Me\u0111unarodna zajednica Kosovu ne\u0107e "dati" nezavisnosti, nego \u0107e postaviti me\u0111unarodni okvir za ina\u010de ve\u0107 izra\u017eenu volju jednog naroda<\/p>\n
Pi\u0161e: Drago Flis*<\/strong><\/em><\/p>\n Mo\u017eda se u Sloveniji razmišljanje o kosovskoj nezavisnosti \u010dini zakašnjelo, jer je Slovenija svoju dr\u017eavnost stekla ve\u0107 1991.godine. Naravno da tome nije tako, ako se neko kosovskim problemom bavio du\u017ei vremenski period tokom zajedni\u010dkog \u017eivota ju\u017enih Slavena i Albanaca u kasnije propaloj Jugoslaviji. Postoji još jedna mogu\u0107nost, da je Kosovo do\u017eivio kao me\u0111unarodni predstavnici odmah poslije ulaska me\u0111unarodne zajednice u tu zemlju 1999.godine.<\/p>\n Od klju\u010dnih doga\u0111aja prošlo je ve\u0107 osam godina i u pogledu nezavisnosti u osnovi se ništa nije dogodilo. Bar ne za Kosovare, koji pripadaju albanskoj ve\u0107ini, koju su poslije ulaska me\u0111unarodne zajednice uvijek gledali sa \u010du\u0111enjem, ako ne ve\u0107 s ignorancijom kada su na\u010deli problem nezavisnosti svoje zemlje na osnovu jasnog primjera samoodre\u0111enja naroda. Slovenci, Hrvati, Bošnjaci, Makedonci in kao poslednji Crnogorci uporedno su u\u017eivali njihovu na novo ste\u010denu nezavisnost. Da li je mogu\u0107e potpuno i na osnovu kojeg me\u0111unarodnog standarda razumjeti samo razli\u010dite ju\u017ene Slavene, neslavenske Albance, koji su svoju pri\u010du Zapadu uspjeli re\u0107i poslednji, mislim da ne? Podru\u010dje nekadašnje Jugoslavije ili Zapadnog Balkana kako podru\u010dje zove novija konferencijska terminologija, skoro je ve\u0107 balkanizirano u smislu podjele na manje dr\u017eavne entitete. Da li je to dobro ili nije, nije mogu\u0107e pouzdano re\u0107i, ali ta \u010dinjenica ostvaruje te\u017enje naroda i to treba uva\u017eavati, da su narodi Zapadnog Balkana Slaveni, ali i Albanci.<\/p>\n Odmah poslije ulaska me\u0111unarodne zajednice na Kosovo dobra volja bila je usmjerena prema kosovskim manjinama. To je bilo o\u010dekivano, jer u Evropi prakti\u010dno nije bilo mogu\u0107e prona\u0107i zemlju bez manjina, ali na Kosovu sve prisutnije je postajalo zanemarivanje ve\u0107ine, koja sa sobom donosi i odre\u0111ene politi\u010dke neprilike, barem za one, koji su se ve\u0107 prije bavili razli\u010ditim apektima Kosova. Idealno bi bilo realizovati potrebnu velikodušnost prema nacionalnim manjinama, a te bi same uzvratile s tvrdom lojalnoš\u0107u i podrškom nastojanjima kosovske ve\u0107ine za nezavisnoš\u0107u Kosova. Manjine u Evropi u\u017eivaju široku paletu manjinskih prava u okviru svojih dr\u017eava i u me\u0111unarodnom okviru. Kod kosovskih manjina uklju\u010duju\u0107i i Srbe ne mo\u017ee biti izuzetaka. Ipak se od manjina o\u010dekuje lojalnost prema dr\u017eavi u kojoj \u017eive. Svakako se ne o\u010dekuje, da manjine ometaju nezavisnost ve\u0107inskog naroda.<\/p>\n Istina je, da kosovski Albanci do sada nisu uspjeli ostvariti svoje stoljetne \u017eelje za nezavisnoš\u0107u. Kod toga se ne treba obazirati samo na anti\u010dke periode antagonizama starih Ilira sa starogr\u010dkom i kasnije rimskom dominacijom, kasnija stolje\u0107a opredjeljuju stalne ustanke tadašnjih Albanaca protiv otomanskog imperija. Ratove su vodili i gubili stolje\u0107ima.<\/p>\n Za današnju raspravu su relevantni albanski ustanci protiv otomanske vlasti u godinama 1878, 1892, 1910 i opšti ustanak 1912.godine. Upravo su te godine Albanci prete\u017eno na Kosovu zapo\u010deli ustanak protiv Turaka, ali tada bolje organizovana srpska vojska preuzela je zemlju i tako okon\u010dala period kada Kosovo nije bilo pod Srbijom, koje je okvirno trajalo sve od poznate bitke 1389.godine. Upravo 1912.godina zna\u010di po\u010detak uvjeravanja kosovskih Albanaca, da Srbi pokušavaju zloupotrijebiti zajedni\u010dki otpor prema otomanskom imperiju, da bi ih tako podredili sebi. To je Srbima fakti\u010dki omogu\u0107ila mo\u0107nija i bolja vojna organizacija, na kraju i \u010dinjenica, da su Srbi tada bili efikasniji u posredovanju svoje pri\u010de Zapadu. <\/p>\n U vrtlogu balkanskih ratova, koje su bili uvod u 1.svjetski rat, samo je Albanija uspjela proglasiti svoju nezavisnost 28.novembra 1912 u Vlori, gdje je albansku zastavu podigao albanski politi\u010dar u otomanskom parlamentu u Istanbulu Ismail Qemali. Podru\u010dje Kosova sa kra\u0107im prekidima ostalo je pod Srbijom, kasnije pod Jugoslavijom ostalo je narednih 78 godina.<\/p>\n U socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji bilo je nekoliko albanskih kosovskih ustanaka, neki od njih nisu uspjeli skrenuti pa\u017enju me\u0111unarodne zajednice.<\/p>\n Za Kosovo je bio va\u017ean prelomni trenutak decentralizacija tzv.Ustava Jugoslavije iz 1974.godine. Nivo administrativne nadle\u017enosti, koju je Kosovo postiglo sa tzv.Kardeljevim ustavom bila je prakti\u010dno jednako republici. Otpor srpskih politi\u010dara prijedlogu Kardeljevog ustava je pokrajinu tada opredjelilo kao «socijalno-ekonomsku» zajednicu, ali taj formalizam u praksi nije zaustavio ostvarivanje tadašnjeg statusa.<\/p>\n Pred raspadom Jugoslavije prvi signal s štrajka rudara u Trep\u010di dali su opet Albanci. Pokret iz mitrovi\u010dke regije bio je ugašen, ali je otvorio niz razmišljanja. Kasnije strogo preuzimanje uprave od strane Srbije onemogu\u0107ilo je kosovskom vo\u0111stvu, da se pridru\u017ei drugima u njihovom uspješnom nastojanju za nezavisnost 1991.godine. Bez obzira na to, Kosovari su za republiku i dr\u017eavnost glasali ve\u0107 1991.godine, dakle prije nego drugi, ali su morali ostati pod Srbijom, jer me\u0111unarodna zajednica tada nije uva\u017eavala \u010dina samoodre\u0111enja.<\/p>\n Srpska uprava Kosova je okon\u010dana tek poslednjim kosovskim ustankom od 1997 do 1999.godine kada je me\u0111unarodna zajednica odlu\u010dila intervenirati na Kosovu, da bi sprije\u010dila dalje prolijevanje krvi. Time su \u017eeljeli popraviti negativni u\u010dinak neaktivnosti u proteklim ratovima na podru\u010dju nekadašnje Jugoslavije. Kosovo je jedinstven primjer naroda koji \u017eivi kao otok me\u0111u narodima, ve\u0107ina izme\u0111u njih je slavenskih, koji su neprestano nastojali ugušiti njihovu te\u017enju za nezavisnoš\u0107u. Ulaskom na Kosovo Zapad je jednom narodu zapravo omogu\u0107io samoodre\u0111enje. Ukoliko pogledamo naokolo to je prava rijetkost. Poslije dolazi do opse\u017enog zakašnjenja kod odlu\u010divanja o statusu Kosova. Plan zbog toga na kraju nije stigao od tamošnjih me\u0111unarodnih politi\u010dkih organizacija. Morao je do\u0107i izvana.<\/p>\n Plan predsjednika Ahtisaarija o nezavisnosti povezan sna\u017enom prisutnoš\u0107u Evropske unije i temeljnom zaštitom nacionalnih manjina došao je u pravi \u010das i treba ga probati. Evropa \u0107e tako imati na raspolaganju dobar primjer "izgradnje dr\u017eave", kojoj je kumovala. Me\u0111unarodna zajednica Kosovu ne\u0107e "dati" nezavisnosti, nego \u0107e postaviti me\u0111unarodni okvir za ina\u010de ve\u0107 izra\u017eenu volju jednog naroda.<\/p>\n Tako \u0107e se najava ruskog veta u UN-u rasplinuti u politi\u010dku taktiku, koja je bila sama sebi cilj. Ve\u0107ina dosadašnjih ruskih veta u Savjetu bezbjednosti UN-a toka doga\u0111aja nije puno promijenila. Veto u Savjetu bezbjednosti kao akt formalizma ne mo\u017ee promijeniti toka doga\u0111aja, a kamoli sudbine cijelog naroda. Veto velesile kao sredstvo odugovla\u010denja odluke, \u010dak štaviše, šteti poziciji UN-a samog.<\/p>\n *Autor je albanolog i \u010dlan Me\u0111unarodnog instituta za bliskoisto\u010dne i balkanske studije u Ljubljani – IFIMES<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Me\u0111unarodna zajednica Kosovu ne\u0107e "dati" nezavisnosti, nego \u0107e postaviti me\u0111unarodni okvir za ina\u010de ve\u0107 izra\u017eenu volju jednog naroda<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-44605","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44605","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=44605"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44605\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=44605"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=44605"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=44605"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}