Na slu\u017ebenoj stranici turske obavje\u0161tajne slu\u017ebe (MIT) objavljena je kopija obavje\u0161tajnog dokumenta, datiranog 23. septembra 1929. godine, u kojem se Lawrence od Arabije ne pojavljuje kao literarna ili historijska figura, ve\u0107 kao konkretna sigurnosna pojava koju treba pratiti i analizirati. Dokument, sastavljen u okviru tada\u0161nje turske obavje\u0161tajne slu\u017ebe, precizno bilje\u017ei njegove li\u010dne podatke, ratnu biografiju, ranije kretanje po arapskim zemljama i veze s britanskim politi\u010dko-vojnim strukturama, ali poseban naglasak stavlja na pitanje njegovih namjera nakon rata.<\/p>\n
Lawrencea se opisuje kao osobu izuzetnog poznavanja arapskog dru\u0161tva, islama i plemenskih struktura, koja je u stanju da djeluje \u201ebez formalne funkcije\u201c, ali s velikim simboli\u010dkim i operativnim potencijalom. Izvje\u0161taj jasno sugerira da Ankara Lawrencea vidi kao potencijalnog agenta britanskog utjecaja u postimperijalnom periodu, naro\u010dito u Siriji, Iraku i Palestini, gdje su granice jo\u0161 bile nestabilne, a politi\u010dki poredak krhak. \u00a0U dokumentu se tako\u0111er implicitno priznaje strah da bi se metode iz ratnog perioda, podsticanje pobuna, instrumentalizacija religije i lokalnih elita, mogle ponoviti u novim okolnostima.<\/p>\n
Dokument objavljen u okviru \u201eSpecijalne zbirke\u201c na zvani\u010dnoj stranici M\u0130T-a vremenski je smje\u0161ten u osjetljivi rani period Republike Turske, svega \u0161est godina nakon njenog osnivanja 1923. godine. Njegova va\u017enost ne le\u017ei u naknadnoj interpretaciji, ve\u0107 u \u010dinjenici da je rije\u010d o izvornom arhivskom materijalu. Izvje\u0161taj je izradila Direkcija nacionalne sigurnosne slu\u017ebe i distribuiran je najvi\u0161im dr\u017eavnim instancama, na\u010delniku General\u0161taba, Ministarstvu unutra\u0161njih poslova i Ministarstvu vanjskih poslova, \u0161to jasno ukazuje na stepen njegove povjerljivosti i ozbiljnost procjena koje je sadr\u017eavao.<\/p>\n
U samom tekstu nagla\u0161ava se da se radi o \u201epotvr\u0111enim i provjerenim obavje\u0161tajnim podacima\u201c, prikupljenim, izme\u0111u ostalog, preko masonskih krugova u Kairu, \u0161to svjedo\u010di o metodama i mre\u017eama prikupljanja informacija karakteristi\u010dnim za me\u0111uratni period.<\/p>\n
Prema izvje\u0161taju, Lawrence se tokom 1929. godine kretao pod vi\u0161e identiteta i preru\u0161avanja, koriste\u0107i imena poput \u201e\u0160ejh Abdullah\u201c i \u201eJakos Iskinazi\u201c, te je u kratkom vremenskom razmaku boravio u Egiptu, Siriji, Iraku, Jerusalemu i Sudanu. Navodi se da je u Egipat stigao pribli\u017eno dva mjeseca prije sastavljanja dokumenta, potom putovao kroz Siriju i Irak, da bi se u augustu iste godine neo\u010dekivano pojavio u Jerusalemu, dok je u trenutku pisanja izvje\u0161taja procijenjeno da se nalazi u Kartumu.<\/p>\n
Jedan posebno osjetljiv dio dokumenta tvrdi da je Lawrence mijenjao uloge i vanjski identitet, nastupaju\u0107i \u010das kao muslimanski vjerski u\u010denjak, \u010das kao ameri\u010dki jevrejski rabin, te da je odvojeno pristupao muslimanskim i jevrejskim zajednicama, iznose\u0107i ono \u0161to se opisuje kao \u201eotrovne sugestije\u201c s ciljem raspirivanja me\u0111usobnih tenzija.<\/p>\n
Ime Thomas Edward Lawrence decenijama je \u017eivjelo izme\u0111u istorije i legende. Za zapadnu kulturu on je ostao romanti\u010dni junak pustinje, britanski oficir koji je, obu\u010den u arapsku no\u0161nju, poveo Arape u ustanak protiv Osmanskog Carstva i sanjao slobodu Bliskog istoka. Me\u0111utim, za mnoge narode regiona, me\u0111utim, Lawrence je bio ne\u0161to sasvim drugo: simbol imperijalne manipulacije, \u010dovjek koji je vje\u0161to koristio religiju, etni\u010dke razlike i obe\u0107anja samoodre\u0111enja kako bi slu\u017eio interesima Britanskog Carstva.<\/p>\n
Ko je, zapravo, bio Lawrence i za\u0161to je njegova figura izazivala pa\u017enju turskih obavje\u0161tajnih slu\u017ebi i vi\u0161e od decenije nakon zavr\u0161etka Prvog svjetskog rata?<\/p>\n
Lawrence nije poslan na Bliski istok kao romanti\u010dni idealista. U ratnim godinama bio je \u0161kolovani arheolog, poznavalac arapskog jezika i kulture, ali prije svega oficir britanske vojne obavje\u0161tajne slu\u017ebe. Njegova misija bila je jasna: oslabiti Osmansko Carstvo iznutra, potaknuti arapsku pobunu i time olak\u0161ati britanski prodor prema Suecu, Mezopotamiji i naftnim poljima Iraka. U tom smislu, Lawrence je bio dio \u0161ire strategije Londona, koji je istovremeno davao me\u0111usobno proturje\u010dna obe\u0107anja, Arapima nezavisnost, Francuzima interesne sfere, a cionisti\u010dkom pokretu podr\u0161ku za \u201enacionalni dom\u201c Jevreja u Palestini.<\/p>\n
U toj trostrukoj igri le\u017ei klju\u010d Lawrenceove historijske uloge. On je arapskim liderima, posebno \u0161erifu Huseinu iz Meke i njegovom sinu Fejsalu, govorio jezikom slobode i samoodre\u0111enja, pozivaju\u0107i se na zajedni\u010dku borbu muslimana protiv osmanske vlasti. Istovremeno, bio je svjestan tajnih sporazuma poput Sykes\u2013Picota, koji su Bliski istok unaprijed dijelili izme\u0111u evropskih sila. U svojim kasnijim zapisima priznao je da je znao kako su obe\u0107anja koja daje Arapima u velikoj mjeri neispunjiva.<\/p>\n
Pitanje da li je Lawrence hu\u0161kao muslimane protiv Jevreja zahtijeva oprezan odgovor. U vrijeme Prvog svjetskog rata, cionisti\u010dki projekt jo\u0161 nije imao oblik kakav \u0107e dobiti kasnije, a glavni antagonizam nije bio islamsko-jevrejski, ve\u0107 imperijalno-kolonijalni. Lawrence nije bio ideolog vjerskog sukoba, ali je bez sumnje doprinio stvaranju politi\u010dkog okvira u kojem su budu\u0107i sukobi postali gotovo neizbje\u017eni. Britanska politika, kojoj je on slu\u017eio, istovremeno je instrumentalizirala arapski nacionalizam i otvorila vrata projektu koji \u0107e kasnije dovesti do dubokog sukoba u Palestini. Lawrence je bio svjestan tih kontradikcija, ali ih nije mogao niti je imao mandat razrije\u0161iti.<\/p>\n
Nakon rata, Lawrence se povukao iz javnog \u017eivota, barem formalno. Pisao je, mijenjao identitete, slu\u017eio u RAF-u pod la\u017enim imenima, izbjegavao publicitet koji ga je sustizao. Me\u0111utim, upravo ta mje\u0161avina povla\u010denja i misterije odr\u017eavala je interes obavje\u0161tajnih slu\u017ebi. Za Ankaru, koja je u dvadesetim godinama gradila novu republiku na ru\u0161evinama carstva, Lawrence nije bio zavr\u0161ena pri\u010da. Bio je podsjetnik na na\u010din na koji su vanjske sile koristile unutra\u0161nje slabosti, religijske razlike i lokalne elite kako bi razbile osmanski poredak.<\/p>\n
Obavje\u0161tajni dokument iz 1929. godine, nastao u okviru tada\u0161nje Milli Emniyet Hizmeti (MAH), pokazuje da je interes za Lawrencea bio dugotrajan i sistemati\u010dan. On nije tretiran kao penzionisani pisac ili ratni veteran, ve\u0107 kao potencijalni operativac, osoba koja i dalje ima kontakte, znanje i simboli\u010dki kapital. Posebna pa\u017enja posve\u0107ena je njegovoj sposobnosti da se prilagodi okru\u017eenju, da se \u201eutopi\u201c me\u0111u lokalno stanovni\u0161tvo, da djeluje bez vidljivih obilje\u017eja mo\u0107i. Upravo te osobine, koje su ga u zapadnoj kulturi u\u010dinile fascinantnim, u Ankari su izazivale sumnju.<\/p>\n
Za mladu Tursku, Lawrence je bio personifikacija jedne opasne lekcije: carstva rijetko napu\u0161taju teren na kojem su nekada imala interes. Njegovo kretanje Egiptom, Sirijom i Irakom posmatrano je u svjetlu britanskog nastojanja da zadr\u017ei utjecaj u regionu, \u010dak i nakon formalnog kraja kolonijalne faze. U tom smislu, nadzor nad Lawrenceom bio je dio \u0161ireg nastojanja da se sprije\u010di ponavljanje scenarija iz ratnih godina.<\/p>\n