{"id":448699,"date":"2026-01-11T06:51:16","date_gmt":"2026-01-11T05:51:16","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=448699"},"modified":"2026-01-11T06:52:11","modified_gmt":"2026-01-11T05:52:11","slug":"neo-barbarizam-kao-najdublja-rana-umiruceg-liberalno-demokratskog-svjetskog-poretka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/01\/11\/neo-barbarizam-kao-najdublja-rana-umiruceg-liberalno-demokratskog-svjetskog-poretka\/","title":{"rendered":"Neo-barbarizam kao najdublja rana umiru\u0107eg liberalno-demokratskog svjetskog poretka"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Zekerijah Smaji\u0107<\/strong><\/p>\n

Ma koliko najnoviji ameri\u010dki neo-barbarizam nad Venezuelom dnevnopoliti\u010dki gledano bio \u0161okantno spektakularan, on je svojom su\u0161tinom po svjetski poredak u nastajanju dramati\u010dno opasan. Niti je to samo manje smjela vojna operacija, niti samo pa\u017eljivo iscenirani trampisti\u010dki spektakl. To je do sada najdublja rana umiru\u0107eg liberalno-demokratskog svjetskog poretka.<\/p>\n

Prije detaljnijeg obrazlo\u017eenja nije zgorega odmah podsjetiti kako je cjelokupna povijest \u010dovje\u010danstva zapravo povijest barbarizma, hegemonizma, imperijalizma. I ta \u010dinjenica potvr\u0111uje da \u010dovjek \u010dovjeku nije samo vuk, ve\u0107 i najve\u0107a pogre\u0161ka prirode!<\/p>\n

\n

Epohe se mijenjaju,\u00a0 ciljevi uvijek isti: dominacija, tla\u010denje, otima\u010dina\u2026<\/h4>\n<\/blockquote>\n

\u2026Od drevnog Egipta i Perzije, Anti\u010dkog Rima i Makedonije Aleksandra Velikog, preko Bizanta i Frana\u010dke Republike, Carske Kine, Osmanskog carstva, Austrougarske Monarhije, Carske Rusije, Prvog Francuskog Carstva (Napoleonovo doba), preko Carske, a potom i Hitlerove Njema\u010dke, Mussolinijeve Italije, Britanskog Kraljevstva, SSSR-a pa sve do imperijalizma europskih kolonizatora i Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava takvih kakve jesu od kraja 18. stolje\u0107a \u2013 koje su se od takozvanog \u201eliberalnog hegemona\u201c prometnule u predvodnicu novog \u201ehard-power\u201c imeprializma u kojem je interes i samo to, postao zapravo jedina vladaju\u0107a sila svijeta.<\/p>\n

Svaki imeprjalizam kroz ljudsku povijest imao je svoje specifi\u010dnosti nastanka, procvata i pada, ali su svi oduvijek bili identi\u010dni u ciljevima: dominacija! I to dominacija utemeljena na argumentima snage umjesto na snazi argumenata. Asimetrija mo\u0107i je, dakle, bila i danas je klju\u010dno obilje\u017eje same biti svakog imperijalizma. Imperij sam postavlja i provodi pravila. Imperij je vladar, slabiji je podanik!<\/p>\n

Zajedni\u010dko svim imeprijama kroz cijelu ljudsku povijest je jo\u0161 ne\u0161to veoma va\u017eno: svaki imperijalizam se pravdao istim kvazi-argumentima \u2013 da su mu u sredi\u0161tu misije ljudi, gra\u0111ani, ljudski \u017eivoti, demokracija, vladavina prava, uklju\u010divanje pokorenih nacija u civilizacijske tokove\u2026 i sli\u010dne prijevare.<\/p>\n

Za razliku od rimskog imeprjalizma koji je slabijima od sebe nametao drakonske poreze i druge namete, suvremeni imperijalizam pod krinkom nametanja demokracije, ljudskih prava, nacionalne sigurnosti i sl. slabije od sebe iznuruje bespravnim sankcijama, bezumnim carinama, financijskim ucjenama, vojnom intervencijom, likvidacijom ili kidnapiranjem i protuzakonitim pravnim progonom nepo\u017eeljnih dr\u017eavnika \u2013 sve u cilju nametanja imperijalnih pravila u upravljanju resursima ciljane dr\u017eave. I u cilju prisvajanja novog tr\u017ei\u0161nog prostora.<\/p>\n

Imperjalisti\u010dka sila, dakle Sila interesa, slabijima od sebe po snazi (bogatima po resursima) diktira politi\u010dki sustav, odre\u0111uje im predsjednika, poni\u0161tava izbore i glasa\u010dko pravo gra\u0111ana, odre\u0111uje uvjete \u017eivota gra\u0111ana, name\u0107e zakone mimo legitimnih zakonodavnih organa, utvr\u0111uje pravdu i pravi\u010dnost, i na kraju odre\u0111uje smjer dru\u0161tveno-ekonomskog razvoja i bivstva druge dr\u017eave bez njezinog pristanka.<\/p>\n

Povijesno gledaju\u0107i, istim takvim \u201etehnikama\u201c vladanja svojedobno je bio izvrgnut i sam geografski prostor kasnije nastalih Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava. Taj prostor su, podsjetimo, od 1607. godine kolonizirali i eksploatirali tada superiorni Englezi, \u0160panjolci, Francuzi. Nakon punih 169 godina kolonijalizma, gra\u0111ani 13 tada\u0161njih kolonijalnih jedinica predvo\u0111eni Georgeom Washingtonom, pobunili su se protiv nepodno\u0161ljivih engleskih poreznih nameta, da bi 1776. proglasili i neovisnost tih entiteta od kolonijalne metropole.<\/p>\n

Od tada do danas ameri\u010dki ekspanzionizam nikada nije prestajao. Mijenjao je samo intenzitet, razmjere, formu, javni narativ. \u0160irenje je ostvarivano kombinacijom kupnje, aneksije i vojnih osvajanja.<\/p>\n

Od Francuske su SAD kupile Lauisianu \u010dime su gotovo udvostru\u010dile dotada\u0161nji teritorij. Od \u0160panjolske je kupljena Florida. Nakon \u0161to se prethodno odcijepio od Meksika anektiran je Teksas. Teritorij dana\u0161nje Kalifornije, Nevade i Utaha anektiran je nakon pobjede u ameri\u010dko-meksi\u010dkom ratu. Oregon je postao savezna dr\u017eava Amerike sporazumom s Engleskom. Podru\u010dje Arizone i Novog Meksika kupljeno je od Meksika. Havaji su prisvojeni aneksijom. Ameri\u010dka Samoa anektirana je sporazumom s Engleskom i Njema\u010dkom. Nekoliko pacifi\u010dkih otoka je prisvojeno pozivaju\u0107i se na Zakon o otocima i strate\u0161kim vojnim zonama. Od Ruskog carstva je kupljena Aljaska, a Djevi\u010danski otoci, od Danske. U ratu protiv \u0160panjolske oteti su Filipini, Guam i Puerto, a pod pritiskom produljenja rata, \u0160panjolska se odrekla Kube kako bi SAD uspostavio izravnu upravu (1898. do 1902.) a kasnije neizravnu kontrolu sve do kubanske revolucije 1953. \u2013 1959. godine.<\/p>\n

I danas Kuba ima djelomi\u010dno ograni\u010deni suverenitet zbog odbijanja SAD-a da se odrekne ranije ste\u010denog prava na zakup vojne baze (i zloglasnog zatvora) u zaljevu Guantanamo iako se ustavnim reformama iz 2019. godine zabranjuje bilo kakvo strano uplitanje ili ustupanje kubanskog teritorija stranim silama.<\/p>\n

\n

Tko je dalje na meti?<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Ponovnim dolaskom Donalda Trumpa na \u010delo SAD-a i izborom Marca Rubia (genetski Kubanac) za dr\u017eavnog tajnika, odnosi izme\u0111u SAD i Kube su u stanju\u00a0 neprijateljstva. Nakon ekonomsko-financijskih ameri\u010dkih sankcija, to\u010dnije sveobuhvatnog ekonomskog embarga koji je na snazi od Kubanske krize iz 1962. godine, Trump sada ne krije da bi nakon Venezuele \u201eKuba mogla biti sljede\u0107a tema ameri\u010dkih akcija u Ju\u017enoj Americi.<\/p>\n

Nakon Kube Trump kao metu najavljuje i Kolumbiju, a kao eventualni \u201eza\u010din\u201c Meksiko, mada u ovaj zadnji scenarij nimalo ne vjerujem. Meksiko nije proizvo\u0111a\u010d kokaina kao \u0161to nisu ni Gvatemala, Honduras i Salvador. Oni su tranzit. Glavne koli\u010dine kokaina u SAD dolaze iz Kolumbije, Paname, Perua, \u010cilea, Ekvadora, a sredi\u0161nje \u010dvori\u0161te je Venezueli susjedni otok Aruba koje je kolonija Trumpu bliske dr\u017eave, Nizozemske \u010diji je premijer donedavno bio i njegov najbli\u017ei europski dou\u0161nik, Mark Rutte. Jedini, mada iracionalan, razlog za pohod na Meksiko mogao bi biti negativan ameri\u010dki trgovinski saldo ve\u0107 du\u017ei niz godina. Meksiko je u suficitu izme\u0111u ostaloga i zato \u0161to sve vi\u0161e ameri\u010dkih kompanija i stru\u010dnjaka odlazi u tu zemlju zbog povoljnijih poslovnih uvjeta.<\/p>\n

Osim navedenoga, kada bi Trumpu droga bila uistinu navje\u0107i problem ameri\u010dkih gra\u0111ana danas za \u010dije \u017eivote navodno toliko brine, svemo\u0107na CIA, FBI, vojska, \u017eandarmerija i pravosu\u0111e koje se sada toliko bavi venezuelanskim predsjednikom Madurom, u vrlo kratkom roku bi mogli uloviti vlastite dilere na doma\u0107em terenu bez kojih droga ne mo\u017ee ni sti\u0107i do venskog sustava ameri\u010dkih kupaca svakojakih opijata uklju\u010duju\u0107i i heroin koji i dalje u SAD pristi\u017ee iz Afganistana. Ali to Trumpovoj administraciji zasigurno nije cilj jer je droga i na unutarameri\u010dkom terenu ogroman dr\u017eavni biznis, a na vanjskopoliti\u010dkom, kao \u0161to smo rekli, casus belli, opravdanje za politi\u010dki pritisak, vojnu intervenciju ili okupaciju.<\/p>\n

Osim toga vidimo da se Trump slu\u017ebeno ne odri\u010de svojih kleptomanskih ambicija ni prema enklavama, entitetima i dr\u017eavama koje nisu Ju\u017ena Amerika i koji nemaju 300 milijardi barela nafte pod zemljinom korom kao Venezuela, ali imaju vrijedne minerale ili transportnu infrastrukturu poput Paname, Grenlanda, Kanade. I sve to navodno u ime \u201eMonroeove doktrine\u201c!?<\/p>\n

\n

Monroeova doktrina i Trumpov agresivni izolacionizam<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Sve ove i druge prijetnje zasnovane na Trumpovoj doktrini sile dio su \u0161ire vanjskopoliti\u010dke strategije koju je Trumpova administracija u drugom mandatu radno nazvala \u201eDonreo-Doctrine\u201c, kompiliraju\u0107i (Don)aldove vanjskopoliti\u010dke ambicije s povijesnom Mon(reo)eovom doktrinom.<\/p>\n

Iako se i sam Trump u javnosti veoma \u010desto koristi Monroeovim imenom u cilju podupiranja vlastitih imperijalisti\u010dkih ambicija, su\u0161tinski se ove dvije doktrine bitno razlikuju.<\/p>\n

Svojim govorom o stanju nacije iz 1823. godine James Monroe, kao peti po redu predsjednik jo\u0161 uvijek krhke Amerike (od 1817. do 1825.), kritizirao je kolonizaciju ameri\u010dkog kontinenta, mije\u0161anje tada\u0161njih europskih sila u unutarnje stvari SAD-a i namjere Svete alijanse (Rusko, Austrijsko i Prusko carstvo), te \u0160panjolske da ponovo uspostave dominaciju nad svojim biv\u0161im kolonijama u Ju\u017enoj Americi. Istodobno je proklamirana apsolutna ameri\u010dka dominacija na zapadnoj hemisferi \u201ekako bi se sprije\u010dilo da dr\u017eave u \u0161iroj regiji postanu baze operacija za ameri\u010dke protivnike ili suparnike\u201c. Iako je imala povijesni zna\u010daj za zavr\u0161etak kolonijalisti\u010dkih pretenzija tada\u0161njih tradicionalnih kolonizatora iz Europe, Monreova predsjedni\u010dka poruka je tek tridesetak godina kasnije dobila zna\u010daj doktrinarnog dokumenta.<\/p>\n

Imperijalisti\u010dke ambicije tada\u0161nje, jo\u0161 uvijek heterogene Amerike u nastajanju, tada su, dakle, bile ograni\u010dene samo na zapadnu hemisferu. Ali i u takvim ambicijama ustavnopravno su SAD bile\u00a0 obvezne na \u201euzdr\u017eavanje od bilo kakve zlonamjerne propagande i nelegalne intervencije prema drugim dr\u017eavama\u201c. Za vrijeme Monroea i poslije njega \u201eameri\u010dka na\u010dela \u201c su primoravala na \u201epo\u0161tovanje iste pravde za sva ljudska bi\u0107a i za sve dr\u017eave\u2026 jer je Vlada Sjedinjenih Dr\u017eava u potpunosti svjesna da njena politika nije niti ikada treba biti reakcionarna\u201c. (Izvodi iz dokumenta o vanjskopoliti\u010dkom djelovanju tada\u0161nje ameri\u010dke administracije).<\/p>\n

Gornja na\u010dela ameri\u010dke vanjske politike utemeljena su jo\u0161 i ranije, u Jeffersonovoj Deklaraciji o ameri\u010dkoj neovisnosti iz 1776. godine, a kasnije i u prvom ustavnopravnom aktu s tada najvi\u0161im demokratskim standardima (na papiru). Tu je uz ostalo zapisano da su \u201esvi ljudi stvoreni jednaki i da im je Stvoritelj dodijelio jednaka neotu\u0111iva prava me\u0111u kojima su \u017eivot, sloboda i pravo na potragu za sre\u0107om\u201c\u2026 \u201eVlada se uspostavlja kako bi \u0161titila ta prava\u2026.\u201c. \u201eSuverenost pripada narodu\u2026\u201c, pa \u010dak i da \u201esvi ljudi imaju pravo na sre\u0107u\u201c. No, da su to samo bile i ostale parole potvr\u0111uje ameri\u010dki imperijalizam od povijesne Deklaracije pa sve do Trumpovog obavje\u0161tajno-vojnog spektakla od 3. sije\u010dnja ove godine nazvanog \u201eApsolutna odlu\u010dnost\u201c!<\/p>\n

Iako Trump tvrdi kako je \u201ezapadna hemisfera jako va\u017ena za Ameriku\u201c, da je trebala biti \u201etemelj ameri\u010dke vanjske politike ve\u0107 dva stolje\u0107a\u201c, i da \u201etakvu politiku dominacije vi\u0161e nitko ne\u0107e zaboraviti\u201c \u2013 Monroeova deklaracija je njemu samo izgovor. James Monroe je zlouporabljen kako bi se trampisti\u010dkom neo-barbarizmu mnogo \u0161irih razmjera nego \u0161to je zapadna hemisfera, dalo povijesno opravdanje.<\/p>\n

Za takve Trumpove vanjskopoliti\u010dke ambicije, me\u0111utim, nije se trebalo vra\u0107ati u toliko daleku pro\u0161lost. Uzor mu je mogao biti ne toliko davni, tako\u0111er republikanski, ameri\u010dki predsjednik Georg Bush mla\u0111i koji je kao i Trump danas govorio: \u201eIli ste s nama ili ste protiv nas.\u201c Mnogo ranije, biv\u0161i ameri\u010dki dr\u017eavni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost Henry Kissinger je 1968. godine, u povodu sudbine Vijetnama, uvidio da je \u201ebiti ameri\u010dki neprijatelj opasno, a biti ameri\u010dki prijatelj pogubno\u201c. U takvom svijetu smo upravo danas!<\/p>\n

A da je prijateljstvo s SAD-om uistinu opasnije od neprijateljstva ne dokazuje samo aktualna Trumpova delo\u017eacija Europske unije s geopoliti\u010dke pozornice. Potvr\u0111uje to aktualni podcjenjiva\u010dki odnos njegove administracije i prema Kanadi, Njema\u010dkoj, Brazilu, Indiji, Danskoj, Grenlandu\u2026<\/p>\n

\n

Novi imperijalizam: jurisdikcijska okupacija<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Najnoviji tip imperijalizma materijaliziran ovih dana nad Venezuelom mogao bi se nazvati svojevrsnom institucionalno-pravnom okupacijom radi uspostave ekstteritorijalne jurisdikcije samododijeljivanjem prava jednoj sili da se njezini zakoni i pravila primjenjuju nad drugom dr\u017eavom bilo gdje na svijetu gdje bilo koja imperijalna sila po\u017eeli. Pritom, imperijalna sila se ne osvr\u0107e na legitimnost vlasti u jurisdikcijski okupiranoj dr\u017eavi, ne osvr\u0107e se na suverenitet, teritorijalni integritet, niti na me\u0111unarodnopravno zajam\u010deni imunitet od kaznenog progona najvi\u0161ih predstavnika vlasti jedne suverene dr\u017eave od strane pravosudnih tijela imperijalne dr\u017eave! O tzv. me\u0111unarodnom pravu (i UN-u kao njegovom formalnom za\u0161titniku) suvi\u0161no je govoriti. Oboje su oduvijek i postojali samo kao utjeha za one koji nemaju mo\u0107!<\/p>\n

Po svojoj naravi, motivima i tehnikama izvo\u0111enja imerjalizam je, vidimo, evoluirao nagore \u2013 iz klasi\u010dnog osvajanja teritorija u sofisticirani sustav kontrole koja se vi\u0161e ne oslanja isklju\u010divo na vojni\u010dku \u010dizmu, zastavu i granice, ve\u0107 na infrastrukturu, prirodne resurse, algoritamsku mo\u0107 nametanja politi\u010dkih, kulturnih i svakih drugih narativa kroz globalne platforme \u201emeke mo\u0107i\u201c kojima se oblikuje svijest bez ispaljenog metka.<\/p>\n

Dokaz: Umjesto iz Glavnog sto\u017eera oru\u017eanih snaga, ili makar iz tzv. Situacijske sobe Bijele ku\u0107e, glavni zapovjednik ameri\u010dke vojske (Trump) je desantnu operaciju na Venezuelu promatrao iz svog privatnog kluba Mar-a-Lago na Floridi. \u201eKao da sam gledao televizijsku emisiju\u201c, rekao je kasnije Trump novinarima upadljivo zahva\u0107en narcisti\u010dkom samodovoljno\u0161\u0107u!<\/p>\n

Upravljanje tu\u0111im prirodnim resursima, transportnom infrastrukturom, nacionalnim financijama i dr\u017eavnim javnim dugom svemo\u0107no je oru\u017eje i kona\u010dni cilj suvremenog imperijalizma koji se s dolaskom Donalda Trumpa na \u010delo SAD-a, od klasi\u010dnog hegemona (koji je na neovisne dr\u017eave utjecao kroz NATO, petrodolar i globalne institucije tipa MMF, Svjetska banka, Svjetska trgovinska organizacija) \u2013 preoblikovao u dramati\u010dno opasni trampisti\u010dki imperijalizam, neo-barbarizam u kojem nema nikakvih drugih pravila osim sile, ucjene i pohlepne grabe\u017eljivosti. I to sve kako bi se zaustavila klize\u0107a putanja petrodolara kao klju\u010dne poluge ameri\u010dke geopolitike. I kako bi se vratila nadmo\u0107 ra\u0161timane ameri\u010dke imperije.<\/p>\n

Izjava ameri\u010dkog potpredsjednika JD Vancea da je Maduro \u201eza sada zadnji dr\u017eavnik koji je imao priliku uvjeriti se da predsjednik Trump misli ono \u0161to govori\u201c mnogo je vi\u0161e od Vanceovog talenta za retori\u010dki \u017eongleraj. To je vrlo opasna osvaja\u010dka doktrina koja se ne mo\u017ee provesti u djelo bez globalnog sukoba.<\/p>\n

\n

Venezuela nije presedan<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Najnoviji ameri\u010dki lov na zakonitog predsjednika Venezuele Nicolasa Madura u javnom diskursu se predominantno kvalificira kao presedan. To ovaj slu\u010daj ameri\u010dke agresije nije! Nije ni po razmjeru negacije me\u0111unarodnog javnog prava, niti je to po pravnom ili moralnom opravdanju (casus belli) za otmicu \u0161efa jedne suverene dr\u017eave.<\/p>\n

Ameri\u010dka intervencionisti\u010dka povijest je prebogata i nikada to nisu bile koincidencije. Sve je plan. Izravna ili neizravna svrgnu\u0107a nepo\u0107udnih dr\u017eavnika je \u010dak ameri\u010dka specijalnost. U Latinskoj Americi voljom Washingtona svrgnuti su nepo\u0107udni lideri Haitia, Brazila, Gvatemale, \u010cilea, Paname i sada Venezuele. Na Bliskom Istoku i Africi svrgnuti su lideri Konga, Irana, Iraka, Libije, Sirije. U Aziji svrgnuti su lideri Ju\u017enog Vijetnama, i Afganistana, a u Europi predsjednik SR Jugosavije Slobodan Milo\u0161evi\u0107. Kuriozitet je jedino to \u0161to je venezuelanski predsjednik Maduro otet na isti datum kada je vojnom invazijom 1989. svrgnut panamski predsjednik Manuel Noriega, a 2020., po Trumpovom nalogu, dronom ubijen iranski general Qasem Suleimani.<\/p>\n

Operacija \u201chvatanja\u201d (kako ka\u017ee Trump) venezuelanskog predsjednika je presedan samo po razmjerima unutarnje veleizdaje i po besprijekornoj realizaciji ameri\u010dke obavje\u0161tajno-vojne operacije.<\/p>\n

Koliko je tome doprinijelo 50 milijuna dolara obe\u0107anih za Madurovu glavu, a koliko su tome doprinijeli potkupljeni Madurovi najbli\u017ei suradnici ili nesposobni generali, tako\u0111er su vrlo va\u017ena pitanja koja zaslu\u017euju \u017eurne odgovore koje \u0107emo nesumnjivo brzo doznati.<\/p>\n

Neo-barbarizam kao najdublja rana umiru\u0107eg liberalno-demokratskog svjetskog poretka<\/a><\/p><\/blockquote>\n