Ve\u0107ina djece u svijetu odrasta uz pri\u010du o \u010duvenom bradatom starcu koji tokom no\u0107i ostavlja poklone ispod jelke. Iako djeluje kao \u010dista fantazija, psihologija pokazuje da djeca vjeruju u Djeda Mraza iz vrlo konkretnih razloga.<\/p>\n
Ankete pokazuju da veliki broj roditelja aktivno podr\u017eava vjerovanje u Djeda Mraza, tako \u0161to poma\u017eu djeci da pi\u0161u pisma, “\u0161alju” ih na razne kreativne na\u010dine, organizuju iznena\u0111enja, pa \u010dak prave i male scenografije koje treba da doka\u017eu da je Djeda Mraz bio u njihovom domu. Upravo ta uklju\u010denost odraslih igra klju\u010dnu ulogu, a psiholozi izdvajaju tri glavna razloga za\u0161to je ovaj lik za djecu toliko “stvaran”:<\/p>\n
\nDeca vjeruju u \u010duda kada odrasli odr\u017eavaju iluziju<\/h4>\n<\/blockquote>\n
Djeca jesu otvorenija za fantasti\u010dne pri\u010de od odraslih, ali to ne zna\u010di da \u0107e automatski povjerovati u sve \u0161to im se ka\u017ee. Kada nema “dokaza” u stvarnom svijetu, njihova vjera brzo blijedi.<\/p>\n
Istra\u017eivanja pokazuju da pri\u010de o izmi\u0161ljenim bi\u0107ima, ako ih izgovori samo jedna osoba i bez dodatnih potvrda, rijetko ostavljaju dublji trag. Djeca mogu da saslu\u0161aju tu pri\u010du, ali \u0107e se u pona\u0161anju brzo vratiti realnosti. Sa Djeda Mrazom je situacija druga\u010dija: On ostavlja poklone, jede kola\u010di\u0107e, pojavljuju se tragovi cipela na podu, pisma dobijaju odgovor… Drugim rije\u010dima, pri\u010da se stalno “potkrepljuje”, pa dijete nema razlog da u nju sumnja.<\/p>\n
\nMa\u0161ti je potrebna podr\u0161ka<\/h4>\n<\/blockquote>\n
Kada vi\u0161e odraslih nezavisno jedni od drugih podr\u017eava istu pri\u010du, ona za dijete dobija na te\u017eini. U eksperimentima u kojima su djeci predstavljana izmi\u0161ljena bi\u0107a, mali\u0161ani su vi\u0161e vjerovala da zaista postoje kada su istu pri\u010du ponavljale razli\u010dite osobe, u razli\u010dito vrijeme, uz konkretne “dokaze”.<\/p>\n
Sli\u010dno funkcioni\u0161e i mit o Djeda Mrazu. O njemu ne pri\u010daju samo roditelji, ve\u0107 i vaspita\u010di, vr\u0161njaci, reklame, knjige, filmovi… Dijete dobija utisak da je rije\u010d o op\u0161tepoznatoj \u010dinjenici, a ne o porodi\u010dnoj igri. Kada se pri\u010da ponavlja iz vi\u0161e izvora i uklapa u poznate obrasce prazni\u010dnih pri\u010da, ma\u0161ta lako postane “\u010dinjenica”.<\/p>\n
\nDjeca veruju jer vide da i odrasli “vjeruju”<\/h4>\n<\/blockquote>\n
Za djecu, pona\u0161anje odraslih \u010desto zna\u010di vi\u0161e od samih rije\u010di – a ako odrasli ula\u017eu vrijeme, trud i novac u ne\u0161to, dijete zaklju\u010duje da to mora biti stvarno.<\/p>\n
Prazni\u010dni rituali su sna\u017ean signal: Ukra\u0161avanje jelke, priprema poklona, dogovori “da se ne zaboravi Djeda Mraz”, pa \u010dak i glumljenje iznena\u0111enja kada se pokloni “niotkuda” pojave ispod jelke. Prema istra\u017eivanjima, djeca likove vezane za ovakve rituale smatraju stvarnijim nego mnoge druge likove koje nikada nisu vidjeli.<\/p>\n
Kada roditelji ostavljaju poklone preko no\u0107i, odgovaraju na pisma ili prire\u0111uju iznena\u0111enja “bez povoda”, dijete logi\u010dno zaklju\u010duje da iza svega stoji neko tre\u0107i. Po njihovoj logici, niko ne bi prolazio kroz toliki trud samo zbog pri\u010de. Tako Djeda Mraz postaje dio stvarnosti, a ne samo prazni\u010dne tradicije, pi\u0161e “RBK Trend”, prenosi RT Balkan.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kada vi\u0161e odraslih nezavisno jedni od drugih podr\u017eava istu pri\u010du, ona za dijete dobija na te\u017eini<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":447520,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-447517","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/447517","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=447517"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/447517\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":447521,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/447517\/revisions\/447521"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/447520"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=447517"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=447517"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=447517"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}