{"id":444807,"date":"2025-11-20T07:21:44","date_gmt":"2025-11-20T06:21:44","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=444807"},"modified":"2025-11-20T07:22:23","modified_gmt":"2025-11-20T06:22:23","slug":"teorije-o-polarnoj-svjetlosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/11\/20\/teorije-o-polarnoj-svjetlosti\/","title":{"rendered":"Teorije o polarnoj svjetlosti"},"content":{"rendered":"<div class=\"content\">\n<div class=\"moz-reader-content reader-show-element\">\n<div id=\"readability-page-1\" class=\"page\">\n<div>\n<p>Posljednjih dana na na\u0161oj planeti izbile su tri sna\u017ene solarne erupcije koje su usmjerene direktno ka Zemlji.<\/p>\n<p>Jedan od najljep\u0161ih efekata ovakvih oluja jeste pojava polarne svjetlosti &#8211; aurore borealis, kada naelektrisane \u010destice ulaze u atmosferu i stvaraju zavjese zelene, ljubi\u010daste i crvene svjetlosti, koje bi ovog puta mogle da budu vidljive znatno ju\u017enije nego ina\u010de.<\/p>\n<p>Drevne kulture imale su veoma razli\u010dita tuma\u010denja ovog dramati\u010dnog prirodnog fenomena.<\/p>\n<p>Danas znamo da su razigrani prikazi boja i oblika aurore borealis uzrokovani aktivno\u0161\u0107u na povr\u0161ini Sunca.<\/p>\n<p>Oni osvjetljavaju nebo vi\u0161e nego \u0161to je uobi\u010dajeno kada solarna aktivnost poraste. Posljednjih dana jaka geomagnetna oluja u\u010dinila je sjevernu svjetlost vidljivom u mnogim dijelovima sjeverne hemisfere.<\/p>\n<p>Ali pisani zapisi i usmena predanja pokazuju da su ljudi bili fascinirani ovim ple\u0161u\u0107im bojama milenijumima &#8211; i da su do\u0161li do nekih intrigantnih teorija o tome \u0161ta ih uzrokuje.<\/p>\n<p>Neke od ovih pri\u010da su ostaci pro\u0161losti. Bifrost iz nordijske kosmologije, dugin greben koji je povezivao zemlju smrtnika sa carstvom bogova, na primjer, mo\u017eda je bio referenca na auroru.<\/p>\n<p>Ali druge ostaju dio usmenih tradicija pripovijedanja, obi\u010dno se smatraju kulturnim naslje\u0111em ili moralnim u\u010denjem, a ne doslovnim vjerovanjem.<\/p>\n<h2>&#8220;Goru\u0107i plamen&#8221;<\/h2>\n<p>Do prije nekoliko decenija smatralo se da najraniji pomen aurore poti\u010de iz Kine iz 193. godine prije nove ere, kada je car dinastije Zapadni \u0110in napisao da se &#8220;nebo otvorilo na sjeveroistoku&#8221;.<\/p>\n<p>Ali nau\u010dnici sada pronalaze jo\u0161 starije mogu\u0107e reference\u2026<\/p>\n<p>Starogr\u010dki tekstovi, na primjer, kao \u0161to je Aristotelova &#8220;Meteorologija&#8221; iz oko 330. godine prije nove ere mogu se odnositi na auroru.<\/p>\n<p>Ovo opisuje no\u0107ne vizije koje ponekad poprimaju &#8220;izgled zapaljenog plamena, ponekad pokretnih baklji i zvijezda&#8221;.<\/p>\n<p>Tako\u0111e se pominje &#8220;veoma crvena duga koja se prote\u017ee na istoku&#8221; sadr\u017eana u astronomskim dnevnicima na glinenim plo\u010dicama iz Vavilonije iz 567. godine prije nove ere, kao i asirski zapisi koji joj prethode najmanje vijek.<\/p>\n<h2>Predznak za istorijske doga\u0111aje<\/h2>\n<p>Asirski nau\u010dnici su urezali ove reference na &#8220;crveni sjaj&#8221;, &#8220;crveni oblak&#8221; i &#8220;crveno nebo&#8221; na drevnim klinastim plo\u010dicama, zajedno sa tuma\u010denjem onoga \u0161to su predstavljali &#8211; poput predznaka za istorijske doga\u0111aje &#8211; kako bi obavijestili svoje kraljeve.<\/p>\n<p>Ali najstarija poznata referenca sada bi mogla biti tekst star 3.000 godina, napisan oko 300 godina ranije na listovima bambusa.<\/p>\n<p>U radu iz 2023. godine istra\u017eiva\u010di su identifikovali pominjanje aurore u &#8220;Bambusovim analima&#8221;, hronici drevne Kine.<\/p>\n<p>Opisuje &#8220;petobojni&#8221; doga\u0111aj koji se de\u0161ava tokom no\u0107i, \u0161to, kako istra\u017eiva\u010di ka\u017eu, ukazuje na &#8220;mogu\u0107i ekstremni svemirski vremenski doga\u0111aj&#8221; po\u010detkom 10. vijeka prije nove ere.<\/p>\n<p>Istra\u017eiva\u010di mogu da pretpostave da su ovi poetski opisi bili aurore ukr\u0161tanjem istorijskih izvje\u0161taja sa nau\u010dnim podacima poput pro\u0161le solarne aktivnosti i polo\u017eaja Zemljinog magnetnog polja koje se mijenja i isklju\u010divanjem drugih nebeskih fenomena.<\/p>\n<h2>Vatra, krv i smrt<\/h2>\n<p>Ovi primjeri su vrijedni pa\u017enje jer pru\u017eaju dokaze sa mjesta gdje se aurora rijetko vi\u0111a.<\/p>\n<p>Ali za ljude koji \u017eive na sjevernim geografskim \u0161irinama &#8211; Island, Grenland, sjeverna Skandinavija, Aljaska, Kanada i sjeverna Rusija &#8211; polarna svjetlost je redovna pojava.<\/p>\n<p>Ovdje je aurora dugo bila dio \u0161ireg pogleda na svijet koji povezuje ljude i njihovu okolinu.<\/p>\n<p>Tradicije se veoma razlikuju izme\u0111u razli\u010ditih zajednica, od mitova o stvaranju do navigacije i vremenskih predvi\u0111anja. Za neke, polarna svjetlost predstavlja pretke ili \u0161amanske mo\u0107i.<\/p>\n<p>&#8220;Autohtoni narodi \u0161irom arkti\u010dkog podru\u010dja kombinuju svoje duhovno razumijevanje polarne svjetlosti sa svojim fizi\u010dkim odnosom prema njoj, \u010desto kroz pri\u010de&#8221;, napisale su Mel Olsen i Fejt Fjeld, koje su obje uklju\u010dene u ponovno bu\u0111enje sjevernoameri\u010dkog Sami naroda, u \u010dlanku iz 2020. godine.<\/p>\n<h2>Duhovi predaka za neke narode<\/h2>\n<p>Smrt i borba su uobi\u010dajene teme. Aurora je svakako inspirisala strah u nekim zajednicama Samija, pi\u0161u Olsenova i Fjeldova.<\/p>\n<p>Njena pojava zna\u010dila je upozorenje da zajednica bude mirna &#8211; i nikako da je ne zadirkuje, a \u017eene su trebale da pokriju kosu kako im se njene zrake ne bi zaplele u kosu.<\/p>\n<p>Sli\u010dna upozorenja se i danas mogu \u010duti me\u0111u starosjediocima Aljaske, od kojih neki ka\u017eu da su im kao djeci pri\u010dali pri\u010de o polarnoj svjetlosti koja igra fudbal glavama kako bi ih upla\u0161ili i natjerali da se vrate ku\u0107i na vrijeme.<\/p>\n<p>U me\u0111uvremenu, punu veli\u010dinu ju\u017ene polarne svjetlosti aurore australis uglavnom vide samo pingvini, ali je ponekad ipak vidljiva ljudima koji \u017eive veoma daleko na jugu.<\/p>\n<p>Tuma\u010denja aurore u tradicijama Prvih naroda \u010desto se povezuju sa krvlju, vatrom i smr\u0107u.<\/p>\n<p>&#8220;Aurore izazivaju veliki strah kod ljudi, a u nekim zajednicama su tabu &#8211; mogu ih vidjeti i tuma\u010diti samo inicirane starje\u0161ine&#8221;, napisao je 2013. godine istra\u017eiva\u010d Dvejn Hamaher, sada profesor kulturne astronomije na Univerzitetu u Melburnu u Australiji.<\/p>\n<h2>Svjetlucavi plesa\u010di<\/h2>\n<p>Uprkos \u0161irini istorijskih iluzija, savremeni naziv aurora borealis nije nastao sve do 17. vijeka.<\/p>\n<p>Prva poznata zabilje\u017eena spominjanja poti\u010du od italijanskog astronoma i fizi\u010dara Galilea Galileja u njegovom djelu iz 1619. godine &#8220;Rasprava o kometama&#8221;, gdje je pomenuo Auroru, boginju zore u rimskoj mitologiji, i Boreja, gr\u010dkog boga oluja i sjevernog vjetra.<\/p>\n<p>Njen ju\u017eni pandan, aurora australis, dobio je ime po Austeru, rimskom bogu ju\u017enog vjetra.<\/p>\n<p>Druga imena za ovaj fenomen daju naznake o tome kako se do\u017eivljavaju. U finskoj Laponiji sjeverna svjetlost je bila treptaj repa arkti\u010dke lisice kroz snje\u017eni nanos, pri\u010da koja je jo\u0161 utkana u njihovo finsko ime revontulet (lisi\u010dje vatre). Na \u0161etlandskom dijalektu to su radosni mirrie plesa\u010di (&#8220;mirr&#8221; zna\u010di &#8220;blistati&#8221;).<\/p>\n<h2>Treptaj repa polarne lisice<\/h2>\n<p>U me\u0111uvremenu, samijska rije\u010d guovsahasat prevodi se kao &#8221; svjetla koja mo\u017eete \u010duti&#8221;, ka\u017ee Fiona Ameri, istra\u017eiva\u010d istorije i filozofije nauke na Univerzitetu u Kembrid\u017eu u Velikoj Britaniji.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<p>Ovo je referenca na \u010dudne zvukove koje ljudi povremeno \u010duju uz vizuelne efekte aurore.<\/p>\n<p>Na mjestima gdje su se \u010dudna svjetla samo povremeno pojavljivala na nebu ljudi su \u010desto imali druga\u010dije reakcije od onih u oblastima gdje su bila \u010de\u0161\u0107a pojava.<\/p>\n<p>Ponekad bi ljudi u pojavi aurore uvi\u0111ali duboko politi\u010dko i vjersko zna\u010denje.<\/p>\n<p>Na primjer, tokom Ameri\u010dkog rata za nezavisnost u 18. vijeku vel\u0161ki pjesnik Hju D\u017eons je tuma\u010dio vi\u0111enja aurore kao znak da Britanija treba da odr\u017ei protestantsku vjeru i sklopi mir s Amerikom.<\/p>\n<p>Nakon vi\u0111enja 1716. tokom Jakobitskog ustanka, astronom Edmund Halej (po kojem je \u010duvena kometa dobila ime) opisao je &#8220;iznena\u0111uju\u0107u pojavu&#8221; ovih svjetala i poku\u0161ao da objasni njihovo nau\u010dno porijeklo.<\/p>\n<p>Ipak, kada su se vi\u0111enja aurore poklopila i sa posljednjim izlaskom 1745, vizije svjetala na sjeveru su ponovo protuma\u010dene kao bo\u017eanske, a drugi vel\u0161ki pjesnik ih je opisao kao arwyddion cryfion Crist (Hristovi sna\u017eni znaci).<\/p>\n<p>Ovi primjeri pokazuju kako bi ljudi posebno projektovali duhovni ili politi\u010dki zna\u010daj na prirodni doga\u0111aj poput aurore tokom perioda previranja ili neizvjesnosti, isti\u010de Ketrin \u010carnel Vajt, istra\u017eiva\u010d vel\u0161kih i keltskih studija na Univerzitetu Aberistvit u Velsu.<\/p>\n<h2>Od legendi do nauke<\/h2>\n<p>Koliko god neke od ovih pri\u010da bile fantasti\u010dne savremenom \u010ditaocu, one nam daju uvid u kulturne stavove prema prirodnim fenomenima. Istorije polarne svjetlosti tako\u0111e osvjetljavaju postepeni proces kojim su ljudi nau\u010dili kako one funkcioni\u0161u.<\/p>\n<p>Zvuci aurore, na primjer, dugo su se smatrali psiholo\u0161kim fenomenom, napominje Amerijeva, ali kada su istra\u017eiva\u010di po\u010deli bolje da vrednuju iskustva ljudi koji \u017eive na sjevernim teritorijama, po\u010deli su da uvi\u0111aju da su uzrokovani osloba\u0111anjem stati\u010dkog naelektrisanja.<\/p>\n<p>Neke od legendi tako\u0111e poma\u017eu nau\u010dnicima da razviju ta\u010dnije razumijevanje solarnog ciklusa i povezanih geomagnetnih oluja koje mogu da poremete modernu komunikacionu i navigacionu opremu.<\/p>\n<p>Robert Mark Fridman, profesor emeritus za istoriju nauke na Univerzitetu u Oslu u Norve\u0161koj, isti\u010de da i dalje postoji mnogo modernih mitova koji kru\u017ee o ovom potpuno prirodnom fenomenu.<\/p>\n<p>Jedan, ka\u017ee on, jeste da japanski turisti putuju u Skandinaviju da bi imali seks pod polarnom svjetlo\u0161\u0107u u nadi da \u0107e za\u010deti sre\u0107no dijete.<\/p>\n<p>Pri\u010da je mo\u017eda namjerno izmi\u0161ljena, ali ideju i dalje podr\u017eavaju lukavi turisti\u010dki operateri, pa je mo\u017eda postigla placebo efekat.<\/p>\n<p>Nau\u010dnici isti\u010du da vjerovatno postoje i druge divne pri\u010de koje su strogo za\u0161ti\u0107ene u zajednicama &#8211; ili su zauvijek izgubljene kako autohtoni jezici izumiru. (Izvor: RTS\/<span class=\"red\">BBC\/Future)<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Posljednjih dana na na\u0161oj planeti izbile su tri sna\u017ene solarne erupcije koje su usmjerene direktno ka Zemlji.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":444810,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-444807","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/444807","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=444807"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/444807\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":444812,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/444807\/revisions\/444812"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/444810"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=444807"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=444807"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=444807"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}