Veliko i zlo carstvo kapitala raspast \u0107e se samo od sebe-iznutra<\/p>\n
Pi\u0161e: Du\u0161ko Kova\u010devi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Agre<\/em>sivni, interesno isprepleteni, atomsko-razaraju\u0107i udar podivljalog i nekontrolisanog kapitala u Crnoj Gori (tom prostoru vije\u010dite fizije) i svih njegovih politikantsko-partijskih mutiranih \u010dudovista, da li ima svoju istoriju? Svoju morfologiju?<\/p>\n Nema!<\/p>\n Zato je opasan, morbidan i brutalan! Sve što nastane naprasno, stihijski, napre\u010dac i kao takvo ne podle\u017ee sazrijevaju\u0107oj etapnosti prirodnog razvoja-u sebi nosi malignu klicu dekadencije i destrukcije.<\/p>\n Kako u prirodi tako i u ljudskom društvu, svaka pojava koja naginje tendenciji rasta i napredovanja, u odre\u0111enom momentu, kada se osjeti mo\u0107nom i sna\u017enom, mijenja svoju prirodu i poprima nasilan i zastrašuju\u0107i karakter i sve što se na\u0111e na putu njenog razvoja biva nemilosrdno eliminisano. Naravno, to va\u017ei i za kapital! Ova zakonitost je strogo determinisana, što zna\u010di da joj nije imanentna evolucija ili promjena u humanijem smjeru. Kako se ponaša veliki kapital u zemljama koje su na neuporedivo višem civilizacijskom i demokratskom stupnju od Crne Gore, detaljno nam objašnjava Noam \u010comski. Upravo onako kako sam ga malo prije pojednostavljeno definisao-surovo i nasilno! A kako u Crnoj Gori?<\/p>\n Crna Gora na razme\u0111u dvadesetog i dvadeset prvog vijeka, na razme\u0111u dvije suprostavljene i isklju\u010duju\u0107e ideologije: utopijskog socijalizma i divljeg kapitalizma, na razme\u0111u patrijahalno – epskog i moderno – evropskog mentaliteta, na razme\u0111u starih i novih podjela navika i antagonizama… I uz sve to naprasno i na \u010dudan na\u010din stvoreni kapital u rukama bivših tvrdih zagovornika komunisti\u010dkog koncepta društvena svojine!<\/p>\n Kakva nemogu\u0107a kombinacija! Kakav sinkretizam!<\/p>\n Nevjerovatan obrt ideoloških i koncepcijskih nadzora, a tako tipi\u010dan za tranzicijska društva. <\/p>\n Gdje \u0107e se i kako završiti ovo tranzicijsko apokalipti\u010dko kretanje? Teško je predvidjeti. Ono što se ve\u0107 zna i što je tako lako vidljivo je da se sve prilago\u0111ava i podre\u0111uje naprasnim doma\u0107im kapitalistima, a što se ne prilagodi odmah se po uhodanom automatizmu odstranjuje kao" remetila\u010dki i retrogradni factor". Prostori slobode, kriti\u010dkog i subverzivnog diskursa uglavnom se simuliraju, u \u010demu im zdušno poma\u017eu kvazi nevladine organizacije i kvazi nezavisni analiti\u010dari me\u0111u kojima prednja\u010de Drecun i Vukadinovi\u0107. Rije\u010d "profesionalizam" se enormno eksplatiše i forsira, a njeno zna\u010denje (semantika) aludira na bezpogovorno prihvatanje i realizovanje datog zadatka bez obaziranja na moralne kodekse i \u017ertve koje se nazivaju "koleteralna šteta"! Ta magijska rije\u010d kao da nam sugeriše i opravdava svašto\u010dinstvo! Moderno farisejstvo, sofizam i licemjerje cvjetaju u hiljade razli\u010ditih boja i oblika. Kapital posjeduje mo\u0107 brze transformacije, uz logisti\u010dku podršku nereformisanih bezbjedonosnih slu\u017ebi, organizovanog kriminala, sistemske korupcije, skandaloznog sudstva i " javnog servisa" koji ima zadatak da mra\u010dnu Kafkijansko-Bulgakovsku realnost svakodnevno šminka i uljepšava stvaraju\u0107i fantazmagorsku iluziju sre\u0107e i blagostanja. <\/p>\n Univerzitet umijesto da se izbori za svoju autonomiju (dr\u017eava u dr\u017eavi) i kao takav emanira erudiciju, slobodarski duh i stvara zdravog, sposobnog i odva\u017enog pojedinca koji \u0107e svoje znanje ugraditi u prosperitet svoje dr\u017eave i društva, univerzitet postaje regrutni centar kloniranih studenata koji se edukuju poltronstvu, poniznosti i poslušnosti prave\u0107i od njih vukoti\u0107evskom metodologijom-projekat karijernih slugu koji \u0107e, oslobo\u0111eni prirodne radoznalosti i mladala\u010dke upitanosti, slu\u017eiti podivljalom KAPITALU i njegovim gospodarima!<\/p>\n I na kraju pitam se: Šta sam orginalno i novo ovim sumornim i teškim tekstom kazao?<\/p>\n Ništa!<\/p>\n Zar ovo nije davno ispri\u010dana pri\u010da, hiljadu puta ponavljana, još od ranih devedesetih pa do danas? Bezbroj puta smo je \u010duli iz usta Slavka Perovi\u0107a, Duška Jovanovi\u0107a, Vickovi\u0107a, Šo\u0107a, Peca, Bojovi\u0107a, Mandi\u0107a, Medojevi\u0107a, Mili\u0107a…Iz usta stotine hrabrih gra\u0111ana, intelektualaca, novinara… Svi su oni ovo isto govorili, na ovaj ili onaj na\u010din-u ovoj ili onoj formi, pla\u0107ale su se i skupe cijene! Šta se promjenilo, što je bilo bolje?<\/p>\n Ništa!<\/p>\n Završi\u0107u u istom stilu, još jednom neorginalnom, frazeološkom i \u010desto ponavljanom arhetipsko-biblijskom tezom u kontekstualnoj improvizaciji: Veliko i zlo carstvo kapitala ne\u0107e srušiti niko s'polja, iz vani. Raspast \u0107e se samo od sebe-iznutra. I to u trenutku kada dosegne vrhunc svoje mo\u0107i, kada bude najja\u010de i najmonolitnije!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Veliko i zlo carstvo kapitala raspast \u0107e se samo od sebe-iznutra<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-44708","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44708","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=44708"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44708\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=44708"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=44708"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=44708"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
Istina je ru\u017ena (Nietzsche)<\/em><\/strong><\/p>\n