{"id":445866,"date":"2025-12-03T07:56:11","date_gmt":"2025-12-03T06:56:11","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=445866"},"modified":"2025-12-03T07:56:11","modified_gmt":"2025-12-03T06:56:11","slug":"kako-mozak-bira-sta-ce-pamtiti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/12\/03\/kako-mozak-bira-sta-ce-pamtiti\/","title":{"rendered":"Kako mozak bira \u0161ta \u0107e pamtiti?"},"content":{"rendered":"
\n

Na\u0161 mozak svakodnevno prima ogromnu koli\u010dinu informacija, ali samo mali dio njih prelazi u dugoro\u010dna sje\u0107anja. Iako nam se mo\u017ee \u010diniti da je proces zadr\u017eavanja uspomena slu\u010dajan, istra\u017eivanja sa Rokfeler univerziteta pokazuju da se u pozadini nalaze precizni \u201emolekularni tajmeri\u201c koji odre\u0111uju \u0161ta \u0107e mozak zadr\u017eati, a \u0161ta \u0107e odbaciti.<\/p>\n

Da bi razumjeli kako se uspomene formiraju, nau\u010dnici su koristili virtuelnu stvarnost za mi\u0161eve, \u0161to im je omogu\u0107ilo da prate mozak u realnom vremenu dok \u017eivotinje u\u010de nove informacije. Otkriveno je da svaki molekul uklju\u010den u proces pam\u0107enja djeluje kao dio velikog orkestra, pi\u0161e RTS.<\/p>\n

Neki od ovih molekula aktiviraju se odmah i u\u010destvuju u stvaranju po\u010detne uspomene, ali brzo nestaju. Drugi se aktiviraju kasnije i postepeno \u201eu\u010dvr\u0161\u0107uju\u201c iskustvo, \u0161to ih \u010dini dugovje\u010dnim tajmerima.<\/p>\n

\u0160to su du\u017ee prisutni, ve\u0107a je vjerovatno\u0107a da \u0107e se sje\u0107anje pretvoriti u dugoro\u010dnu memoriju.<\/p>\n

Ova razlika je va\u017ena jer mozak ne \u010duva sve \u0161to do\u017eivimo. To bi bilo energetski neefikasno, pa zato zadr\u017eava samo ono \u0161to prepozna kao zna\u010dajno ili \u010desto kori\u0161\u0107eno.<\/p>\n

Kako mozak odlu\u010duje \u0161ta vrijedi pamtiti<\/strong><\/p>\n

Talamus, smje\u0161ten u centralnom dijelu mozga, djeluje kao kontrolni centar za pam\u0107enje. On prikuplja informacije iz razli\u010ditih mo\u017edanih oblasti, filtrira ih i prosle\u0111uje najva\u017enije u koru velikih hemisfera, gdje se dugoro\u010dna se\u0107anja stabilizuju.<\/p>\n

Ispitivanja na mi\u0161evima pokazala su da se ponavljana iskustva kao \u0161to su mjesta koja \u017eivotinja redovno posje\u0107uje ili zvuci koje \u010desto \u010duje, mnogo lak\u0161e pretvaraju u trajne uspomene, dok rijetka, neva\u017ena ili te\u0161ko poveziva iskustva br\u017ee blijede.<\/p>\n

Tri klju\u010dna molekula pam\u0107enja<\/strong><\/p>\n

Nau\u010dnici su identifikovali tri posebno va\u017ena molekula – Camta1 i Tcf4 deluju u talamusu, dok je Ash1l aktivan u prednjem korteksu. Iako nijedan od njih nije neophodan za stvaranje inicijalne uspomene, sva tri su klju\u010dna za njeno dugoro\u010dno odr\u017eavanje. Mogu se zamisliti kao stra\u017eari na vratima memorije – ako nisu prisutni, uspomene vremenom postaju nestabilne i raspadaju se.<\/p>\n

Univerzalni principi pam\u0107enja<\/strong><\/p>\n

Ash1l pripada porodici proteina koji ne reguli\u0161u samo kognitivno pam\u0107enje, ve\u0107 u\u010destvuju i u drugim biolo\u0161kim procesima, kao \u0161to su imunolo\u0161ka memorija ili mehanizmi kojima \u0107elije \u201epamte\u201c svoju funkciju tokom razvoja.<\/p>\n

Ovo pokazuje da je zadr\u017eavanje informacija duboko ukorenjen princip \u017eivota. Pam\u0107enje nije ograni\u010deno samo na nervni sistem. Ono predstavlja univerzalni mehanizam pomo\u0107u koga razli\u010diti biolo\u0161ki sistemi \u010duvaju informacije neophodne za pre\u017eivljavanje.<\/p>\n

Zna\u010daj za medicinu i budu\u0107nost<\/strong><\/p>\n

Bolje razumijevanje molekularnih tajmera moglo bi da pomogne razvoju novih pristupa u lije\u010denju Alchajmerove bolesti i drugih poreme\u0107aja pam\u0107enja. Ako se utvrdi koji molekuli i regije mozga odr\u017eavaju uspomene u \u201e\u017eivom\u201c stanju, bi\u0107e mogu\u0107e ciljano podr\u017eati ili nadomestiti o\u0161te\u0107ene memorijske puteve.<\/p>\n

Takav pristup mogao bi dovesti do tretmana koji ne samo da usporavaju gubitak pam\u0107enja, ve\u0107 i aktivnije doprinose njegovoj obnovi.<\/p>\n

\u0160ta slijedi?<\/strong><\/p>\n

Sljede\u0107a faza istra\u017eivanja usmerena je na razumevanje na\u010dina na koji se molekularni tajmeri aktiviraju, koliko dugo ostaju uklju\u010deni i kako sara\u0111uju razli\u010diti djelovi mozga tokom tog procesa.<\/p>\n

Posebna pa\u017enja i dalje je na talamusu, koji djeluje kao dirigent u slo\u017eenoj mre\u017ei mo\u017edanih veza odgovornih za trajnost sje\u0107anja. \u017divot jedne uspomene, dakle, ne po\u010dinje i ne zavr\u0161ava u hipokampusu .Talamus i njegove veze sa korom upravljaju tim procesom i odre\u0111uju koliko dugo \u0107e sje\u0107anje opstati.(Izvor: Science Daily <\/span> ,<\/span> <\/a> RTS )<\/span><\/a><\/p>\n

<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na\u0161 mozak svakodnevno prima ogromnu koli\u010dinu informacija, ali samo mali dio njih prelazi u dugoro\u010dna sje\u0107anja. Iako nam se mo\u017ee \u010diniti da je proces zadr\u017eavanja uspomena slu\u010dajan, istra\u017eivanja sa Rokfeler univerziteta pokazuju da se u pozadini nalaze precizni \u201emolekularni tajmeri\u201c koji odre\u0111uju \u0161ta \u0107e mozak zadr\u017eati, a \u0161ta \u0107e odbaciti.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":384005,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-445866","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/445866","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=445866"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/445866\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":445869,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/445866\/revisions\/445869"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/384005"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=445866"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=445866"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=445866"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}