{"id":44621,"date":"2007-09-21T09:22:46","date_gmt":"2007-09-21T09:22:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=44621"},"modified":"2007-09-21T09:22:46","modified_gmt":"2007-09-21T09:22:46","slug":"grbaljska-ruza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2007\/09\/21\/grbaljska-ruza\/","title":{"rendered":"Grbaljska Ru\u017ea"},"content":{"rendered":"<p>&quot;Ru\u017eo moja bela &scaron;to si plava k\\'o zelena trava&quot;<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Dragan D. Dragovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Evo se najzad pokazalo da je onaj nekada poznati uli\u010dno-kafanski beogradski pjesnik, koga je MiniMax,&nbsp;negdje potkraj&nbsp;sedamdesetih godina pro&scaron;log vijeka, izdigao i bacio u pjesni\u010dke orbite, do tih visina da je njegov samizdat &quot;Ru\u017ea&quot;&nbsp; u&scaron;ao u antologiju srpske poezije,&nbsp;i to- reklo bi se &#8211; rame uz rame sa Raki\u0107em, Du\u010di\u0107em, Maksimovi\u0107evom i dr.; dakle, kona\u010dno se pokazalo da je taj &#8211; nazovi pjesnik &#8211; ustvari kradljivac i plagijator, te da je stvarni autor toga veli\u010danstvenog djela &#8211; ne iz Ljiga &#8211; nego iz Grblja. <\/p>\n<p>Ka\u017eu da se taj Lji\u017eanin, koji se prili\u010dno dugo la\u017eno predstavljao autorom tog famoznog stiha, odao pi\u0107u \u010dim se Ma\u010domen&nbsp; Milovan njime zadovoljio i odbacio ga ka&#8217; staru ponjavu, onoga momenta kada je na&scaron;ao drugu \u017ertvu-&nbsp; naprednu,&nbsp; a bogami i mnogo vi&scaron;e nazadnu- otuta&scaron;nu Fikretu J., kasnije na&scaron;iroko poznatu kao Lepa Brena . S Ljigavca&nbsp; je Ili\u0107 Milovan olako i bez ikakve&nbsp;gri\u017ee savjesti, pre&scaron;'o na Fikretu.<\/p>\n<p>Sve je to skraja i iz pomra\u010dine zimskih grbaljskih no\u0107i pratio Stvarni Autor i sve je vrijeme onako filaretovski,&nbsp;stoi\u010dki podnosio tu nepravdu,&nbsp;osje\u0107aju\u0107i negdje u dubini svoje &scaron;iroke grbaljske du&scaron;e da \u0107e Pravda ipak isplivati i da \u0107e do\u0107i tih njegovih zaslu\u017eenih pet minuta. <\/p>\n<p>Bio je u prvu &#8211; i do&scaron;lo je . U pravo vrijeme, na njegovu veliku sre\u0107u,a&nbsp; i na sre\u0107u njegovih najbli\u017eih, do&scaron;lo je njegovo vrijeme i ono traje li traje ka&#8217; gladna godina, toliko dugo da \u0107e- kako se pri\u010da &#8211;&nbsp; ovaj, u istoriji&nbsp; najpoznatiji Grbljanin,&nbsp; uskoro da postane Spomenik pod za&scaron;titom Dr\u017eave. <\/p>\n<p>Neko bi &#8211; nepromi&scaron;ljeno &#8211; onako na prvi pogled, olako&nbsp; i na brzinu&nbsp; &#8211; mogao i pomisliti da je taj&nbsp; njegov genijalni stih&nbsp; besmislen, nelogi\u010dnan, najbla\u017ee&nbsp; re\u010deno&nbsp; glup, ali bi se &#8211; vjerujte mi &#8211; grdno prevario. Jer,&nbsp; to &scaron;to on -evo ve\u0107 17 godina &#8211; pi&scaron;e i pri\u010da, ako mogu tako da ka\u017eem &#8211; i vrapci znaju i razumiju,&nbsp; a ne prosto pu\u010danstvo. Neko bi&nbsp; mo\u017eebit&nbsp; rekao da je rje\u010d o Hegelijancu koji u svemu vidi samo protivrje\u010dnost, koja -kao takova- pokre\u0107e svjet. Ne! Naprotiv<\/p>\n<p>Pa, ipak, kaj&nbsp;je Autor ovim stihom htjeo da ka\u017ee?<\/p>\n<p>Stvarni autor je netko kaj je izuzetno velikodu&scaron;an i tolerantan i koji je dapa\u010de,&nbsp; zbog toga,&nbsp;okru\u017een velikim brojem prijatelja, neovisno od razli\u010ditih vjerskih i politi\u010dkih opcija, o kojma on, a posebno o jednom&nbsp; &#8211;&nbsp; a bez ruskog pretjerivanja, ka\u017ee &#8211; slede\u0107e:<\/p>\n<p>&#8230; moj veliki prijatelj, mudar i hrabar \u010dovjek, koga ja izuzetno cjenim zbog svoje principijelne prevrtljivosti i kukavi\u010dluka, smatraju\u0107i ga, unato\u010d tome, jednim od nadarenih&nbsp; ljudi i do te mjere pokvarenim i hirovitim da &#8211; ako mi je dozvoljeno da ka\u017eem &#8211; on predstavlja osebujnu li\u010dnost koja, \u010dak i kod njegovih najve\u0107ih prijatelja izaziva odvratnost i gnu&scaron;anje, i zbog kojih je on veoma cjenjen, ne samo kod svojih neprijatelja, nego jo&scaron; mnogo manje &#8211; ili gotovo nimalo-&nbsp; kod svojih prijatelja. <\/p>\n<p>Taj&nbsp;izuzetno nadareni \u010dovjek me je u vi&scaron;e navrata izuzetno i prijatno razo\u010darao. Pa, ipak, ja sam uvjek isticao i bezbroj puta ponavljao veliku istinu, koja je obi\u010dnom \u010dovjeku ponekad vrlo te&scaron;ko shvatljiva, a ta istina ili, bolje kazano, ta moja folosofija ili moj kredo, kojeg se ja cijelog svog svjesnog \u017eivota dr\u017eim i njime \u010dvrsto upravljam,&nbsp; je sadr\u017ean, u naj&scaron;turem obliku, u slijede\u0107oj sentenci: Ne vjerujte \u017eeni koja la\u017ee ili (&scaron;to, svakako bolje zvu\u010di u originalu na starogr\u010dkom): Incognito ergo sum <\/p>\n<p>Jasno- da ne mo\u017ee jasnije biti. Nedvosmislene rije\u010di koje-kao takove- &nbsp;ne ostavljaju nikavu nedoumicu. Misao koja ima snagu religije. Samo jo&scaron; da nam je vi&scaron;e takvih mislioca &#8211;&nbsp; \u0111e bi nam kraj bio,&nbsp; naro\u010dito sada kada se pokre\u0107e rasprava oko usagla&scaron;avanja novog Ustava &#8211; najve\u0107eg zakonskog i pravnog akta jedne dr\u017eave. <\/p>\n<p>Ipak, najva\u017enje je da je On u svemu tome centralna figura (a, i uz njega njegov veliki prijatelj &#8211; \u017dika ) &#8211; a ostali, &scaron;to se mene ti\u010de &#8211;&nbsp; kakogkod&nbsp; &lsquo;o\u0107e, pa \u010dak i Medo.<\/p>\n<p>Nevjerujem kad ka\u017eu da su najgori \u0111aci jedino i uspjeli u \u017eivotu.<\/p>\n<p>A kako \u0107e nam onda on, tj. na&scaron; Ustav, izgledati?<\/p>\n<p>Pa izgleda\u0107e, po svoj prilici,&nbsp;kao ru\u017ea u stihovima toga grbaljskog pjesnika: <\/p>\n<p>&quot;Ru\u017eo moja bela &scaron;to si plava k'o zelena trava&quot;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&quot;Ru\u017eo moja bela &scaron;to si plava k'o zelena trava&quot;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-44621","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44621","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=44621"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44621\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=44621"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=44621"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=44621"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}