"Zaboravljena gora" \u010dini jednu od najljepših razglednica o našem narodu. Svijetu prvo nju treba ponuditi<\/p>\n
Pi\u0161e: Svetlana Kova\u010devi\u0107 Bla\u017ei\u0107*<\/strong><\/em><\/p>\n Kada pojavila knjiga "Zaboravljena gora – Mitska bi\u0107a Crne Gore", imala sam utisak da se radi o djelu koje \u0107e promovisati one vrijednosti koje svakodnevno mo\u017eemo \u010duti o Crnoj Gori, pa bile one istinite ili la\u017ene. Mislila sam, „evo još jedne legendarne storije u kojoj \u0107e se pisati o rodnim stijenama, junaštvu kakvo svijet nije vidio, poštenju i \u010dasti koje vje\u010dno obitavaju u svakom od nas, isticati ljepota kakvu niko drugi nema…" i ostale floskule koje, bogami, umiju da malo zabrljave ukus o dragoj mi otad\u017ebini.<\/p>\n A potom, preporuka prijateljice, skromnost autora na jednoj od televizija me kao iz topa natjeraše da do\u0111em do knjige. Tu nastade muka, jer, knjige skoro nigdje nije bilo! Ka\u017eu da je prošla u svim knji\u017earama u Podgorici, pa sam strpljivo sa\u010dekala da moj primjerak stigne iz Beograda.<\/p>\n Ne sje\u0107am se da li sam po\u010dela da je \u010ditam od prve stranice, ili sam prosto odabrala pri\u010du od koje \u0107u krenuti, ali za samo nekoliko minuta sva pa\u017enja, duh i kompletne misli mi bjehu zarobljene me\u0111u koricama "Zaboravljene gore". <\/p>\n Pri\u010de, sadr\u017eajno prepunjene emocijama su prikazivale fantazijski svijet na na\u010din koji op\u010dinjava. Jezik, toliko blizak, jednostavan, britak i opojan nosi bez ikakve teško\u0107e u razumijevanju svijeta koji nikad ranije nisam srela. Misli tako povezane, sa teksturama drevnosti \u010dine da se \u010dovjek osje\u0107a kao da je ponovo dijete, plaše\u0107i se i nestrpljivo iš\u010dekuju\u0107i šta \u0107e se desiti, ne na slede\u0107oj stranici, ve\u0107 u slede\u0107em redu. Bliskost koja se stvara prilikom \u010ditanja je nedoku\u010diva rije\u010dima. Samo je osjetna.<\/p>\n Kad sam stigla do Valgora srce mi se stezalo u grudima, a kad sam okon\u010dala \u010ditanje o demonskom vuku – Zagrivuku, zaplakala sam. Pitala sam se, kud mi nestade onaj strah od tako strašnog bi\u0107a sa Vu\u010dja, a kako pri\u010da o njegovom nastanku uopšte i na\u0111e put do moje samilosti i suza. Ali, jeste! I ne samo ona! Ve\u0107 svaka od pri\u010da postade dio nove svjesnosti o mitološkom zaveštanju Crne Gore. A nisam ni imala pojma da postoji. <\/p>\n Nikada, ništa nalik tome nisam \u010ditala.<\/p>\n \u010cim je školska godina po\u010dela, svom novom odjeljenju, osmacima sa razigranim smislom za humor sam se predstavila kroz jednu od pri\u010da. Htjela sam da osjete pravilnu dikciju, nesputan ton, slogovno razbijanje rije\u010di, akcentiranje. Za tu priliku sam izabrala Morenu.<\/p>\n I danas se pitam, da li je mogu\u0107e da nam je prva radna sedmica prošla u prepri\u010davanju i nanovom pre\u017eivljavanju sudbine jedne iz reda prokletih vila. I djeca su bila op\u010dinjena.<\/p>\n Ovdje \u0107u zastati, kada je moj do\u017eivljaj o "Gori" u pitanju. Znam da ne bih umjela da istaknem sve ono što je ovu knjigu u\u010dinilo tako posebnom u mom umu i duši. A, pretpostavljam, i kod svih onih koji je imaju. Jedino što kopka jeste, kako da dopustimo sebi, da prvo djelo epske fantastike, za\u010dinjeno mitskim bi\u0107ima sa ovih prostora pro\u0111e bez oluje rije\u010di? Šta bi druge dr\u017eave \u010dinile da imaju ovakvu knjigu u svojoj kulturnoj riznici?<\/p>\n Jer, "Zaboravljena gora" \u010dini jednu od najljepših razglednica o našem narodu. Svijetu prvo nju treba ponuditi.<\/p>\n