Neophodna eti\u010dka distanca u odnosu na vladaju\u0107u razaraju\u0107u energiju nije bila i nije ni danas opšta odrednica u intelektualnim, odnosno umjetni\u010dkim krugovima u Crnoj Gori <\/p>\n
Pi\u0161e: Zoran \u017divkovi\u0107*<\/strong><\/em><\/p>\n Uvodni dio:<\/strong> <\/p>\n „Intelektualac izdaje samoga sebe kada ne uspijeva odoljeti vlastitoj konkretnoj koristi, ovozemaljskoj mo\u0107i i sredstvima što ju osiguravaju."<\/em><\/strong> * <\/p>\n *(Filozofi i društveni \u017eivot: Akademik vs Intelektualac, Marijan Krivak, Odjek 2004.)<\/p>\n Izborom ovog citata iz teksta Marijana Krivaka za podnaslov uvodnog dijela rada, \u017eelio sam da jasno predstavim ono što bi bila mogu\u0107a ideja mog bavljenja ovom temom. Naime, status likovnih umjetnika u Crnoj Gori tuma\u010den kroz prizmu pravnih i materijalno-egzinstecijalnih potreba umjetnika je, na \u017ealost, o\u010dekivan do\u017eivljaj ponu\u0111enog naslova na ovakvim vrstama skupova.<\/p>\n Poruke o tome da se umjetnicima mora obezbijediti „bolji status<\/em>" kroz sindikalna, zdravstvena , socijalna i penzijska prava je prava poslastica za okrugle stolove akademije nauka, vladinih institucija i drugih organizacija koje su \u010duvari postoje\u0107eg stanja stvari. Sa druge strane, konstantna zabrinutost umjetnika i njihovih udru\u017eenja za svoj ekonomski status je simboli\u010dan ali i „krunski" dokaz njihove duhovne impotentnosti i marginalizovanog društvenog polo\u017eaja umjetnika ili intelektualaca. Zašto je to tako?<\/p>\n Društveni polo\u017eaj umjetnika u Crnoj Gori <\/strong><\/p>\n "Najviša je umjetnost, umjetnost \u017eivljenja" (Brecht).<\/p>\n Ono što je u toku gotovo cijelog prošlog vijeka, a u zadnjih dvadeset godina naro\u010dito, bila prepoznatljiva uloga umjetnika, intelektualaca i akademika u Crnoj Gori, moglo bi se nazvati snishodljivim pristajanjem na podre\u0111enost sa jedne strane i direktnim podsticanjem vlasti u razaranju gra\u0111anskog morala sa druge strane. U tom smislu, najve\u0107i broj intelektualaca, umjetnika i prije svega akademika se odrekao svog elementranog integriteta i de facto<\/em> prestao da bude društvena snaga o\u010dekivanog i prepoznatljivog autoriteta. Prestaju\u0107i da se bore za vrijednosti humanisti\u010dke tradicije prestali su da se bore za status kojih ih odvaja od zanatlija ili bilo kog drugog koji radi ono što se naru\u010di bez namjere da se iritira o\u010dekivanje naru\u010dioca. Upravo je pojam umjetnika koji poznajemo nastao na osnovama humanisti\u010dkih ideja i zahtjeva i upravo se u tom smislu umjetnik odvojio od svojih zanatsko-dekoraterskih korjena. Oni koji su dozvolili sebi da budu prijatelji ili podr\u017eavaoci vlasti koja je izazivala rat, bijedu i kriminal izgubili su pravo na poštovanje svoga statusa.<\/p>\n Ipak, mora se priznati da su i u najgorim vremenima u Crnoj Gori postojala druga\u010dija iskustva i primjeri i da je bilo umjetnika koji su uspjevali sa\u010duvati svoju humanisti\u010dku etiku. Me\u0111utim, isto je tako \u010dinjenica da se radi o malobrojnim „primjerima \u010dojstva i junaštva<\/em>", govore\u0107i jezikom mitologizirane crnogorske tradicije. <\/p>\n U svakom slu\u010daju, neophodna eti\u010dka distanca u odnosu na vladaju\u0107u razaraju\u0107u energiju nije bila i nije ni danas opšta odrednica u intelektualnim, odnosno umjetni\u010dkim krugovima u Crnoj Gori . Dakle, prvu i najzna\u010dajniju aktivnost ka srozavanju integriteta umjetnika preduzeli su sami umjetnici, ne bore\u0107i se za ideje koje im \u010duvaju status.<\/p>\n Govore\u0107i o tome koja su najte\u017ea iskušenja u \u017eivotu umjetnika Zoran Predin, muzi\u010dar iz Ljubljane, rekao je da postoje tri stepena ili nivoa za uništavanje umjetni\u010dke li\u010dnosti i to ( parafraziram): Prvi i najlakši je kada umjetnika zabranjuju, drugi i nešto te\u017ei je kada umjetnika ignorišu i tre\u0107i i najte\u017ei je onaj u kojem umjetnika prisvajaju, podr\u017eavaju i nagra\u0111uju. Na \u017ealost, shodno takvoj skali, na prste se mogu pobrojati umjetnici koji su odoljeli nekim ili svim pobrojanim iskušenjima u Crnoj Gori.<\/p>\n Odricanjem sopstvenog eti\u010dkog integriteta, umjetnici su postali instrumenti volje pokrovitelja, a najkvalitetniji pokrovitelj uvijek je bila i ostala dr\u017eavna vlast. <\/p>\n Iako se radi o tezama koje su svima poznate, koje su gotovo opšta i svevremenska umjetni\u010dka i intelektualna problematika \u017eivota i stvaranja, u Crnoj Gori one su dobile i neke posebnosti i to iz više razloga. <\/p>\n Naime, postoje\u0107a vlast u Crnoj Gori je za svoje po\u010detke osvajanja vlasti du\u017ena zahvaliti razvoju srpskog nacionalizma oblikovanog u SANU-u i vrlo podr\u017eanog u CANU-u, ali je za svoje brojne promjene politi\u010dkog kursa od tada (zarad brojnih pobjeda na izborima) trebala brojne umjetnike, naro\u010dito akademike, u godinama nakon tog prvog dolaska na vlast . S obzirom na to da je ista politi\u010dka grupa ostala na vlasti i kao nosilac ideje crnogorske suverenosti i razvoja novog crnogorskog populizma, potreba za novom podrškom umjetnika je rasla . Crnogorski „kulturni i javni radnici" su sve više riješavali li\u010dne potrebe od kojih prestaje volja za društvenim anga\u017emanom, a sve ve\u0107i broj umjetnika je rado boravio na pobjedni\u010dkim binama, vatrometima i koktel ve\u010derima vladaju\u0107e stranke. Osim estradnih umjetnika i sportista ,u tom horu podrške bilo je prili\u010dno mnogo knji\u017eevnika, reditelja, glumaca, muzi\u010dara i ne toliko mnogo likovnih umjetnika. Ovih posljednjih nije bilo mnogo ne zbog boljih posebnih kvaliteta, ve\u0107 je bila manja realna potreba politi\u010dke elite za njima.<\/p>\n Takva vrsta pomo\u0107i ugro\u017eenoj vlasti je najbolja ukoliko dolazi od što poznatijih umjetnika i ukoliko nijesu bili dovoljno poznati trebalo im je i to obezbijediti. Serijama realizovanih djela i priznanja i to bi postajala realnost, tako da smo osim dobre podrške vlastima dobijali i crnogorsku javnost upoznatu sa „umjetni\u010dkom scenom", što je, naizgled, bilo dvostrano korisno. Ka\u017eem naizgled, jer su se ionako loše selektirani programi još gore razvijali, što je , u kona\u010dnom,obostrano loše <\/p>\n Naro\u010dito je ovaj proces bio o\u010digledan u pozorišnoj, knji\u017eevnoj i muzi\u010dkoj umjetnosti zbog jednostavnije mogu\u0107nosti da se i sama vlast ideološki realizuje kroz takve projekte. Premijerama, knji\u017eevnim ve\u010derima i koncertima omogu\u0107avala se dostojna prezentacija politi\u010dke elite i njihovog promijenjenog politi\u010dkog imid\u017ea. U drugim pokušajima, da budemo dostojno predstavljeni bez vidljivog interesa vlasti, nije dolazilo do realizacija djela. Najbolji primjer je neslavna epizoda sa jednim od najzna\u010dajnijih imena me\u0111unarodne likovne scene, Marinom Abramovi\u0107 .Za njen performans na Venecijanskom bijenalu, koji je crnogorska vlast prethodno odbila da postavi u prostor našeg paviljona, dobila je grand prix<\/em> , Zlatnog lava, ali nastupivši u internacionalnom paviljonu. Postoje i drugi, bolniji primjeri u kojima se zbog politi\u010dke neatraktivnosti jednom broju umjetnika nije dostojno pomenuo ni dan smrti, poput odlaska sa ovog svijet sjajnog reditelja \u017divka Nikoli\u0107a. <\/p>\n Upravo se u ovom prostoru, prostoru nedovoljne politi\u010dke atraktivnosti po vlast , krio i najve\u0107i problem po likovne umjetnike, što je dijelom predmet sljede\u0107eg poglavlja.<\/p>\n Na kraju ovog dijela, vrijedi pomenuti i proces realizacije projekta crnogorske nezavisnosti i potrebe vlasti da se, uz argumente koji su usko vezani za koristi vršenja vlasti, naoru\u017eaju i argumentima koji se ti\u010du duhovnih, emancipatorskih i identitetskih aspekata nezavisnosti. Potreba za nacionalno motivisanim umjetnicima, koji \u0107e ljepše govoriti o potrebi dobijanja nezavisnosti, stvorila je neodoljivu popularnost nekim umjetnicima (kakvu ina\u010de nikad ne bi stekli) ili ju je obnovila i poja\u010dala nekim relativno poznatim umjetnicima u Crnoj Gori. Dakle, još jednom je pobijedila vlast a izgubio umjetnik. U najboljem smislu, umjetnici su tada postali vrijednosti ravne nacionalnim jelima, nošnjama i igrama a u najgorem smislu, poslu\u017eili su kao duhovno-intelektualne veš-mašine politi\u010dkoj eliti koja je degradiraju\u0107i cijelo društvo degradirala i njih.<\/p>\n <\/strong> Današnji polo\u017eaj likovih umjetnika u Crnoj Gori <\/strong><\/p>\n Ono što je specifi\u010dno za bavljenje likovnom umjetnoš\u0107u uopšte i ono što je posebnost bogate istorijske liste likovnih umjetnika u Crnoj Gori, bio je tvr\u0111i i te\u017ei zalogaj za sadašnju vlast. Sistem direktnog bud\u017eetskog finansiranja likovnih institucija i stvaralaca ne bi donio vlastima neophodnu promociju kao što im donisi u n.pr. pozorišnoj umjetnosti, odnosno u slu\u010daju finansiranja CNP-a. U tom smislu, njihova procjena je bila dobra. Nije lako obezbijediti \u010ditanje djela u likovnoj umjetnosti blisko njihovim politi\u010dkim potrebama kao u pozorišnoj, muzi\u010dkoj ili filmskoj umjetnosti. Osim toga, mnogo ljepše izgledaju dr\u017eavni i partijski funkcioneri u prvim redovima pozorišta i dvorana nego u galerijama gdje su svi prisutni na istom tlu i na istom odstojanju od umjetni\u010dkog djela.<\/p>\n Sa druge strane, likovni umjetnici su medijem i sredstvima za rad manje zahtjevni a time i više nezavisni. Nešto je druga\u010dije sa kupovinom djela, dodjelom ateljea i sl. što je vrijedan i rado koriš\u0107en instrument vlasti za kratkoro\u010dne i pojedina\u010dne ciljeve. Dakle, u tom smislu, snaga trpljenja likovnih umjetnika je du\u017eeg trajanja jer se rokom starenja manje propušta nego u drugim umjetni\u010dkim poljima. <\/p>\n Uz znatno ve\u0107i broj likovnih umjetnika od drugih u Crnoj Gori i neuporedivo ja\u010du stvarala\u010dku tradiciju, razloga je više za manji interes vlasti. Glumci, reditelji i muzi\u010dari (pa i knji\u017eevnici) više trebaju pravo vrijeme za realizaciju sebe i svojih djela, dok likovni umjetnici mogu lakše i du\u017ee \u010dekati. Ako tome dodamo snagu naših umjetni\u010dkih savremenika u inostranstvu koja je poznata vlastima, osje\u0107aj da se mora više dati da bi se dobila uzvratna naklonost, demotiviše vlast da ula\u017ee zna\u010dajnija sredstva u likovno stvaralaštvo.<\/p>\n Još ako se, na to sve, postmodernisti\u010dka epoha posmatra sa nepotisti\u010dkim i diskriminatorskim talentom vlasti, sve mo\u017ee biti dobro ili \u010dak vrlo dobro, ako se tako ho\u0107e uz , obi\u010dno lako dostupnu, pomo\u0107 kuratora ,kriti\u010dara i medija.<\/p>\n Svemu tome samo nedostaje banalan odnos prema sopstvenom statusu, koji je \u010dest u nastupima naših likovnih umjetnika i stvari poprimaju izgled koji nam je danas poznat.<\/p>\n Dakle, ono što likovnim umjetnicima zaista treba, a što je obaveza vlasti ili društva u materijalnoj sferi, ti\u010de se:<\/p>\n Ono što je \u010dinjenica je da se u društvu brojnih zloupotreba ovlaš\u0107enja i enormnog boga\u0107enja prvih ljudi vlasti, teško mo\u017ee o\u010dekivati sistemska podrška umjetni\u010dkoj nezavisnosti. Nadalje, crnogorska vlast ne \u017eeli razvoj svijesti koja \u0107e razumjeti da novac ministarstva nije li\u010dni novac ministra. Svaka nezavisnost i sigurnost umjetnika daje manje va\u017enosti vlastima, a to njima nikako ne treba. <\/p>\n Na kraju ovog dijela još \u017eelim da pomenem i to da likovnim umjetnicima treba odsustvo \u017eelje da se kulturna politika Crne Gore i kulturni identitet Crne Gore prepoznaju po ukusu vlasti. Podjela umjetnika na one koji su za i one koji su protiv Crne Gore, a koja je \u017ealosno naglašena, je protiv Crne Gore. I naro\u010dito je va\u017eno znati da se loše motivisanim selekcijama pravi krupna šteta, i to ne po umjetni\u010dko stvaralaštvo, nego po dr\u017eavu, njene institucije i njen ugled. <\/strong><\/p>\n <\/strong>Umjesto zaklju\u010dka<\/strong><\/p>\n Volio bih kada biste ovaj skroman, ali iskren tekst razumjeli kao obavezu da se, bave\u0107i se statusom likovnih umjetnika u Crnoj Gori <\/strong>bavimo njegovom eti\u010dko-intelektualnom ili duhovnom stranom, jer se samo time mo\u017eemo dovoljno samopoštovati i povratiti o\u010dekivani društveni status. Kulture velikih naroda su stvarane od duhova ljudi kojima je istina i vrlina bila va\u017enija od benefita i komformizma. Tome smo u\u010deni u školama, zbog toga smo, nadam se, i odlu\u010dili da se bavimo ovim poslom. Ukoliko nijesmo zadovoljni našim statusom, to moramo re\u0107i glasno i precizno, prepoznavaju\u0107i problem kao opštu a ne samo našu posebnu ili pojedina\u010dnu potrebu. <\/p>\n Vo\u0111enje institucija i stvaranje programa i finansiranja naših potreba osmislili su drugi koji su nam i u kulturnom i u civilazacijskom smislu u svemu uzori. Nijesu veliki umjetnici stvarali u nepravednim i primitivnim društvima, (mada se neki u takvim jesu rodili) ve\u0107 su dobro organizovana društva u kojima se poštuju red, pravo i princip, stvarali velike umjetnosti. Ako ne vidimo jednostavne i o\u010digledne istine u cijelom društvu, ne mo\u017eemo govoriti o našoj istini i našim potrebama.<\/p>\n Ne\u0107emo dobiti mnogo ukoliko zahtjevamo malo više privilegija u pokvarenom društvu. Tra\u017eimo da stvari budu temeljito bolje. Kada bude svima bolje, bi\u0107e i nama, a nama ne\u0107e biti bolje ukoliko nije svima. To je dovoljno za status likovnih umjetnika u Crnoj Gori . <\/p>\n * Autor je slikar iz Kotora<\/em><\/strong><\/p>\n Napomena: Tekst je prezentiran na okruglom stolu u CANU, posve\u0107enom polo\u017eaju likovne umjetnosti<\/em> <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Neophodna eti\u010dka distanca u odnosu na vladaju\u0107u razaraju\u0107u energiju nije bila i nije ni danas opšta odrednica u intelektualnim, odnosno umjetni\u010dkim krugovima u Crnoj Gori <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-44694","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44694","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=44694"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44694\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=44694"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=44694"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=44694"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n
\n