{"id":450070,"date":"2026-01-30T08:43:01","date_gmt":"2026-01-30T07:43:01","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=450070"},"modified":"2026-01-30T08:43:01","modified_gmt":"2026-01-30T07:43:01","slug":"magarci-mija-raicevica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/01\/30\/magarci-mija-raicevica\/","title":{"rendered":"Magarci Mija Rai\u010devi\u0107a"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sinan Gud\u017eevi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Sad kad je Mijo Rai\u010devi\u0107<\/a> napustio ovaj svijet, ho\u0107u da sa\u010duvam uspomenu na posljednje razgovore s njime. Ti su razgovori bili telefonski, on je bio u Beogradu, u domu Medikalija u Krnja\u010di, a ja sam bio u Grabu, pa sam onda bio u Zagrebu. Bilo ih je vi\u0161e, tih razgovora. Namjestilo se tako da su na\u0161i najdu\u017ei razgovori bili o magarcima.<\/p>\n

Magarac je bio Rai\u010devi\u0107eva velika strast i veliki motiv. Bio je naumio da na\u010dini veliku hrestomatiju o magarcima. U nju je bio naumio da uzme najbolje pjesme i pripovijesti o magarcima u knji\u017eevnosti cijeloga svijeta. Koliko je gra\u0111e prikupio ja ne znam, to \u0107e se saznati kad Mi\u0161o Pajevi\u0107 bude pretra\u017eio Mijovu ostav\u0161tinu, ali je svakako skupio dosta. Barem pedesetak svojih aforizama o magarcima kazao mi je u raznim prilikama.<\/p>\n

O jednom od takvih razgovora bilo je ve\u0107 rije\u010di u ovoj rubrici, prije skoro \u010detiri godine. Mi\u0161o Pajevi\u0107, \u010dovjek koji je svakodnevno bio uz Mija, i \u010dija solidarnost i nesebi\u010dnost se\u017eu visoko, najbolje poznaje svu gra\u0111u iz Mijove ostav\u0161tine i on \u0107e je najbolje popisati i opisati.<\/p>\n

Potkraj jula 2024. vidio sam na Odvra\u0107enici, na Goliji magarca. To je za moj kraj rijetkost, skoro kao bijel komarac. Bio sam s bratom Lutvom na Odvra\u0107enici, a na ledini ispred restorana u koji smo krenuli pasao je magarac. Prvi i posljednji put sam do tada magarca vidio u zavi\u010daju jo\u0161 kao dijete, kod zadruge u Bijelim Vodama. Oko magarca i \u010dovjeka \u010diji je bio nagomilalo se tada bukadar djece. Sada na Odvra\u0107enici mago je bio sam, te sam mu pri\u0161ao i pomilovao ga, bio je posve pitom.<\/p>\n

Mi smo uz Odvra\u0107enicu rasli, ona je bila na rubu seoskih pa\u0161njaka, sjeveroisto\u010dno od sela. Na Odvra\u0107enici sam jednom bio i sa Ivanom \u010colovi\u0107em, koji je, vidjev\u0161i tablu sa nazivom mjesta, kazao: \u201cTrebalo bi u na\u0161im krajevima vi\u0161e Odvra\u0107enica.\u201d Na toj Odvra\u0107enici i pokraj nje, u djetinjstvu je bilo raznih \u017eivotinja, moglo se sresti i vuka i lisicu, i divlju ma\u010dku, imalo je na njoj ovaca i koza i krmaka divljih i pitomih, i konja, naravno, ali magaraca nije imalo.<\/p>\n

\u010cim smo ovoga vidjeli, moj brat ga je slikao i sutradan sam poslao Miju tu sliku magarca i mene. Znam i datum, 23. juli. Miju takva slika nije bila iznena\u0111enje kao meni, on je rastao u Crmnici i nagledao se magaraca. I postao je magare\u0107i prijatelj i kad bi takvo \u0161to postojalo u na\u0161im krajevima, Mijo bi bio i borac za prava magaraca, magarica i magaradi.<\/p>\n

Mijo je tih dana bio jo\u0161 iznuren od putovanja u Novi Pazar, ali ga je slika s Golije razgalila. Moja i njegova \u017eelja da odemo u Grab i pro\u0111emo preko Golije pokazala se pustom, zbog opomena ljekara. Dakle, po\u010dinju\u0107i, rekao je: \u0161ta tebi zna\u010di talijanska poslovica \u201cbolje \u017eiv magarac nego mrtav doktor\u201d.<\/p>\n

Ja sam znao za poslovicu u napolitanskoj verziji Meglio nu ciuccio vivo, ca nu duttore muorto, ali nisam u njoj vidio ni\u0161ta vi\u0161e nego jezi\u010dnu igrariju koja je po sebi dovoljno uvrnuta da slu\u0161aoca odvu\u010de, a da ovaj ne tra\u017ei konkretan sadr\u017eaj. Ne\u0161to kao: moja je kru\u0161ka vi\u0161e stara nego slatka. Tako sam odgovorio Miju.<\/p>\n

Miodrag Rai\u010devi\u0107 u Kulturnom centru u Novom Pazaru 27. juna 2024. (Foto: Senko \u017dupljanin)
\nAli je Mijo imao obja\u0161njenje koje je po\u010divalo na sadr\u017eaju. Njegovo tuma\u010denje je bilo da su u poslovici i magarac i doktor zapravo doktor. Kad to tako postavi\u0161, ka\u017ee, stvar je nastala iz te\u017enje da pacijent ima utjehu: bolje je i lo\u0161 doktor, a \u017eiv, no doktor mrtav. Pa je dodao da je o\u010dito i kod Napolitanaca, kao drugdje po svijetu, magarac oznaka za lo\u0161ost, magarac je u svijetu, okreni-obrni, bijedan i propao stvor. D\u017eabe je \u0161to je i meni i tebi magarac bo\u017eansko bi\u0107e.<\/p>\n

D\u017eabe kad u ovome svijetu u kojem se radu tepa i kli\u010de u mnogoj pjesmi i kora\u010dnici, bogme i u himni, pa i u mnogoj poslovici, sve je to d\u017eabe, kad je magarac stvor \u010diji rad na nekoj cijeni jeste, ali na cijeni nije magarac.<\/p>\n

Naravno, nije magarac sam u tome nepriznavanju, ali je vjerovatno na vrhu ljestvice onih \u010diji se rad zna, ali se radnik ne po\u0161tuje. Me\u0111u \u017eivotinjama je na prvom mjestu. Ne uzima se u obzir \u0161to Arapi magarca zovu Al-Sayyid Sabr, gospodin Strpljenje. On taj gospodin jeste, kazao je, ali d\u017eabe je sve to. Konj vu\u010de sve dok kola ne zapadnu u glib, i za to ima sve pohvale ovoga svijeta, a magarac se pred glibom zaustavlja i biva ka\u017enjen zbog lijenosti.<\/p>\n

Pa je dodao da se magarcu ne priznaje nikakav minuli rad. Ni onaj rad kroz vjekove. Nikakav. Ni \u0161to je na svome hrbatu donio Isusa u Jerusalim. Kao da ga nije donio. Nema dr\u017eave, ka\u017ee Mijo gorko ozbiljno, koja bi mu za to dala ne nacionalnu nego ikakvu penziju. Kad bi se davale nacionalne penzije prije bi zapala konja, bilo onoga \u0161to vu\u010de, bilo onoga \u0161to nosi, negoli magarca koji to isto \u010dini, samo mu se manje broji.<\/p>\n

Zna\u0161 kako se ka\u017ee, ljepota vlada svijetom, i njako njaki\u0107 nema \u0161anse da naudi nijednom konju. Zato \u0107e pogrebni govor koji je Ortensio Lando napisao za svoga magarca Travaglina biti i simboli\u010dni adio magare\u0107oj vrsti koja je izgubila vi\u0161evjekovno prvenstvo od svojte iz konjske vrste. To \u0107e biti katanac na du\u0107an i Pinokiju i Lu\u010dinjolu i njihovom preobra\u017eenju u magarce. I kralju Midi i onim magare\u0107im u\u0161ima njegovim koje su drugi pretvorili u kozje kad su pripovijedali o Trajanu.<\/p>\n

Pro\u0161la je otada ravno godina dana. Opet sam s bratom u julsko popodne oti\u0161ao na Odvra\u0107enicu. I opet je onaj isti magarac bio skoro na istom mjestu. Uve\u010de sam iz Graba zovnuo Mija, i \u010dim sam mu kazao da sam istoga magarca vidio na istom mjestu, Mijo je rekao: \u201cEto, usladila mu se Golija, a uz \u0107ud mu pristaje i Odvra\u0107enica, bolje nego samar.\u201d Pa mi je kazao vijest da su Izraelci oteli od Palestinaca u Gazi dosta magaraca i poslali ih avionom u Evropu, navodno da ih oporave.<\/p>\n

Pa je dodao: \u201cA onda \u0107e ih vratiti onoga dana kad ja budem stao na ove moje noge-nenoge, i budem hodio kao \u0161to sam nekad hodio. Ali, zna\u0161 \u0161ta: u ovom svetu va\u017ei ono \u0161to je Albert Einstein kazao, zna\u0161 ono o magarcu i magarcima. Ono: \u2018Da bi neko postao besprekoran predstavnik magare\u0107e zajednice, mora najprije biti magarac!\u2019 Ali, \u0161ta da se radi, \u0161ole moj!\u201d \u0160ole je bila Mijova uzre\u010dica, ne znam odakle ju je uzeo, mo\u017eda iz podgori\u010dke Stare varo\u0161i.<\/p>\n

Jo\u0161 smo se koji put \u010duli i spomenuli se magaraca iz Gaze i Zapadne obale. Pa se sjetio da je negdje pro\u010ditao kako je u jevrejskoj zajednici u Jemenu magarac najva\u017enija \u017eivotinja, va\u017enija od krave i od kamile, i od konja. Njemu lektire o magarcima nije nedostajalo, a \u010dinilo se da mu je nije dosta. Da malo promijenimo geografiju, kazao sam mu epigram pjesnika Apolinarija iz 11. knjige Palatinske antologije, koji sam preveo za njega, i obe\u0107ao mu da \u0107u prevod jo\u0161 popeglati:<\/p>\n

Svu mu gramatiku tad zaborav prepokri, svu.<\/p>\n

Otada nadalje on je \u017eivotom \u017eivotao malim,<\/p>\n

Nemaju\u0107 pojma o tom nekad \u0161ta znao je sve.<\/p>\n

S Glikonom bilo je druk\u010de: nije ni znavao jezik,<\/p>\n

Nekmoli i\u0161ta da sam neke gramatike zna.<\/p>\n

Libijskog magarca ja\u0161u\u0107 sa njega je padao \u010desto,<\/p>\n

Sve dok najednom sa tla usta gramatik i on!<\/p><\/blockquote>\n

Ovo je bila posljednja pjesma koju je Mijo Rai\u010devi\u010d \u010duo od mene. Dva magarca iz nje su bili posljednji o kojima smo se zabavili. Petnaestak dana kasnije Mi\u0161o Pajevi\u0107 mi je javio da je Mijo preminuo u bolnici na Zvezdari.<\/p>\n

portalnovosti.com<\/a><\/p>\n

Napomena:<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uve\u010de sam iz Graba zovnuo Mija, i \u010dim sam mu kazao da sam istoga magarca vidio na istom mjestu, Mijo je rekao: \u201cEto, usladila mu se Golija, a uz \u0107ud mu pristaje i Odvra\u0107enica, bolje nego samar.\u201d Pa mi je kazao vijest da su Izraelci oteli od Palestinaca u Gazi dosta magaraca i poslali ih avionom u Evropu, navodno da ih oporave<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":450073,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-450070","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/450070","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=450070"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/450070\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":450074,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/450070\/revisions\/450074"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/450073"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=450070"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=450070"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=450070"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}