Ta neka \u017eilava uvrije\u0111enost iz davnina, preno\u0161ena s koljena na koljeno. Taj kolektivizam u izra\u017eaju otporan na racio. Onda mi je sinulo: Njego\u0161eve posthumne mo\u0107i prevazilaze granice Crne Gore. Oblikuju jezik \u010dak i onih udaljenih stotinama kilometara, za koje bih pomislio kako moraju odolijevati njego\u0161omaniji zaparlo\u017eenoj u kolektivnoj svijesti matice. Jer, u Crnoj Gori se na tome radi od malih nogu.<\/p>\n<p>Na tom temeljnom indoktriniranju na\u0161om \u201cnajmudrijom glavom\u201d. Pretvorili smo ga u nekakvu sveprisutnu obaveznost s kojom ne znamo ta\u010dno \u0161to bismo, a ne\u0161to bismo morali, pa ga onda guramo u sve i sva\u0161ta. Oko nje se zapravo gradi neka \u010dudnovata sorta Adonisovog kompleksa \u2013 upumpavamo sebi umjetnu veli\u010dinu i zna\u010daj, \u0161to treba da nadilazi na\u0161u geografsku, ekonomsku, politi\u010dku, kulturnu limitiranost. Njego\u0161 nam jo\u0161 od \u0161kolskih klupa slu\u017ei kao generator nacionalnog ponosa.<\/p>\n<p>Osim spoznavanja njegove kolosalne pojave preko istorijskih lekcija, u tinejd\u017eersku svijest utjeruje se i kroz knji\u017eevnost. Nijesam tek onako odabrao glagol prisile: u osmom razredu osnovne \u0161kole morali smo nau\u010diti 300 stihova iz \u201cGorskog vijenca\u201d. Bez toga su ti \u0161anse i za osrednju ocjenu bivale znatno umanjene. Obi\u010dno je nastavnica sugerisala najpogodnije dionice, ali se ovo reketa\u0161ko uslovljavanje donekle ubla\u017eavalo uz opciju da ih sam odabere\u0161. I onda bi u\u010dionica odjekivala mutiraju\u0107im tonovima epike.<\/p>\n<p>Svako je morao odrecitovati sve, pa su \u010dasovi knji\u017eevnosti postajali maratonska drilovanja uglavnom zbunjenih pripadnika polumaturske loze. Proces se odvijao na nivou instinkta. Nijesmo imali pojma \u0161to zna\u010de \u201ctoke na prsima\u201d, \u201cvrag su sedam binji\u0161ah\u201d, \u201c\u010da\u0161a \u017eu\u010di\u201d koja \u201ci\u0161te \u010da\u0161u meda\u201d, ili nedajbo\u017ee \u201cistraga poturica\u201d, ali su nam grla grmjela kao kakvim vaskrslim svjedocima prohujale epohe.<\/p>\n<p>S ovako bizarnim pristupom jednoj nesumnjivo zna\u010dajnoj li\u010dnosti \u2013 vladaru, crkvenom poglavaru, filozofu, prete\u010di jugoslovenstva i genijalnom pjesniku \u2013 u proteklih dva vijeka stvorena je franken\u0161tajnska verzija Petra II Petrovi\u0107a. Stvoren je nat\u010dovjek, monstrum, mitolo\u0161ko bi\u0107e \u010dijim je grotesknim dimenzijama kumovalo nacionalisti\u010dko pre\u017evakavanje istorije. U njemu se \u010dinjenice transformi\u0161u u mitove. Savremene predstave nadilaze izvorne modele. Njego\u0161 kao simbol odavno je nadi\u0161ao Njego\u0161a kao \u010dovjeka, do mjere da bi se original zasigurno prestravio pred slikom sopstvene, \u010dudovi\u0161ne posmrtne replike.<\/p>\n<p>Oko Njego\u0161a se danas vode i dnevnopoliti\u010dke, ali i one dugoro\u010dne, ideolo\u0161ke borbe. Nekima je neprikosnoveni stub nacije, nekima ideolog sanjanog velikodr\u017eavlja i etni\u010dkog \u010distunstva, a nekima tek genocidni pjesnik. Jedni odlu\u010dno \u010duvaju njegovo monumentalno po\u010divali\u0161te na vrhu Lov\u0107ena, dok drugi u tome vide satanizam i pozivaju na hitno osloba\u0111anje pokojnika, kako bi se, kako vele, iz bezbo\u017eni\u010dkih katakombi preselio u kapelu, pod kupolu istinskog bo\u017ejeg zdanja.<\/p>\n<p>I tako, u ko\u0161kanju razli\u010ditih te\u017enji da ga uzdignemo na dostojne visine, \u010dini se da smo oti\u0161li previsoko. Planinski vrh izme\u0111u Cetinja i Boke, okrunjen zdanjem od jablani\u010dkog granita \u2013 a.k.a. grobnica Njego\u0161eva \u2013 danas je simboli\u010dki lavirint \u0161to mrgodno nadvisuje Crnu Goru, u kom se fatalno gube poku\u0161aji da rastuma\u010dimo pro\u0161lost i pomirimo je sa sada\u0161njicom.<\/p>\n<p>A ispod svih tih zna\u010denjskih slojeva, u samom jezgru enigme, krije se zaboravljena su\u0161tina: ljudsko bi\u0107e od krvi i mesa. Mla\u0111ani Radivoje Petrovi\u0107, od majke Ivane i oca Toma, kojeg je zapalo da na svoja bole\u0161ljiva ple\u0107a uprti sudbinu malog br\u0111anskog naroda, iscrpljenog ratom i nema\u0161tinom. I to sve tu\u0111om voljom, na osnovu amanetske direktive vlastitoga strica i prethodnika na prijestolu. U Crnoj Gori se smatra kako je uzvi\u0161enim \u017eivotom i djelom zadu\u017eio jednu sirotu, pasivnu sredinu dok je svijeta i vijeka, toliko da mu i danas bjesomu\u010dno uzvra\u0107amo, vo\u0111eni nagonom primitivne zahvalnosti.<\/p>\n<p>\u010cinio je Njego\u0161 za svoga kratkoga vijeka \u0161to je mogao u nemogu\u0107im uslovima dr\u017eavnosti, nastale kao rezultat vi\u0161evjekovne strategije zbjega. Vladao i dr\u017eavom i crkvom, gradio puteve i \u0161kole, pru\u017eao otpor Osmanlijama, a s druge strane davao odu\u0161ka svome izmorenom bi\u0107u gotovo avangardnim aktivnostima. Pisao je knji\u017eevno-filozofska djela, u svojoj cetinjskoj rezidenciji igrao karambol, okolinu zabavljao duhovito\u0161\u0107u i demonstracijom nevi\u0111enih strelja\u010dkih sposobnosti, a stigao je i da \u2013 kao monah gre\u0161no sklon \u010darima ovozemaljskoga \u2013 \u010dak napi\u0161e i jednu od prvih erotskih pjesama na ovim prostorima, \u201cNo\u0107 skuplja vijeka\u201d.<\/p>\n<p>Zahvaljuju\u0107i svemu tome, kultni status zavrijedio je jo\u0161 za \u017eivota, da bi ga on pratio do dana\u0161njih dana. Tako je bilo i za vrijeme obje Jugoslavije, budu\u0107i da je upravo Njego\u0161 \u2013 ideolo\u0161ki srodnik Ljudevita Gaja i bana Jela\u010di\u0107a \u2013 jedan od za\u010detnika vizije ju\u017enoslovenskog ujedinjenja i nacionalnih osloba\u0111anja.<\/p>\n<p>Dana\u0161njim nama jedino preostaje da ga napokon sagledamo kao \u010dovjeka, s raznolikim vrlinama i manama. Da razbijemo natrule mitologeme kojima smo ga oklopili i napokon ga o\u010dovje\u010dimo. Samo ovakvim civilizacijskim manevrom mo\u017ee se uzeti najbolje od Njego\u0161eve ostav\u0161tine i rije\u0161iti problem prezasi\u0107enosti njegovim avetinjskim sveprisustvom.<\/p>\n<p>A Crnogorci ne bi bili Crnogorci ukoliko bi iznevjerili svoj opjevani stereotip. O\u010dito tu le\u017ei klica iskrenog sabiranja. Njego\u0161 je odnedavno i dr\u017eavni praznik. Kako god mu sudili, svi \u0107emo drage volje \u2013 uprkos razlikama \u2013 par dana plandovati Njego\u0161evom ro\u0111enju u \u010dast.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.portalnovosti.com\/lovcenski-minotaur\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Na\u0161u \u201cnajmudriju glavu\u201d pretvorili smo u sveprisutnu obaveznost s kojom ne znamo ta\u010dno \u0161to bismo, a ne\u0161to bismo morali, pa je onda guramo u sve i sva\u0161ta. Oko nje se zapravo gradi neka \u010dudnovata sorta Adonisovog kompleksa<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":445728,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-450555","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/450555","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=450555"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/450555\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":450563,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/450555\/revisions\/450563"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/445728"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=450555"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=450555"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=450555"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}