{"id":444299,"date":"2025-11-12T11:38:29","date_gmt":"2025-11-12T10:38:29","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=444299"},"modified":"2025-11-12T11:38:29","modified_gmt":"2025-11-12T10:38:29","slug":"spoznati-sebe-u-medijskom-ogledalu-emocija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/11\/12\/spoznati-sebe-u-medijskom-ogledalu-emocija\/","title":{"rendered":"Spoznati sebe u medijskom ogledalu emocija"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: Tamara Komar*<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Zahvaljuju\u0107i medijskom opismenjavanju otvaraju se brojna pitanja emocionalne pismenosti, a odgovori na njih tra\u017ee prepoznavanje i imenovanje, razumijevanje i regulaciju osje\u0107anja koja mediji pobu\u0111uju. S tim u vezi, javlja se dilema postoje li oflajn i onlajn emocije. Ako se ne razlikuju emocije licem u lice i pred ekranom, otkuda \u010deste neregulisane reakcije u onlajn prostoru? Nau\u010deni mehanizam potiskivanja emocija \u201e\u0107uti i trpi\u201c, kada se verbalizuje oflajn, zvu\u010di umiruju\u0107e i glasi: \u201eNije mi ni\u0161ta!\u201c Uprkos tome, minimiziranje zna\u010daja emocija i izbjegavanje razgovora o njima, postaje sve te\u017ee, gotovo nemogu\u0107e, jer one vi\u0161e nisu privatne i skrivene i stalno tra\u017ee reakciju.<\/p>\n<p>Emocionalno nepismeni nisu mirni i bezbijedni, ni u oflajn, ni u onlajn prostoru, a nisu ni utemeljeni. Dokazi za to su brojni. Mo\u017eda \u0107e za ilustraciju poslu\u017eiti re\u010denice koje \u0161tite od stida pred drugima i aboliraju od nesnala\u017eenja u uobi\u010dajenim adolescentskim krizama vlastite djece: \u201eJa nisam bio\/la u pubertetu. Mi nismo znali \u0161to je to!\u201c Iako nauka demantuje ovo roditeljsko mi\u0161ljenje, jer vidljive fizi\u010dke promjene tijela adolescenta prate i psiholo\u0161ke, izazvane hormonima, za njim se jo\u0161 uvijek pose\u017ee. Ko zna do kada bi se pjevalo u mraku, radi u\u0107utkivanja strahova iz vremena neumre\u017eenosti, da se pod pritiskom medija nije krenulo u istjerivanje zeca. Neo\u010dekivano iz grma je isko\u010dio medvjed, pred kojim su se neki povukli, a drugi krenuli u rje\u0161avanje najte\u017eeg zadatka, te\u017eeg i od odgoja djece, koji su jo\u0161 Stari Grci uklesali u kamen na ulazu u proro\u010di\u0161te u Delfima: \u201eSpoznaj sebe\u201c.<\/p>\n<p>Emocionalno pre\u0107utkivanje i trpljenje je patrijarhalno naslije\u0111e, te je mnogo komfornije govoriti o medijskoj pismenosti \u2013 ona je novijeg datuma. O pro\u0161losti \u0161to ne mo\u017ee da se vrati, Arsen Dedi\u0107 je komponovao pjesmu \u201eTakvim sjajem mo\u017ee sjati\u201c. Iz pomenute pjesme je te\u0161ko izdvojiti najilustrativnije stihove, koji ironi\u010dno, a bez osude i s dozom nostalgije osvjetljavaju pro\u0161lost, jer: \u201ePobjedom se poslije \u010dini\/izgubljeni neki rat\u201c. Stoga je najbolje krenuti od po\u010detka, od imenovanja i razlikovanja osnovnih ili primarnih emocija \u2013 radost, tuga, strah, ljutnja, ga\u0111enje i iznena\u0111enje, pa se onda pozabaviti slo\u017eenim \u2013 krivica, ponos, stid, zavist&#8230; To\u010dak emocija predstavlja odli\u010dan i jednostavan alat za dalje u\u010denje, a razvoj tehnologije i medija omugu\u0107ava razli\u010dite na\u010dine sticanja znanja. Zna\u010di, biti \u017ertva medijskih manipulacija danas postaje i stvar izbora pojedinca, a toga je, reklo bi se, svjesniji sve ve\u0107i broj roditelja \u0161kolske djece, \u0161to je veoma ohrabruju\u0107e.<\/p>\n<p>Medijska manipulacija odvija se uvijek preko emocija koje su ujedno i prvi korak i\u00a0najbolji na\u010din za njeno raskrinkavanje, naro\u010dito kada su djeca u pitanju. \u201eJer deca, kao\u00a0kanarinac u rudniku uglja, prva osete zaga\u0111enu atmosferu i najosetljivije reaguju na nju\u201c, pi\u0161e Haruki Murakami. Ukoliko se osje\u0107aju sigurno, djeca rado govore o emocijama i lak\u0161e usvajaju znanje povezuju\u0107i ga sa onim \u0161to osje\u0107aju. Dovo\u0111enjem u vezu medijskog sadr\u017eaja sa emocijom, pojednostavljuje se uo\u010davanje manipulacije, sprje\u010dava se \u0161irenje dezinformacija i \u010duva se mentalno zdravlje. Dijete koje prepoznaje osje\u0107anja i ka\u017ee: \u201eOvo me je upla\u0161ilo\u201c, ve\u0107 je za\u0161ti\u0107eno i lako \u0107e nau\u010diti da postavlja pitanja: \u201eKako se osje\u0107am dok ovo gledam? Ko \u017eeli da se ovako osje\u0107am? Za\u0161to?\u201c Tako se gradi otpornost, saosje\u0107anje i kriti\u010dko mi\u0161ljenje \u2013 temelj ne samo medijskog opismenjavanja nego i ukupnog vaspitno-obrazovnog procesa, u kojem entuzijasti, uprkos o\u010diglednim slabostima sistema, istrajavaju \u010duvaju\u0107i i prenose\u0107i naizgled jednostavnu poruku uklesanu u kamen na ulazu u Apolonov hram u Delfima. Jer, zaista, kakva mo\u017ee biti spoznaja bez samospoznaje?!<\/p>\n<blockquote><p><em>Ovaj tekst je pisan za sajt medijskapismenost.me u okviru programa Agencije za audiovizuelne medijske usluge. Tekst je mogu\u0107e preuzimati i dijeliti uz obavezno navo\u0111enje izvora.<\/em><\/p>\n<p><em>*Autorka je profesorica knji\u017eevnosti<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Medijska manipulacija odvija se uvijek preko emocija koje su ujedno i prvi korak i\u00a0najbolji na\u010din za njeno raskrinkavanje, naro\u010dito kada su djeca u pitanju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":420633,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[546],"tags":[],"class_list":["post-444299","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-feature"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/444299","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=444299"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/444299\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":444302,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/444299\/revisions\/444302"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/420633"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=444299"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=444299"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=444299"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}