{"id":445653,"date":"2025-11-30T07:42:09","date_gmt":"2025-11-30T06:42:09","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=445653"},"modified":"2025-11-30T07:42:09","modified_gmt":"2025-11-30T06:42:09","slug":"anakrono-doba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/11\/30\/anakrono-doba\/","title":{"rendered":"Anakrono doba"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marko Kostani\u0107\u00a0<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

\u017divimo u prijelaznom razdoblju iz neoliberalne epohe kapitalizma u ne\u0161to jo\u0161 neodre\u0111eno, a smjer tog razvoja i dalje je te\u0161ko jasno sagledati. Ipak, oblikuju se procjene o tome kako bi se politika, ekonomija i tehnologija mogle konsolidirati. Umjesto utopijskih vizija, dominantni poku\u0161aji razumijevanja sada\u0161njosti i predvi\u0111anja budu\u0107nosti sve se vi\u0161e okre\u0107u pro\u0161losti. Autor tvrdi da zajedni\u010dki obrazac tih pristupa predstavlja anakronizam te izdvaja tri politi\u010dka simptoma koji mu pribjegavaju: tehnofeudalizam, krizu maskuliniteta i eskalaciju nacionalizama. Anakronizam se pritom ne vrednuje moralno, nego analizira kao trend u politi\u010dkim promi\u0161ljanjima suvremenosti.<\/em><\/strong><\/p>\n

Me\u0111u naji\u0161\u010dekivanijim publicisti\u010dkim naslovima ove godine zaslu\u017eeno mjesto sigurno zauzima studija Svena Beckerta, profesora povijesti s Harvarda, naslovljena \u201eCapitalism: A Global History\u201c. Sam naslov dovoljno govori o ambicioznosti i razlogu i\u0161\u010dekivanosti knjige koja \u0107e se na policama pojaviti 25. studenog. Valja istaknuti da je prema podacima izdava\u010da Beckert svoju globalnu povijest kapitalizma raspisao na 1344 stranice. Kada se radi o tako obimnim studijama, obi\u010daji nala\u017eu da autor kra\u0107im tekstom u jednoj od euroatlantskih tiskovina koje se na na\u0161im prostorima nazivaju uglednim samu knjigu na odre\u0111eni na\u010din i najavi. Ponekad se samo prilagodi neko poglavlje, ponekad se sa\u017eme glavna teza, a ponekad se i reflektira o dru\u0161tveno-politi\u010dkom trenutku u kojem knjiga izlazi. Za potonju se varijantu odlu\u010dio i Beckert i na stranicama New York Timesa poku\u0161ao pribli\u017eiti svoju studiju kroz donekle opreznu dijagnostiku dru\u0161tveno-politi\u010dkog trenutka.<\/p>\n

Naime, Beckert sugerira da je njegova globalna povijest kapitalizma vrijedna \u010ditanja i zbog toga \u0161to se, prema svemu sude\u0107i, nalazimo u prijelomnom razdoblju. Pojednostavljeno, varijanta kapitalizma koja se uvrije\u017eila nazivati neoliberalizmom postupno nestaje i trenutno \u017eivimo u vremenu u kojem se \u201ekreira\u201c nova faza u povijesti kapitalizma. Beckert nabraja simptome i razloge kraja neoliberalne faze, a mogu se svesti pod detabuizaciju raznih oblika dr\u017eavnih intervencija u ekonomiju kao \u0161to su carine i druge protekcionisti\u010dke mjere. Me\u0111utim, navodi Beckert, najzanimljivija odlika prijelaznih perioda nisu konkretne promjene prevladavaju\u0107ih oblika kapitalisti\u010dke ekonomije ve\u0107 duboka neizvjesnost i nemogu\u0107nost predvi\u0111anja raspleta. Kako bi tu tvrdnju dokazao Beckert u tekstu spominje prija\u0161nje prijelaze me\u0111u fazama, a koje u samoj knjizi dublje i obuhvatnije analizira, i sugerira kako tada\u0161nji akteri, uklju\u010duju\u0107i i one glavne koji su izravno sudjelovali u samim promjenama, bilo kao dr\u017eavnici bilo kao ekonomisti, nisu mogli ni naslutiti u kojem \u0107e smjeru ekonomija krenuti.<\/p>\n

Povijesna lekcija koju nam Beckert iznosi trebala bi poslu\u017eiti kao znak upozorenja. Dijagnoze koje kolaju o novoj epohi ili fazi kapitalizma trebali bi uzeti s izra\u017eenom dozom opreza. Istovremeno, \u010ditav niz tih razli\u010ditih dijagnoza, koje nastoje sintetizirati ekonomske, dru\u0161tvene i tehnolo\u0161ke trendove, sugerira da stvarno jesmo u nekoj vrsti prijelaznog trenutka. A ako prihvatimo Beckertov stav da nije mogu\u0107e predvidjeti ili procijeniti smjer kretanja (politi\u010dke) ekonomije u trenutku dok se kreira, onda nam ne preostaje ni\u0161ta drugo nego da dijagnoze, svjesne i manje svjesne, individualne i kolektivne, tretiramo kao neku vrstu politi\u010dkih simptoma.<\/p>\n

Ono \u0161to te simptome spaja odre\u0111ena je doza anakronosti. Bilo da svjesno u sada\u0161njem dru\u0161tveno-politi\u010dkom trenutku vide povratak nekih starih vremena i na\u010dina proizvodnje; bilo da polusvjesno suvremene trendove tuma\u010de anakrono, kao navodni odmak od dru\u0161tvene normalnosti koja je u nekom zami\u0161ljenom trenutku postojala; bilo gotovo nesvjesno tako da ne razmi\u0161ljaju o prijelaznoj fazi kao takvoj ve\u0107 se s njom poku\u0161avaju suo\u010diti racionalizacijama i utjehama koje eksploatiraju imaginarnu pro\u0161lost. Svjesnost nije najsretniji pojam zbog konotacija koje sadr\u017ei, ali te\u0161ko je u ovom kontekstu prona\u0107i precizniji jer se konkretno radi o stupnju svijesti o promjenama koje se doga\u0111aju. Pritom stupanj ne odre\u0111uje intelektualne kapacitete nego ambiciju da se promjena odredi i definira.<\/p>\n

Dakle, svojevrsna oklada ovog teksta glasi: prevladavaju\u0107i na\u010din tretiranja prijelazne faze u kojoj \u017eivimo jest anakronizam. Budu\u0107i da ne znamo \u0161to nas \u010deka, pomo\u0107 tra\u017eimo u ne\u010demu poznatom. Sli\u010dno vrijedi i za akademsko-publicisti\u010dku industriju i takozvanog obi\u010dnog \u010dovjeka. Samo \u0161to ta potra\u017enja pomo\u0107i s obzirom na statusne razlike ima druk\u010dije ishode.<\/p>\n

Kao \u0161to smo ve\u0107 gore trijadnom strukturom dali naslutiti, pa\u017enju \u0107emo posvetiti trima pristupima enigmi suvremenog svijeta. Skalirali smo ih po stupnju svjesnosti, ali valja naglasiti da se ne radi o vrijednosnom skaliranju. Svjesnost tih pristupa mahom varira s obzirom na podjelu rada, dakle poslove i ambicije onih koji te pristupe javno iznose, artikuliraju i izvode. Prvi se pristup odnosi na skroz \u201esvjesnu\u201c i razra\u0111enu dijagnostiku ekonomskog i tehnolo\u0161kog razdoblja u kojem \u017eivimo ili u koje smo taman u\u0161li. To se razdoblje naziva tehnofeudalizmom ili neofeudalizmom. Sam izbor sredi\u0161njeg pojma sugerira da smo do\u017eivjeli neki vid povijesne regresije i da se ono \u0161to nam se zbiva mo\u017ee objasniti samo anakrono. Prefiksi tehno- i neo- su tu da uva\u017ee promjenu, ali pojam feudalizma je tu da nas upozori da \u017eivimo u ne\u010dem novom, ali povijesno poznatom.<\/p>\n

Drugi pristup ili simptom, ti\u010de se navodne krize mu\u0161kosti ili maskuliniteta. Nazivi te navodne krize variraju, kao i uzroci i propisane \u201eterapije\u201c, ali sve te varijante imaju zajedni\u010dki nazivnik: ne\u0161to se toliko promijenilo u suvremenom svijetu da se mu\u0161karci vi\u0161e ne snalaze i da trebaju pomo\u0107. I sve sugeriraju da je postojao trenutak u povijesti u kojem su se mu\u0161karci odli\u010dno snalazili i znali svoje mjesto u dru\u0161tvu i ulogu koja im je namijenjena. I u detekciji tog navodnog trenutka le\u017ei anakrona dimenzija. Ovaj smo pristup nazvali \u201epolusvjesnim\u201c jer sadr\u017ei i napore dijagnostike povijesnih zbivanja na op\u0107oj razini, ali i pojedina\u010dne reflekse mu\u0161karaca koji se navodno ne snalaze u promijenjenim okolnostima i poljuljanim rodnim ulogama.<\/p>\n

Tre\u0107i pristup, uvjetno nazvan \u201enesvjesnim\u201c, zasniva se na suvremenoj eskalaciji nacionalizma razli\u010ditih vrsta. Donedavno se smatralo da je nacionalizam politi\u010dki projekt na zalasku i da \u0107e ga \u201eglobalizacija\u201c postepeno u\u010diniti izli\u0161nim. Me\u0111utim, nacionalizam do\u017eivljava strelovit uspon i nudi o\u010dito razli\u010dite oblike utjehe i racionalizacije razli\u010ditim dru\u0161tvenim skupinama na svim kontinentima. I to takve da u gotovo potpuno komodificiranom svijetu nudi otoke zajedni\u0161tva koje naravno uklju\u010duje diskriminaciju nepovoljnih i nepouzdanih. Anakronost je u nacionalizam upisana otpo\u010detka jer je naciju trebalo \u201eizmisliti\u201c, tj. predstaviti njenu opstojnost prije nego li je uspostavljena, uglavnom kroz 18. i 19. stolje\u0107e. Ali u ovoj varijanti suvremenog nacionalizma prevladava anakronizam vezan uz procese industrijalizacije. Stoga, posvetimo svakom od pristupa malo vi\u0161e pa\u017enje da bismo vidjeli koji ih mehanizmi pokre\u0107u.<\/p>\n

Vjerojatno globalno najpoznatiji predstavnik teze o tehnofeudalizmu je gr\u010dki ekonomist i biv\u0161i ministar financija Janis Varufakis. I kod nas je objavljen prijevod mu knjige na ovu temu, ali Varufakisu sekundiraju i brojni drugi teoreti\u010dari i ekonomisti, uglavnom lijeve provenijencije. Odakle sama teza da vi\u0161e ne \u017eivimo u kapitalizmu ve\u0107 da smo se vratili u feudalizam? Prefiks tehno- sugerira da su klju\u010dnu ulogu imale tehnolo\u0161ke promjene pod \u010dim se misli na pojavu razli\u010ditih internetskih platformi. Svi mi dakle besplatno radimo na razli\u010ditim dru\u0161tvenim mre\u017eama i pretra\u017eiva\u010dima, i platforme iz tog na\u0161eg \u201erada\u201c kupe podatke i monetiziraju ih. Rije\u010d je pritom o prili\u010dno fleksibilnoj definiciji rada, ako o definiciji uop\u0107e mo\u017eemo govoriti. Smatra se da na\u0161a proizvodnja sadr\u017eaja predstavlja rad jer privla\u010di pa\u017enju drugih korisnika i onda se ta pa\u017enja prodaje kao mjesto za oglasni prostor. Na problemati\u010dnost ovakve upotrebe koncepta rada mo\u017eda najbolje upu\u0107uje usporedba: kao da radom proglasimo na\u0161u \u0161etnju glavnom gradskom ulicom jer je netko tamo stavio billboard i tako \u201euhvatio\u201c na\u0161u pa\u017enju koju smo \u201eproizveli\u201c \u0161etnjom. Naravno, postoje nezanemarive tehnolo\u0161ke razlike, ali platforme i dalje glavni prihod dobivaju od reklama koje ne predstavljaju nikakvu novinu u kapitalizmu, pogotovo ne dovoljnu da proglasimo njegov kraj. I na\u0161 je pristanak na taj navodni rad tu potpuno nebitan, kao kad su feudalci uzimali proizvode od seljaka bez puno pitanja.<\/p>\n

Me\u0111utim, analogija je prili\u010dno upitna jer su seljaci proizvode morali davati pod prisilom. Na\u0161 \u201erad\u201c mo\u017eemo proglasiti ovisno\u0161\u0107u, ali sigurno ne i usporediti s uvjetima pre\u017eivljavanja kao \u0161to je bilo u slu\u010daju kmetova. Uz tu navodnu promjenu rada \u2013 iako ve\u0107ina ljudi i dalje prodaje radnu snagu da bi pre\u017eivjela, \u0161to je jedan od klju\u010dnih elemenata definicije kapitalizma \u2013 svjedo\u010dimo navodno i sve ra\u0161irenijoj pojavi razli\u010ditih predatorskih oblika stjecanja dobiti u suvremenom kapitalizmu. Ili u pojednostavljenom prijevodu, renta je preuzela primat u odnosu na profit. Isti\u010du se i druge varijante politi\u010dke redistribucije prema gore, patenti, reketi, za\u0161tite odre\u0111enih sektora i elementi korupcije.<\/p>\n

Uglavnom, smatraju zagovornici teze o povratku feudalizma, klasi\u010dno stjecanje profita na slobodnom tr\u017ei\u0161tu vi\u0161e nije prevladavaju\u0107i ekonomski mehanizam. Sama teza je uvjerljivo oborena u vi\u0161e navrata, bilo empirijski bilo teorijskom obranom nepostojanja \u201e\u010distog\u201c kapitalizma, i tu preporu\u010dujemo tekstove Jevgenija Morozova i Alexa Hochulija, ali nas vi\u0161e zanima motivacija za kreiranje takvih teorija i njihova uvjerljivost. Te\u0161ko se oteti dojmu da motiv iza bijega u anakronost le\u017ei u nemo\u0107i ljevice da se teorijski i politi\u010dki suo\u010di s kapitalizmom kao takvim ve\u0107 poku\u0161ava ocrtati lak\u0161u metu \u2013 feudalizam \u2013 koji mo\u017ee privu\u0107i \u0161iru frontu, ali i omogu\u0107iti kritiku kojoj je dovoljna moralna dimenzija. Feudalizam implicira potpunu nepravdu, a kapitalizam ipak, barem na ideolo\u0161koj ravni, sadr\u017ei meritokratsku dimenziju.<\/p>\n

Naveli smo ve\u0107 da se drugi pristup ili simptom ti\u010de navodne krize mu\u0161kosti. Uglavnom, promijenila se ekonomija, promijenili su se i kulturni trendovi, do\u0161lo je do stanovitog rasta rodne jednakosti i mu\u0161karci se u tim uvjetima te\u0161ko snalaze. Pri\u010da se o epidemiji mu\u0161ke usamljenosti i drugim \u010dudnim fenomenima iza kojih uvijek le\u017ei \u010dvrsta pretpostavka da je \u017eenama trenutno podosta sjajno. No \u010desto nau\u0161trb mu\u0161karaca, pa se \u010dini kao da su rodni odnosi neka vrsta igre nulte sume. Valja, dakako, u ovom pristupu razlu\u010diti razli\u010dite varijante.<\/p>\n

Neke od njih, prili\u010dno popularne, zasnivaju se na \u010distoj mizoginiji i \u0161ovinizmu. Takozvana \u201erodna ideologija\u201c posve se razmahala i binarizme i rodne uloge treba pod hitno vratiti u \u201eprirodne\u201c okvire. \u010citav spektar konzervativnih i ultra konzervativnih influensera, javnih persona i politi\u010dara, zdu\u0161no poku\u0161ava otjerati bauk i uvjeriti da postoji prirodna hijerarhija izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena. Tvrde da \u017eivimo u svijetu koji je od \u201eprirodnog\u201c odustao te mu se hitno trebamo vratiti zbog zdravlja obitelji, budu\u0107nosti nacija i opstanka svijeta kao takvog.<\/p>\n

Postoje, s dosta nijansi izme\u0111u, i one varijante pristupa koje pori\u010du bilo kakvu hijerarhiju, zastupaju jednakost i postavljaju se kao rodno neutralni. Radi se o varijantama uglavnom onih autora i politi\u010dkih influensera koji se smatraju liberalnima, ali ne odbacuju teze konzervativaca o navodnom rodnom izazovu pred kojim se \u010dovje\u010danstvo nalazi. Oni ne smatraju da su \u017eene krive za probleme s kojima se suvremeni mu\u0161karci suo\u010davaju, ali smatraju da je ne\u0161to po\u0161lo krivo i da mu\u0161karcima treba pomo\u0107i jer su izba\u010deni iz svoje dru\u0161tvene uloge. Sugeriraju da im treba povratiti mu\u0161kost kakvu je, recimo, pru\u017eao period visoke industrijalizacije. I tu dolazimo do anakronosti. Tada je, u periodu nakon Drugog svjetskog rata, vrijedio skoro pa prirodni balans, ali deindustrijalizacija je gotovo pa uni\u0161tila tzv. mu\u0161ke poslove i \u017eene su navodno po\u010dele dominirati tr\u017ei\u0161tem rada. Navodna demoraliziranost mla\u0111ih mu\u0161karaca vidi se i po tome \u0161to su \u017eene sve uspje\u0161nije u akademskim karijerama. Ali ne uzima se, primjerice, u obzir da i dalje postoji rodni jaz u pla\u0107ama i da su \u017eene dodatno motivirane da zavr\u0161e fakultet kako bi taj jaz zaobi\u0161le. Drugim rije\u010dima, nemamo ni\u0161ta protiv jednakosti, ali iz nekog razloga mu\u0161karci se u toj jednakosti ne snalaze najbolje i trebalo po tom pitanju ne\u0161to u\u010diniti. Vratiti tvornice? Poru\u010diti \u017eenama da budu malo osjetljivije?<\/p>\n

I na kraju, tre\u0107i simptom, a vezan je za suvremenu ina\u010dicu nacionalizma. Uvjerljivu i podrobnu analizu na tu temu mogli ste na ovom portalu \u010ditati iz pera Hrvoja Tuteka, a ovdje \u0107emo se dotaknuti jedne dimenzije koja je prisutna u hrvatskom nacionalizmu, a vjerojatno i u drugim nacionalizmima. U Hrvatskoj se posljednjih desetlje\u0107a prili\u010dno ra\u0161irio i prihvatio mit da je najautenti\u010dnije hrvatstvo u zna\u010dajnoj mjeri geografski odre\u0111eno. I to tako da prvenstvo dr\u017ee zapadna Hercegovina i podru\u010dje koje se naziva Dalmatinskom zagorom. Razloga je nekoliko. Smatra se da su ta podru\u010dja povijesno najvi\u0161e oponirala jugoslavenstvu i socijalizmu, \u0161to je djelomi\u010dno to\u010dno. Me\u0111utim, ono \u0161to njih kvalificira za \u201enajautenti\u010dnije hrvatstvo\u201f, a samim tim i za najautenti\u010dnije politi\u010dko mi\u0161ljenje, jest \u010dinjenica da se radi o dominantno ruralnim podru\u010djima koje je u zna\u010dajnoj mjeri zaobi\u0161la industrijalizacija. I to socijalisti\u010dka. I samim tim su ostali najautenti\u010dniji jer ruralni na\u010din \u017eivota jam\u010di \u010duvanje autenti\u010dne tradicije jo\u0161 od stolje\u0107a sedmog.<\/p>\n

Problem s tim \u010duvanjem tradicije jest da nacionalizam na hrvatsko selo u masovnijem obliku nije do\u0161ao prije po\u010detka dvadesetog stolje\u0107a i da su seljaci, kao uglavnom svugdje, bili posljednja dru\u0161tvena skupina koja je prihvatila nacionalizam. Nacionalizam je bio gra\u0111anska ideologija. Me\u0111utim, ta ma\u0161tarija i mitologija u prijelaznom razdoblju pru\u017eaju ljudima \u010desto toksi\u010dne utjehe i racionalizacije. One su samo simptomi, ali ako se krene s alternativnim kreiranjem naredne faze prijete da postanu nesavladiva politi\u010dka prepreka. Svijet u kojem zna\u010dajnu ulogu igraju teorije i pristupi zasnovani na anakronosti ne mo\u017ee i\u0107i u dobrom smjeru.<\/p>\n

Da zaklju\u010dimo, anakronost ne tretiramo kao vrijednosnu kategoriju, kao pristup kojega je vrijeme pregazilo. U politici taj luksuz nitko nema. Pod anakrono\u0161\u0107u mislimo samo na pote\u0161ko\u0107e pri shva\u0107anju politi\u010dko-ekonomskih promjena koje se manifestiraju u pribjegavanju zami\u0161ljenim i stvarnim pro\u0161lim vremenima kojima se tuma\u010di ili usmjerava sada\u0161njost. I te pote\u0161ko\u0107e smatramo politi\u010dki sugestivnim simptomima tih promjena. One upu\u0107uju na na\u010dine na koji ljudi poku\u0161avaju shvatiti suvremeni svijet. Presjek ovdje odabranih simptoma upu\u0107uje na trend koji treba uzeti u obzir pri politi\u010dkom razmi\u0161ljanju i djelovanju.<\/p>\n

Anakrono doba<\/a><\/p><\/blockquote>\n