Ideja da nakon smrti ne nestajemo, ve\u0107 samo prelazimo na druge “talasne du\u017eine” ili frekvencije vibracija, dolazi uglavnom iz duhovnih, metafizi\u010dkih i New Age krugova, gdje se \u017eivot i svijest posmatraju kao oblici energije. To nije nau\u010dno dokazana teorija, ali je popularna u diskusijama o posmrtnom \u017eivotu, kvantnoj fizici i svijesti.<\/p>\n
Mnogi duhovni mislioci i autori sugeri\u0161u da je smrt samo tranzicija, a ne kraj. Na primjer, ideja je da je na\u0161e bi\u0107e \u2013 du\u0161a ili svijest \u2013 vibraciona energija koja se mijenja frekvencijom umjesto da se ugasi. Ovo se \u010desto upore\u0111uje sa promjenom radio stanice: ne nestajete, samo se “prebacujete” na drugu talasnu du\u017einu, gdje \u017eivi ne mogu da vas “uhvate” svojim \u010dulima.<\/p>\n
Sli\u010dan koncept dolazi iz rada Roberta Monroea i Monroe Instituta, gdje se smrt opisuje kao promjena brzine vibracije i stepena svijesti \u2013 “smrt je samo pomak”.<\/p>\n
U knjigama poput “The Afterlife Frequency” Marka Anthonija, ovo se povezuje sa duhovnim kontaktom, gdje se posmrtni \u017eivot vidi kao elektromagnetna frekvencija koju mo\u017eemo percipirati kroz medijume ili intuiciju.<\/p>\n
U \u0161irem smislu, ova teorija se nadovezuje na vibracionu teoriju \u017eivota, gdje se sve u univerzumu \u2013 uklju\u010duju\u0107i smrt \u2013 vidi kao vibracija. Na primjer, nasilna smrt mo\u017ee ostaviti “trag” u univerzalnom vibracionom polju, \u0161to bi objasnilo duhove ili osje\u0107aje prisustva preminulih.<\/p>\n
Sli\u010dne ideje postoje u diskusijama o du\u0161i koja zadr\u017eava vibraciju nakon smrti i prelazi u period “orijentacije” prije daljeg putovanja.<\/p>\n
Ovo se \u010desto povezuje sa zakonima privla\u010denja (Law of Attraction), gdje visoke vibracije vode ka boljim “realnostima” poslije smrti.<\/p>\n
Neki poku\u0161avaju da ovo pove\u017eu sa naukom, posebno kvantnom mehanikom. Teorija rezonantne svijesti (resonance theory of consciousness) predla\u017ee da je svijest rezultat sinhronizovanih vibracija u mozgu i univerzumu \u2013 gamma talasi za fokusiranu svijest, beta za aktivnost, itd.<\/p>\n
Ideja je da smrt ne uni\u0161tava tu vibraciju, ve\u0107 je mijenja, mo\u017eda prelaze\u0107i u kvantno stanje ili drugi univerzum, kao u biocentrizmu Roberta Lanze, gdje smrt nije kraj nego transport u drugu realnost.<\/p>\n
Postoje i spekulacije o kvantnoj interpretaciji smrti kao povratku u “talasno stanje” iz kolapsiranog stanja \u010destica.<\/p>\n
Tako\u0111e, studije o iskustvima blizu smrti (NDE) pokazuju da ljudi emituju slabe svjetlosne signale koji nestaju sa smr\u0107u, \u0161to neki tuma\u010de kao vibracionu energiju.<\/p>\n
Me\u0111utim, ovo je spekulativno i \u010desto se mije\u0161a sa pseudonaukom.<\/p>\n
Sa nau\u010dne strane, nema \u010dvrstih dokaza za ovo. Iskustva blizu smrti se obja\u0161njavaju neuronaukom \u2013 poput pada kiseonika u mozgu ili hemijskih reakcija, a ne vibracionim prelazima.<\/p>\n
Kriti\u010dari isti\u010du da vibracione teorije nisu dokaz za posmrtni \u017eivot; um i svijest su vjerovatno proizvod mozga, a smrt ih gasi.<\/p>\n
Um-tijelo problem ostaje otvoren \u2013 ili je nauka u pravu, ili postoji duhovna dimenzija, ali ne mogu oboje \u00a0Veza sa kvantnom fizikom je \u010desto pretjerana; nema konsenzusa da kvantni efekti podr\u017eavaju posmrtni \u017eivot.<\/p>\n
Ukratko, ova ideja je inspirativna za mnoge, ali ostaje u sferi spekulacije. (PCNEN\/AI)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ideja da nakon smrti ne nestajemo, ve\u0107 samo prelazimo na druge “talasne du\u017eine” ili frekvencije vibracija, dolazi uglavnom iz duhovnih, metafizi\u010dkih i New Age krugova, gdje se \u017eivot i svijest posmatraju kao oblici energije. To nije nau\u010dno dokazana teorija, ali je popularna u diskusijama o posmrtnom \u017eivotu, kvantnoj fizici i svijesti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":342432,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-449198","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/449198","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=449198"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/449198\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":449201,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/449198\/revisions\/449201"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/342432"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=449198"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=449198"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=449198"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}