Otvoreno pismo ministru unutrašnjih poslova Jusufu Kalamperovi\u0107u <\/p>\n
Pi\u0161e: Dragan Peri\u0161i\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Htio sam Vam se obratiti sa gospodine ministre, ali to bi ve\u0107 bio, i pored najbolje volje za kurtoazijom, \u010dist pleonazam. Jer, nema ve\u0107e gospode od ministara, razumije se samo po sebi.<\/p>\n Utorak, 3. april ove proste nam godine (da je bio 1. april ne biste mi vjerovali). Dan obla\u010dan, sumoran, a meni u glavi bistro. Silom prilika ili neprilika. Jer, prelazim pješa\u010dki prelaz na raskrsnici Moskovska – Bulevar Svetog Petra Cetinjskog. A pre\u0107i taj prelaz (na zeleni signal, naravno) je pravi podvig! Desi se da tu \u010dekam i po desetak minuta ne\u0107e li se obijesni (pardon: malo \u017eurni) voza\u010di što munjevito prolije\u0107u kroz crveni signal, smilovati i propustiti me. I gotovo po pravilu imaju mali registarski broj na tablicama. A, ko ima te brojeve dobro je znano. Napokon, uspješno savladavši prvi dio, zaputih se drugim dijelom prelaza, krajnjom lijevom stranom, kako bi bahati (pardon: otresiti) voza\u010di prolaze\u0107i kroz crveno (vjerovatno su im prolivena tu\u0111a crvena krvna zrnca osla\u010dala) mogli priko\u010diti, pa makar i na pješa\u010dkom. I upravo kad sam bio na sredini prelaza, na mene nale\u0107e, k′o u Hi\u010dkokovim filmovima strave i u\u017easa ogromna pti\u010durina: crni d\u017eip sa crnim staklima, PG 10-88. Kroz glavu mi sinu: Crni dane, a crna sudbino…Ko\u010divši nekoliko metara preko pješa\u010dkog, ustavi se tik do mene dodirnuvši me (nje\u017eno). Priznajem: nisam neka juna\u010dina, ama ni pretjerani plašljivko. Ipak, ugledavši tu grdosiju licem u lice (face to face) moje srce, bilo juna\u010dko ili ne, u pete si\u0111e. Pogotovo kad mi glavom prostruji procjena da u direktnom sudaru sa ovim \u010deli\u010dnim \u010dudovištem, ne bih imao nikakvih šansi. Od mene bi ostala samo fleka na asfaltu, a na tom gorostasu se ništa poznalo ne bi. U magnovenju se zapitah koliko li ovo \u010dudo tehnike i snage, što se, poput krilatog Jabu\u010dila vojvode Mom\u010dila, pomamno d\u017eilita Podgoricom, ima konja, ne ra\u010dunaju\u0107i onog za volanom. B′jesni konji, a bješnji voza\u010di… Prekrstih se, iako sam ateista, došavši nekako k sebi. Do\u010depah se, ni sâm ne znam kako, spasonosnog (?) trotoara. (Eh, a koliko se, tek, na trotoarima gine!).<\/p>\n Tu se misli raspojasaše. Vjerovatno me spasi Sveti Petar Cetinjski pokazuju\u0107i svoju milost i pravi\u010dnost ne samo prema vjeruju\u0107im, nego i prema nevjeruju\u0107im. Jer, da je to još uvijek bio Lenjinov bulevar, siguran sam da bi me tovariš\u0107 Lenjin odmah prizvao k sebi, kao što je, ne tako davno i ne tako daleko od ove raskrsnice, prigrabio dvije djevoj\u010dice što ih je autom na nebo „ba\u010dio" \u010duveni sestri\u0107, još \u010duvenijeg ujaka mupovca. I sestri\u0107u to ne bi prvi put, no je, koliko ju\u010de, ve\u0107 bio poslao na sjeveru Crne Gore dva mlada \u017eivota bogu na istinu, tako\u0111e autom. A ujak se razgoropadi na novinare, te ovi sjutradan u crnogorskim novinama (kakvo jedinstvo!) uputiše vapiju\u0107i krik. <\/p>\n Slika jedna drugu preti\u010de, prosto preska\u010de, pa se prisjetih da u istom bulevaru, koju desetinu metara prema Bloku 5, opet ne tako davno, opet jedan mupovac (eh, ti mupovci!) lete\u0107i kao u Monci ili na pisti u Monte Karlu, prele\u0107e travnjak širok nekoliko metara i autom usmrti troje ljudi. I dobi, kako \u010dujem, po osobi po tri godine. Kako je samo jeftin ljudski \u017eivot! A zbog finog ponašanja (nadam se da u Spu\u017eu ne\u0107e lišavati \u017eivota druge) kazna \u0107e mu biti prepolovljena, mnim. <\/p>\n MUP, pa MUP, i kroz glavu mi lupnu (umalo da rekoh: mupnu) pomisao da je ova grdosija od crnog d\u017eipa, PG 10-88, crnih stakala i crne vo\u017enje, vlasništvo MUP-a Crne Gore. (To mi kasnije potvrdiše u saobra\u0107ajnoj policiji, gdje sam predao prijavu. Koja \u0107e, naravno, ubije\u0111en sam, odmah biti pocijepana). Ili mafije. Jer, ko danas mo\u017ee imati takvo auto! I, ko mo\u017ee divlja\u010dki i neka\u017enjeno prolijetati kroz crveni signal?! Tek tada moje srce, ina\u010de nedavno vra\u0107eno ispred operacionog stola Kardiološkog instituta na Dedinju, kao skoro beznade\u017eno, po\u010de besomu\u010dno da lupeta u apsoluti aritmiji svom (kakvom-takvom) silinom. A crne misli nikako da se odlijepe od crnih d\u017eipova. Pa mi u sje\u0107anje dole\u0107e slika jednog mla\u0111anog ministra za volanom crnog d\u017eipa kako neke ljude sa puta posla na nebo. I ne odle\u017ea ni dana pritvora, a kamoli, zatvora. Jer, šta zna\u010de \u017eivoti tamo nekih malih, po pravilu, skromnih i neupadljivih, takore\u0107i bezimenih ljudi u pore\u0111enju sa glamurom i veli\u010dinom jedne ministarske fotelje! Još ako je u pitanju širenje eko turizma u Crnoj Gori. \u010cak i da je rije\u010d o stotinama i hiljadama takvih \u017eivota. (Preko palih idu puti veli\u010dine). Zar \u017eivoti tih obi\u010dnih ljudi i njihov anonimitet da pomute blistavu karijeru harizmatskog poliglote, \u010dije je jedno od prvih zaposlenja bilo ministarska fotelja?! A koliko nam on samo radosti, sre\u0107e i bogatstva donese svojim putešestvijima po zemljinom šaru o dr\u017eavnom trošku! Nismo ni svjesni koliko smo sre\u0107ni! Pa još kada iz usta tog grandioznog erudite i raskošnog elokvente pote\u010de slap prekrasnih misli: „Zna\u010di,…,zna\u010di,…,zna\u010di". Estete i stilisti, zadivljeni, ostaju bez rije\u010di. Kakva dalekose\u017enost poruke: prije zaklju\u010di misao, nego što je i po\u010de! Pomalo je takijeh umova, ko što ima naših ministara!<\/p>\n E, tad se, zna\u010di, (što bi rekli veleumni mla\u0111ani ministri) moje zamršene i uskovitlane misli malo središe, a pomu\u0107ene emocije izbistriše. Preplavi me osje\u0107anje sre\u0107e. Od njene siline skoro da izgubih svijest. Pa mene samo što nije zgazio auto MUP-a! A za njegovim volanom je mo\u017eda bio neko od preuzvišenih ministara briljantnog uma i visokog morala. Kakva \u010dast, kakvo zadovoljstvo poginuti od strane ministra ili mupovca! Kakvo uva\u017eavanje! Mogao bih tamo na nebu da se hvališem kako nisam obi\u010dan smrtnik, nego sam imao tu \u010dast da me zgazi niko drugi do taj i taj, voze\u0107i auto MUP-a, PG 10-88.<\/p>\n Prisje\u0107am se: Koliko su samo pješa\u010dki prelazi „pojeli" \u017eivota diljem Crne Gore! Trebalo bi odve\u0107 mnogo hartije i mastila, da se sve to pripomene. Stoga sam tu skoro, tra\u017eio milost za pješake kod jednog rukovodioca saobra\u0107ajne policije: „Aman, zaman, pomagajte…" Saslušao me kulturno i pa\u017eljivo i kazao mi da je nemo\u0107an. Ispri\u010dah mu kratak do\u017eivljaj (mogao je biti i kra\u0107i!) na istoj raskrsnici, kada je voza\u010d (opet kratkog registarskog broja, a vjerovatno dugog pendreka) divlja\u010dki proletio kroz crveni signal, za dlaku me ne „ba\u010divši" na onaj svijet, na o\u010digled saobra\u0107ajca.<\/p>\n – Vidjeste li ovog manijaka?- zapitah.<\/p>\n – Da, ali i Vi ste du\u017eni da pa\u017eljivo prelazite.<\/p>\n – Da nisam pazio, on bi me zgazio! <\/p>\n A, ti saobra\u0107ajci što su na raskrsnicama, re\u010de rukovodilac, ne gledaju ko prolazi kroz crveni signal, ve\u0107 su tu po drugom zadatku. (Što bi štitili pješake, kad su oni ionako potpuno bezvrijedni samim tim što su pješaci, zaklju\u010dih).<\/p>\n Stoga, mislim da je najbolje (Kad srce zapišti, misao je kriva):<\/p>\n a) da se na pješa\u010dkim prelazima ne prelaze, ve\u0107 preska\u010du ulice. Pored obi\u010dnog skoka udalj (izatrke) da se uvede skok s motkom uvis-udalj. (Obavezno prijaviti kao olimpijsku disciplinu)<\/p>\n b) da se gdje god ima visokog drve\u0107a preporu\u010de skokovi sa grane na granu. Tako bismo pokazali neraskidivu vezu sa našim pradavnim precima primatima (kako nas je u\u010dio \u010dika Darvin)<\/p>\n c) da se sa krovova zgrada omogu\u0107e letovi paraglajderima<\/p>\n d) da se starijima i onemo\u0107alim obezbijedi jogi-leta\u010d sa primorja, bivši kandidat za predsjednika RCG, kako bi ih bezbjedno prenio lete\u0107i na drugu stranu, budu\u0107i da metle i lete\u0107i \u0107ilimi nisu više u trendu<\/p>\n e) da se oni koji se ne budu pridr\u017eavali ovih uputstava, nego se budu dr\u017eali zakona, ko pijan plota, što prije spršte na prelazima (ponajbolje crnim d\u017eipovima)<\/p>\n Tako\u0111e, smatram da bi trebalo uvesti nagrade:<\/p>\n prva <\/strong>– ko nepovrije\u0111en pre\u0111e pješa\u010dki prelaz da dobije plaketu sa porukom: „Od mog \u0107eš metka stradati", sa brzim ispunjenjem<\/p>\n druga<\/strong> – ko uspije pre\u0107i sa te\u017eim povredama, da ga ispred Urgentnog bloka KC Podgorica sa\u010deka u crnom autu pripadnik tajne policije i na nosilima pred medicinskim osobljem usmrti hicem u glavu<\/p>\n tre\u0107a<\/strong> – ko bude zga\u017een namrtvo da dobije plaketu za sre\u0107an odlazak na nebo<\/p>\n Smatram i da bi trebalo:<\/p>\n Uru\u010diocu druge nagrade obavezno organizovati formalno su\u0111enje kod \u010duvenog iskusnog sudije za takve slu\u010dajeve. Uz to nabaviti naru\u010den izvještaj ljekara sudskog vještaka da je ranjenik ve\u0107 bio mrtav u trenutku upucavanja (nepodoban pokušaj), ili, da bi ina\u010de, uskoro bio mrtav i bez „spasonosnog" hica. Ili…Koliko samo ima modaliteta da se uru\u010dilac nagrade zaštiti! A, ponajbolji je, to \u010duveni iskusni sudija dobro znade, pustiti egzekutora (pardon: dobro\u010dinitelja) na slobodu odmah posle po\u010detka su\u0111enja, da bude nedostupan. Naravno, za silne zasluge za narod, obezbijediti mu ogromno bogatstvo i mondenska ljetovališta, uklju\u010duju\u0107i obavezno Sveti Stefan. I, koji \u0107e to visoki tu\u017eilac smjeti da ka\u017ee: „U sudstvo nemam povjerenja" (istrgnuto iz konteksta)!? Strogo zabraniti \u010ditanje starostavnih knjiga u kojima piše da je negda u \u010dojskoj Crnoj Gori ranjenik lije\u010den, pa makar bio i najlju\u0107i dušmanin.<\/p>\n Zamišljam: <\/p>\n Bliska budu\u0107nost. Takoreku\u0107 šjutra. Godina dvijetisu\u0107e i neka. Mjesec travanj. Gledam sa neba (gdje me „ba\u010dio" neki malo \u017eeš\u0107i mupovac) milu nam Podgoricu. Vjetri\u0107 pa\u017eljvo puše. U zraku gdjekoji zrakomlat, naravno MUP-ov. Trotoari pusti. Ekološka Podgorica o\u010diš\u0107ena od pješaka, budu\u0107i da su bili stoka neslana koja je svojom nazo\u010dnoš\u0107u unere\u0111ivala i skrnavila ugled našeg preljepog grada sprije\u010davaju\u0107i njegov odlazak u Europu. Milina jedna! Crna gora – druga Sparta. Zemlja odabranih. Silnih i presilnih. Sve što je manje vrijedno, po mjerilima mo\u0107nih, poslato je na nebo. Kao nekad u Sparti. Doduše, tamo nešto primitivnijim metodama. I ne, baš, tako masovno. Iz daljine jedva \u010dujni elegi\u010dni stihovi: Drumovi \u0107e po\u017eeljet′ pješaka, a pješaka nigdje biti ne\u0107e. Širokim, pustim Bulevarom Franje Tu\u0111mana, (bivši Bulevar Sv. P. Cetinjskog) slavodobitno i puni sebe, še\u0107u jedino Stipe Mesi\u0107 i Agim \u010ceku, po\u010dasni gra\u0111ani Podgorice, daju\u0107i benevolentno malo napuklim baritonom poduke lokalnim glavešinama, što pristaju za njima. U blizini gdje se kri\u017ea bulevar sa Ulicom Ante Gotovine (bivša Moskovska), veleljepni spomenik Martinu Špegelju. Na ulicama strava od auta: crni d\u017eipovi sa crnim staklima. Iz auta se \u010duje hevi-metal muzika sa rodoljubivim stihovima: Gazite bra\u0107o, plinte u krvi. Unutra crne face. Glava: spolja obrijana kosa, iznutra obrijana misao; na o\u010dima crne nao\u010dale, a na uhu crni mobitel. Na juna\u010dkim grudima crna košulja i crni sako. Iza crnog pojasa crni pištolj. U crnom d\u017eepu crnog sakoa bijela diploma, magistarska ili doktorska, Pravnog fakulteta u Kragujevcu. Nigdje više zlih jezika koji pri\u010daju dosjetke, niti novina što pišu gluposti, kako bi crnogorski MUP ostao bez kadrova kada bi se povukle sve kupljene diplome sa Pravnog u Kragujevcu. Novinari nisu znali, ne znali ih ljudi!, (sre\u0107a što su prvi prognani sa ovoga svijeta!) koja su sve najnovija dostignu\u0107a tehnike. Nisu ni \u010duli da se diploma fakulteta mogla dobiti o\u010das legalno, transferom znanja na daljinu, takoreku\u0107 telepatski. Što dalje, to efikasnije! A, glasine, ko glasine, bulazne da je nose\u0107i signal u tom transferu novac. Naravno, da tako brz i pouzdan transfer mora biti skup. Ali, to nije ni sli\u010dno kupovini. Ma, gdje bi naši visokoobrazovani i visokomoralni, revnosni \u010duvari reda bili kupitelji kragujeva\u010dkih diploma!?<\/p>\n Neko mi došapnu: „Od crnih d\u017eipova u Crnoj Gori, crno nam se piše".<\/p>\n Koješta! U presvijetloj Crnoj nam Gori, od crnih d\u017eipova sv′jetlo nam se piše!<\/p>\n Nema više.<\/p>\n Srda\u010dno, Podgorica, Dostavljeno: Predsjedniku RCG, Premijeru Vlade RCG, poslani\u010dkim klubovima u Skupštini RCG, nevladinim organizacijama, sredstvima informisanja…<\/em> <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Otvoreno pismo ministru unutrašnjih poslova Jusufu Kalamperovi\u0107u <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-44587","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44587","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=44587"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44587\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=44587"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=44587"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=44587"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
Mnogo štovani ministre policije, <\/p>\n
Dipl. in\u017e. el. Dragan Periši\u0107
Ul. \u0110oka Miraševi\u0107a bb, Blok 6, M1\/10, <\/p>\n
10. 04. 2007. <\/p>\n