Nisu samo znanje i \u0161kole mjera pameti \u2013 pogledajte koji su pravi znakovi inteligencije u svakodnevnom pona\u0161anju.<\/p>\n
Mo\u017eda je dovoljno postaviti jedno, sasvim o\u010digledno pitanje da bi se otkrilo koliko smo zapravo o\u0161troumni. Nije presudan sam odgovor, ve\u0107 na\u0161a reakcija: da li \u0107emo odmah odgovoriti, zadr\u017eati osmijeh ili ostati u ti\u0161ini? Prema mi\u0161ljenju stru\u010dnjaka, upravo razlika u reakciji otkriva mnogo vi\u0161e o na\u0161oj inteligenciji nego sam sadr\u017eaj odgovora.<\/p>\n
Inteligencija nije samo znanje<\/strong><\/p>\n Mnogi misle da se inteligencija mjeri op\u0161tom kulturom, \u0161kolskim uspjesima ili koli\u010dinom informacija koje znamo. Ali stvarna inteligencija obuhvata i sposobnost prilago\u0111avanja, razumijevanja situacija, analize i rje\u0161avanja problema. Ona se ogleda ne samo u studijama, ve\u0107 i u svakodnevnim sitnim pona\u0161anjima \u2013 ponekad gotovo neprimjetnim gestovima.<\/p>\n Ljude odavno fascinira kako prepoznati inteligenciju, pa ne \u010dudi da stalno tra\u017eimo znake koji otkrivaju ko posjeduje izuzetnu mentalnu o\u0161trinu. Prema \u010dasopisu Journal des Femmes, postoji jedno jednostavno pitanje koje poma\u017ee u prepoznavanju tzv. diskretne inteligencije \u2013 ali su\u0161tina nije u odgovoru, nego u na\u010dinu reagovanja.<\/p>\n Znakovi inteligencije: Trik sa trivijalnim pitanjem<\/strong><\/p>\n Shailesh Pangaonkar, psiholog na Nepal Medical College-u, obja\u0161njava da je dovoljno samo minut da se procijeni ne\u010dija inteligencija. Nisu potrebne slo\u017eene zagonetke \u2013 dovoljno je postaviti trivijalno pitanje, poput:<\/p>\n \u201eKoliko dana ima u godini?\u201c<\/p>\n \u201eKo je naslikao Mona Lizu?\u201c<\/p>\n Ljudi koji odmah, brzo i gotovo hvalisavo odgovaraju, \u010desto \u017eele pokazati svoje znanje. Zaista inteligentne osobe, me\u0111utim, \u010de\u0161\u0107e se nasmije\u0161e, ostanu mirne ili ne odgovore. Oni znaju da banalan odgovor ne dodaje ni\u0161ta razgovoru.<\/p>\n \u0160ta zapravo pokazuje reakcija?<\/strong><\/p>\n Prema Pangaonkaru, su\u0161tina je u tome da inteligentni ljudi shvataju da ih trivijalni odgovor ne \u010dini posebnima. Oni cijene ti\u0161inu, promi\u0161ljanje i selektivno biraju trenutke kada \u0107e ne\u0161to re\u0107i. Njihove rije\u010di tada imaju ve\u0107u te\u017einu \u2013 jer su promi\u0161ljene, relevantne i donose novu perspektivu.<\/p>\n Jesu li inteligentni ljudi povu\u010deni?<\/strong><\/p>\n To ne zna\u010di da su inteligentni ljudi uvijek tihi ili asocijalni. Naprotiv \u2013 oni znaju kada i kako se uklju\u010diti u razgovor. Njihove rije\u010di imaju snagu jer nude vrijednost, dok izbjegavaju o\u010digledne komentare i povr\u0161ne diskusije. Sposobnost da razlikuju kada je bolje \u0161utjeti, a kada govoriti, odra\u017eava dublju inteligenciju nego puko \u201eizbacivanje\u201c podataka.<\/p>\n Zabavna, a ne nau\u010dna metoda<\/strong><\/p>\n Va\u017eno je napomenuti da ovakvi mali trikovi nisu slu\u017ebena mjera inteligencije. Nauka pristupa ovom pitanju mnogo slo\u017eenije. Djecu, primjerice, psiholozi procjenjuju WISC testom, a odrasle WAIS testom, koji mjere radnu memoriju, verbalno razumijevanje i vizualno zaklju\u010divanje \u2013 i na osnovu njih izra\u010dunavaju IQ.<\/p>\n Ovo jednostavno pitanje zato treba posmatrati vi\u0161e kao misaonu igru koja podsje\u0107a da se inteligencija ne krije uvijek u brzom odgovoru, ve\u0107 \u010desto u promi\u0161ljenoj ti\u0161ini i pa\u017eljivom slu\u0161anju.(Izvor:Ljepota&Zdravlje)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nisu samo znanje i \u0161kole mjera pameti \u2013 pogledajte koji su pravi znakovi inteligencije u svakodnevnom pona\u0161anju.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":330479,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-445126","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/445126","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=445126"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/445126\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":445131,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/445126\/revisions\/445131"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/330479"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=445126"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=445126"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=445126"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}