{"id":44811,"date":"2009-07-11T08:46:37","date_gmt":"2009-07-11T08:46:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=44811"},"modified":"2009-07-11T08:46:37","modified_gmt":"2009-07-11T08:46:37","slug":"ukoliko-budete-lazno-svjedocili-mozete-odgovarati","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/07\/11\/ukoliko-budete-lazno-svjedocili-mozete-odgovarati\/","title":{"rendered":"Ukoliko budete la\u017eno svjedo\u010dili, mo\u017eete odgovarati…"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marijana Maja Mugo\u0161a<\/strong><\/em><\/p>\n

Odzvanja mi u ušima, \u010desto joj se vra\u0107am i razmišljam, \u010demu \u0107e ta re\u010denica uopšte tokom sudskih procesa u Crnoj Gori.<\/p>\n

7. jula 2009. \u010dula sam je više puta, dok su pristupale mjestu za svjedoke moje koleginice iz Skupštine Glavnog grada. G-\u0111a sudija je ujedna\u010denim tonom izgovarala tu uobi\u010dajenu re\u010denicu, prije postavljanja pitanja svjedokinjama. Pitam se i pitam vas, da li zaista postoji trunka vjere kod sudija i nas koji u\u010destvujemo u sudskom procesu, da bi u CG neko zaista mogao krivi\u010dno odgovarati za la\u017eno svjedo\u010denje pred sudom?! – Ah, koliko neistina i pokušaja izbjegavanja odgovora na pitanja, uputi „ugledna politi\u010darka"… Kaza ona, izme\u0111u sijaseta neistina, da podr\u017eava zapošljavanje osoba sa invaliditetom i njihovu ravnopravnost na poslu. Kaza i to (što saznadoh tek tog dana), da su oni – tj. Uprava Grada, iz milosr\u0111a i plemenitosti, stavili u mom opisu posla radne zadatke koji ina\u010de pripadaju jednom pravniku po vokaciji, a da sam ja nesposobna da ih obavljam. Sposobna sam, po njenom kazivanju, obavljati jedino i isklju\u010divo prepise tonskog snimka sjednice, a da su mi oni taj koeficient i zvanje stavili kao nagradu za diplomu koju imam. Pitam se da li su grešku napravili uva\u017eeni profesori sa Pravnog fakulteta, da li je greška u ra\u010dunanju prosje\u010dne ocjene tokom studija, a bila je 8,65? Da li je Erste nagrada za projekat „PAS KAO VODI\u010c ILI POMAGA\u010c" koji sam vodila, strašna greška i nezaslu\u017eeno priznanje? Da li je moj petogodišnji rad u gradskoj skupštini, uz pohvale i slatkorje\u010dje mojih kolega\/inica, bila greška i zastrašuju\u0107e licemjerje, kao tog dana pred Osnovnim sudom u mojoj Podgorici??? Da li je mogu\u0107e, zbilja da li je, da li je?! <\/p>\n

Ipak \u0107e prije biti srd\u017eba i ljutnja tih ljudi na same sebe, kako to da jedna mala, prosje\u010dna gra\u0111anka, a pritom i \u017eena sa invaliditetom, ustaje i podi\u017ee glas razuma i pobune protiv diskriminacije; ne boje\u0107i se i jasno shvataju\u0107i da je najmanja \u017ertva koju mo\u017ee podnijeti u toj borbi, prestanak radnog odnosa kod tih „milosrdnih" poslodavaca. I prije pet godina bila sam nezaposlena, ali priznajem, imala sam mnogo ru\u017ei\u010dastiju sliku i vjerovala u snagu naših institucija, pravdu, moralne principe i neustrašivost ljudi u Crnoj Gori. Saznala sam koliko ljudi mogu biti preplašeni prijetnjama o otkazu, koji im mo\u017ee uslijediti ukoliko ne podr\u017ee suludu volju nekog mo\u0107nika. Zar se za tako bijedne novce mogu kupiti naše dostojanstvo, \u010dast, znanje…? Zar se moralni principi danas u Crnoj Gori ubijaju oru\u017ejem bez municije i ruše tako lako, kao kule od karata? Prili\u010dno jadno i licemjerno djeluje naše društvo, koje i bi – i ne bi da prihvati evropske standarde, koje nam i priznaje – i ne priznaje prava koja nam zakoni garantuju, koje bi da zapošljava osobe sa invaliditetom, ali da iste budu u nekom zape\u0107ku (mo\u017ee i u sopstvenom domu)… Mislim da su nam moralne grane prili\u010dno natrule i slabašne, da nam je snaga zarobljena sitnim interesima i privilegijama, da su nam zakoni i pravda pod klju\u010dem nekoliko mo\u0107nika, a da se otvaraju i primjenjuju samo onda kad ne\u0107e dota\u0107i njihova nedjela i samo onda kad treba poslati po koju ru\u017ei\u010dastu sli\u010dicu ka Evropskoj uniji i svijetu.<\/p>\n

Ka\u017eu i naga\u0111aju da ja nema \u010dega da se plašim, da sam dobro situirana i „opskrbljena iz bud\u017eeta", kako izjavi, neistinu re\u010de i ne trepnu u crnogorskom parlamentu jedan \u010dlan vladaju\u0107e elite. Mo\u017eda sam i pomalo luda, \u010dim sam se tako direktno i otvoreno suprotstavila ga\u017eenju mojih prava, zaklju\u010duju oni. I ne pretpostavljaju da moj suprug Zoran i ja,  kao i veliki broj naših gra\u0111ana, otpla\u0107ujemo dva dugoro\u010dna kredita i to upravo od naših plata, za naš topli, skromni dom u Podgorici. Da oboje kao osobe sa invaliditetom, nijesmo ni najmanje ravnopravni na tr\u017eištu rada i zapošljavanja (uostalom kao i druge OSI) i da smo sva naša dosadašnja postignu\u0107a, izborili uz puno napora, odricanja, \u010destih dokazivanja nepotrebnih stvari, te da nakon svega dobro cijenimo sve to što su stvorile naše ruke i skroman um, koje su mnogo puta iz pepela gradile i koje su to spremne još ko zna koliko puta.<\/p>\n

Meni, kao nekadašnjoj studentkinji Pravnog fakulteta, ostao je \u017eal što nikada nijesam bila u prilici da ispratim neko su\u0111enje i vidim zaista šta teorija zna\u010di i koliko se razlikuje od prakse. E pa, ovih osam mjeseci borbe, ostvari mi i tu \u017eelju… 7. jula 2009. bila sam u sudnici, kao glavni akter tog procesa, a ona re\u010denica „AKO BUDETE LA\u017dNO SVJEDO\u010cILI, MO\u017dETE ODGOVARATI KRIVI\u010cNO" odzvanjala je u mojoj glavi, uporedo sa re\u010denicama mojih  koleginica; s posebnim intenzitetom onda kada su izgovarale neistine, kada su koristile demagoške fraze i floskule, te da mi nijesu otvoreno htjele re\u0107i da im moj pas vodi\u010d smeta, jer su zaboga htjele da me zaštite i jer me one mnogo, mnogo vole. Bilo je tu i suza, kako bi se potvrdila ta ljubav prema meni, ili se to mo\u017eda samo na tren pojavila gri\u017ea savjesti i osje\u0107aj kajanja. Šta god bilo, praštam im i ponovo imam onaj divan, uzvišen osje\u0107aj u duši. Praštam im, tako da su moje \u017eelje za njih \u010diste i obojene dobrotom, a sebi kao malu nagradu dajem obe\u0107anje da je privatno dru\u017eenje i komunikacija sa tim ljudima definitivno okon\u010dano i da sam barem od njihovog daljeg povrje\u0111ivanja apsolutno zašti\u0107ena.<\/p>\n

Naravno da apsolutno uva\u017eavam i prihvatam \u010dinjenicu da neko ne \u017eeli da bude u istoj kancelariji sa mnom i mojom Xenom, ali teško da mogu i zamisliti – a kamo li povjerovati u tobo\u017enju tvrdnju, da u zgradi Glavnog grada nema ni jedna majušna prostorija koja bi bila moja kancelarija. Naravno da to ne mogu prihvatiti kao istinu, naro\u010dito ne, zato što svaki ugao i svaki metar te zgrade odli\u010dno poznajem, jer sam tamo radila punih pet godina. Ka\u017eu da ne daju ni podrum, a ni potkrovlje i opet se pozivaju na nepostojanje nekih, meni i Xeni, ina\u010de nepotrebnih uslova…<\/p>\n

\u010cusmo tom prilikom i jedan dobar vic ili mo\u017eda opet neku zlonamjernu izjavu, da moja Xena koristi toalet za ljude i da se ona svakih dva sata mora izvoditi van. U\u017easna greška i nimalo smiješan vic, osim ako ga ne namjeravamo smjestiti u crni humor. Navodim samo jedan primjer, da se moja Xena na putu od Beograda do Temišvara (koji je trajao više od pet sati), ni jednom nije pomjerila od mojih nogu, a da su ostali putnici više puta tra\u017eili cigaret pauzu ili pauzu za svoje fiziološke potrebe.<\/p>\n

Na brojne neistine i lukave pokušaje da se tobošnjom naivnoš\u0107u i nepoznavanjem opšte poznatih stvari, izbjegne davanje odgovora, nijesam ni davala primjedbe, jer sam sigurna da ih zdrav razum ne mo\u017ee prihvatiti ni kao djelimi\u010dno istinite.<\/p>\n

I ovo su\u0111enje, kako ga moji prijatelji u šali nazvaše „SU\u0110ENJE MARIJANI I NJENOJ BORBI ZA LJUDSKA PRAVA", potraja oko \u010detiri sata, oba zastupnika dadoše završne rije\u010di, a g-\u0111a sudija kaza da \u0107e presuda biti 27. jula. Moram re\u0107i da je g-\u0111a sudija veoma korektno vodila glavnu raspravu.<\/p>\n

Kako god bilo, ima i jedna divna istina, koja mo\u017eda mo\u017ee biti i suviše indikativna onima koji razmišljaju, a to je da korisnici ovih pasa mogu da se kre\u0107u, pristupaju i borave koliko \u017eele apsolutno svuda u CG (hoteli, fakulteti, prodavnice, restorani, tr\u017eni centri, pozorišta, privatne i javne zdravstvene klinike i ambulante i sl). Svim tim ljudima, Zakon o kretanju slijepog lica uz pomo\u0107 psa vodi\u010da je prili\u010dno jasan i razumiju koliko plemenit posao radi taj pas. Interesantno je i to da sam se kretala, putovala i boravila i po zemljama gdje ne postoji sli\u010dan zakon (pr: Srbija i Rumunija) i niko nas nije izbacivao, omalova\u017eavao i zlonamjerno tuma\u010dio propise.<\/p>\n

I pored svega, rješenje i ishod se još ne naziru i mo\u017eda \u0107e se sve završiti \u010dak i pred Me\u0111unarodnim sudom za ljudska prava u Strazburu.<\/p>\n

Na kraju, svjesna sam da je ova moja borba samo mali doprinos izgradnji boljeg i pravednijeg društva naše domovine, te spremnosti da pohvalim sve što zavrje\u0111uje pohvalu, ali i da se pobunim za sve ono što je za pobunu. Znam da su neophodne, ali mo\u017eda slabašno mogu zazvu\u010dati  moje rije\u010di zahvalnosti i beskrajnog divljenja svim tim divnim ljudima (našim gra\u0111anima i gra\u0111ankama) koji nas svakodnevno pozdravljaju na ulici i hrabre da istrajemo, slobodnim medijima, doma\u0107im i me\u0111unarodnim organizacijama koji nas podr\u017eavaju, a svakako najviše mojim divnim prijateljima\/icama iz Udruzenja mladih sa hendikepom. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marijana Maja Mugo\u0161a Odzvanja mi u ušima, \u010desto joj se vra\u0107am i razmišljam, \u010demu \u0107e ta re\u010denica uopšte tokom sudskih procesa u Crnoj Gori. 7. jula 2009. \u010dula sam je više puta, dok su pristupale mjestu za svjedoke moje koleginice iz Skupštine Glavnog grada. G-\u0111a sudija je ujedna\u010denim tonom izgovarala tu uobi\u010dajenu re\u010denicu, prije […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-44811","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44811","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=44811"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44811\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=44811"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=44811"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=44811"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}