Tko smo mi zapravo? Jesmo li ona osoba iz djetinjstva? Ona iz mladosti? Ona koja \u0107emo biti za 30 godina? Sve te verzije su prolazne manifestacije jednog te istog procesa. Dakle, gdje smo onda? U Matrixu. Postoji samo stalno kretanje, stalno mijenjanje \u2013 a vrijeme je ni\u0161ta drugo nego privid koji svijest stvara da bi mogla do\u017eivljavati to kretanje. Kad bismo zaustavili sve procese, nestali bi i vrijeme, i prostor, i materija. Sve bi se ugasilo.<\/p>\n
Vrijeme je temelj na\u0161e svakodnevice, ali \u0161to ako vam ka\u017eem da ono zapravo ne postoji onako kako ga do\u017eivljavamo?<\/p>\n
Kad govorimo o vremenu, lako je pomisliti da ga svi do\u017eivljavamo isto. No, istina je daleko slo\u017eenija. Jedan leptir, kojemu je dan cijeli \u017eivot, do\u017eivljava vrijeme potpuno druga\u010dije nego mi koji na ovom svijetu ostajemo stotinjak godina. Za planinu koja \u017eivi milijunima godina, mi smo tek tren, prolazna sjena. Ova jednostavna usporedba otkriva temeljnu istinu: vrijeme nije apsolutna kategorija.<\/p>\n
Fizika, koja danas poku\u0161ava biti mjerilo stvarnosti, ve\u0107 je dokazala da vrijeme nije konstantno. Tek kad shvatimo da se protok vremena mo\u017ee mijenjati ovisno o stanju svijesti, pribli\u017eavamo se pravoj prirodi postojanja. Svijest je ta koja oblikuje na\u0161e iskustvo vremena. Ako \u0107e ikada postojati prava vremenska ma\u0161ina, ona ne\u0107e biti neki metalni stroj \u2013 ona \u0107e biti \u010dovjek sam.<\/p>\n
No, suo\u010davamo se s jednim velikim izazovom \u2013 \u0161umom vlastitih misli. Um je prepun nepotrebnih misli koje stvaraju buku. Tra\u017eimo signal u toj kakofoniji, ali te\u0161ko ga pronalazimo. Ipak, postoje trenuci kada vrijeme \u201cpuca\u201d. Katastrofe, velike promjene \u2013 tada mnogi ljudi intuitivno osje\u0107aju \u0161to dolazi. U ekstremnim situacijama vrijeme postaje propusno, omogu\u0107avaju\u0107i svijesti da se prote\u017ee kroz pro\u0161lost i budu\u0107nost.<\/p>\n
Zanimljivo je da kroz iskustva bliske smrti ljudi \u010desto opisuju da su \u201cpro\u017eivjeli\u201d cijeli svoj \u017eivot u jednom trenu. No, nije rije\u010d o doslovnom premotavanju filma, ve\u0107 o istovremenom do\u017eivljavanju svih trenutaka \u2013 ju\u010der, danas, sutra \u2013 sve odjednom. Matemati\u010dari su \u010dak razvili modele koji poku\u0161avaju opisati ovu \u010dudnu vezu izme\u0111u vremena i svijesti u tim iskustvima.<\/p>\n
Sje\u0107am se primjera iz knjige Ponovno ro\u0111eni, gdje Anita Moorjani opisuje kako je tijekom klini\u010dke smrti istovremeno percipirala sve dimenzije vremena i prostora. To se jednostavno ne mo\u017ee prepri\u010dati u trodimenzionalnim pojmovima. Povratak u \u201c3D Matrix\u201d zna\u010di neminovno pojednostavljivanje tog beskrajnog iskustva.<\/p>\n
Kada istra\u017eujemo vrijeme, zapravo istra\u017eujemo samu prirodu prostora i svijesti. Vrijeme ne te\u010de svugdje jednako; razlikuje se ovisno o procesima koji se doga\u0111aju \u2013 rastu li, trule li, umiru li. Vrijeme, zapravo, nije ne\u0161to \u0161to postoji izvan nas; ono je ne\u0161to \u0161to na\u0161a svijest kreira.<\/p>\n
atma.hr \u2013 52
\n\u0160to su drevni mudraci znali, a mi smo zaboravili
\nPosebno me fascinirala spoznaja koliko jezik, osobito na\u0161 hrvatski, nosi duboka metafizi\u010dka zna\u010denja. Na sanskrtu vrijeme se ka\u017ee kala, \u0161to podsje\u0107a na kolo \u2013 simbol cikli\u010dkog kretanja. Kalendar, kolodar \u2013 sve upu\u0107uje na staru spoznaju o cikli\u010dnosti vremena. Nekad se znalo: dan i no\u0107, godi\u0161nja doba, sve te\u010de u krugu.<\/p>\n
U anti\u010dkim vremenima pojam vremena bio je prvenstveno cikli\u010dki. Grci, ali i mnoge druge drevne civilizacije, nisu gledali na vrijeme kao na ravnu liniju prema beskrajnoj budu\u0107nosti, kao \u0161to to danas \u010dini suvremeni svijet pod utjecajem transhumanizma. Za njih je vrijeme bilo kretanje u ciklusima \u2013 ra\u0111anje, smrt, ponovno ra\u0111anje. Ciklus nije zna\u010dio doslovno putovanje u pro\u0161lost, nego razumijevanje da sve dolazi i odlazi u vje\u010dnom ponavljanju.<\/p>\n
U Vedama nalazimo pojam Tri Kala Gya \u2013 mudraci koji su mogli percipirati tri vremena: pro\u0161lost, sada\u0161njost i budu\u0107nost. Oni nisu putovali kroz vrijeme nekim strojem; njihova svijest bila je brod. Ovo je istina koja odjekuje i danas \u2013 sve \u0161to trebamo za putovanje kroz vrijeme ve\u0107 imamo unutar sebe.<\/p>\n
Nevjerojatno je kako su \u010dak i u najmra\u010dnijim vremenima bljesnuli umovi koji su intuitivno razumjeli prirodu stvarnosti. Sveti Augustin, primjerice, u 4. stolje\u0107u izrekao je ne\u0161to \u0161to je u potpunosti u skladu i s kvantnom fizikom i s isto\u010dnja\u010dkim u\u010denjima. Rekao je: pro\u0161lost ne postoji jer je ona samo sje\u0107anje, budu\u0107nost ne postoji jer je samo o\u010dekivanje, a sada\u0161njost ne postoji jer je to samo osje\u0107aj.<\/p>\n
Ako pa\u017eljivo promislimo, \u201csada\u201d ne mo\u017eemo ni definirati. Najmanji mogu\u0107i trenutak, \u201ctrenutak sada\u0161njosti\u201d, traje svega djeli\u0107 sekunde, a ni to nije stabilno. U osnovi, nema \u010dak ni sada\u0161njosti \u2013 postoji samo neprekidni proces. I upravo taj proces jest stvarnost.\u017eMi, u svakom trenutku, mijenjamo se. Tko smo mi zapravo? Jesmo li ona osoba iz djetinjstva? Ona iz mladosti? Ona koja \u0107emo biti za 30 godina? Sve te verzije su prolazne manifestacije jednog te istog procesa.<\/p>\n
Dakle, gdje smo onda? U Matrixu. Postoji samo stalno kretanje, stalno mijenjanje \u2013 a vrijeme je ni\u0161ta drugo nego privid koji svijest stvara da bi mogla do\u017eivljavati to kretanje. Kad bismo zaustavili sve procese, nestali bi i vrijeme, i prostor, i materija. Sve bi se ugasilo.<\/p>\n