{"id":448232,"date":"2026-01-04T07:47:27","date_gmt":"2026-01-04T06:47:27","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=448232"},"modified":"2026-01-04T07:47:27","modified_gmt":"2026-01-04T06:47:27","slug":"kraj-medjunarodnog-prava-i-povratak-svjetskog-rata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/01\/04\/kraj-medjunarodnog-prava-i-povratak-svjetskog-rata\/","title":{"rendered":"Kraj me\u0111unarodnog prava i povratak svjetskog rata"},"content":{"rendered":"

Autor: Aleksandar Dugin<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Uvjeren sam da sada \u2013 svjedo\u010de\u0107i onome \u0161to se odvija u globalnoj politici \u2013 svi kona\u010dno shvataju da me\u0111unarodno pravo vi\u0161e ne postoji. Ono je nestalo.<\/p>\n

Me\u0111unarodno pravo je sporazum izme\u0111u velikih sila sposobnih da u praksi brane svoj suverenitet. One odre\u0111uju pravila za sebe i za sve ostale: \u0161ta je dozvoljeno, a \u0161ta zabranjeno. I te norme po\u0161tuju. Takvo pravo funkcioni\u0161e u fazama (otkucajima) \u2013 sve dok se odr\u017eava ravnote\u017ea izme\u0111u velikih sila.<\/p>\n

Vestfalski sistem, koji priznaje suverenitet nacionalnih dr\u017eava, oblikovao se zbog pat-pozicije u ravnote\u017ei snaga izme\u0111u katolika i protestanata (kojima se pridru\u017eila antiimperijalna Francuska). Da su katolici pobijedili, Rimska stolica i Austrijsko carstvo uspostavili bi sasvim druga\u010diju evropsku arhitekturu. Preciznije \u2013 sa\u010duvali bi prethodnu, srednjovjekovnu.<\/p>\n

U izvjesnom smislu, protestanti evropskog Sjevera su profitirali od Vestfalskog mira 1648. godine, jer su oni prvobitno te\u017eili nacionalnim monarhijama protiv Pape i Cara. Bez potpune pobjede, ipak su ostvarili svoj cilj.<\/p>\n

Formalno, vestfalski sistem opstaje do danas, jer me\u0111unarodno pravo gradimo na principu nacionalnih dr\u017eava \u2013 upravo ono za \u0161ta su se protestanti borili u Tridesetogodi\u0161njem ratu. Ali u su\u0161tini, u 17. vijeku to se odnosilo samo na evropske dr\u017eave i njihove kolonije, a kasnije ni svaka nacionalna dr\u017eava nije posjedovala stvarni suverenitet. Sve nacije su jednake, ali evropske nacije (velike sile) su \u201ejednakije\u201c od ostalih.<\/p>\n

U priznavanju nacionalnog suvereniteta slabim zemljama postojala je odre\u0111ena doza licemjerja, ali to je u potpunosti kompenzovano teorijom realizma. Ona se u potpunosti kristalizovala tek u 20. vijeku, ali je odra\u017eavala sliku me\u0111unarodnih odnosa koja se formirala mnogo ranije. Tu nejednakost zemalja uravnote\u017euje mogu\u0107nost stvaranja koalicija i \u201e\u0161ahovski\u201c poredak saveza \u2013 slabe dr\u017eave sklapaju dogovore sa ja\u010dima da bi se oduprle mogu\u0107oj agresiji drugih jakih sila. To se de\u0161avalo, i de\u0161ava se i danas, u praksi.<\/p>\n

Liga naroda je poku\u0161ala da me\u0111unarodnom pravu zasnovanom na vestfalskom sistemu da \u010dvr\u0161\u0107i karakter, nastoje\u0107i da djelimi\u010dno ograni\u010di suverenitet i uspostavi univerzalne principe \u2013 zasnovane na zapadnom liberalizmu, pacifizmu i prvoj verziji globalizma \u2013 kojima bi trebale da se pokoravaju sve zemlje, velike i male. U su\u0161tini, Liga naroda je zami\u0161ljena kao prvi pribli\u017eni oblik Svjetske vlade. Tada se kona\u010dno formirala \u0161kola liberalizma u me\u0111unarodnim odnosima, zapo\u010dinju\u0107i svoju dugu prepirku sa realistima. Liberali su vjerovali da \u0107e me\u0111unarodno pravo prije ili kasnije istisnuti princip potpunog suvereniteta nacionalnih dr\u017eava i dovesti do stvaranja jedinstvenog me\u0111unarodnog sistema. Realisti u me\u0111unarodnim odnosima nastavili su da brane svoj stav, zagovaraju\u0107i princip apsolutnog suvereniteta \u2013 direktno naslje\u0111e Vestfalskog mira.<\/p>\n

Me\u0111utim, tridesetih godina 20. vijeka postalo je jasno da ni liberalizam Lige naroda, a kamoli sam vestfalski sistem, vi\u0161e ne odgovaraju ravnote\u017ei snaga u Evropi i svijetu. Dolazak nacista na vlast u Njema\u010dkoj 1933, invazija fa\u0161isti\u010dke Italije na Etiopiju 1935\/36, rat SSSR-a sa Finskom 1939. \u2013 sve to je fakti\u010dki uni\u0161tilo me\u0111unarodno pravo, \u010dak i formalno. Iako je Liga naroda zvani\u010dno raspu\u0161tena tek 1946, prvi poku\u0161aj uspostavljanja me\u0111unarodnog prava kao obaveznog, nadre\u0111enog sistema ve\u0107 je propao tridesetih godina.<\/p>\n

U su\u0161tini, tridesetih godina pojavila su se tri pola suvereniteta \u2013 ovoga puta na \u010disto ideolo\u0161kim osnovama. Sada vi\u0161e nije bilo rije\u010di o formalnom suverenitetu, ve\u0107 o realnom potencijalu svakog ideolo\u0161kog bloka. Drugi svjetski rat bio je upravo ispit odr\u017eivosti sva tri tabora.<\/p>\n

Jedan tabor su \u010dinile bur\u017eoasko-kapitalisti\u010dke zemlje \u2013 prije svega Engleska, Francuska i SAD. To je bio liberalni tabor koji je, me\u0111utim, bio prinu\u0111en da se odrekne svog internacionalisti\u010dkog karaktera. Liberali su bili primorani da brane svoju ideologiju pred dva mo\u0107na protivnika: fa\u0161izmom i komunizmom. Ali u cjelini \u2013 ako izuzmemo \u201eslabu kariku\u201c, Francusku koja se brzo predala \u2013 bur\u017eoasko-kapitalisti\u010dki blok pokazao je dovoljan stepen suvereniteta: Engleska nije pala pod napadima Hitlerove Njema\u010dke, a SAD su se (relativno) efikasno borile protiv Japana na Pacifiku.<\/p>\n

Drugi tabor bio je evropski fa\u0161izam, koji je postao posebno jak nakon Hitlerovog osvajanja zapadne Evrope. Gotovo sve evropske zemlje su se ujedinile pod zastavom nacionalsocijalizma. U takvoj situaciji o suverenitetu nije moglo biti ni govora \u2013 \u010dak ni u slu\u010daju re\u017eima prijateljskih prema Hitleru (kao fa\u0161isti\u010dka Italija ili Frankova \u0160panija). Najvi\u0161e \u0161to su neke zemlje (Salazarova Portugalija, \u0160vajcarska itd.) mogle da obezbijede bila je uslovna neutralnost. Samo Njema\u010dka je bila suverena \u2013 ili preciznije, hitlerizam kao ideologija.<\/p>\n

Tre\u0107i tabor predstavljao je SSSR, i iako je to bila samo jedna dr\u017eava, bila je zasnovana upravo na ideologiji: marksizam-lenjinizam. Opet, nije se radilo toliko o naciji koliko o ideolo\u0161kom entitetu.<\/p>\n

Tridesetih godina me\u0111unarodno pravo \u2013 \u010dija je posljednja verzija bila Versajski ugovori i norme Lige naroda \u2013 propalo je. Od tada je sve odlu\u010divala ideologija i sila. Svaka od ideologija imala je svoju viziju budu\u0107eg svjetskog poretka, \u0161to je zna\u010dilo da svaka operi\u0161e svojom verzijom me\u0111unarodnog prava.<\/p>\n

SSSR je vjerovao u Svjetsku revoluciju i ukidanje dr\u017eava (kao bur\u017eoaskog fenomena), \u0161to je predstavljalo marksisti\u010dku verziju globalizacije i proleterskog internacionalizma. Hitler je proklamovao \u201eHiljadugodi\u0161nji Rajh\u201c sa planetarnom dominacijom same Njema\u010dke i \u201earijevske rase\u201c. Nikakav suverenitet nije bio predvi\u0111en ni za koga osim za svjetski nacionalsocijalizam. Samo bur\u017eoasko-kapitalisti\u010dki Zapad \u2013 su\u0161tinski \u010disto anglosaksonski \u2013 zadr\u017eao je kontinuitet sa vestfalskim sistemom, ra\u010dunaju\u0107i na budu\u0107i prelazak na liberalni internacionalizam i, opet, na Svjetsku vladu. U stvari, Liga naroda, koja je formalno opstajala iako nefunkcionalna, bila je u to vrijeme ostatak starog globalizma i prototip budu\u0107eg.<\/p>\n

U svakom slu\u010daju, me\u0111unarodno pravo je bilo \u201esuspendovano\u201c \u2013 fakti\u010dki ukinuto. Po\u010dela je prelazna era u kojoj je sve odlu\u010divala samo veza ideologije i sile, koja je tek trebalo da se doka\u017ee na bojnom polju. Tako smo pri\u0161li Drugom svjetskom ratu kao kulminaciji ovog sukoba sila-ideologija. Me\u0111unarodnog prava vi\u0161e nije bilo.<\/p>\n

Konkretan rezultat ideolo\u0161kog sukoba mo\u0107i izme\u0111u liberalizma, fa\u0161izma i komunizma doveo je do ukidanja jednog od polova – evropskog nacionalsocijalizma. Bur\u017eoaski Zapad i antibur\u017eoaski socijalisti\u010dki Istok stvorili su antihitlerovsku koaliciju i zajedni\u010dki (s ve\u0107im udjelom koji je pripadao SSSR-u) uni\u0161tili fa\u0161izam u Evropi.<\/p>\n

Godine 1945. stvorene su Ujedinjene nacije kao temelj novog sistema me\u0111unarodnog prava. Do odre\u0111ene mjere, ovo je bio o\u017eivljavanje Lige naroda, ali nagli porast uticaja SSSR-a, koji je uspostavio potpunu ideolo\u0161ku i politi\u010dku kontrolu nad Isto\u010dnom Evropom (i Zapadnom Pruskom – Njema\u010dkom Demokratskom Republikom), unio je izra\u017eenu ideolo\u0161ku crtu u sistem nacionalnih suvereniteta. Pravi nosilac suvereniteta bio je socijalisti\u010dki tabor, \u010dije su dr\u017eave ujedinjavali Var\u0161avski pakt i, ekonomski, SEV [Savjet za uzajamnu ekonomsku pomo\u0107]. Niko u ovom taboru nije bio suveren osim Moskve i, shodno tome, KPSS [Komunisti\u010dke partije Sovjetskog Saveza].<\/p>\n

Na bur\u017eoasko-kapitalisti\u010dkom polu odvijali su se su\u0161tinski simetri\u010dni procesi. SAD su postale jezgro suverenog liberalnog Zapada. U anglosaksonskom svijetu, centar i periferija su zamijenili mjesta – vodstvo je pre\u0161lo s Velike Britanije na Va\u0161ington. Zemlje Zapadne Evrope i, \u0161ire gledano, kapitalisti\u010dki tabor, na\u0161le su se u polo\u017eaju vazala Amerike. To je u\u010dvr\u0161\u0107eno stvaranjem NATO-a i transformacijom dolara u svjetsku rezervnu valutu.<\/p>\n

Dakle, UN je tako\u0111e usidrio sistem me\u0111unarodnog prava – formalno zasnovan na priznavanju suvereniteta, ali zapravo na ravnote\u017ei snaga izme\u0111u pobjednika Drugog svjetskog rata. Samo Va\u0161iington i Moskva su bili istinski suvereni. Shodno tome, poslijeratni model je zadr\u017eao vezu s ideologijom, ukinuv\u0161i nacionalsocijalizam, ali zna\u010dajno oja\u010dav\u0161i socijalisti\u010dki tabor.<\/p>\n

Ovo je bio bipolarni svijet, koji je projektovao svoj uticaj na sve ostale regione planete. Svaka dr\u017eava \u2013 uklju\u010duju\u0107i i novooslobo\u0111ene kolonije Globalnog juga \u2013 suo\u010davala se sa izborom: koju (od dva!) ideolo\u0161ka modela da usvoji. Ako bi izabrala kapitalizam, prenijela bi svoj suverenitet Va\u0161ingtonu i NATO-u. Ako socijalizam, onda Moskvi. Pokret nesvrstanih poku\u0161ao je da uspostavi tre\u0107i pol, ali mu je nedostajalo i ideolo\u0161kih i materijalnih (mo\u0107nih) resursa da to ostvari.<\/p>\n

Posleratni period uspostavio je sistem me\u0111unarodnog prava zasnovan na realnom odnosu snaga izme\u0111u dva ideolo\u0161ka tabora. Formalno je priznavan nacionalni suverenitet; u praksi nije. Vestfalski princip odr\u017eavao se nominalno. U stvarnosti je sve odlu\u010divala ravnote\u017ea snaga izme\u0111u SSSR-a i SAD i njihovih satelita.<\/p>\n

Godine 1989, tokom raspada SSSR-a \u2013 izazvanog razornim reformama Gorba\u010dova \u2013 isto\u010dni blok po\u010deo je da se raspada, a 1991. godine SSSR se potpuno raspao. Biv\u0161e socijalisti\u010dke zemlje usvojile su ideologiju svog hladnoratovskog protivnika. Po\u010deo je unipolarni svijet.<\/p>\n

To je zna\u010dilo da se me\u0111unarodno pravo kvalitativno promijenilo. Ostala je samo jedna suverena vlast koja je postala globalna \u2013 SAD ili kolektivni Zapad. Jedna ideologija, jedna sila. Kapitalizam, liberalizam, NATO. Princip suvereniteta nacionalnih dr\u017eava i sama OUN postali su relikt pro\u0161losti, ba\u0161 kao \u0161to je to nekada bila Liga naroda.<\/p>\n

Me\u0111unarodno pravo od tada uspostavlja samo jedan pol \u2013 pobjednici Hladnog rata. Pora\u017eeni (biv\u0161i socijalisti\u010dki tabor i, prije svega, SSSR) prihvatili su ideologiju pobjednika, u su\u0161tini priznaju\u0107i vazalski odnos zavisnosti prema kolektivnom Zapadu.<\/p>\n

U ovoj situaciji liberalni Zapad je vidio istorijsku priliku da spoji me\u0111unarodni liberalni poredak s principom hegemonske mo\u0107i. To je zahtijevalo prilago\u0111avanje me\u0111unarodnog prava stvarnom stanju stvari. Tako je od 1990-ih po\u010deo novi talas globalizacije. To je zna\u010dilo direktnu pot\u010dinjenost nacionalnih dr\u017eava nadnacionalnom tijelu (opet \u2013 Svjetskoj vladi) i uspostavljanje direktne kontrole nad njima od strane Va\u0161ingtona, koji je postao prestonica svijeta. Evropska unija stvorena je upravo u tom duhu kao model takvog nadnacionalnog sistema za cijelo \u010dovje\u010danstvo. Masovno dovo\u0111enje migranata zapo\u010deto je upravo u tu svrhu \u2013 da se poka\u017ee kakva bi trebala izgledati univerzalna me\u0111unarodna \u010dovje\u010dnost budu\u0107nosti.<\/p>\n

U takvoj situaciji UN je izgubio smisao:<\/p>\n

Prvo, izgra\u0111en je na principu nacionalnog suvereniteta (koji vi\u0161e nije odgovarao ni\u010demu stvarnom).<\/p>\n

Drugo, posebni polo\u017eaji SSSR-a i Kine i njihovo mjesto u Savjetu bezbjednosti UN-a predstavljali su relikt bipolarnog doba.<\/p>\n

Zbog toga je u Va\u0161ingtonu po\u010deo razgovor o stvaranju novog \u2013 otvoreno unipolarnog \u2013 sistema me\u0111unarodnih odnosa. Nazvan je \u201eLiga demokratija\u201c ili \u201eForum demokratije\u201c.<\/p>\n

Istovremeno, unutar samih SAD globalizam se rascijepio na dva toka:<\/p>\n

Ideolo\u0161ki liberalizam, \u010disti internacionalizam (Soros sa svojim \u201eotvorenim dru\u0161tvom\u201c, USAID, wokeizam itd.);<\/p>\n

Direktna ameri\u010dka hegemonija oslonjena na NATO, koju su branili neokonzervativci.<\/p>\n

U su\u0161tini su se ta dva toka preplitala, ali su prvi insistirali da je glavni prioritet globalizacija i produbljivanje liberalne demokratije u svakoj zemlji na planeti, dok su drugi insistirali da SAD direktno kontroli\u0161u cijelu teritoriju Zemlje na vojno-politi\u010dkom i ekonomskom nivou.<\/p>\n

Me\u0111utim, prelazak s bipolarnog modela me\u0111unarodnog prava na unipolarni nikada nije u potpunosti izvr\u0161en, uprkos nestanku jednog od ideolo\u0161ko-mo\u0107nih polova. To je sprije\u010dio sinhronizovani uspon Kine i Rusije pod Putinom, kada su se prvi put jasno ocrtali konture potpuno druga\u010dije svjetske arhitekture \u2013 multipolarnosti. Na suprotnoj strani globalista (i ljevi\u010darskih, \u010distih liberalnih internacionalista i desni\u010darskih neokonzervativaca) pojavila se nova sila. Iako jo\u0161 uvijek nije bila jasno ideolo\u0161ki definisana, ona je ipak odbacivala ideolo\u0161ki obrazac liberalno-globalisti\u010dkog Zapada. Ta u po\u010detku nejasna sila po\u010dela je da brani UN i suprotstavlja se kona\u010dnom formalizovanju unipolarnosti \u2013 odnosno pretvaranju stvarne mo\u0107ne i ideolo\u0161ke dominacije kolektivnog Zapada u odgovaraju\u0107i pravni sistem.<\/p>\n

Tako smo se na\u0161li u situaciji koja podsje\u0107a na haos. Ispostavlja se da u svijetu istovremeno funkcioni\u0161e pet operativnih sistema me\u0111unarodnih odnosa, jednako nekompatibilnih kao softver razli\u010ditih proizvo\u0111a\u010da:<\/p>\n

Po inerciji, UN i norme me\u0111unarodnog prava i dalje priznaju suverenitet nacionalnih dr\u017eava, koji je u stvarnosti izgubio snagu prije gotovo sto godina i postoji samo kao \u201efantomski bol\u201c. Ipak, suverenitet se jo\u0161 uvijek priznaje i ponekad postaje argument u me\u0111unarodnoj politici.<\/p>\n

Tako\u0111e po inerciji, neke institucije zadr\u017eavaju tragove davno zavr\u0161enog bipolarnog svijeta. To vi\u0161e ni sa \u010dim ne odgovara, ali se povremeno osje\u0107a \u2013 na primjer u pitanju nuklearnog pariteta izme\u0111u Rusije i SAD.<\/p>\n

Kolektivni Zapad nastavlja insistirati na globalizaciji i kretanju ka Svjetskoj vladi. To zna\u010di da se sve nacionalne dr\u017eave pozivaju da prepuste svoj suverenitet nadnacionalnim instancama \u2013 kao \u0161to su Me\u0111unarodni sud za ljudska prava ili Ha\u0161ki tribunal. EU insistira da bude model za cijeli svijet u pogledu brisanja svih kolektivnih identiteta i opro\u0161taja od nacionalne dr\u017eavnosti.<\/p>\n

SAD \u2013 posebno pod Trumpom \u2013 pod uticajem neokonzervativaca, pona\u0161aju se kao jedini hegemon, smatraju\u0107i \u201epravom\u201c sve ono \u0161to je u interesu Amerike. Ovaj mesijanski pristup djelimi\u010dno se suprotstavlja globalizmu, ignori\u0161e Evropu i internacionalizam, ali jednako o\u0161tro insistira na desuverenizaciji svih dr\u017eava \u2013 po pravu sile.<\/p>\n

I na kraju, konture multipolarnog svijeta postaju sve jasnije, gdje je nosilac suvereniteta dr\u017eava-civilizacija \u2013 kao \u0161to su savremena Kina, Rusija ili Indija. To zahtijeva jo\u0161 jedan sistem me\u0111unarodnog prava. Prototip takvog modela mogu biti BRICS ili druge regionalne integracione platforme \u2013 bez u\u010de\u0161\u0107a Zapada (jer Zapad donosi svoje, mnogo artikulisanije i rigidnije modele sa sobom).<\/p>\n

Svih pet sistema rade istovremeno i, naravno, me\u0111usobno se ometaju, proizvode\u0107i stalne kvarove, sukobe i kontradikcije. Dolazi do logi\u010dkog kratkog spoja u mre\u017ei, \u0161to stvara utisak haosa ili jednostavno odsustva bilo kakvog me\u0111unarodnog prava. Ako postoji pet istovremenih me\u0111unarodnih prava koja se me\u0111usobno isklju\u010duju, onda u su\u0161tini \u2013 nema nijednog.<\/p>\n

Zaklju\u010dak iz takve analize je prili\u010dno alarmantan. Takve kontradikcije na globalnom nivou, takav duboki sukob interpretacija, u istoriji gotovo nikada (iskreno \u2013 nikada) nijesu rje\u0161avane mirno. Oni koji odbijaju da se bore za svoj svjetski poredak odmah bivaju pora\u017eeni. I mora\u0107e da se bore za tu\u0111i svjetski poredak, ve\u0107 u statusu vazala.<\/p>\n

Shodno tome, Tre\u0107i svjetski rat je vi\u0161e nego vjerovatan. I 2026. godine on je vjerovatniji nego 2025. ili ranije. To ne zna\u010di da smo osu\u0111eni na njega; to samo zna\u010di da se nalazimo u vrlo te\u0161koj situaciji.<\/p>\n

Po definiciji, svjetski rat uklju\u010duje sve ili skoro sve. Zato se i zove svjetski. Ali ipak, u svakom svjetskom ratu postoje primarni subjekti. Danas su to:<\/p>\n

Kolektivni Zapad u oba svoja oblika (liberalno-globalisti\u010dki i hegemonski);<\/p>\n

Rastuc\u0301i polovi multipolarnog svijeta (Rusija, Kina, Indija).<\/p>\n

Svi ostali su, za sada, samo instrument.<\/p>\n

Istovremeno, Zapad ima ideologiju, dok multipolarni svijet jo\u0161 uvijek nema. Multipolaritet se ve\u0107 generalno manifestovao, ali ideolo\u0161ki jo\u0161 uvijek nije formalizovan. Gotovo nikako.<\/p>\n

Ako me\u0111unarodno pravo ne postoji, i nemogu\u0107e ga je po definiciji braniti Jalta svijet, stari UN i inerciju bipolarnosti, onda moramo iznijeti svoj novi sistem me\u0111unarodnog prava. Kina u tom pravcu \u010dini odre\u0111ene poku\u0161aje (\u201eZajednica zajedni\u010dke sudbine\u201c), mi u manjoj mjeri (izuzeci su Teorija multipolarnog svijeta i \u010cetvrta politi\u010dka teorija). Ali to je o\u010digledno premalo. Mo\u017eda \u0107emo ove godine morati u\u010destvovati u planetarnoj \u201eborbi svih protiv svih\u201c, tokom koje \u0107e se odrediti budu\u0107nost, odgovaraju\u0107i svjetski poredak i sistem me\u0111unarodnog prava. Trenutno ga nema. Ali mora postojati me\u0111unarodno pravo koje nam dozvoljava da budemo ono \u0161to moramo biti \u2013 Dr\u017eava-Civilizacija, Ruski svijet. To je ono \u0161to moramo \u0161to prije konceptualizovati.<\/p>\n

www.multipolarpress.com<\/a><\/p>\n

Prevod: AI\/PCNEN<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Za\u0161to se sada\u0161nji globalni haos vi\u0161e ne mo\u017ee obuzdati<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":366729,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-448232","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/448232","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=448232"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/448232\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":448235,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/448232\/revisions\/448235"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/366729"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=448232"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=448232"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=448232"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}