{"id":447824,"date":"2025-12-30T07:33:41","date_gmt":"2025-12-30T06:33:41","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=447824"},"modified":"2025-12-30T07:33:41","modified_gmt":"2025-12-30T06:33:41","slug":"iskustvo-jugoslavije-i-dalje-je-aktualno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/12\/30\/iskustvo-jugoslavije-i-dalje-je-aktualno\/","title":{"rendered":"Iskustvo Jugoslavije i dalje je aktualno"},"content":{"rendered":"

Autor:Marko Kostani\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Dana\u0161nje rasprave o socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji prilago\u0111ene su potrebama politi\u010dkog trenutka i samim tim svedene na takozvane polariziraju\u0107e momente. S obzirom na takav status \u201cbiv\u0161e dr\u017eave\u201d op\u0107enito, ne \u010dudi da se pitanja socijalisti\u010dke ekonomije kao discipline tretiraju kao epizoda zablude vrijedna samo zaborava. Tog stava nisu Marko Grde\u0161i\u0107,<\/strong> izvanredni profesor na Fakultetu politi\u010dkih znanosti u Zagrebu i Mislav \u017ditko<\/strong>, docent na zagreba\u010dkom Filozofskom fakultetu. Njih dvojica su nedavno u renomiranoj izdava\u010dkoj ku\u0107i Routledge objavila studiju \u201cSocialist Economics in Yugoslavia: A Critical History\u201d (\u201cSocijalisti\u010dka ekonomija u Jugoslaviji: Kriti\u010dka povijest\u201d). Tim smo povodom s njima porazgovarali o nastanku ekonomije kao znanstvene discipline u Jugoslaviji, ulozi ekonomista u izgradnji socijalisti\u010dkog sustava, odnosu izme\u0111u ekonomista i politi\u010dara, klju\u010dnim raspravama koje su obilje\u017eile jugoslavenski period, stru\u010dnom tretiranju radni\u010dke autonomije, ideolo\u0161kom napu\u0161tanje socijalisti\u010dke ekonomije krajem osamdesetih i ostalim pitanjima iz kojih se mogu izvu\u0107i korisne lekcije i za suvremeni trenutak.<\/p>\n

Iz raznih struka i disciplina poznate su pri\u010de o tome \u0161to je bilo nakon 1945. godine. Unato\u010d \u201cideolo\u0161kim grijesima\u201d komunisti su eksperte ove i one vrste uklju\u010dili u izgradnju dr\u017eave i sistema. U knjizi tvrdite da se to u podru\u010dju ekonomije nije de\u0161avalo jer ekonomija kao disciplina u predratnom razdoblju zapravo nije ni postojala. Kako je izgledalo, ako zanemarimo \u201cprivilegiju\u201d kopiranja Sovjetskog Saveza do 1948., to nastajanje socijalisti\u010dke ekonomije kao discipline u logisti\u010dkom i institucionalnom smislu?<\/p><\/blockquote>\n

Grde\u0161i\u0107:<\/strong> Neposredno poslije zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata postojali su neki studiji ekonomije, ali oni su \u010desto bili naslonjeni na pravne fakultete. Osim toga, nisu se bavili temama vezanim za razvoj socijalizma i samoupravljanja. Ekonomsku struku je trebalo stvoriti. Neki od najboljih ekonomista iz tog ranog razdoblja su se \u0161kolovali u inozemstvu ili su proveli mnogo vremena u inozemstvu. To je bila i svjesna politika socijalisti\u010dkog re\u017eima koji je prepoznao potrebu za ekspertizom. Kasnije, kada su nastali studiji, uklju\u010duju\u0107i i doktorske studije, manja je bila potreba da se ide u inozemstvo. Trebalo je stvoriti i institute, strukovna udru\u017eenja, trebalo je pokrenuti \u010dasopise, konferencije. Ve\u0107 \u0161ezdesetih godina je sva ta znanstvena i stru\u010dna infrastruktura na mjestu. I izgleda prili\u010dno moderno i usporedivo s onime \u0161to postoji danas. Knji\u017enice na fakultetima i institutima su u ono vrijeme bile veoma dobre, moglo se do\u0107i do svih va\u017enih \u010dasopisa i knjiga. Dr\u017eava je u to ulagala. I ekonomska struka koja je nastala na tim temeljima je postala produktivna, generirale su se debate, razvio se intelektualni \u017eivot. Tako da je ulaganje u akademsku infrastrukturu dalo ploda.<\/p>\n

\u017ditko:<\/strong> Drugim rije\u010dima, ekonomska disciplina je postojala u rudimentarnom smislu, ali ne kao \u201cnormalna znanost\u201d na na\u010din kako je to odredio ameri\u010dki povjesni\u010dar i filozof znanosti Thomas Kuhn. Naravno, simptomati\u010dno za postsocijalisti\u010dko razdoblje, poku\u0161aji opisivanja nacionalne znanstvene tradicije redovito \u201craste\u017eu\u201d povijest disciplina, poku\u0161avaju\u0107i ih predstaviti kao bogatije, du\u017ee i zna\u010dajnije nego \u0161to one ustvari jesu. U kontekstu ekonomske discipline se uzima, primjerice, rad Bla\u017ea Lorkovi\u0107a za po\u010detak hrvatske politi\u010dke ekonomije, iako su njegova \u201cPo\u010dela politi\u010dke ekonomije\u201d iz 1889. jedna ne do kraja promi\u0161ljena kompilacija, po dora\u0111enosti daleko ispod \u201cNa\u010dela ekonomike\u201d Alfreda Marshalla, svojevrsnog ud\u017ebenika objavljenog 1890. godine. To sve nije ni\u0161ta neobi\u010dno jer se ekonomska disciplina ne pojavljuje kao dru\u0161tvena znanost na isti na\u010din u razli\u010ditim zemljama, ve\u0107 postoje varijacije koje odgovaraju politi\u010dkim, institucionalnim i uop\u0107e dru\u0161tvenim uvjetima karakteristi\u010dnim za pojedine zemlje. Unifikacija ekonomske discipline, njezina takore\u0107i amerikanizacija, proizvod je intelektualnih kretanja uvjetovanih hladnoratovskim kontekstom.<\/p>\n

\n

Birokracija kao glavni neprijatelj<\/h3>\n

Socijalisti\u010dki su se ekonomisti na\u0161li u neobi\u010dnoj poziciji: istovremeno su stvarali i analizirali i ocjenjivali objekt kojim se bave \u2013 socijalisti\u010dku ekonomiju. Kako je ta neobi\u010dna pozicija utjecala na njihovo samopoimanje? U knjizi spominjete da je od po\u010detka jugoslavenske ekonomiste pratio osje\u0107aj superiornosti i iznimnosti koji ih je na kraju i ko\u0161tao na neki na\u010din.<\/p><\/blockquote>\n

Grde\u0161i\u0107:<\/strong> Da, oni se bave socijalizmom koji ne postoji kao formirani objekt u stvarnosti i trude se analizirati ga, a istovremeno imaju odre\u0111ena uvjerenja i vrijednosti. Ve\u0107ina jugoslavenskih ekonomista podr\u017eava socijalizam i samoupravljanje. Oni u tome vide velik povijesni iskorak. Obi\u010dno se to onda artikuliralo tako da se ka\u017ee da nije sve \u0161to vidimo oko nas socijalizam, ali on jest u procesu nastajanja. Pa onda treba istra\u017eiti te socijalisti\u010dke tendencije koje se naziru i odvojiti ih od onoga \u0161to je naslije\u0111eno iz pro\u0161losti. Posve\u0107enost samoupravljanju je stvorila kod brojnih ekonomista taj jugoslavenski osje\u0107aj superiornosti. To nije ograni\u010deno samo na ekonomiste. Mnogo je bilo onih koji su mislili da je Jugoslavija povijesni pionir, zemlja koja radi ne\u0161to \u0161to nitko jo\u0161 nije napravio. Sigurno nitko u isto\u010dnoj Europi nije ni blizu. Nitko jo\u0161 od Pari\u0161ke komune i inicijalnih sovjeta ruske revolucije nije bio takva povijesna avangarda. Taj osje\u0107aj superiornosti ima svoje lo\u0161e strane jer je zaprije\u010dio put usporedbama. Ako je Jugoslavija takva iznimka, onda od usporedbe nema koristi. To je \u0161teta. Jer se onda ne mo\u017ee u\u010diti od drugih. I kako obi\u010dno biva s kompleksom vi\u0161e vrijednosti, njegovo nali\u010dje je kompleks manje vrijednosti. Pa se onda u 1980-ima taj pretjerani optimizam pretvorio u pretjerani pesimizam. Jugoslavenski sustav onda vi\u0161e nije bio poseban, nego samo posebno disfunkcionalan. \u0160teta da nije bilo malo vi\u0161e uravnote\u017eenosti.<\/p>\n

\u017ditko:<\/strong> Taj pesimizam vidljiv u takozvanoj krizologiji osamdesetih godina \u2013 kada je svaki ekonomist koji dr\u017ei do sebe objavio barem jedan rad s istaknutom rije\u010di kriza u naslovu \u2013 nije rezultat naprosto subjektivne percepcije dru\u0161tvenog stanja. Jugoslavija je tada zapala po razli\u010ditim osnovama u duboku krizu, krizu koja zasigurno nije bila samo ekonomska ili vo\u0111ena isklju\u010divo ekonomskim razlozima. Mislim da su politi\u010dki u\u010dinci decentralizacije zemlje, dakle disfunkcionalnost federativnog modela, koju Dejan Jovi\u0107 spominje, klju\u010dni za obja\u0161njenje ne samo nesnala\u017eenja na svim razinama, nego amplifikacije u\u010dinaka ekonomske i dru\u0161tvene krize, \u0161to se onda mo\u017ee vidjeti i u intelektualnom polju.<\/p>\n

Pri izgradnji socijalisti\u010dke ekonomije treba uzeti u obzir da glavnu intelektualnu polugu predstavlja marksizam. A ne radi se o receptu za izgradnju socijalisti\u010dke ekonomije, ve\u0107 o kritici kapitalisti\u010dke ekonomije. Stje\u010de se dojam da su socijalisti\u010dki ekonomisti koristili Marxove analize kao sredstvo za transformaciju ekonomije, ali i kao mjerilo (ne)uspje\u0161nosti transformacije. Mjerilo u smislu: koliko kapitalizma jo\u0161 u ekonomiji ima? Kako su se socijalisti\u010dki ekonomisti snalazili u toj \u201czamci\u201d i kako je ona utjecala na debate?<\/p><\/blockquote>\n

Grde\u0161i\u0107:<\/strong> U ve\u0107ini jugoslavenskog dru\u0161tva se 1950-ih godina formirao odre\u0111eni konsenzus oko glavnih kategorija. Ekonomisti su taj konsenzus prihvatili i na njemu razvili svoje kasnije pristupe, koncepte i razli\u010dita neslaganja. Prvo je va\u017eno naglasiti da je prihva\u0107ena ideja da socijalizam mo\u017ee i\u0107i skupa s robnom proizvodnjom. Kako to\u010dno te dvije stvari mogu i\u0107i skupa je stvar koju treba istra\u017eiti, ali to je na\u010delo prihva\u0107eno. Drugo, socijalizam ne smije odbaciti tzv. zakon vrijednosti. To zna\u010di, sli\u010dno kao i kod robne proizvodnje, da socijalizam mo\u017ee i\u0107i zajedno s tr\u017ei\u0161tem. Ako se to ne po\u0161tuje, socijalizam \u0107e ili zaostajati u smislu ekonomskog i tehnolo\u0161kog razvoja ili, \u0161to je jo\u0161 gore, dopustit \u0107e birokraciji da preuzme kontrolu nad klju\u010dnim odlukama. Treba imati na umu da je za jugoslavenski na\u010din razmi\u0161ljanja, a on se vidi i kod ekonomista, glavni neprijatelj svega uvijek bila birokracija. To je rezultat traumati\u010dnog raskida sa Sovjetskim Savezom. Sve \u0161to miri\u0161e na birokraciju je sumnjivo. Iz dana\u0161nje perspektive tu ima mnogo pretjerivanja jer se \u010desto ko\u010di suvisla ekonomska politika koja mora do neke mjere biti centralizirana da bi bila uspje\u0161na. Ali pozitivna strana tog straha od birokracije jest da otvara prostor radni\u010dkom samoupravljanju i op\u0107oj decentralizaciji mo\u0107i u dru\u0161tvu.<\/p>\n

\n

Sukob \u201cdohoda\u0161a\u201d i \u201cprofita\u0161a\u201d<\/h3>\n

S obzirom na to da je disciplina nastala zajedno sa samom ekonomijom, kakav je bio odnos ekonomista s partijskim vrhom? Je li se zapravo znanstvena autonomija poklapala s politi\u010dkom? Tko je tu koga upozoravao na \u201cvi\u0161ak kapitalizma\u201d? Kako su ekonomisti figurirali u politi\u010dkim raspravama?<\/p><\/blockquote>\n

Grde\u0161i\u0107:<\/strong> Partijski intelektualci su bili veoma va\u017eni u formuliranju osnovnih ideja koje ulaze u jugoslavenski model socijalizma: samoupravljanje, dru\u0161tveno vlasni\u0161tvo, decentralizacija, socijalisti\u010dka robna proizvodnja, zakon vrijednosti, raspodjela prema radu. To su bili Kardelj, Kidri\u010d, \u0110ilas, Bakari\u0107, Tempo i drugi. Me\u0111utim, u nekom su trenutku oni prepustili teren ekonomistima koji su imali posebna znanja koja su potrebna da se taj tip diskusije podigne na vi\u0161u razinu. To se doga\u0111a ve\u0107 s raspravom izme\u0111u \u201cBijele knjige\u201d i \u201c\u017dute knjige\u201d. To je po\u010detak diskusije, koja se onda razvija u sukob \u201cdohoda\u0161a\u201d i \u201cprofita\u0161a\u201d. Partija nije izravno intervenirala u te diskusije. Nije bilo prave cenzure ili represije, izme\u0111u ostalog jer su se svi slagali da je samoupravljanje dobra ideja. Kada postoji takva vrsta konsenzusa, onda mo\u017ee nastati i veoma \u017eustra diskusija. I nje je zaista bilo, ali ona nije bila usmjerena protiv idejnih temelja re\u017eima. Taj se obrat doga\u0111a tek krajem 1980-ih. Cijelo to vrijeme politi\u010dari, naravno, zadr\u017eavaju sebi pravo da se uklju\u010de u bilo koju diskusiju. A naravno, tu je i ustav iz 1974. godine koji se dobrim dijelom ve\u017ee uz Edvarda Kardelja. \u010cesto se doga\u0111a i to da ekonomisti daju razne prijedloge, ali ih politika ignorira. Svi klju\u010dni ekonomisti tog vremena, od Miladina Kora\u0107a do Branka Horvata, \u017eale se da politika premalo uva\u017eava ekonomsku struku i da radi po svom.<\/p>\n

Ako znamo da je samoupravljanje bilo temelj jugoslavenskog modela, kakav je bio odnos socijalisti\u010dkih ekonomista prema radni\u010dkoj autonomiji? Jesu li postojale razli\u010dite struje i u \u010demu su se razlikovale? Kakav je bio omjer izme\u0111u povjerenja u radni\u010dku klasu i ekspertize?<\/p><\/blockquote>\n

\u017ditko:<\/strong> Ekonomisti su naravno zagovarali radni\u010dko samoupravljanje, a kod nekih je bila prisutna ideja \u2013 primjerice kod Branka Horvata \u2013 da je demokracija u sferi ekonomskih, to jest proizvodnih odnosa klju\u010dna za budu\u0107u demokratizaciju cjelokupnog dru\u0161tva. Dakle, samoupravljanje u toj ina\u010dici gotovo samo nosi ili bi trebalo nositi jugoslavensko dru\u0161tvo ka socijalisti\u010dkoj demokraciji. Najve\u0107i inicijalni problemi u tom kontekstu jesu, skra\u0107eno re\u010deno, uloga dr\u017eave i politi\u010dki status SKJ. Mislim da se mnogobrojne reforme mogu \u010ditati na pozadini tog \u010dvora, pri \u010demu ne treba zaboraviti da je jedan od svakako ne\u017eeljenih u\u010dinaka ekonomske decentralizacije i sve ve\u0107e slo\u017eenosti jugoslavenske privrede stvaranje tehnokratskog upravlja\u010dkog sloja kao izraza interesa pojedina\u010dnog kapitala. Dapa\u010de, Bav\u010dar, Kirn i Korsika u knjizi \u201cKapital i rad u SFRJ\u201d pi\u0161u o neprestanom sukobu tehnokracije i birokracije oko upravljanja socijalisti\u010dkom robnom proizvodnjom.<\/p>\n

Ekonomisti su, sa svoje strane, nekako preveli taj sukob u sukob dohodovne i profitne \u0161kole.<\/p><\/blockquote>\n

Grde\u0161i\u0107:<\/strong> Za jugoslavensku ekonomsku struku formativan je bio sukob \u201cdohoda\u0161a\u201d i \u201cprofita\u0161a\u201d. Ta je diskusija bila posebno dinami\u010dna 1960-ih. Poslije se intenzitet smanjio, ali u izmijenjenim oblicima ta podjela se nastavlja do samog kraja, do 1980-ih. I jedni i drugi podr\u017eavaju samoupravljanje i dru\u0161tveno vlasni\u0161tvo kao pozitivne iskorake i temelje socijalizma. Me\u0111utim, kod dohodovne \u0161kole postoji ve\u0107a razina optimizma da \u0107e sami spontani proces radni\u010dkog udru\u017eivanja i dogovaranja rezultirati pozitivnim ishodima. Kod profitne \u0161kole se vidi da su oni vi\u0161e zabrinuti oko toga. Klju\u010dno je pitanje samoupravljanja. Ako se radnicima prepusti kontrola nad dohotkom njihove firme, kakve \u0107e oni odluke donositi? Na to pitanje se nadovezuje i strana diskusija o tzv. firmi u Iliriji. Kod doma\u0107ih ekonomista, \u201cdohoda\u0161i\u201d su smatrali da \u0107e radnici donositi racionalne odluke, \u0161to zna\u010di da ne\u0107e sav dohodak firme pretvoriti u pla\u0107e. A \u201cprofita\u0161i\u201d su htjeli da se te odluke vi\u0161e kontroliraju. To dovodi do \u010dudne situacije u kojoj \u201cprofita\u0161i\u201d, iako iz dana\u0161nje perspektive \u017eele vidjeti vi\u0161e tr\u017ei\u0161ta, u isto vrijeme podr\u017eavaju i vi\u0161e dr\u017eavne kontrole. A \u201cdohoda\u0161i\u201d, iako nisu protiv tr\u017ei\u0161ta, vi\u0161e naglaska stavljaju na procese koji dolaze spontano odozdo, od samih radnika.<\/p>\n

Danas se Jugoslavija uglavnom tretira kao nekakav ideolo\u0161ki monolit i totalitarna dr\u017eava u kojoj nije bilo mjesta za politi\u010dke nijanse i razli\u010dite stavove. \u0160to nam rasprave me\u0111u ekonomistima i njihov politi\u010dki utjecaj mogu re\u0107i o odr\u017eivosti te percepcije?<\/p><\/blockquote>\n

Grde\u0161i\u0107:<\/strong> Intelektualne diskusije u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji su veoma \u017eive. I na prili\u010dno visokoj razini. Naravno, danas je kvaliteta empirijskih analiza mnogo vi\u0161a. Tada\u0161nja je statisti\u010dka analiza rudimentarna. Ali, intelektualni je \u017eivot veoma otvoren i dinami\u010dan. Iz dana\u0161nje je perspektive sasvim nepojmljivo da visokopozicionirani politi\u010dari poput Kardelja ili Bakari\u0107a ujedno u slobodno vrijeme \u010ditaju ozbiljne teorijske i akademske radove i da sami pi\u0161u radove tog tipa. \u0160to uop\u0107e \u010ditaju na\u0161i dana\u0161nji politi\u010dari? Da li uop\u0107e \u010ditaju? Kada je rije\u010d o ekonomskoj znanosti, danas je te\u0161ko iza\u0107i van kontura neoklasi\u010dnog pristupa. Na\u0161a intelektualna produkcija jest produkcija jedne periferne zemlje koja nema ambiciju da se s te periferije makne. Naravno, \u010dast iznimkama. Razumije se da je i u jugoslavenskoj javnosti bilo puno \u0161ablonskog pisanja, koje je \u010desto bilo dosadno, neinspirativno i dogmati\u010dno. Ali ne mo\u017ee se re\u0107i da nije postajala \u017eiva intelektualna diskusija. Ekonomska znanost pokazuje da je toga bilo.<\/p>\n

U prvom pitanju smo naveli da ekonomista prije socijalisti\u010dke Jugoslavije zapravo u modernom smislu nije bilo. A vrlo dobro znamo da ih danas itekako ima. Kako je tekla ta transformacija ekonomista krajem osamdesetih i po\u010detkom devedesetih s obzirom na na\u010din na koji je disciplina nastala?<\/p><\/blockquote>\n

Grde\u0161i\u0107:<\/strong> Krajem osamdesetih se odustaje od cijelog intelektualnog pothvata. U devedesetima se ta cijela produkcija jednostavno napu\u0161ta. Ekonomska struka se okre\u0107e tipi\u010dnim zapadnim uzorima. U potpunosti nestaje ambicija da se razvija ne\u0161to originalno, ne\u0161to svoje. Ekonomisti vi\u0161e ne \u017eele biti posebni, \u017eele biti normalni. Ekonomska znanost je naprosto usisana u zapadnu neoklasi\u010dnu ekonomiju. U takvim okolnostima, nema koristi od toga se vi\u0161e \u010dita ili predaje neki Branko Horvat, pa \u010dak ni Zoran Pjani\u0107 ili Aleksander Bajt. Mladi ekonomisti koji su intelektualno formirani u kriznim 1980-im godinama ne vide vi\u0161e ni\u0161ta vrijedno u tim socijalisti\u010dkim diskusijama. One se vi\u0161e ne \u010dine ni moderne ni progresivne. To govori o gubitku vjere u socijalisti\u010dku izgradnju, ne samo u ekonomskoj struci ve\u0107 u cijelom jugoslavenskom dru\u0161tvu. Taj gubitak utopijskog zamaha je bio presudan. Presudio je i ekonomistima koji su \u017eivot posvetili prou\u010davanju samoupravljanja. Njihov je trud naprosto odba\u010den. Mi smo nastojali u ovoj knjizi da barem spasimo ne\u0161to od tih diskusija od zaborava. Ali posla ima jo\u0161, za one koji imaju volje.<\/p>\n

Na kraju knjige donosite i neku vrste ocjene ili procjene uspje\u0161nosti socijalisti\u010dke ekonomije. Naravno da se ne mo\u017ee proglasiti uspje\u0161nom kad je propala, ali tvrdite da se sama dr\u017eava nije raspala zbog brojnih ekonomskih problema, ve\u0107 zbog politi\u010dkih turbulencija. Proizlazi li iz te tvrdnje \u201coklada\u201d da u jugoslavenskom samoupravljanju postoje elementi koji nam mogu poslu\u017eiti i danas, ako ne kao recepti, onda barem kao inspiracija?<\/p><\/blockquote>\n

Grde\u0161i\u0107:<\/strong> Ako \u0107emo se upustiti u novo promi\u0161ljanje ekonomskih modela i u novo promi\u0161ljanje demokracije, onda \u0107emo se vratiti i socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Na\u0161a je knjiga pisana, barem jednim dijelom, i s tim ciljem. Da pomogne onima koji \u017eele vidjeti \u0161to je u jugoslavenskom na\u010dinu razmi\u0161ljanja o ekonomiji bilo dobro, a \u0161to lo\u0161e. Da se vidi koji su horizonti otvoreni, a koji nisu. Ideje kao \u0161to su radni\u010dko samoupravljanje ili neki oblici dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva i dalje su \u017eive. Kako se kriza neoliberalizma nastavlja, ljudi \u017eele vidjeti \u0161to se mo\u017ee nau\u010diti od pro\u0161losti. Nemamo puno primjera na svijetu da je jedna zemlja poku\u0161avala kroz vi\u0161e desetlje\u0107a razviti unikatni ekonomski model koji bi bio razli\u010dit i od zapadnog kapitalizma i od sovjetskog dr\u017eavnog socijalizma. Utoliko je iskustvo Jugoslavije va\u017eno.<\/p>\n

\u017ditko:<\/strong> Mogu samo dodati da nije rije\u010d tek o okladi koja uklju\u010duje moment neizvjesnosti. Dapa\u010de, izvjesno je da neki oblik ekonomske demokracije mora biti uklopljen u politi\u010dku poziciju koja ra\u010duna na egalitarizam. Primjerice, ameri\u010dka filozofkinja Elizabeth Anderson u knjizi \u201cPrivatna vlada\u201d iz 2017. pokazuje da je ve\u0107ina radnih mjesta u dana\u0161njem kapitalizmu organizirana kao svojevrsna \u201cprivatna vlada\u201d \u2013 radi se o hijerarhijskoj, autoritarnoj strukturi u kojoj poslodavci imaju \u0161iroku, \u010desto nekontroliranu mo\u0107 nad zaposlenicima. Ta je mo\u0107 po u\u010dincima usporediva s politi\u010dkom vla\u0161\u0107u, iako se o njoj rijetko javno govori ili razmi\u0161lja kao obliku upravljanja. Ekonomska se demokracija onda u njezinoj raspravi javlja kao protuotrov za \u010desto posve nekontroliranu, autoritarnu strukturu koja upravlja ljudskim \u017eivotima. Jugoslavensko samoupravljanje je dakle u smislu iskustva aktualno i na na\u010delnoj razini, ali i na razini proturje\u010dja jugoslavenske privrede i dru\u0161tva, koja ne treba ni na koji na\u010din skrivati jer \u010dine va\u017ean aspekt tog povijesnog iskustva. Inzistiranje na slo\u017eenosti, sukobima i proturje\u010djima od kojih je izvezena tapiserija jugoslavenskog dru\u0161tva, to je, uostalom, i valjan na\u010din da se odmaknemo od polupismene primjene koncepta \u201cdva totalitarizma\u201d koji stoji u temelju na\u0161eg sindroma la\u017enog pam\u0107enja, kako ga je jednom prilikom nazvala Dubravka Ugre\u0161i\u0107.<\/p>\n

www.portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako \u0107emo se upustiti u novo promi\u0161ljanje ekonomskih modela i u novo promi\u0161ljanje demokracije, onda \u0107emo se vratiti i socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Kako se kriza neoliberalizma nastavlja, ljudi \u017eele vidjeti \u0161to se mo\u017ee nau\u010diti od pro\u0161losti. Nemamo puno primjera na svijetu da je jedna zemlja poku\u0161avala razviti unikatni ekonomski model koji bi bio razli\u010dit i od zapadnog kapitalizma i od sovjetskog dr\u017eavnog socijalizma<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":447827,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-447824","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/447824","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=447824"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/447824\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":447828,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/447824\/revisions\/447828"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/447827"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=447824"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=447824"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=447824"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}