Postoje ljudi koji imaju nevjerovatnu sposobnost da nikada ne zaboravljaju lica ljudi koje su upoznali.<\/p>\n
Kad nekoga jednom upoznaju, mogu ga prepoznati bez problema, \u010dak i poslije mnogo vremena.<\/p>\n
Stru\u010dnjaci ih nazivaju super-prepoznava\u010dima lica, a nova istra\u017eivanja otkrivaju kako im to uspijeva i za\u0161to nije rije\u010d samo o vje\u017ebi, ve\u0107 o uro\u0111enoj sposobnosti.<\/p>\n
Ova sposobnost se mo\u017ee vidjeti u svakodnevnim situacijama. Na primer, super-prepoznava\u010d mo\u017ee poslije du\u017eeg odsustva bez ikakvog problema da prepozna prijatelja u masi ljudi na pijaci ili da se osobe koju je upoznao samo jednom, prije vi\u0161e godina, na konferenciji u drugom gradu.<\/p>\n
Za ve\u0107inu ljudi takva situacija bi bila gotovo nemogu\u0107a, ali super-prepoznava\u010di lica \u010desto primje\u0107uju sitne karakteristike kao \u0161to su oblik obrva, udaljenost o\u010diju ili specifi\u010dan osmijeh koji im omogu\u0107ava trenutno prepoznavanje.<\/p>\n
Kako ih mozak vodi<\/strong><\/p>\n Istra\u017eiva\u010di sa Univerziteta Novog Ju\u017enog Velsa u Sidneju prou\u010davali su 37 super-prepoznava\u010da lica i 68 ljudi sa prose\u010dnim sposobnostima prepoznavanja lica koriste\u0107i tehnologiju pra\u0107enja pokreta o\u010diju.<\/p>\n Cilj je bio da se izmjeri gdje i koliko dugo posmatraju razli\u010dite dijelove lica.<\/p>\n Podaci su potom kori\u0161\u0107eni u algoritmima dubokog u\u010denja kako bi se otkrilo koje crte lica su najva\u017enije za prepoznavanje.<\/p>\n \u0160ta ih izdvaja<\/strong><\/p>\n Super-prepoznava\u010di lica fokusiraju pa\u017enju na najkarakteristi\u010dnije crte lica koje najvi\u0161e otkrivaju identitet osobe.<\/p>\n Njihov pogled nije slu\u010dajan, ve\u0107 automatski traga za dijelovima lica koji nose najvi\u0161e informacija.<\/p>\n Kada su ovi podaci iskori\u0161\u0107eni za “treniranje” algoritama vje\u0161ta\u010dke inteligencije, sistemi VI postali su precizniji u prepoznavanju lica nego kada su koristili podatke o prosje\u010dnim ljudima.<\/p>\n Razlike u sposobnosti prepoznavanja lica mogu poticati \u010dak na nivou mre\u017enja\u010de, u samom na\u010dinu na koji vizuelne informacije ulaze u mozak.<\/p>\n Karikatura u o\u010dima super-prepoznava\u010da<\/strong><\/p>\n Jedan od zanimljivih zaklju\u010daka istra\u017eivanja je da super-prepoznava\u010di lice vide kao karikaturu.<\/p>\n Oni ne vide samo prosje\u010dne crte, ve\u0107 “preuveli\u010davaju” one dijelove lica koji najjasnije identifikuju osobu, sli\u010dno kao kada crta\u010d naglasi o\u010di ili nos kako bi portret bio prepoznatljiviji.<\/p>\n Ovaj na\u010din posmatranja ne samo da obja\u0161njava njihovu sposobnost, ve\u0107 ima i prakti\u010dne implikacije za razvoj preciznijih algoritama za prepoznavanje lica.<\/p>\n Uro\u0111ena sposobnost i budu\u0107e primjene<\/strong><\/p>\n Super-prepoznava\u010di lica nisu “super-ljudi” koji pamte svaki detalj, ve\u0107 ljudi \u010diji mozak na druga\u010diji na\u010din obra\u0111uje vizuelne informacije.<\/p>\n Istra\u017eivanja pokazuju da ova sposobnost ima jaku genetsku komponentu, \u0161to zna\u010di da je dio toga uro\u0111en, a ne samo rezultat prakse.<\/p>\n Razumjevanje ovih mehanizama mo\u017ee pomo\u0107i da bolje razumijemo mehanizme razmi\u0161ljanja i da razvijamo preciznije tehnologije prepoznavanja lica, ali i da istra\u017eimo kako mozak obra\u0111uje slo\u017eene vizuelne informacije u svakodnevnom \u017eivotu.<\/p>\n Zahvaljuju\u0107i ovim saznanjima, mo\u017eemo zamisliti budu\u0107nost u kojoj \u0107e sistemi VI, obu\u010deni pomo\u0107u podataka od super-prepoznava\u010da lica, pomagati u bezbjednosti, zdravstvu ili pri identifikaciji osoba u velikim gu\u017evama.(Izvor prenosi RTS\/Science Alert<\/span>)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Postoje ljudi koji imaju nevjerovatnu sposobnost da nikada ne zaboravljaju lica ljudi koje su upoznali.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":384005,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-445039","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/445039","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=445039"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/445039\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":445042,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/445039\/revisions\/445042"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/384005"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=445039"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=445039"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=445039"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}