{"id":444578,"date":"2025-11-17T15:27:08","date_gmt":"2025-11-17T14:27:08","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=444578"},"modified":"2025-11-17T15:27:08","modified_gmt":"2025-11-17T14:27:08","slug":"pariz-i-moda-ali-na-sasvim-drugi-nacin","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/11\/17\/pariz-i-moda-ali-na-sasvim-drugi-nacin\/","title":{"rendered":"Pariz i moda \u2014 ali na sasvim drugi na\u010din"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ksenija MILOVI\u0106<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Pari\u0161ki sporazum potpisale su sve dr\u017eave svijeta i on predstavlja glavni me\u0111unarodni okvir za zajedni\u010dku borbu protiv klimatskih promjena. Usvojen je 12. decembra 2015. godine, \u0161to zna\u010di da za manje od mjesec dana obilje\u017eava svoju prvu deceniju. No, deset godina kasnije, pitanje vi\u0161e nije da li smo se obavezali, ve\u0107 koliko smo te obaveze ispunili.<\/em><\/p>\n

Pari\u0161ki sporazum je prvi pravno obavezuju\u0107i globalni klimatski ugovor. Njime su se vlade obavezale da, po prvi put u istoriji, koordinisano ograni\u010de globalno zagrijavanje i zajedni\u010dki odgovore na njegove posljedice. Iako je napredak vidljiv u mnogim sektorima, jedan sa najpotcjenjenijim , ali klimatski nakve\u0107im uticajem ostaje \u2014 moda.<\/em><\/p>\n

\n

Koliko moda uti\u010de na klimatske promjene?<\/span><\/strong><\/h4>\n<\/blockquote>\n

Uticaj modne industrije na globalno zagrijavanje je ve\u0107i nego \u0161to se obi\u010dno pretpostavlja. Procjenjuje se da modna industrija generi\u0161e oko 8% ukupnih globalnih emisija stakleni\u010dkih gasova, \u0161to je vi\u0161e nego avionski i pomorski saobra\u0107aj zajedno.<\/p>\n

Prema procjenama, moda godi\u0161nje emituje oko 1,2 milijarde tona GHG, a posebno zabrinjava emisija metana: industrija svake godine proizvede oko 8,3 miliona tona metana, pri \u010demu \u010dak 75% metanskog otiska dolazi iz animalnih materijala kao \u0161to su ko\u017ea, vuna i ka\u0161mir. Ovo pokazuje da najve\u0107i problem nisu sinteti\u010dka vlakna \u2014 ve\u0107 oni materijali na koje se tradicionalno gleda kao \u201cprirodne opcije\u201d. Ovo je prvi jasan signal da put ka odr\u017eivosti u modnoj industriji nije lak.<\/p>\n

Iako je u poslednjoj deceniji vidljivo pove\u0107anje transparentnosti, vi\u0161e kompanija objavljuje podatke o emisijama i sve vi\u0161e njih postavlja ciljeve za uvo\u0111enje obnovljivih izvora energije, ukupni rezultati jo\u0161 uvijek nisu dovoljni. Emisije modne industrije rastu, a ako se mjere ubrzo ne poja\u010daju, o\u010dekuje se porast emisija za dodatnih 30% do 2030. godine.<\/p>\n

\n

Moda i resursi\u00a0\u00a0\u00a0<\/strong><\/span><\/h4>\n<\/blockquote>\n

Osim gasova sa efektom staklene ba\u0161te, modna industrija ima ogroman uticaj i na vodne resurse. Proizvodnja tekstila odgovorna je za oko 20% svih otpadnih voda na planeti. Pa je tako potrebno \u00a0oko 3.781 litara vode da bi se proizveo samo jedan par farmerki.<\/p>\n

Poliester \u2014 najkori\u0161\u0107enije vlakno na svijetu \u2014 proizvodi se od nafte, pa se njegovom upotrebom moda direktno ve\u017ee za fosilna goriva. Ve\u0107ina odje\u0107e danas je napravljena od mje\u0161avine vlakana, \u0161to ote\u017eava recikla\u017eu. Rezultat? Samo 1% odje\u0107e globalno se reciklira u novu odje\u0107u, Ostatak se spaljuje ili zavr\u0161ava na deponijama.<\/p>\n

\n

Ekolo\u0161ki indeksi<\/strong><\/span><\/h4>\n<\/blockquote>\n

Upravo zbog ogromnog ekolo\u0161kog otiska mode razvijeni su globalno priznati indeksi koji mjere stvarni uticaj brendova i proizvoda na okolinu. Najkori\u0161\u0107eniji me\u0111u njima su Higg Index, EU Ecolabel, Cradle to Cradle (C2C), Fair Trade Textile Standard, Bluesign\u00ae i Global Organic Textile Standard (GOTS)<\/strong>. Ovi indeksi procjenjuju razli\u010dite kategorije \u2013 od potro\u0161nje vode i energije, preko hemikalija i emisija stakleni\u010dkih gasova, do uslova rada i mogu\u0107nosti recikliranja.<\/p>\n

Njihova uloga je dvostruka. Za kompanije, indeksi predstavljaju jasan okvir i set pravila: koliko je proizvod zaista odr\u017eiv, koliki je njegov ugljeni\u010dni otisak i gdje se proces mora unaprijediti. Za potro\u0161a\u010de, sertifikati koje ovi indeksi izdaju postaju vizuelni vodi\u010d \u2013 jasan znak da je odr\u017eivost mjerena, provjerena i potvr\u0111ena od tre\u0107e strane, a ne samo marketin\u0161ka tvrdnja. \u010cesto se na proizvodu mo\u017ee na\u0107i QR kod koji potro\u0161a\u010du daje dodatne informacije o proizvodu koji \u017eeli da kupi.<\/p>\n

Ovi indeksi se koriste ve\u0107 vi\u0161e od dvije decenije, ali su tek nakon Pariskog sporazuma (2015) postali globalni standard. Danas su klju\u010dni alat za modnu industriju koja poku\u0161ava smanjiti emisije i uskladiti svoje poslovanje sa ciljem ograni\u010davanja globalnog zagrijavanja na 1.5\u00b0C. Njihova primjena pokazala je konkretan efekat: brendovi koji aktivno rade prema ovim indeksima smanjuju upotrebu toksi\u010dnih hemikalija, uvode reciklirane i bio-materijale, koriste obnovljivu energiju i pove\u0107avaju transparentnost lanca snabdijevanja.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima \u2014 ovi indeksi su most izme\u0111u mode i ekologije. Oni omogu\u0107avaju da odr\u017eivost\u00a0 bude mjerljiva, provjerljiva i na kraju \u2013 pravilo igre. Nedavno je EU donijela set zakonskih mjera koje se ti\u010du upravo tekstilne i modne industrije.<\/p>\n

Slijedi nastavak.<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ksenija MILOVI\u0106 Pari\u0161ki sporazum potpisale su sve dr\u017eave svijeta i on predstavlja glavni me\u0111unarodni okvir za zajedni\u010dku borbu protiv klimatskih promjena. Usvojen je 12. decembra 2015. godine, \u0161to zna\u010di da za manje od mjesec dana obilje\u017eava svoju prvu deceniju. No, deset godina kasnije, pitanje vi\u0161e nije da li smo se obavezali, ve\u0107 koliko smo […]<\/p>\n","protected":false},"author":3313,"featured_media":273836,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-444578","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/444578","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3313"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=444578"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/444578\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":444583,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/444578\/revisions\/444583"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/273836"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=444578"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=444578"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=444578"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}