{"id":44916,"date":"2010-06-10T19:39:32","date_gmt":"2010-06-10T19:39:32","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=44916"},"modified":"2010-06-10T19:39:32","modified_gmt":"2010-06-10T19:39:32","slug":"drzava-u-ordinaciji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/06\/10\/drzava-u-ordinaciji\/","title":{"rendered":"Dr\u017eava u ordinaciji"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ilija Despotovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Premijer Milo \u0110ukanovi\u0107 re\u010de na sastanku sa sindikalcima, 8. juna, da se, suštinski tako, bitka za identitet dr\u017eave sada bije u zdravstvu, obrazovanju, u vladavini prava. Tako i jeste. Identitetska "borba" za dr\u017eavu, kroz  afirmaciju himne, zastave, grba, iako ni tu još nijesu riješena sva pitanja, ipak, pripada prošlosti. Nezavisnost dr\u017eave sada se mora dokazivati, i potvrditi, na kvalitetu \u017eivota, kroz bolje obrazovanje, zdravstveni sistem, kroz viši nivo kvaliteta svih "usluga". Jer, suverena dr\u017eava sama po sebi, ne predstavlja ništa, ili je samo trenutno emotivmo zadovoljenje, ako nije u funkciji ostvarivanja boljeg \u017eivota. Prošle su \u010detiri godine od referendumskog osvajanja nezavisnosti dr\u017eave, a , ruku na srce, ve\u0107ina obi\u010dnog svijeta, onih koji su glasali za  još nijesu osjetili  "koristi" od svoga "da". Nekad se \u010dini ni  toliko da mogu "zatvoriti" usta  onima koji su glasali "ne".<\/p>\n

Sticajem okolnosti, sjutradan po izre\u010denoj \u0110ukanovi\u0107evoj ta\u010dnoj ocjeni, bio sam svjedok testa validnosti njegovih rije\u010di. Slika iz Klini\u010dkog centra Crne Gore. Naravno, svakodnevna, redovna, stara, ali moj utisak bio je samo poja\u010dan premijerovom svje\u017eom politi\u010dkom porukom. Punih sedam sati proveo sam u hodniku "Klinike za o\u010dne bolesti", \u010dekaju\u0107i pregled. Pregled je, naravno, zakazan mjesec dana ranije. Na dan pregleda, svakako, mora se predati uput za specijalistu. Treba to u\u010diniti rano, jer kasnije ne primaju upute. Ništa, dakle, što nije poznato svima onima koji idu kod "dr\u017eavnih" ljekara, u "dr\u017eavnu" bolnicu. <\/p>\n

Desetine nervoznih ljudi  se tiskaju oko šaltera, oni koji su rano došli, zauzeli su ono malo klupa, a ostali stoje, punih sedam \u010dasova, pomalo prošetaju, vrate se i tako u nedogled. <\/p>\n

Sestra se povremeno pomoli na vrata. Proziva takvim glasom , i raspolo\u017eenjem, da je ve\u0107ina ne \u010duje. \u010cekaju i oni koji su prvi predali upute. Prolazi, vrlo sporo,  vrijeme. Nikad do\u0107i na red. Neki pomnije prate dešavanja i registruju da prije ulaze oni koji su kasnije došli. Negoduju, u kasnijim \u010dasovima, po\u010dinju da protestuju, psuju. Omakne se, bogami, koja i na ra\u010dun dr\u017eave. I opet se sjetih premijera. U pravu je. A šta vrijedi što je u pravu? Deklarativna je ona izjava pred sindikalcima. Kad \u0107e , zaista, po\u010deti "bitka" za identitet dr\u017eave pred šalterima, u bolnici, školi, na svim drugim mjestima gdje se obi\u010dan svijet susre\u0107e sa potrebama, nevoljama, problemima, sa "dr\u017eavom"?<\/p>\n

U "komunikaciju" sa pacijentima, pred "Klinikom za o\u010dne bolesti", u jednom momentu, izazvan prepirkom sestre sa jednim od njih, uklju\u010duje se i ljekar. Iz ordinacije. Re\u010de sestri da bolje otvori vrata , da vidi svog "sagovornika". Na pacijentovo pitanje, bolje re\u0107i, anonimnu kritiku- pa, dokle \u0107emo \u010dekati, ljekar odgovara pitanjima- da li ja imam pravo na pauzu, mogu li da ru\u010dam , a da ne stojim, kad \u0107u biti sa svojom djecom itd. Onaj nevoljnik sa hodnika se izvinjava doktoru, iskreno, a doktor mu, neiskreno, zahvaljuje. Blizu je 15,00 \u010dasova. Sestra prozva tri pacijenta odjednom. Doktor ih gotovo prekorno odmjeri u svojoj ordinaciji. Pita sestru koliko je obavio pregleda. Odgovor- 32, a mo\u017eda i više. Doktor: " Ja više ne mogu, ne osje\u0107am se dobro". <\/p>\n

Ovo troje što su, me\u0111u posljednjima ušli, dok smjerno \u010dekaju pregled, naravno, opet stoje\u0107i, slušaju dijalog doktora sa starijim pacijentom koji je još na pregledu. Pacijent:  Doktore, bili ste odsutni (re\u010de kada), ali nijesam htio da mijenjam doktora, vi ste, ka\u017eu, najbolji".  Doktor: " A šta ja moj gospodine ( izgovara mu ime) imam od toga". Pacijent, otprilike, ka\u017ee mu da ima dobar glas, a doktor \u0107e opet " A šta ja imam od toga". Ustade gospodin. Doktor opet: Ne mogu ja više, koliko ih još ima". Sestra:"Još pet".  "Ne , ja više ne mogu", nastavlja doktor, a onda i dalje " ne\u0107e me jesen \u010dekati u Klini\u010dkom centru", "ovo je nehumano šta od nas rade".Od koga? Od ljekara? A šta rade pacijentima?  No, onaj pacijent koji je imao "dijalog" sa doktorom , pozva se na VMA, a doktor \u0107e njemu "VMA je gospodska institucija".<\/p>\n

Do\u0111oh na red. Sjedoh na stolicu pred aparatom. Doktor se opet \u017eali da ne mo\u017ee više. Baci neku stolicu u stranu,a onda mi pri\u0111e:  "Šta je" i gleda me. Rekoh mu "šta je", a malo mi je falilo da ustanem i da ka\u017eem – nije mi ništa.A ne znam, šta dobijam tim protestom, protiv koga protestujem , protiv doktorovog ponašanja, protiv direktora Klini\u010dkog centra koji je napravio takvu "organizaciju", protiv ministra zdravlja koji, naravno, sve to zna, protiv premijera \u010diju sam ocjenu sa sindikalnog skupa, kao novinar, stavio u prvi plan svog izvještaja, ili, da oprostite, i protiv dr\u017eave sa takvom organizacijom zdravstva, pa i sa takvim ljekarima. <\/p>\n

A, usput, a i to se zna, ti isti doktori koji su u dr\u017eavnoj bolnici neljubazni, koje toliko dugo \u010dekamo, koji bacaju stolice pred pacijentima, u svojim, (i u ordinacijama gdje privatno rade) sasvim su druga\u010diji. A ministar, davno, re\u010de- ljekari se moraju odlu\u010diti, dr\u017eavna ili pruivatna ordinacija!   <\/p>\n

I da stanem. I ovo je sve suvišno. A da ne zaboravim. Pravo da ka\u017eem, kad me je doktor onako do\u010dekao, kad me je pitao "Šta je", nijesam siguran ni u  kvalitet njegovog pregleda. A ka\u017eu, dobar je. A šta ako je "zbrzio" pregled? Nadam se, ipak, da , ipak, u mom oku nije vido ništa loše. Tako i re\u010de. To me je utješilo, a šta ako nije uradio sve što treba, pošto je bio onako nervozan i ljut. Imam pravo na sumnju. Pa, opet, pacijenti imaju razumijevanja: "Nije ni njima lako". <\/p>\n

Da li doktori , i ministar, i premijer, ka\u017eu: "Nije ni ljudima iz \u010dekaonica lako". <\/p>\n

Bila je to, dakle, tu u \u010dekaonici , u ordinaciji "Klinike za o\u010dne bolesti" jedna, svakodnevna, "bitka" za identitet dr\u017eave.  Po svemu sude\u0107i, "dr\u017eava" je na gubitku. A koliko je izgubljenih "bitaka" za  Crnu Goru kao dr\u017eavu. Ne onih velikih, "istorijskih", nego ovih sanašnjih, svakodnevnih, postreferendumskih. Dr\u017eava je, ipak, samo izglasana 21. maja 2006. godine.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ilija Despotovi\u0107 Premijer Milo \u0110ukanovi\u0107 re\u010de na sastanku sa sindikalcima, 8. juna, da se, suštinski tako, bitka za identitet dr\u017eave sada bije u zdravstvu, obrazovanju, u vladavini prava. Tako i jeste. Identitetska "borba" za dr\u017eavu, kroz  afirmaciju himne, zastave, grba, iako ni tu još nijesu riješena sva pitanja, ipak, pripada prošlosti. Nezavisnost dr\u017eave sada […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-44916","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44916","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=44916"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44916\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=44916"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=44916"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=44916"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}