{"id":446456,"date":"2025-12-11T07:33:57","date_gmt":"2025-12-11T06:33:57","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=446456"},"modified":"2025-12-11T07:33:57","modified_gmt":"2025-12-11T06:33:57","slug":"ima-li-nade-za-izbjegavanje-klimatske-katastrofe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/12\/11\/ima-li-nade-za-izbjegavanje-klimatske-katastrofe\/","title":{"rendered":"Ima li nade za izbjegavanje klimatske katastrofe?"},"content":{"rendered":"

Autorica: Jagoda Muni\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Desetlje\u0107e Pari\u0161kog sporazuma:\u00a0 Evo nas na kraju 2025., prakti\u010dki na 1,5 \u00b0C, u ne ba\u0161 perspektivnoj geopoliti\u010dkoj situaciji, i s perspektivom da gotovo stolje\u0107e, a mo\u017eda i dulje, imamo gore klimatske uvjete nego danas. Zbog ovisnosti o fosilnim gorivima i (pre?) kasne akcije napravili smo \u0161tetu za barem tri do \u010detiri nadolaze\u0107e generacije.<\/strong><\/p>\n

Pred cijelo desetlje\u0107e, u prosincu 2015, predstavnici svjetskih vlada okupili su se u Parizu na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama. Atmosfera je bila napeta, samo nekoliko tjedana ranije Pariz je do\u017eivio ubojiti teroristi\u010dki napad u kojem je poginulo 130 ljudi. Sigurnosni rizik je znatno ograni\u010dio javna okupljanja koja prate UN-ove konferencije o klimi, ali unutar dva tjedna rasprava u konferencijskom centru, pod vodstvom izvr\u0161ne tajnice Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama Christiane Figueres i Laurence Tubiana ispred francuske vlade, 15. prosinca 2015. usvojen je Pari\u0161ki sporazum (zakonski obvezuju\u0107i sporazum koji je stupio na snagu 04. studenog 2016, nakon ratificiranja).<\/p>\n

Pari\u0161ki sporazum je donio obavezu da se prosje\u010dno pove\u0107anje temperature ograni\u010di na ispod 2 stupnja Celzijusa odnosno do 1,5 stupnjeva vi\u0161e nego u predindustrijsko doba, a da bi se to postiglo emisije stakleni\u010dkih plinova moraju dosti\u0107i vrhunac prije 2025. godine i nakon toga se moraju smanjiti za barem 43 posto prije 2030.<\/p>\n

Kako bi se izbjegle polemike oko razlika i stavova nacionalnih delegacija u smanjenju zaga\u0111enja stakleni\u010dkim plinovima, sporazum je usvojio dugoro\u010dne ciljeve, te mehanizam po kojim svaka zemlja mora napraviti svoj vlastiti plan, te ga revidirati svakih pet godina. Drugim rije\u010dima, usvojeni su Nacionalno utvr\u0111eni doprinosi (Nationally Determined Contribution- NDC-i), koji odra\u017eavaju napore svake dr\u017eave da smanji nacionalne emisije i prilagodi se u\u010dincima klimatskih promjena. U EU, svaka zemlja radi svoj plan i onda se oni zajedno sla\u017eu u plan EU-a. Tako je Pari\u0161ki sporazum, umjesto da se bavi detaljima dostizanja ciljeva, prepustio zemljama da same odlu\u010de kako \u0107e ga primjeniti, \u0161to je bio klju\u010d uspjeha da se sporazum usvoji. O\u010dekivalo se da se nacionalni ciljevi pobolj\u0161avaju i da se pove\u0107avaju nacionalni doprinosi svakih pet godina.<\/p>\n

Nakon niza prija\u0161njih godina neuspjeha da se usaglasi me\u0111unarodni klimatski sporazum (od propalog dogovora u Kopenhagenu 2009.), usvajanje Pari\u0161kog sporazima je s razlogom proslavljeno kao veliko postignu\u0107e. Prema trendovima emisija stakleni\u010dkih plinova iz 2015, svjet je bio na putu prosje\u010dnog zatopljenja klime od oko \u010detiri stupnja, \u0161to je tako drasti\u010dna promjena da je zaklju\u010deno kako ne postoji scenarij prilagodbe \u010dovje\u010danstva na tako veliku promjenu klime. Drugim rije\u010dima, nastao bi klimatski kaos koji bi doveo u pitanje opstanak civilizacije.<\/p>\n

\n

Desetlje\u0107e klimatskog pokreta, pandemije i povratka realpolitike<\/h3>\n<\/blockquote>\n

U retrospektivi, 2015. je doista bila godina uspijeha me\u0111unarodne suradnje i diplomacije. Me\u0111u nekoliko sporazuma doneseni su i Ciljevi odr\u017eivog razvoja koji sadr\u017ee 17 to\u010daka, i \u010dinilo se da je svijet usagla\u0161en oko njih, ako ve\u0107 ne i oko na\u010dina za njihovo postizanje. Na stanje svijesti je znato ujecao i rad o planetarnim granicama[1], (prvi put objavljen 2009.), \u010dije je izdanje iz 2015[2]. doprinjelo razumijevanju optere\u0107enosti ekosustavla planeta.<\/p>\n

No, zapravo, sporazum je, usprkos svemu, bio lak\u0161i dio posla. Trebalo je pre\u0107i na provedbu dekarbonizacije globalnog dru\u0161tva koje je postiglo blagostanje na jeftinoj i dostupnoj energiji iz fosilnih goriva. Ipak, sve ja\u010di klimatski pokret je zahtjevao akciju, a dodatnu energiju mu je 20. kolovoza 2018. dala Greta Thunberg, zapo\u010dev\u0161i \u0161kolski \u0161trajk. \u00a0To je urodilo globalnim pokretom mladih za klimatsku akciju \u2013 organiziranih preko dru\u0161tvenih mre\u017ea \u2013 koji su kroz sljede\u0107e dvije godine organizirali \u0161kolske \u0161trajkove i proteste. Klimatski pokret je uspio stvoriti momentum, barem u Europskoj uniji, da se klimatska akcija i za\u0161tita okoli\u0161a usvoje kao jedan od prioriteta. Uz zeleni val na izborima za Europski parliament, sa obavezama proiza\u0161lim iz Pari\u0161kog sporazuma i Ciljeva odr\u017eivog razvoja, krajem 2019, predsjednica komisije Ursula Van Der Layen[7] predstavlja Europski zeleni plan kao europsko slijetanje na Mjesec \u2013 ambiciozan cilj globalnog vodstva u dekarbonizaciji dru\u0161tva, ekonomije i odr\u017eivom razvoju. Mo\u017eemo re\u0107i da je ovo bio klju\u010dan trenutak u kojem su zahtjevi okoli\u0161nog i klimatskog pokreta s margine do\u0161li u sredi\u0161te politi\u010dkog odlu\u010divanja.<\/p>\n

No da stvari ne\u0107e i\u0107i glatko najavio je ve\u0107 prvi predsjedni\u010dki mandat Donalda Trumpa, koji je u lipnju 2017. najavio povla\u010denje SAD-a iz Pari\u0161kog sporazuma[8]. U Francuskoj je krajem 2018. krenuo pokret Pokret \u017dutih prsluka, uzrokovan rastom cijena goriva i pove\u0107anjem oporezivanja goriva, pogotovo dizela, \u0161to je znatno poskupilo \u017eivot, a osjetilo se naro\u010dito u ruralnim podru\u010djima bez javnog prijevoza. Dok Trumpova politika zastupa interese fosilnog lobija koji slijeva ogromne koli\u010dine novaca u financiranje Republikanske stranke i konzervativnih organizacija, \u017duti prsluci su iznijeli na povr\u0161inu dru\u0161tveni element dekarbonizacije i va\u017enosti pravednosti u sno\u0161enju tro\u0161ka zelene tranzicije. Drugim rje\u010dima, nije dovoljno pomo\u0107i samo ljude koji \u017eive u siroma\u0161tvu i primateljima socijalne pomo\u0107i, ve\u0107 zelene politike i mjere moraju uzeti u obzir njihov utjecaj na \u017eivotne tro\u0161kove i standard radni\u010dke i ni\u017ee srednje klase. Uz napore sinidikata i civilnog sektora, prosvjedi \u017dutih prsluka su pridonijeli da se u Europski zeleni plan ugrade i neki dru\u0161tveni aspekti, pa su tako nastali Mehanizam pravedne tranzicije i Socijalni klimatski fond.<\/p>\n

Pandemija COVID-a 19, donijela je sasvim nove probleme. Njen utjecaj na globalnu ekonomiju donio je znatni pad emisija stakleni\u010dkih plinova, ali i velik negativni utjecaj na zaposlenost i blagostanje, zamiranje dru\u0161tvenih pokreta i promjenu politi\u010dkih prioriteta.<\/p>\n

Zbog pandemije je kasnio \u010dak i izvje\u0161taj o implementaciji Pari\u0161kog sporazuma planiran za 2020. Dobra vijest je bila da su obe\u0107ani nacionalni ciljevi pobolj\u0161ani u usporedbi s onima inicijalno predanima nakon Pari\u0161kog sporazuma, a lo\u0161a vijest je da je to jo\u0161 uvijek bilo nedovoljno za postizanje zadanog cilja ograni\u010davanja prosje\u010dnog zatopljenja na ispod dva stupnja Celzijusa.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Credit UN Climate Change<\/p>\n

Bojazan je bila da \u0107e se provedba klimatskih politika i ciljeva sasvim zanemariti zbog pandemije, me\u0111utim, iako je tranzicija usporena, nije zaustavljena. No, ubrzo je uslijedila druga velika nepredvi\u0111ena distrupcija \u2013 Ruska agresija na Ukrajinu je ukazala na europsku ovisnost o fosilnim gorivima, i na njezinu ranjivost uzrokovanu tom ovisno\u0161\u0107u. U prvi mah rat je pove\u0107ao cijenu energenata, prvenstveno plina, \u0161to je dovelo do pove\u0107anja zaga\u0111enja emisijama ugli\u010dnog dioskida u EU, kako zbog samog rata, tako i zbog privremenog vra\u0107anja na ugljen umjesto ruskog plina[3] kao energenta. Politi\u010dki odgovor u EU-a je bio da se nastavi s poticanjem energetske tranizicije i da se provedu mjere za smanjenje energetskog siroma\u0161tva. Ostali dijelovi Zelenog plana su pomalo usporeni u dono\u0161enju, a poneki \u010dak prolaze, nako izbora za EU parlament 2024. godine, kroz fazu razvodnjavanja i odga\u0111anja provedbe.<\/p>\n

Va\u017eno je jo\u0161 spomenuti i fenomen dru\u0161tvenih mre\u017ea te njihov utjecaj na percepciju stvarnosti, \u0161irenja dezinformacija, organiziranje protesta i dru\u0161tvenih pokreta, te utjecaja na demokratske izborne cikluse (uklju\u010divo i one iz 2024. godine). Dru\u0161tvene mre\u017ee se omogu\u0107ile klimatskom pokretu mladih da se organizira na decentralizirani na\u010din i dostigne globalnu razinu, no pogotovo u zadnjih nekoliko godina imaju daleko negativniji utjecaj, kroz omogu\u0107avanja \u0161irenja dezinformacija i negiranja znanstvenih \u010dinjenica. Alati umjetne inteligencije su u posljednjih nekoliko godina toliko uspje\u0161no zagu\u0161ili dru\u0161tvene mre\u017ee da je netreniranom oku postalo te\u0161ko razlikovati stvarno od izmi\u0161ljenog.<\/p>\n

Koliko je taj problem velik pokazuje i \u010dinjenica da je brazilski predsjednik Luiz In\u00e1cio Lula da Silva otvorio UN-ovu klimatsku konferenciju u Bel\u00e9mu u studenom 2025, izjaviv\u0161i da \u201cklimatske promjene vi\u0161e nisu prijetnja budu\u0107nosti, ve\u0107 tragedija sada\u0161njosti. \u017divimo u doba kad obskuranti odbaciju znanstvene \u010dinjenice i napadaju institucije. Vrijeme je da zadamo jo\u0161 jedan udrarac klimatskom negacionizmu\u201d. Va\u017enost isticanja znanstvene istine podr\u017ealala je inicijativa dvanaest nacija koje su donijele prvu Deklaraciju o informacijskom integritetu o klimatskim promjenama, pozivaju\u0107i na akciju protiv poplave la\u017enog sadr\u017eaja i na za\u0161titu okoli\u0161nih novinara, znanstvenika i istra\u017eiva\u010da.<\/p>\n

\n

Bel\u00e9m 2025. i Mutir\u00e3o<\/h3>\n<\/blockquote>\n

U studenom 2025. Brazil je ugostio 30. konferenciju okvirnog sporazuma o klimatskim promjenama, koja je okupila vi\u0161e od 56 000 delegata uklju\u010divo i oko 3000 domoroda\u010dkih predstavnika. No, pa\u017enju su privukli oni koji nisu do\u0161li; naime, po prvi put u trideset godina, delegacija Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava nije prisustvovala, \u0161to je posljedica povla\u010denja iz Pari\u0161kog sporazuma i Trumpovog drugog manadata u Bijeloj ku\u0107i. Usprkos bojkotu konferencije, SAD su predale svoje nacionalne ciljeve za 2030. i 2035. jo\u0161 u prosincu 2024. godine, te su tako jedna od zemalja koje su dostavile svoje ciljeve za provedbu Pari\u0161kog sporazuma. Nacionalni ciljevi su analizirani u izvje\u0161taju objavljenom prije skupa u Bel\u00e9mu, a sa\u017eetak je pokazao da je zajedni\u010dki napor, ili kako su ga Brazilci nazvali Mutir\u00e3o, pokazao da \u0107e se emisije smanjiti za 12 posto do 2025. u usporedbi sa 2019, \u0161to je daleko ispod projekcija za 2035. koje su znanstvenici predvi\u0111ali prije sporazuma u Parizu (pove\u0107anje od 20 \u2013 48 \u00a0posto). Drugim rije\u010dima, o\u010dekivani porast globalne temperature, koji je prema nekim projekcijama prije usvajanja sporazuma iznosio 3,8 do 4 \u00b0C, sada se procjenjuje na 2,3 \u2013 2,5 \u00b0C uz smanjenje rasta emisija temeljem potpune provedbe najnovijih nacionalno utvr\u0111enih doprinosa.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Konferencija u Bel\u00e9mu je potvrdila predanost multilaterizmu i provedbi Pari\u0161kog sporazuma i pozdravila postignuto, ali i pozvala na jo\u0161 ja\u010di zajedni\u010dki napor i postizanje dekarbonizacije do sredine stolje\u0107a, kako bi se omogu\u0107ilo da se klima vrati u okvire ispod dva stupnja porasta temperature i da se ne izgubi mogu\u0107nost ostanka ili povratka ispod 1,5 \u00b0C. Osim poziva na djelovanje protiv dezinformacija, postavljen je cilj za osiguravanje 1,3 bilijuna dolara godi\u0161nje do 2035. za klimatsko djelovanje, pove\u0107avanje financiranja prilagodbe na klimatske promjene, potvr\u0111ena operacionalizacija i ciklusi nadopune sredstava Fonda za gubitke i \u0161tete. Odu\u010deno je i da se osnuje Mehanizam za pravednu tranziciju. Uklju\u010divanju elementa pravednosti i financiranje pravedne tranzicije je i rezultat vi\u0161egodi\u0161njeg napora civilnog dru\u0161tva, koje je na paralelnom civilnom skupu C\u00fapula dos Povos (Narodni Skup) okupilo oko 20 000 ljudi, a na klimatskom mar\u0161u na ulicama Bel\u00e9ma oko 70 000.<\/p>\n

\n

Je li Pari\u0161ki sporazum dosad bio uspje\u0161an?<\/h3>\n<\/blockquote>\n

\u010cini da smo izbjegli najgori scenariji predvi\u0111en 2009. godine \u2013 zatopljavanje od 4 do 6 \u00b0C iznad predindustrijske ere. Smanjili smo vjerojatnost pove\u0107anja temperature na 2,4 do 2,5 \u00b0C. No zadani cilj zatopljenja iz 2015. je bio 1,5 \u00b0C, \u0161to zna\u010di da taj cilj sa sada\u0161njom ambicijom nije dostignut. S obzirom da smo u 2024. i 2025. godini dostigli kratkoro\u010dno zatopljenje od 1,5 \u00b0C, morali bismo drasti\u010dno srezati zaga\u0111enja stakleni\u010dkim plinovima \u0161to prije, u sljede\u0107ih par godina. Stoga, ako mjerimo uspjeh Pari\u0161kog sporazuma dostizanjem cilja od 1,5 \u00b0C, mo\u017eemo zaklju\u010diti da Sporazum nije ostvario svoj cilj.<\/p>\n

Nedavni UNEP-ovi Izvje\u0161taj o emisijskom jazu upozorio je da je do 2035. godine potrebno smanjiti godi\u0161nje emisije za 35 posto, odnosno 55 posto u odnosu na razine iz 2019., kako bi se uskladile putanje zagrijavanja od 2 \u00b0C i 1,5 \u00b0C predvi\u0111ene Pari\u0161kim sporazumom. S obzirom na opseg potrebnih smanjenja, kratko vrijeme za njihovu provedbu i zahtjevne politi\u010dke okolnosti, prekora\u010denje granice od 1,5 \u00b0C postat \u0107e neizbje\u017eno, vrlo vjerojatno ve\u0107 tijekom idu\u0107eg desetlje\u0107a.<\/p>\n

UNEP-ov izvje\u0161taj zaklju\u010duje da prekora\u010denje mora ograni\u010diti br\u017eim i ve\u0107im smanjenjima emisija stakleni\u010dkih plinova kako bi se umanjili klimatski rizici i \u0161tete te zadr\u017eala mogu\u0107nost povratka na 1,5 \u00b0C do 2100. godine \u2013 premda \u0107e to biti iznimno zahtjevno. Svaki izbjegnuti djeli\u0107 stupnja zna\u010di manje gubitke za ljude i ekosustave, ni\u017ee tro\u0161kove i manju ovisnost o nesigurnim tehnologijama uklanjanja ugljikova dioksida radi povratka na 1,5 \u00b0C do 2100. godine.<\/p>\n

Prevedeno na razumljivi jezik, to zna\u010di da je sada\u0161nja ambicija smanjenja zaga\u0111enja stigla prekasno da bi se postagao zadani cilj od 1,5 \u00b0C i morala bi se pove\u0107ati 4,6 puta u sljede\u0107em desetlje\u0107u da se ostane na 1,5 \u00b0C bez prekora\u010denja.<\/p>\n

I evo nas u 2025., prakti\u010dki na 1,5 \u00b0C, u ne ba\u0161 perspektivnoj geopoliti\u010dkoj situaciji, i s perspektivom da gotovo stolje\u0107e, a mo\u017eda i du\u017ee, imamo gore klimatske uvjete nego danas. Napravili smo \u0161tetu za barem tri do \u010detiri generacije zbog ovisnosti o fosilnim gorivima i (pre) kasne akcije. Stoga nije ni \u010dudo da imamo pojavu klimatske anksioznosti i depresije, pogotovo me\u0111u mladima, a osje\u0107aj bespomo\u0107nosti i frustracije se javlja pri \u010ditanju svakog novog klimatskog izvje\u0161taja.<\/p>\n

\n

Djeli\u0107i stupnjeva, njihovo zna\u010denje i izbjegavanje \u0161tete<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Komuniciranje klimatskih ciljeva, godina i postotaka te scenarija zatopljenja razli\u010ditih stupnjeva izvan znanstvenih krugova nije jednostavno i mo\u017eda je doprinijelo neshva\u0107anja ozbiljnosti klimatskih promjena do vremena kad su posljedice ve\u0107 jasno vidljive. No, svaki prosje\u010dni stupanj zatopljenja drasti\u010dno pove\u0107ava \u0161tetu ljudima i prirodi, a ve\u0107 i sad, na prosje\u010dnom pove\u0107anju od jednog stupnja (2017) i 1,5 stupnja (2024. \u2013 2025.) vidimo rast u\u010destalosti su\u0161a i poplava, sve divljijih i \u0161tetnijih oluja i \u0161umskih po\u017eara i nepodno\u0161ljivih ljetnih vru\u0107ina. Ne gube samo ljudi \u017eivote, zdravlje i imovinu, izumiranje koralja je predvi\u0111eno ve\u0107 na zatopljenju od 1,5 \u00b0C, sa sve ve\u0107im zakiseljavanjem i zatopljivanjem mora i oceana (koji upijaju i pohranjuju uglji\u010dni dioksid) ne samo da mo\u017eemo imati kolaps morskih ekosustava, ve\u0107 i otpu\u0161tanje stakleni\u010dkih plinova natrag u atmosferu, \u0161to bi moglo ubrzati klimatske promjene.<\/p>\n

\n

Energetska tranzicija ide dalje<\/h3>\n<\/blockquote>\n

UNEP-ov izvje\u0161taj o emisijskom jazu tvrdi da je \u201cod usvajanja Pari\u0161kog sporazuma prije deset godina, predvi\u0111eni porast globalne temperature smanjen je s 3\u20133,5 \u00b0C. Tehnologije niskog ugljika potrebne za velika smanjenja emisija ve\u0107 su dostupne. Razvoj energije vjetra i sunca ubrzano raste, \u0161to dodatno smanjuje tro\u0161kove njihove primjene. To zna\u010di da me\u0111unarodna zajednica mo\u017ee ubrzati klimatsko djelovanje \u2013 ako to odlu\u010di. Me\u0111utim, br\u017ee smanjenje emisija zahtijevalo bi snala\u017eenje u slo\u017eenom geopoliti\u010dkom okru\u017eenju, znatno pove\u0107anje podr\u0161ke dr\u017eavama u razvoju te redizajn me\u0111unarodne financijske arhitekture.\u201d<\/p>\n

Me\u0111unarodna agencija za energetiku u svom izvje\u0161taju za 2025. godinu razvija nekoliko scenarija za projekcije predvi\u0111anja rasta potro\u0161nje fosilnih goriva[4], a glavno pitanje je kad \u0107e se smanjiti potro\u0161nja ugljena i plina, pogotovo u proizvodnji elektri\u010dne energije u Kini, i ho\u0107e li se pre\u0107i na prirodni plin ili na obnovljive izvore energije. Kina mo\u017ee odigrati klju\u010dnu ulogu u klimatskoj budu\u0107nosti planeta, jer zna\u010dajno ula\u017ee u ja\u010danje kapaciteta obnovljivih izvora energije, a i zadnjih 18 mjeseci ne pove\u0107ava zaga\u0111enje stakleni\u010dkim plinovima, odnosno dostigla je vrhunac. Ako Indija i ostale zemlje u razvoju ubrzaju energetsku tranziciju, \u0161to je mogu\u0107e, pogotovo uz financijsku potporu, energetska tranzicija bi se mogla zna\u010dajno ubrzati. Druga dobra vijest je da, prema izvje\u0161taju EMBERa, izgleda da smo u 2025. godini zaustavili rast potro\u0161nje fosilnih goriva.<\/p>\n

\n

Problem o kojem se (dovoljno) ne govori<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Jedan od prijepora za postizanje zavr\u0161nog dogovora u Bel\u00e9mu je bio ho\u0107e li se u zavr\u0161ni tekst uvrstiti poziv na postupno ukidanje fosilnih goriva[5], iako je to ve\u0107 usagla\u0161eno na COPu prije dvije godine. Dok je o\u010dekivano da predstavnici zemalja s jakom petroindustrijom zastupaju svoje interese, premalo se govori o prisutnosti industrijskih lobista na klimatskim konferencijama.<\/p>\n

Koalicija udruga Izbacimo velike zaga\u0111iva\u010de objavila je analizu registriranih sudionika konferencije u Bel\u00e9mu, koja ukazuje da je vi\u0161e od 1 600 lobista za fosilna goriva dobilo pristup klimatskim pregovorima,\u00a0 te tako zna\u010dajno nadma\u0161ilo gotovo svaku dr\u017eavnu delegaciju na COP-u 30 (osim Brazila), prakti\u010dki jedan od svakih 25 sudionika predstavlja industriju fosilnih goriva. Iako se broj petrolobista pove\u0107ava, prijepor oko njihovog sudjelovanja nije nov jer kroz prisutnost i sponzoriranje konferencija imaju izvrsnu platformu za usporavanje klimatske akcije i razvodnjavanje dogovora i ciljeva.<\/p>\n

Jo\u0161 ve\u0107i problem je utjecaj koji se odvija ispod radara, poput donacija politi\u010dkim kampanjama i organizacijama koje aktivno zagovaraju negiranje klimatskih promjena. Prema ALTER-EU, koaliciji nevladinih i sindikalnih organizacija koje provode zajedni\u010dku zagovara\u010dku akciju za politiku bez fosilnih goriva, od potpisivanja Pari\u0161kog sporazuma, pet velikih korporacija fosilnih goriva \u2014 Shell, BP, ExxonMobil, Total i Chevron \u2014 potro\u0161ile su ukupno jednu milijardu dolara na lobiranje i ogla\u0161avanje kako bi potkopale taj cilj.<\/p>\n

OpenSecrets, neprofitna organizacija sa sjedi\u0161tem u SAD-u, desetlje\u0107ima prati donacije industrije politi\u010dkim strankama i zagovara\u010dkim nevladinim organizacijama i institutima. Prema rezultatima njezinih istra\u017eivanja, sektor nafte i prirodnog plina zna\u010dajno je pove\u0107ao donacije od 2008. godine, vi\u0161e nego duplo u usporedbi s razdobljem prije toga. U pra\u0107enom razdoblju naftna i plinska industrija donirale su ukupno preko tri milijade dolara politi\u010darima i lobisti\u010dkim organizacijama u SAD-u, a vi\u0161e od dvije tre\u0107ine tog iznosa je donirano Republikanskoj stranci i politi\u010darima.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Donacije industrije nafte i plina politi\u010dkim strankama i zagovara\u010dkim organizacijama u SAD-u, u razdoblju od 1999 do 2025, izra\u017eeno u $. Podaci preuzeti sa https:\/\/www.opensecrets.org\/.<\/p>\n

Razdoblje pra\u0107enja donacija mo\u017ee se podijeliti na \u010detiri faze, kako bismo bolje razumijeli ovaj grafi\u010dki prikaz. Prvo razdoblje do 2007. (nakon Kyotskog protokola do najave predsjednika Obame da \u0107e SAD biti vode\u0107a sila u klimatskoj akciji); drugo razdoblje od 2008. do 2015. kad je done\u0161en Pari\u0161ki sporazum; tre\u0107e razdoblje od pari\u0161kog sporazuma do 2023. i \u010detvrto razdoblje, od izborne 2024. godine i po\u010detka drugog Trumpovog mandata.<\/p>\n

U usporedbi s prvim razdobljem, prije Obame, industrija je pove\u0107ala donacije za 2,3 puta prije dono\u0161enja Pari\u0161kog sporazuma, i dva puta nakon dono\u0161enja sporazuma, a prije izborne 2024. godine. Najvi\u0161e donacija je dodijeljeno 2009. godine, kad je kolabirao kopenhagenski klimatski sporazum, i 2024. godine, kad je ponovno izabran Trump.<\/p>\n

Ponekad je dovoljno pratiti trag novca, da bi se dobio odgovor na pitanje za\u0161to su stvari takve kakve jesu, odnosno, u ovom slu\u010daju za\u0161to klimatska akcija nije dovoljno ambiciozna da bi ispunila Pari\u0161ke ciljeve.<\/p>\n

\n

\u0160to dalje?<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Kao zaklju\u010dak ovog pregleda, mo\u017eemo re\u0107i da me\u0111unarodni sporazumi poput UN-ovog Sporazuma o klimi iz Pariza imaju za svrhu stvaranje globalnog okvira za kolektivnu akciju. On danas usmjerava nacionalne i lokalne planske i provedbene politike. No kad se nakon mukotrpnog zalaganja sporazumi donesu, problem je u provedbi. U sljede\u0107em razdoblju fokus treba biti upravo na tome \u2013 na svim nivoima poja\u010dati energetsku tranziciju, a puno se mo\u017ee posti\u0107i i smanjenjem energetskog intenziteta i potro\u0161nje. Mo\u017eemo zaklju\u010diti da pokreti poput klimatskog i okoli\u0161nog utje\u010du na politiku, ba\u0161 kao i lobiranje i financiranje, stoga prvo treba oja\u010dati, a drugo ograni\u010diti. U sljede\u0107ih pet do deset godina jo\u0161 se mo\u017ee puno napraviti, energetska tranzicija se mo\u017ee ubrzati i \u0161teta smanjiti. Sada nije vrijeme za defetizam, nego za akciju.<\/p>\n

[1] Rockstr\u00f6m, J., Steffen, W., Noone, K. et al. A safe operating space for humanity. Nature 461, 472\u2013475 (2009). https:\/\/doi.org\/10.1038\/461472a
\n[2] Steffen et al. 2015. Planetary Boundaries: Guiding human development on a changing planet. Science Vol. 347 no. 6223, DOI:\u00a010.1126\/science.1259855
\n[3] Linna Han, Zixuan Zhou, Baofeng Shi, Yong Wang, Challenges to environmental governance arising from the Russo\u2013Ukrainian conflict: Evidence from carbon emissions, Journal of Environmental Management, Volume 349, 2024.
\n[4] Postoje\u0107e implementirane politike (CPS), najavljene politike (npr. nacionalno utvr\u0111eni doprinosi unutar Pari\u0161kog sporazuma) \u2013 STEPS, i politika 0 net ugljika.
\n[5] Fiona Harvey, Fossil fuel giants finally in the crosshairs\u2019: Cop30 avoids total failure with last-ditch deal<\/p>\n

Jagoda Muni\u0107, autorica ovoga priloga, donedavno je bila direktorica organizacije Friends of the Earth Europe. Trenutno je stru\u010dna savjetnica za za\u0161titu okoli\u0161a i klimu (op. ur.).<\/p><\/blockquote>\n

Ima li nade za izbjegavanje klimatske katastrofe?<\/a><\/p><\/blockquote>\n